Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-2052/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik na Hvaru, protiv tuženika Sunčani Hvar d.d. Hvar, Ive Miličića 3, OIB: 29834131149, kojeg zastupa punomoćnik UD, dipl.iur., zaposlenik tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatie osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, Split, kojeg zastupa punomoćnica ĐD, dipl.iur., zaposlenica umješača, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 6. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnice umješača, dne 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom : SUNČANI HVAR d.d., Hvar, Ive Miličića 3, OIB : 29834131149, na ime naknade imovinske i neimovinske štete, tužiteljici : ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 20.500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos : - 20.000,00 EUR, od 31. veljače 2023. godine do isplate ;

- 500,00 EUR, od 21. studenog 2023. godine,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom da tužiteljici naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenje međupresude.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 7. prosinca 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi kako se tužiteljica nalazila kao zaposlenik u radnom odnosu s poslodavcem Sunčani Hvar d.d., temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, formalno sklopljenim dana 1. lipnja 2023., a radni odnos je faktički započeo nekoliko dana ranije, odmah nakon dolaska tužiteljice u grad Hvar iz Makedonije, dana 14. svibnja 2023., radi obavljanja sezonskog rada na mjestu sobarice. Kao sa svim sezonskim zaposlenicima stranog državljanstva, tužiteljici je izdana kartica za prehranu, broj 3670, koja se vršila u sklopu ex.Hotela Bodul, dok je ista bila smještena u ex.Hotelu Delfin. Dana 30. svibnja 2023. tužiteljica se u večernjim satima kretala iz smjera ex.Hotela Delfin prema ex.Hotelu Bodul, radi konzumacije večere u organizaciji poslodavca, sve nakon obavljanja popodnevnih radnih zadataka. Pritom se zatekla na rivi u gradu Hvaru, pored Hotela Riva, dakle na putu između ex.Hotela Delfin i ex.Hotela Bodul, kada su započele nagle i obilne padaline, sve oko 20 sati. Kretajući se kritične zgode prema ex.Hotelu Bodul, dakle u okviru i za potrebe radnog odnosa, tužiteljica je u opisanim vremenskim okolnostima pretrpjela nezgodu, na način da je pala cijelim tijelom na mokru i sklisku šetnicu, gdje se nalazila u pratnji svog supruga, KD, također tada zaposlenika tuženik, pri čemu je zadobila tešku tjelesnu ozljedu - prijelom desne potkoljenice u distalnoj trećini (S82.9) . Osim pretrpljene teške tjelesne ozljede, tužiteljica je zbog nužnih pregleda u Splitu pri nadležnim ustanovama pretrpjela i materijalnu štetu, u vidu plaćenih troškova prijevoza, pregleda i izrade nalaza, u ukupnom iznosu od najmanje 500,00 EUR. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku tužiteljici na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplatiti iznos od 20.500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 20.000,00 EUR od 31. veljače 2023. do isplate, a na iznos od 500,00 EUR od 21. studenoga 2023. do isplate, sve to uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 8. veljače 2024. tuženik osporava u cijelosti osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno da je tuženik omogućio smještaj tužiteljici od trenutka dolaska u Republiku Hrvatsku s intencijom zasnivanja radnog odnosa, međutim, kako je vidljivo iz same tužbe, te priloženih dokaza, tužiteljica nije stradala za vrijeme ranog odnosa, niti u obavljanju radnog posla, te šteta koju je pretrpjela nema nikakve veze sa radnim odnosom. Iz tužbe je vidljivo da se navodno štetni događaj dogodio izvan poslovnih objekata tuženika, da se dogodio na javnoj površini i da je tome uzrok vremenske neprilike, skliska javna površina ili nedovoljan oprez, odnosno nepažnja tužiteljice. Tuženik ni na koji način nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Osim toga, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da ozljede koje je tužiteljica pretrpjela nisu adekvatne visini postavljenog tužbenog zahtjeva pritom uzimajući u obzir smjernice Vrhovnog suda i druge sudske prakse pri određivanju visine odgovarajuće pripadajuće štete. Stoga, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice uz naknadu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama tuženiku. Ujedno je stavio i zahtjev za osiguranje parničnih troškova (aktorska kaucija) od kojeg zahtjeva je odustao na ročištu od 6. veljače 2025. , što je i sud utvrdio raspravnim rješenjem od 6. veljače 2025.

3. Croatia osiguranje d.d. je na ročištu od 6. veljače 2025. prijavila svoju sudjelovanje u postupku kao umješača na strani tuženika, s obzirom na to da između tuženika Sunčani Hvar d.d. i Croatie osiguranje d.d. sklopljena polica od odgovornosti.

4. Raspravnim rješenjem od 6. veljače 2025. sud je prihvatio sudjelovanje Croatie osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika.

5. Croatia osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu danom na ročištu od 6. veljače 2025. pridružila se navodima tuženika. Ističe kako je u ovom slučaju evidentno da se ne radi o ozljedi na radu, niti je tužiteljici priznata ozljeda na radu, a i iz opisa načina nastanka same nezgode razvidno je da se ne radi o poslovnim procesima niti obavljanju radnog zadatka, jer tužiteljica još nije ni bila zaposlena kod tuženika, jer je ugovor o radu zaključen nakon štetnog događaja.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu od 1. lipnja 2023., preslike putovnice tužiteljice, kartice broj 3670 na ime tužiteljice, ispisa meteoroloških podataka za dan 30. svibnja 2023., medicinske dokumentacije za tužiteljicu, računa za učešće od 9. lipnja 2023., zahtjeva za naknadu štete, karte za katamaran od 31. svibnja 2023., računa Kliničkog bolničkog centra Split od 30. svibnja 2023., predračuna Zavoda za hitnu medicinu SDŽ-ZZHM SDŽ od 30. svibnja 2023., računa Kliničkog bolničkog centra Split od 31. svibnja 2023., računa Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije od 28. lipnja 2023.dok je sud odbio prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, te svjedoka TD, BD i SD, kao i prijedlog za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a sve kao suvišne i nepotrebne dokaze koji bi doveli samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaključila s tuženikom ugovor o radu dne 1. lipnja 2023. za radno mjesto sobarica III.,

- da je bila smještena u ex. Hotelu Delfin na Hvaru,

- da je dana 30. svibnja 2023. tužiteljica pala na putu između ex. Hotela Delfin i ex.

Hotela Bodul i ozlijedila se.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, a time i štetu nastalu tužiteljici, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale joj dana 30. svibnja 2023. na putu između ex. Hotela Delfin i ex. Hotela Bodul kada je pala na mokru i sklisku šetnicu, pri čemu je zadobila tjelesne ozljede.

11. Tuženik tvrdi da ne postoji njegova odgovornost za predmetni štetni događaj i nastalu štetu, jer tužiteljica nije nastradala za vrijeme radnog odnosa, niti u obavljanju radnog posla i šteta koju je pretrpjela nema nikakve veze s radnim odnosom.

12. Naime, članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18: dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

14. Dakle, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti (u smislu odredbi čl. 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu /„Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje u tekstu: ZZR/ poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti), pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

15. Odgovornost tuženika za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti (dakle, temelji se na pretpostavci uzročnosti između štete i tehnološkog procesa), koje odgovornosti se tuženik kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

16. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu ni u svezi s radom, jer kako proizlazi iz činjeničnih navoda u tužbi, kao i zahtjeva za naknadu štete upućenog tuženiku dne 20. studenoga 2023., tužiteljica je krečući se iz smjera ex. Hotela Delfin prema ex. Hotelu Bodul, u pratnji svoga supruga ĆD, a radi konzumacije večere u organizaciji poslodavca, sve nakon obavljanja popodnevnih radnih zadataka, posklizla na mokrom tlu i pala, a koji pad nema veze s radom niti s obavljanjem njezinih radnih zadataka (sobarica). Osim toga, tužiteljica nezgodu nije ni prijavila tuženiku (osim što je podnijela zahtjev za naknadu štete dne 20. studenoga 2023.), niti je sastavljena prijava o ozljedi na radu. Dakle, iz tužbe ne proizlazi da je tužiteljica upravo obavljajući posao kod tuženika doživjela radnu nezgodu, radi čega je sud i odbio prijedloge tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, te svjedoka ĆD, BD i SD, kao i dokaz medicinskim vještačenjem, jer se, a s obzirom na okolnosti navedene u tužbi o samom štetnom događaju, izvođenje tih dokaza ukazuje suvišnim i bespotrebnim, te bi isto dovelo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova.

16.1. Tužiteljici je radni odnos započeo 1. lipnja 2023. temeljem ugovora o radu od tog datuma, za radno mjesto sobarica, a nezgoda se dogodila 30. svibnja 2023., dakle kada joj faktički nije ni započeo radni odnos, a činjenica da je tuženik omogućio tužiteljici smještaj pri dolasku u Republiku Hrvatsku (tužiteljica je došla iz Makedonije radi obavljanja sezonskih poslova) radi zasnivanja radnog odnosa, što među strankama nije prijeporno, samim time ne znači da je radni odnos tada i započeo. Također, za navesti je da je tužiteljica na Hvar i došla 14 svibnja 2023., kako ista navodi i kao dokaz tome prilaže presliku putovnice s tim datumom i započela s radom prije samog sklapanja ugovora o radu, opet to ne znači da se u ovom slučaju radi o radnoj nezgodi.

16.2. Dakle, nema uzročnoposljedične veze između nastale štete i procesa rada kojeg je tužiteljica trebala obavljati kod tuženika. Osim toga, nezgoda joj se dogodila na putu, kada je cijelim tijelom pala na mokru i sklisku šetnicu, dok je sa svojim suprugom išla na večeru koju je organizirao tuženik kao poslodavac (kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i zahtjeva za naknadu štete), dakle nezgoda se nije dogodila u radnom prostoru tuženika niti za vrijeme radnog vremena ( u tužbi se navodi nakon obavljanja popodnevnih radnih zadataka, što znači da je tužiteljica i radila kod tuženika prije nego je zaključen ugovor o radu, koji je zaključen 1. lipnja 2023., a nezgoda je bila 30. svibnja 2023., ne bi se radilo o nezgodi na radu jer se po navodim tužiteljice dogodila nakon obavljenih popodnevnih radnih zadataka ) pa šteta koja joj je nastala nije nastala na radu niti u svezi s radom za koju bi poslodavac odgovarao.

16.3. Naime, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, međutim, štetni događaj se dogodio na putu, između ex. Hotela Delfin i ex. Hotela Bodul, kada je tužiteljica zajedno sa suprugom odlazila na večeru u organizaciji tuženika, a ne radi obavljanja radnih zadataka kod tuženika, to onda nema odgovornosti poslodavca za nastalu štetu jer šteta nije nastala na radu niti u vezi s radom.

17. Kako tužiteljici šteta nije nastala na radu i u vezi s radom, to onda za štetni događaj, a time i nastalu štetu tužiteljici u svezi zadobivenih ozljeda nema ni odgovornosti tuženika, radi čega se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i isti je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude.

18. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za donošenje međupresude o osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev pa nije bilo potrebe za donošenjem međupresude, a kao u izreci rješenja.

19. Odluka o parničnom trošku je izostala, jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, svoj trošak nije ni popisao.

U Splitu 3. ožujka 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- pun. umješača