REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-227/2025-2

Poslovni broj: Gž-228/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod-Osijek d.o.o., OIB: 43654507669, Osijek, Poljski put 1, zastupanog po punomoćnici NC, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici VC, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i privremene zastupnice tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-456/2024-6 od 19. studenog 2024. i dopunskog rješenja istoga suda poslovni broj: P-456/2024-10 od 6. veljače 2025., 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-456/2024-6 od 19. studenog 2024.

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba privremene zastupnice tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-456/2024-6 od 19. studenog 2024. i dopunsko rješenja istoga suda poslovni broj: P-456/2024-10 od 6. veljače 2025. na način da isto, sada preinačeno, glasi:

„ 1. Privremenoj zastupnici tuženika VC, odvjetnici iz [adresa] priznaje se naknada za zastupanje tuženika u iznosu od 125,00 eura, koji će joj isplatiti računovodstvo suda prvog stupnja iz položenog predujma tužitelja.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Osijeku broj Pl-190/2023-8 od 14. ožujka 2024. kojim se nalaže tuženom JC Kuštri isplatiti tužitelju Vodovod - Osijek d.o.o. iznos od 87,15 eur (slovima: osamdesetsedameurapetnaestcenti) uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos 24,75 eur od 21. siječnja 2023.

- na iznos 3,75 eur od 23. svibnja 2023.

- na iznos 3,75 eur od 21. ožujka 2023.

- na iznos 23,96 eur od 22. studenog 2022.

- na iznos 3,75 eur od 21. veljače 2023.

- na iznos 3,75 eur od 21. travnja 2023.

- na iznos 23,44 eur od 21. prosinca 2022.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 12,50 eur uvećanim za zatezne kamate koje teku od 14. ožujka 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženom JC naknaditi tužitelju Vodovodu - Osijek d.o.o. trošak parničnog posupka u iznosu 121,94 eur (slovima: stotinudvadesetjedaneuro devedsetčetiricenti) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan.“ 2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ I. Odobrava se privremenom zastupniku tuženog VC, odvjetnici iz [adresa], naknada za zastupanje u iznosu od 62,21 eur.

II.Nalaže se računovodstvu ovog suda isplatiti odvjetnici VC iznos od 62,21 eur iz predujma položenog po tužitelju u predmetu Pl- 190/2023.“

3. Pobijanim dopunskim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P-456/2024-10 od 6. veljače 2025., kao neosnovan odbijen je zahtjev privremene zastupnice tuženika za preostali dio njenog zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,79 eura.

4. Protiv navedene presude i rješenja te dopunskog rješenja zasebne žalbe, pravovremeno, podnosi tuženik i privremena zastupnica tuženika. Žalbe podnose zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana rješenja o troškovima privremene zastupnice preinače sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova postupka.

5. Sa žalbama žalitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalba tuženika protiv navedene presude nije osnovana, dok je žalba privremene zastupnice tuženika u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova njenog zastupanja tuženika, osnovana.

8. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 87,15 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

9.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe tuženika valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

10. U ovom postupku valja istaknuti da tuženik u žalbi izrekom navodi da žalbu podnosi protiv navedene presude i rješenja suda prvog stupnja kojim je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja i kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka, iako u odnosu na taj dio pobijane presude i rješenja u žalbi ne navodi nikakve žalbene razloge, čak ni glede tog dijela ne navodi posebne žalbene prijedloge, već iz sadržaja žalbi proizlazi da žalbe zapravo podnosi privremena zastupnica tuženika protiv rješenja suda prvog stupnja kojima je odlučeno o njenoj naknadi za zastupanje tuženika.

10.1. Međutim, obzirom da je u žalbi izričito navedeno da tuženik podnosi žalbu i protiv navedene presude i rješenja kojim je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja i kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka ovaj sud drugog stupnja je postupajući po službenoj dužnosti ipak ispitao ovu presudu i rješenje suda prvog stupnja u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), te je nakon toga ocijenio da su navedena presuda i rješenja suda prvog stupnja u ovom pobijanom dijelu zakoniti i pravilni, dok je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju i dopuni rješenja u dijelu u kojem je odlučio o pravu privremene zastupnice na troškove zastupanja tuženika pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.2. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih i dospjelih iznosa računa za isporuku vode na adresi tuženika u [adresa] (redni broj 6 ) u ukupnom iznosu od 87,15 eura za listopad i studeni 2022., siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2023.

13. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja i u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pl-190/2023-8 od 14. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju Vodovod - Osijek d.o.o. isplati iznos od 87,15 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci pobijane presude zaključujući, u bitnome, da osnovanost i visina zahtjeva tužitelja proizlazi iz računa tužitelja broj: 2328713512, broj: 22031604448, broj: 2343893023, broj 2311235921, broj: 2226044314 i računa broj: 2279549460 i popisa suvlasnika zgrade u [adresa].

14. Ovakav zaključak suda prvog stupnja o pravnoj osnovi i visini zahtjeva tužitelja prihvaća u cijelosti i ovaj sud drugog stupnja budući osnovanost takvog zaključka suda prvog stupnja jasno proizlazi iz provedenih dokaza, uvjerljivost kojih niti u svojoj žalbi nije pokušao dovesti u dvojbu žalitelj, pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja i kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pl-190/2023-8 od 14. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju Vodovod - Osijek d.o.o. iznos od 87,15 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih tuženik svojom žalbom nije ni pokušao dovesti u ozbiljnu dvojbu, radi čega je i žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanu.

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

16. Međutim, odlučujući o zahtjevu privremene zastupnice za naknadu njenih troškova postupka koji se odnose na troškove zastupanja tuženika, sud prvog stupnja je po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da privremenoj zastupnici pravo na zahtijevane troškove pripada sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o visini i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“, broj: 5/14, 75/14, 5/15, 28/16 i 103/15 - dalje: Pravilnik) i to u visini od 50% nagrade za rad koja bi joj pripadala sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa).

16.1. Naime, odredbom čl. 244. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje u tekstu: ObZ) propisano je da se osobi kojoj je najmanje tri mjeseca nepoznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika, u postupcima koji su pokrenuti i vode se pred sudom ili javnopravnim tijelima, tijelo pred kojim se vodi određeni postupak imenovat će privremenog zastupnika, osim ako je toj osobi imenovan posebni skrbnik sukladno čl. 241. st. 1. točke 2. tog Zakona, dok je odredbom čl. 264. st. 2. ObZ propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat pravilnikom visinu iznosa i način isplate naknade i troškova za skrbnika i posebnog skrbnika koji nije zaposlenik Centra za posebno skrbništvo iz čl. 263. ovoga Zakona i naknade iz st. 1. tog članka.

16.2. Navedenim Pravilniku u čl. 3. st.1. propisano je da se naknada za skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) za obavljanje pravnih poslova određuje u iznosu do 500 kuna ( slovima: petsto kuna), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik, određuje se u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi, a prema odredbi stavka 3. ovog članka ta naknada za skrbnika za poseban slučaj isplaćuje se jednokratno po obavljenom poslu.

17. Odredbom čl. 84. st. 1. ZPP propisano je da ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika.

17.1. Na temelju odredbe čl. 85. st. 3. ZPP propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz čl. 84. st. 2. točke 4. i 5. ZPP na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

17.2. Ta zakonska odredba je u ZPP unijeta čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) koji je u čl. 117. st. 2. propisao da će se odredba čl. 9. toga Zakona primjenjivati i na sve postupke u tijeku. Stoga se navedena odredba primjenjuje u i ovom konkretnom postupku.

18. Iz svega navedenog proizlazi da ZPP ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika, dok bi iz citiranih odredaba ObZ proizlazilo da je zakonska pozicija skrbništva za posebne slučajeve organizirana kao poseban institut unutar skrbništva u općem smislu.

18.1. Dakle, postoji razlika između privremenog zastupnika-odvjetnika kojeg postavlja sud na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZPP te posebnog skrbnika imenovanog od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb po odredbama čl. 218. do 246. ObZ. Prema odredbi čl. 218. ObZ, skrbništvo je oblik zaštite djeteta bez roditeljske skrbi, osobe lišene poslovne sposobnosti i osobe koja nije iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese.

18.2. Kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda za potrebe određenog parničnoga postupka ( slučaj kakav je i ovaj aktualan), zbog razloga propisanog odredbama ZPP, tada ne postoji nadležnost Centra za socijalnu skrb za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, kako to pogrešno shvaća sud prvog stupnja, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (čl. 151. ZPP). Posljedično tome, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj, a o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud i koji ga je postavio i to na način da privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Odvjetničkoj tarifi i ti troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja ( tako npr. i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.).

19. Posljedično navedenom, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu privremene zastupnice tuženika i pobijano rješenje suda prvog stupnja i dopunsko rješenje preinačiti i sukladno odredbi čl. 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

20. Obzirom da je tuženik u žalbi zahtijevao naknadu žalbenog postupka utemeljenog na odredbi Tbr. 10. točke 3. Odvjetničke tarife, kojom je propisano da odvjetniku za sastavljanje redovnih pravnih lijekova u parnicama iz Tbr. 7. točke 9. pripada jednokratna nagrada u visini od 30 bodova, a da tuženik u ovom postupku nije uspio sa svojom žalbom glede glavnog zahtjeva, već je samo privremena zastupnica uspjela sa svojom žalbom, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, valjalo je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti kao neosnovan i riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

Pula - Pola, 3. ožujak 2025.

S u d a c:

Bruno Franković