REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-13537/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
"Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 5.608,00 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 4.745,36 eura teče od 13. studenog 2019. do isplate, a na iznos 862,64 eura od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, parnični trošak u iznosu 1.075,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 27. prosinca 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik KJ **.**.2013. stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik prednika tuženika, a za što je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-84/2014 koja je postala pravomoćna 15. travnja 2014. Rješenjem tužitelja broj 999537 od 28. prosinca 2016. priznato je KJ radi ozljede izvan rada 50% (predmetna prometna nesreća) i 50% bolesti pravo na invalidsku mirovinu. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi štetu. U razdoblju od 3. prosinca 2016. do 30. lipnja 2019. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine iznos 9.490,72 eura (71.507,80 kuna). Budući da je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti 50% tužitelj potražuje od tuženika iznos 4.745,36 eura (35.753,90 kuna). U nastavnom razdoblju od 1. srpnja 2019. do 30. studenog 2019. tužitelj trpi daljnju štetu u iznosu 50% ukupno isplaćenog iznosa 1.725,28 eura (12.999,10 kuna) invalidske mirovine u tom razdoblju, odnosno iznos 862,64 eura (6.499,55 kuna). Slijedom navedenog tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 5.608,00 eura (42.253,45 kuna) sa zateznim kamatama koje na iznos 4.745,36 eura (35.753,90 kuna) teku od 13. studenog 2019. do isplate, a na iznos 862,64 eura (6.499,55 kuna) od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost vozača vozila koje je na dan nezgode bilo osigurano kod tuženika. Osporio je da bi ozljeđivanje tužitelja u predmetnoj nezgodi bilo razlog umirovljenju osiguranika tužitelja u omjeru od čak 50%. S obzirom na navedeno osporio je visinu zahtjeva te je predložio odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.
2.1. Tijekom postupka tuženik je istaknuo da o osnovanosti zahtjeva treba odlučiti primjenom odredaba ZOOP-a, a ne primjenom odredaba ZOMO-a te da je na tužitelju teret dokaza stvarne štete koju je pretrpio u smislu odredaba ZOOP-a (list 170 spisa).
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (listovi 4-8 spisa), dopis (list 9 spisa), rješenje tužitelja od 28. prosinca 2016. (listovi 10-13 spisa), obrazac tužitelja (list 14 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (listovi 15-18 spisa) te nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (listovi 19-21 spisa), potvrdu o isplatama (listovi 23, 27 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (listovi 24-26 spisa), kazneni nalog Općinskog suda u Karlovcu broj K-84/2014 od 31. ožujka 2014. (listovi 81-83 spisa) te je izveden dokaz vještačenjem po Medicini rada, Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o. (listovi 97-105 i 169-170 spisa).
3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje KJŽ, jer saslušanje predložene svjedokinje nije potrebno za pravilno utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.
3.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 5.608,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 3. prosinca 2016. do 30. studenog 2019.
4.1. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika.
4.2. Između stranaka je prvenstveno sporno jesu li za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je sporno jesu li ozljede iz predmetnog štetnog događaja sudjelovale u umirovljenju tužitelja u omjeru od čak 50%.
5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).
5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
6. S druge strane, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP). Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
7. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.
8. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine (u konkretnom slučaju 50%) koji se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.
8.1. Zato se isplaćena invalidska mirovina u omjeru 50% ukupno isplaćene invalidske mirovine ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine (50%) i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.
8.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP.
9. Na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje u omjeru 50% i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu u istom omjeru (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023., Rev-374/22 od 26. listopada 2022. i dr.).
9.1. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina (listovi 23 i 27 spisa), dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
9.2. Dakle, tužitelj na kojem je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a), na te odlučne okolnosti nije predložio odgovarajuće dokaze (financijsko vještačenje) smatrajući da odluku u ovoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredaba ZOMO-a, a ne primjenom odredaba ZOOP- a.
9.3. Kako dakle tužitelj nije dokazao visinu nastale štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, zbog čega sud nije posebno cijenio ostale izvedene dokaze.
9.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
10.1. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova, zastupanja na ročištu 16. rujna 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 9. travnja 2021. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 14. veljače 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife i zastupanja na ročištu 6. veljače 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
10.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 700,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 875,00 eura.
10.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 7. listopada 2020., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
10.4. Tuženiku je priznat trošak izvedenog vještačenja u iznosu 200,00 eura.
10.5. Tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu, jer ih isti nije dužan naknaditi.
10.6. Stoga je, tužitelju naloženo isplatiti tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu 1.075,00 eura.
10.7. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.
DNA:
- tužitelju
- punomoćniku tuženika
