K-1284/24-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S P L I T

R E P U B L I K A H R VA T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika JM, zbog kaznenog djela iz članka 117. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-1053/2024 od 21. studenoga 2024., nakon javno održane rasprave 8. siječnja 2025., 30. siječnja 2025 i 26. veljače 2025., a zaključene 26. veljače 2025., u nazočnosti okrivljenika JM, branitelja okrivljenik, Denisa Kulušića, odvjetnika u Splitu, i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu Marine Pavić, 28. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. ŽM i CM, rođene J, rođen **.**.1977. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, vozač sa srednjom prometnom školom, lošeg imovnog stanja, bez čina i odlikovanja, osuđivan

k r i v j e :

I. što je dana 24. listopada 2024. oko 17,00 sati u stanu u [adresa], nakon što ga je sestra SM zatražila da joj ne vrijeđa sina, u nakani da je tjelesno povrijedi, udario glavom u predio njezinih usta uslijed čega je ona udarila glavom o vrata, a zatim je nastavio udarati rukama po glavi, kada je zadobila laku tjelesnu povredu u vidu otekline i oguljotine gornje usnice, a onda u nakani da kod nje izazove osjećaj straha kazao kako će ubiti nju, njezinog sina Ž i Joninog oca ako zbog ovog završi u zatvoru, a onda još majci CM kazao da ima pištolj i da će ubiti sestru SM, njezinog sina Ž i Joninog oca, koje riječi je CM prenijela kćeri SM,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio u stjecaju jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – djelo opisano u članku 117. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona a kažnjivo po članku 117. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24) i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – djelo opisano po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona.

III. Stoga se okrivljeniku DM prethodno utvrđuju za svako pojedino kazneno djelo kazne zatvora kako slijedi:

- zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, temeljem članka 117. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- zbog kaznenog djela prijetnje, temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

IV. Potom se okrivljenik JM, temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11, u svezi sa člankom 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku DM se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2024. godine pa nadalje.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08), okrivljenik JM oslobađa se dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-1053/2024 od 21. studenoga 2024. protiv okrivljenika JM zbog jednog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede – djelo opisano u članku 117. stavak 2. i 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djelo opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik je na raspravi održanoj 8. siječnja 2025. izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja ga se tereti optužbom.

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku ispitana je u svojstvu svjedoka oštećena-žrtva SM te svjedokinja CM. Ujedno, na raspravi održanoj 30. siječnja 2025. provedeno je usmeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Antonio Alujeviću.

4.1. U dokazne svrhe, pregledana je i pročitana, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08, medicinska dokumentacija za oštećenu SM (list 15, 83 spisa).

4.2. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

4.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 26. veljače 2025. (listovi 234- 236 spisa).

5. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku (listovi 28-31 i 47-51 spisa) okrivljenik je u bitnome negirao počinjenje kaznenih djela navodeći kako je došlo do određene prepirke sa sestrom pri čemu joj se jedino unio u lice kada se ona nekako okrenula i udarila u poluotvorena vrata. Negirao je da bi je udarao šakama ili joj prijetio.

5.1. Pri ovakvoj obrani je okrivljenik ostao i na raspravi (listovi 231-232 spisa) dodatno pojašnjavajući da je predmetni postupak insceniran od nevjenčanog supruga njegove sestre, inače MM, i njegovog krupnog kapitala, a koji je njega ranije u drugom kaznenom postupku prošle godine lažno kazneno prijavio da je zajedno sa sestrom istome ukrao 100.000,00 EUR-a, a zbog čega je on neosnovano pravomoćno kazneno osuđen. Bilo mu je teško na raspravi slušati neistine koje je njegova sestra iznijela protiv njega, a prešutjela je da je on čistio i kuhao po kući za nju i njezino dijete. Istina je da je njega inkriminiranog dana njegov nećak prvi udario, a što je vidjela i njegova majka koja je na raspravi lažno svjedočila i znatno je promijenila iskaz na njegovu štetu, a sve očito zbog ČM i njegovih novaca.

5.2. U bitnome je ponovio da je inkriminiranog dana razgovarao sa djevojkom preko mobitela u dnevnom boravku, kada ga je nećak C svom snagom udario u testise, od boli je uzviknuo, a što je njegova sestra sigurno čula dok se nalazila u susjednoj sobi. Nakon toga je otišao u kuhinju gdje je tipkao poruku na mobitel, a onda se opet vratio u dnevni boravak, u to vrijeme u kuhinji su se nalazile njegova majka i sestra, a njemu je u dnevnom boravku tada nećak pokazivao srednji prst i "beljio se". Zna da nećak ima samo četiri godine i da mu je dijagnosticiran LHDH, a on je istome bez ikakve mržnje, niti je imao ikakvu zlu namjeru prema njemu, kazao: "đubre jedno malo slovensko", a ovo mu kazao jer se on izražava ovakvim "uličnim rječnikom". C je otišao u kuhinju te upitao majku što znače njegove riječi, a onda je njemu sestra prva zaprijetila u smislu ako još jednom njezinom sinu kaže ovako nešto, da će imati problema sa njom. Dakle, nije prijetio sestri već je ona njemu prva zaprijetila. Nadalje, istaknuo je da nije sestru udario već da se nakon ove njezine prijetnje upućene njemu, istoj unio u lice dok se ona nalazila iza vrata koja su stajala poluotvorena budući se zbog vitrine nisu mogla skroz zatvoriti, a njegova sestra da se tada " takla" o brid ovih vrata, ističući da bi njegova sestra sigurno bila završila na šivanju ili slično da ju je zaista udario. Pojasnio je da je pucanje usne uobičajeno kod ovakvih nesretnih okolnosti, obzirom da se radi o tankoj koži. Nije istina da je sestru udarao po glavi i da je na nju vikao na način da je to mogla čuti cijela zgrada. Njemu sestra ovim postupkom pakosti i njega lažno neosnovano tereti. Izjavio je da je njegova majka mogla čuti razgovor između njega i sestre, ali da nije mogla u cijelosti vidjeti sam događaj, budući se nalazila u kuhinji gdje je prala posuđe, dok se ovaj događaj kada je njegova sestra zadobila navodnu ozljedu odvio u hodniku u dnevnom boravku. Inače, prije ovog događaja nije vidio nikakve ozljede na licu oštećene, ističući da njegova sestra ucjenjuje ČM, a što je on čuo više puta iz telefonskog razgovora, a njegova najveća greška je što još prije samog događaja sestri nije kazao da mu se više nikada u životu ne obraća.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik JM u stjecaju počinio jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesne ozljede – djelo opisano u članku 117. stavak 2. i 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnje – djelo opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, upravo na način opisan u t. I. izreke.

7. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

7.1. Prema čl. 87. st. 9. KZ/11 bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

7.2. Prema čl. 87. st. 8. KZ/11 članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

8. Nadalje, kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, a djelo je počinjeno iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da su okrivljenik i oštećena SM brat i sestra, tako da su ispunjeni uvjeti da se radi o bliskoj osobi iz čl. 87. st. 9. KZ/11. Ujedno, nije bilo prijeporno ni da je inkriminiranog dana došlo do verbalne prepirke između okrivljenika i oštećenika-žrtve SM, okrivljenikove sestre.

9.1. Navedeno utvrđenje proizlazi iz obrane okrivljenika te iskaza oštećenice-žrtve SM i svjedokinje CM.

10. Spornim se, a obzirom na obranu okrivljenika postavilo pitanje da li je okrivljenik inkriminiranog dana fizički nasrnuo na oštećenu u nakani da je tjelesno povrijedi a kojim postupanjem je ostvario bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Također u postupku je trebalo utvrditi da li je okrivljenik kritične prigode oštećenoj izrekao utužene riječi čime je ostvario zakonska obilježja prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

11. Iako je okrivljenik porekao počinjenje utuženih kaznenih djela, zaključak suda da je isti ta djela počinio proizlazi iz iskaza ispitane oštećene-žrtve SM i svjedokinje CM, a u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede na taj zaključak upućuje i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu te medicinska dokumentacija priložena spisu.

12. Oštećena-žrtva SM je ispitana pred sucem istrage na dokaznom ročištu (listovi 77-78 spisa) navela je kako se dana 24. listopada 2024. oko 17,00 sati nalazila u [adresa], u stanu u kojem živi njezina majka CM i brat JM. Čula je kako okrivljenik njezinom malodobnom djetetu govori da je slovensko đubre, i radi toga se obratila okrivljeniku da joj ne dira dijete. Tada se okrivljenik ustao i snažno je udario glavom u predio usta, zbog udarca joj se glava zabacila unatrag i potiljkom je udarila u vrata. Počela se povlačiti prema majci koja je tada bila u kuhinji, a okrivljenik ju je nastavio udarati rukama po glavi. Majka je tada uhvatila okrivljenika i odvojila ga od nje. Istaknula je kako se nalazi sada u 18 tjednu trudnoće. Okrivljenik joj je rekao ako zbog ovoga završi iti jedan dan u zatvoru da će ubiti nju, sina joj Ž i Joninog oca. Uzela je svoje stvari i s djetetom izašla kako bi policiji prijavila događaj. Tijekom puta ju je majka nazvala i rekla da je okrivljenik kazao da ima pištolj i da će ubiti nju, njezinog sina Ž i Jonina oca. Navela je da je zainteresirana za kazneni progon.

12.1. Ispitana na raspravi u svojstvu svjedoka oštećena-žrtva SM (listovi 168- 170 spisa) izjavila je da je zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika, te je ostala kod navoda svog iskaza kojeg je dala u prethodnom postupku. U bitnome je ponovila da je kritičnog dana došla kod majke na dva sata, u pauzi koje njezino dijete ima između vrtića i treninga. Njezin sin C i njezina majka su bili u dnevnom boravku dok je ona odmarala u sobi. U međuvremenu je u stan došao i JM, u početku je odmarao u dnevnom boravku sa njezinim sinom i majkom. Kako je došlo vrijeme za trening, ustala se i izašla iz sobe, vidjela je JM za stolom kako jede ručak. Spremala se za izlazak iz stana, a tada je JM njezinom djetetu uputio riječi: "slovensko đubre". Nije dopustila da se JM ovako ponaša prema njezinom djetetu, zbog čega mu je prigovorila te mu je kazala da se neće tako ponašati prema njezinom djetetu, jer će inače imati problema sa njom.

12.2. Kada mu je prigovorila, tada da je bila naslonjena na vrata od dnevnog boravka. Pojasnila je da je JM ove riječi dobacio njezinom sinu u prolazu, te se uputio opet u dnevni boravak, ona da mu je tada prigovorila, a on se potom ustao te je udario glavom u predjelu usana. Od siline udarca udarila je glavom od vrata, a u prolazu ju je udario još par puta šakom ili rukama u glavu, s tim da ne zna da li je on tada znao da je ona u drugom stanju. Inače, u kuhinji su bili sa njom majka i sin C, a majka da je odvojila JM od nje dok ju je on udarao šakama ili rukama. Ne zna koliko puta ju je okrivljenik udario šakom ili rukom, jer je tada bila u takvom stanju šoka da je sebi oblačila djetetove čizme. Pojasnila je da je njezina majka bila u kuhinji sa njezinim sinom u trenutku kada ju je okrivljenik udario glavom. Zapomagala je, počela je plakati, te se instinktivno uhvatila za trbuh, nije se branila već se uhvatila za trbuh bojeći se za svoje dijete.

12.3. Nakon toga okrivljenik da je kazao da će ubiti nju, njezino dijete, te oca njezinog djeteta ukoliko zbog ovog događaja provede iti jedan dan u zatvoru. Ove prijetnje koje joj je okrivljenik uputio inkriminirane prigode je mogla čuti njezina majka, kao i "pola zgrade", obzirom da su iste bile jako glasne. Također, okrivljenik da je vikao i prijetio dok su se ona i C oblačili, otrčala je sa djetetom i sjela u auto, nakon čega ju je nazvala majka kazavši joj da ne odlazi u policiju, jer da joj je JM kazao da će je ubiti nju, dijete i oca njezinog djeteta ukoliko ode u policiju. Ujedno, majka joj je tada kazala i da JM ima pištolj sa dva puna spremnika. Ona pištolj nije vidjela, a prijetnje je shvatila ozbiljno.

12.4. Okrivljenik da je u zadnje vrijeme jako asocijalan, te mu svi smetaju, a prije ovog događaja je iz stana izbacio i brata, točnije, posvađao se s bratom, a majka ih je razdvojila, provocirao je i bratovu djecu, a sve kako ne bi više dolazili u ovaj stan i kako bi on bio u miru. Inače, okrivljenik i majka su u dobrim odnosima.

13. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenice-žrtve SM, koja je detaljno i okolnosno opisala inkriminirani događaj, te koja prema stavu ovog suda, iako je u bliskom srodstvu sa okrivljenikom, odnosno iako je sestra okrivljenika, nema razloga lažno teretiti okrivljenika. Štoviše, imenovana svjedokinja je izjavila kako ovo nije bio prvi put da joj JM prijeti, prijetio joj je i u 4. mjesecu prošle godine, zbog kojeg postupka je bio 3 mjeseca u zatvoru, a ona da je tada odbila svjedočiti. Nastavno, izjavila je da se prije kritičnog događaja nije bojala brata jer nije mogla vjerovati da bi on mogao dignuti ruku na nju, iako je prije inkriminiranog događaja okrivljenik bio u konfliktu s njezinim nevjenčanim suprugom koji ju je upozoravao da bi se ovako nešto moglo dogoditi.

14. Svjedokinja CM, majka okrivljenika, ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage (listovi 79-80 spisa) izjavila je kako je kritične prigode čula uzvik okrivljenika, a onda je do nje došao unuk C i počeo plakati. Zaključila je kako je dječak C udario okrivljenika, a to joj je poslije potvrdio i okrivljenik. Nedugo zatim je C otišao u dnevni boravak gdje je bio okrivljenik, a kada se vratio pitao je majku SM što to znači prljavi slovenac. Oštećena je čuvši to krenula prema dnevnom boravku i obratila se okrivljeniku da joj se ne dira u dijete. Čula je da oštećena viče kako ide na policiju a da okrivljenik odgovara da će biti svega ako ode na policiju. Kada je oštećena izašla iz kuće, nazvala ju je i rekla joj da ne ide na policiju jer okrivljenik ima pištolj. U razgovoru joj je kćer rekla da ju je okrivljenik udario i da joj je pukla usna. Svjedokinja je rekla da nije vidjela da okrivljenik udara oštećenu. Inače da u stanu nije bila takva situacija da bi ona trebala razdvajati okrivljenika od oštećene.

14.1. Ispitana na raspravi u svojstvu svjedoka CM (listovi 170-172 spisa) je ponovila da su inkriminiranog dana u kući bili JM, SM, ona i njezin unuk. Kako je SM trudna, ležala je u sobi, dok je ona bila u dnevnom boravku sa DM i unukom. U dnevnom boravku da su ona i unuk gledali crtić, a JM da je sa djevojkom pričao na mobitel. Kako je dijete kratko otrčalo prema DM u dio stana gdje su se nalazile igračke, pomislila je da je njezin unuk C otišao po igračku, ali je čula kada je JM koji je pričao na mobitel, zajaukao te je kazao djevojci da ga je C udario u "mošnje". C je dotrčao do nje, te je zaplakao kazavši joj: "nisam htio, ja sam samo dječak", a na što mu je JM kazao: "ti si zločesti dječak". U međuvremenu je JM i ručao, te se vratio u dnevni boravak, a u kuhinji je bila i SM kojoj je ponudila da i ona ruča kod nje. Tada je u kuhinju došao i C, te je upitao majku, koja je objedovala za stolom: "mama što to znači prljavi slovenac". Kćer ju je pogledala upitavši je da li je čula što je C rekao, a na što je ona samo slegla ramenima jer se nije htjela miješati u to. Potom je SM otišla u dnevni boravak gdje je bio JM, te je iz kuhinje čula, a obzirom da su bila otvorena vrata, da SM govori DM: "Ja ovo više ne mogu trpjeti, provociraš me danima, ako imaš nešto protiv moga djeteta reci meni". SM je nakon ovoga došla u kuhinju po ruksak, te joj je rekla "ja idem u policiju, rekla sam ti da će se ovo dogodit". Potom je JM došao iz dnevnog boravka, te je nasrnuo na SM. Počeo je tuči SM šakama u predjelu glave, SM se nije branila već je rukama pokrivala trbuh, a JM nije znao da je SM trudna jer mu ona to nije kazala. U bitnome je kazala da je ona odgurnula JM, odnosno razmaknula ga je od SM i kazala mu je "jesi li ti normalan". SM je izašla iz stana zajedno sa djetetom, a JM joj je kazao da je zove jer ako ode na policiju da će je ubiti. U međuvremenu, JM je otišao u dnevni boravak, a nakon minutu-dvije se vratio iz dnevnog boravka te joj je pokazao pištolj u ruci. Odmah je zvala SM kojoj je kazala da ne ide na policiju, da joj je JM kazao da ima pištolj i da će je ubiti ukoliko ode na policiju, a SM da joj je tada kazala da se ona nalazi u policiju, te da joj slikavaju ozljede koje je zadobila. JM je nakratko izašao iz stana, te se vratio neposredno prije nego što je u stan povodom ovog događaja postupala policija. Nije vidjela da bi SM imala kakve ozljede inkriminiranog dana, nije to ni gledala, pojašnjavajući da joj je poznato da je SM zadobila ozljede, jer joj je ona nakon par dana kazala kako neće ići sa njom u crkvu na misu, zbog toga što ima napuknuće usne. U bitnome je izjavila da je ona razdvajala SM i okrivljenika inkriminiranog dana. Ona je bila u šoku inkriminiranim događajem, a inače je onkološki bolesnik. Nakon inkriminiranog događaja njezino se zdravstveno stanje pogoršalo.

14.2. Cijeneći jedinstveno iskaze svjedokinje CM koje je dala na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu i na raspravi, za istaći je da je imenovana svjedokinja, nakon što je je zbog odstupanja od prijašnjeg iskaza, sukladno članku 426. ZKP/08 pročitan njezin iskaz kojeg je dala u prethodnom postupku (list 79- 80 spisa), izjavila da je istinit iskaz koji je dala na raspravi, ističući da kada je iskazivala pred sucem istrage u Županijskom sudu, nije se mogla sjetiti detalja da je okrivljenik nasrnuo na SM u kuhinji, a nakon što je ona uzela ruksak, jer su njezina sjećanja u tom trenutku bila blokirana. Ovoga da se sjetila nakon ispitivanja, kada je došla kući, a kada se toga sjetila, počela je odmah plakati. Također, istaknula je da je istina da je vidjela pištolj inkriminiranog dana, zbog čega je nazvala odmah SM, te joj kazala da ne ide u policiju, a niti ovoga bitnog detalja se nije sjetila kada je iskazivala pred sucem istrage na dokaznom ročištu, jer su joj sjećanja kao što je prethodno navela, bila blokirana u vezi pojedinih detalja odvijanja inkriminiranog događaja, te se i ovoga detalja sjetila u popodnevnim satima, a nakon što je ispitana na dokaznom ročištu. Pojasnila je da je okrivljenik otišao u dnevni boravak, te se pojavio u kuhinji sa pištoljem, a potom je izašao vani. Inače, vidjela je pištolj i par dana prije događaja kada je okrivljenik došao u njezinu sobu, te joj je kazao da dođe u kuhinju da joj mora nešto pokazati, ali da se ne boji. Tada joj je pokazao pištolj i jednu pvc vrećicu sa metcima, te joj je rekao da ovo drži samo par dana za svog prijatelja, da se nema razloga zašto bojati. Nadalje, izjavila je da nije čula da bi okrivljenik rekao njezinom unuku da bi bio "prljavi slovenac", dok je čula da je okrivljenik kazao da će ubiti SM ako ona ode na policiju.

14.3. Nastavno, u svom svjedočkom iskazu na raspravi svjedokinja CM je detaljno opisala dinamiku odvijanja inkriminiranog događaja, a koji iskaz je logičan i uvjerljiv, dok imenovana svjedokinja prema stavu ovog suda nema razloga lažno teretiti okrivljenika, inače svoga sina. Naime, svjedokinja je svojim iskazom u prethodnom postupku očito željela pomoći svome sinu, što je uvažavajući odnose bliskosti dijelom bilo i očekivano, međutim ispitana na raspravi u odnosu na bitno promijenjeni iskaz u konačnici je izjavila da je istinit iskaz kojeg je dala na raspravi pojašnjavajući da su njezina sjećanja u svezi pojedinih detalja inkriminiranog događaja bila blokirana zbog stanja šoka kojeg je pretrpjela. Stoga sud prihvaća iskaz svjedokinje koji je ona dala na raspravi kao istinit iskaz jer je taj iskaz logičan i uvjerljiv, u suglasju je sa iskazom oštećenice-žrtve SM te je potkrijepljen i medicinskom dokumentacijom u spisu te provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem.

15. Nadalje, iskaz oštećene-žrtve svjedokinje SM je u odnosu na fizički napad od strane okrivljenika potkrijepljen nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Antonia Alujevića kojeg sud prihvaća držeći kao stručnim i kvalitetno obrazloženim te medicinskom dokumentacijom i iskazom svjedokinje CM, slijedom čega se iskaz oštećene ukazuje uvjerljivim i vjerodostojnim, a okrivljenikova obrana neosnovanom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.

16. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića (list 84 spisa) proizlazi da je kritične prigode oštećenica zadobila oteklinu i oguljotinu gornje usnice što predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu udarcem tupo tvrdim predmetom (otvorenom ili zatvorenom šakom) silom slabog intenziteta.

16.1. Ispitan na raspravi (list 167 spisa) vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja priložen ovom predmetu od 20. studenog 2024. u bitnome navodeći da je oštećena zadobila oguljotinu gornje usnice usta što je tjelesna ozljeda nastala udarcem tupim predmetom i silom slabog intenziteta. Naveo je da je moguće zadobiti predmetnu ozljedu udarcem od brid vrata, u bitnome ističući da ako bi osoba udarila u plohasti dio vrata onda ne bi bio moguć ovakav mehanizam nastanka ozljede jer bi nastala ozljeda isturenog dijela lica kao što je nos, a udarcem od brid ovakva ozljeda bi mogla nastati. Ujedno, moguće je da bi prvo okrivljenik oštećenu udario glavom pa da bi onda ona udarila u brid brata, jer je ista tada mogla i zateturati. O međusobnom položaju okrivljene i oštećene obzirom na izrazitu pokretljivost glave u prostoru ne može se sa sigurnošću zaključivati. Nastavno, moguće je da je ozljeda usne nastala kako opisuje oštećena, na način da bi bila udarena vrhom čela tj. granicom vlasišta ili gornjeg dijela čela.

17. Iz medicinske dokumentacije (list 15, 83 spisa) utvrđeno je da su ozljede koje je oštećenica-žrtva zadobila kritične prigode fotografski fiksirane od strane kriminalističkog tehničara PUSD, Službe za očevide i kriminalističku tehniku.

18. Analizirajući iskaz oštećene-žrtve SM te svjedokinje CM koja je u bitnome navela da je okrivljenik inkriminiranog dana došao iz dnevnog boravka, te da je nasrnuo na SM, da je počeo tuči SM šakama u predjelu glave, SM da se nije branila već je rukama pokrivala trbuh, ističući pri tome da je ona odgurnula JM, odnosno razmaknula ga je od SM, te ih dovodeći u vezu s navodima obrane okrivljenika proizlazi kako imenovani svjedoci i okrivljenik različito iskazuju glede ključnih okolnosti koje i čine biće utuženog kaznenog djela tjelesne ozljede, pa tako okrivljenik osporava tvrdnje oštećene da bi ju on kritične prigode udario, navodeći da se istoj unio u lice dok se ona nalazila iza vrata koja su stajala poluotvorena budući se zbog vitrine nisu mogla skroz zatvoriti, a njegova sestra da se tada " takla" o brid ovih vrata. Međutim, sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećene-žrtve SM, koja je detaljno i okolnosno opisala inkriminirani događaj te koja prema stavu ovog suda nema razloga lažno teretiti okrivljenika, posebno budući je upozorena na posljedice lažnog svjedočenja, a iskaz imenovane svjedokinje suglasan je sa iskazom svjedokinje CM te je objektiviziran i provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, dok je obranu okrivljenika sud ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti.

19. Dakle, imajući sve naprijed navedeno, a posebno iskaz oštećene-žrtve SM čije navode je u bitnome potvrdila i svjedokinja CM, kao i uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka dr. Alujevića, sud drži dokazanim da je okrivljenik predmetne prigode, u nakani da tjelesno povrijedi svoju sestru SM, istu udario glavom u predio njezinih usta uslijed čega je ona udarila glavom o vrata, a zatim je nastavio udarati rukama po glavi, kada je zadobila laku tjelesnu povredu u vidu otekline i oguljotine gornje usnice. Također, prihvaćajući iskaz oštećene-žrtve SM i svjedokinje CM sud drži utvrđenim da je okrivljenik potom oštećenoj-žrtvi SM, u nakani da kod iste izazove osjećaj straha kazao istoj kako će ubiti nju, njezinog sina Ž i Joninog oca ako zbog ovog završi u zatvoru, a onda još majci CM kazao da ima pištolj i da će ubiti sestru SM, njezinog sina Ž i Joninog oca, koje riječi je CM prenijela kćeri SM.

20. Ovakvim protupravnim ponašanjem okrivljenika i upućivanjem prijetećih riječi okrivljenik je počinio kazneno djelo prijetnje, jer je oštećenici ozbiljno prijetio da će nju i njoj bliske osobe usmrtiti, s tim što nije relevantno da li je okrivljenik imao nakanu te prijetnje i ostvariti, a te riječi su bile podobne da izazovu strah za život oštećenika. Naime, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak su prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja.

20.1. Slijedom navedenog, s obzirom na sadržaj riječi te cijeneći okolnost i kontekst cijelog događaja, posebno činjenicu da je okrivljenik prilikom izgovaranja utuženih riječi kazao da ima pištolj, riječi koje je okrivljenik uputio oštećenoj nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću, a obzirom da je oštećena okrivljenikova sestra onda je djelo počinjeno na štetu bliske osobe (stavak 3. članka 139. KZ/11).

21. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedene oštećene-žrtve SM i iskaza svjedokinje CM, provedenog sudsko-medicinskog vještačačenja te drugih izvedenih dokaza utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana počinio kaznena djela kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

22. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela – KZ/11, koji propis se naknadno nije mijenjao.

23. Glede subjektivne strane, treba kazati da ovaj sud smatra kako je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. čl. 139. stavka 3. i 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

24. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka uopće nije bila sporna, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja, dok nakon provedenog postupka sud na strani okrivljenika nije pronašao nijedan ispričavajući razlog.

25. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju je istom potrebno odmjeriti.

25.1. Na strani okrivljenika sud nije našao olakotnih okolnosti, dok mu je kao otegotnom cijenio upornost u počinjenju predmetnih kaznenih djela te raniju višestruku kaznenu osuđivanost (listovi 234-236 spisa), i to presudom Općinskog suda u Splitu i to broj I K-671/03 od 24. travnja 2003. zbog kaznenog djela iz članke 173. stavak 1. KZ/11, zatim broj I K-612/00 od 13. siječnja 2005. zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 146. stavak 1. KZ/97, potom presudom broj I K-820/03 od 25. studenog 2005. zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. i 4. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 216. stavak 1. KZ/97, zatim broj I K-424/08 od 02. rujna 2008. zbog kaznenog djela iz članka 215. a KZ/97, zatim broj I K-304/06 od 29. ožujka 2011. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. KZ/97 te broj K-1060/15 od 13. travnja 2016. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, zatim po presudi Općinskog suda u Šibeniku i to broj K-294/2018 od 21. prosinca 2018. zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, zatim po presudi Županijskog suda u Šibeniku broj K-6/03 od 29. kolovoza 2003. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97, po presudi Županijskog suda u Splitu broj K-3/2020 od 24. lipnja 2020. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11, kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, te po presudi Općinskog suda u Splitu broj K-689/2024 od 26. srpnja 2024. zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 2. KZ/11, kojim presudama je osuđen, između ostalog, i na kazne zatvora.

25.2. Cijeneći sve naprijed iznesene okolnosti, pri tome vodeći računa o stupnju krivnje kod okrivljenika, zapriječenoj kazni za svako pojedino kazneno djelo za koje je proglašen krivim, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, ovaj sud je okrivljeniku prethodno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz 117. stavak 1. i 2. KZ/11, temeljem čl. 117. stavak 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a potom je okrivljenika temeljem odredbe članka 139. stavak 3. u vezi članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

25.3. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi okrivljenika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići samo kaznom zatvora.

25.4. Izricanjem ovakve vrste sankcije moći će se ostvariti kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

26. Okrivljeniku DM se na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2024. godine pa nadalje.

27. Konačno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljenika JM u cijelosti oslobodio obveze snošenja troškova predmetnog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ovoga Zakona, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, budući da je sud zaključio, a imajući u vidu imovinsko stanje okrivljenika i njegovu nezaposlenost, da bi plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bila dovedena u pitanje materijalna egzistencija okrivljenika.

U Splitu, 28. veljače 2025.

SUDAC

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku (DM putem Zatvora u Splitu),

- branitelju okrivljenika (Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu),

- ODO-u Split,

-oštećeniku-žrtvi (SM),

- u spis.