REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-641/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja KONTRA d.o.o., Rijeka, Avelina Turka 11, OIB: 17407438970, kojeg zastupa punomoćnik Marko Žunić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KI, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Stojčić Mureta, odvjetnica u Crikvenici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025., u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja, uz zamjenika punomoćnika tužitelja te tuženika uz punomoćnicu tuženika, 3. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski, sa sjedištem u [adresa], posl.br. Ovrv-3658/2023, UPP/OS-Ovrv-539/2023 od 18. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku KI, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju KONTRA d.o.o., Rijeka, Avelina Turka 11, OIB: 17407438970 iznos od 860,00 EUR[1] /6.479,67 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. srpnja 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski, sa sjedištem u [adresa], posl.br. Ovrv-3658/2023, UPP/OS-Ovrv-539/2023 od 18. kolovoza 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku KI, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju KONTRA d.o.o., Rijeka, Avelina Turka 11, OIB: 17407438970, trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR/1.594,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku KI, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju KONTRA d.o.o., Rijeka, Avelina Turka 11, OIB: 17407438970, parnični trošak u iznosu od 1.385,76 EUR /10.441,01 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2025. pa do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 24. srpnja 2023. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 860,00 EUR/6.479,67 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio svoje dugovanje. Javni bilježnik Miljenka Katunar Zrinski iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv- 3658/2023, UPP/OS-Ovrv-539/2023 od 18. kolovoza 2023., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
2. Tuženik je u pravovremenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnov i visinu glavne tražbine, kao i sporednih tražbina, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije te nedostatak pravnog interesa. Nadalje, tuženik u podnesenom prigovoru navodi da iz vjerodostojne isprave nije razvidno na što se odnosi potraživanje tužitelja, odnosno da u istoj nije prikazano stvarno stanje duga. Tuženik ne spori da je od tužitelja kao dobavljača naručio rolo garažna vrata po mjeri, a koja je tužitelj trebao ugraditi na nekretninu treće osobe. U tu svrhu da su obje stranke 26. siječnja 2022. bile na objektu krajnjeg kupca i to on osobno, kao naručitelj te zastupnik po zakonu tužitelja TI i njegov sin ČI, kao izvođači, a kojom prilikom da je tužitelj uzimao mjere otvora za predmetna rolo vrata. Glede ponude br. 22-010-000047 od 28. siječnja 2022. na iznos od 36.341,86 kn/4.823,40 EUR, tuženik navodi da su na istoj bile naznačene točne mjere tzv. „svijetlog otvora“, a koju ponudu da je on u cijelosti prihvatio i platio. Također, navodi da mu tom prilikom nije poslan obrazac narudžbe iz kojeg razloga da nije mogao znati da li je tužitelj prilikom ispunjavanja obrasca narudžbe prema proizvođaču upisao točne „total mjere“, a što smatra da nije niti bila njegova odgovornost, ako niti dužnost, budući da je sam tužitelj uzeo potrebne mjere za izradu spornih rolo garažnih vrata. Prilikom preuzimanja naručenih rolo garažnih vrata u prostorijama tužitelja, tuženik navodi da ista nisu bila dobrih dimenzija, odnosno da su bila preniska, a o čemu da je odmah upozorio tužitelja te ista nije niti preuzeo. Nakon toga da je bilo potrebno naručiti nova rolo garažna vrata s ispravnim dimenzijama, slijedom čega da mu je tužitelj zbog svog neiskustva i neznanja 4. lipnja 2022. poslao obrazac za narudžbu te mu predložio da isti sam ispuni. Kako tužitelj nije isporučio robu sukladno narudžbi, tuženik navodi da odgovornost za krivu isporuku ne može biti na njegovoj strani pa samim time niti dužnost podmirenja spornog računa. Pozivajući se na odredbu čl. 596. st. 3. Zakona o obveznim odnosima smatra da je upravo izvođač, u ovom slučaju tužitelj, dužan upozoriti naručitelja, ovdje tuženika, koji je naručio predmetna vrata na nedostatke u njegovu nalogu. U konačnici, tuženik ističe da je u cijelosti podmirio troškove rolo garažnih vrata, unatoč tome što mu roba nije isporučena u točnim dimenzijama te zbog čega je imao troškove dodatnih radova „prekrojavanja“ vrata, kao i trošak odlazaka u Rijeku po dodatni materijal, zamjene neispravnog motora, odnosno sveukupno još 24 radna sata koja je morao dodatno odraditi, a koja nije fakturirao tužitelju.
3. Budući se radi o sporu male vrijednosti to je sud rješenjem od 18. ožujka 2024. upozorio stranke na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), na način da je ovrhovoditelj (tužitelj) dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te da je ovršenik (tuženik) dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog (tužiteljevog) podneska iz točke II. izreke tog rješenja dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a koje rješenje su stranke uredno zaprimile.
4. Podneskom od 18. travnja 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi te je obrazložio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom je naveo da je 28. siječnja 2022. tužitelj sukladno zahtjevu tuženika istome dostavio ponudu br. 22-010-000047, a koja se odnosila na kupoprodaju dvoja rolo vrata po mjeri i to prema mjerama dostavljenim od strane samoga tuženika. Također, navodi da je tuženik prihvatio predmetnu ponudu, a temeljem čega da je 23. veljače 2022. naručio od proizvođača proizvode upravo onih dimenzija koje su navedene u ponudi. Ujedno, tužitelj navodi da je njegova djelatnost prodaja, između ostalog i predmetnih rolo garažna vrata te da prema proizvođaču istih postupa isključivo sukladno uputama i podacima dostavljenim od strane kupca, a u ovom slučaju tuženika. Slijedom iznijetog, ističe da je predmetna ponuda napravljena prema podacima dostavljenim od strane tuženika, kao i da je ista tuženiku dostavljena na uvid, a koju je u konačnici tuženik prihvatio. U konkretnom slučaju, navodi da su zaposlenici tužitelja i to TI i ČI izašli na teren, a kojom prilikom da ih je tuženik zamolio da mu pomognu s mjernom opremom prilikom uzimanja mjera, obzirom da zaposlenici tuženika nisu bili prisutni. U konačnici, navodi da je upravo tada tuženik uzeo mjere na temelju kojih je sastavljena predmetna ponuda od 28. siječnja 2022. Tužitelj nadalje navodi da u svom poslovanju ne nudi uslugu izmjere, kao da nije niti upoznat s potrebama pojedinog investitora, već da djelatnost montiranja rolo vrata je djelatnost samoga tuženika, a koji se smatra i stručnjakom u tom dijelu. Nastavljajući, a sukladno mjerama iz predmetne ponude, tužitelj navodi da je proizvođač proizveo rolo vrata i dostavio ih tužitelju, a koji ih je potom dostavio tuženiku, a koji ih je trebao ugraditi investitoru. Prilikom ugradnje jednih rolo vrata da je tuženik utvrdio da mjere nisu odgovarajuće u odnosu na postojeći otvor na kući investitora, slijedom čega je bilo potrebno izraditi nova rolo vrata s drugačijim mjerama, u svezi s čim se tuženik ponovo obratio tužitelju. Unatoč tome što su mjere rolo vrata isključiva odgovornost tuženika, tuženik navodi da je u vjeri dobre poslovne suradnje predložio da trošak izrade novih rolo vrata snose tužitelj i tuženik u polovici iznosa, te da je na navedeni prijedlog tuženik 6. lipnja 2022. odgovorio sa slanjem mjera za nova rolo vrata, a čime da je prijedlog očigledno prihvatio. Nakon nove narudžbe tužitelj da je 22. srpnja 2022. tuženiku izdao račun za nova rolo vrata u ukupnom iznosu od 13.133,55 kn/1.743,12 EUR, a da je 26. srpnja 2022. izdao storno račun, tj. financijsko odobrenje kojim je umanjio predmetni račun za 50%. Kako tuženik preostali iznos utuženog računa nije podmirio, tužitelj navodi da je bio primoran isto prisilno naplatiti.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 860,00 EUR/6.479,67 kn temeljem vjerodostojne isprave i to računa br. 202-P1-390 od 22. srpnja 2022., a koji se odnosi na utuženo potraživanje tužitelja za rolo garažna vrata po mjeri dimenzija 4800x2370 bez vodilica, umanjeno za iznos od 50%.
6. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj kao prodavatelj, tuženiku kao kupcu, isporučio rolo garažna vrata. Međutim, sporna je osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je čija je odgovornost za dimenzije navedene u ponudi br. 22-010-000047 iz siječnja 2022., kao i činjenica tko je uzimao mjere za predmetna naručena rolo vrata.
7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
8. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu i to ponudu tužitelja br: 22-010-000047 od 28. siječnja 2022., narudžbenicu od 27. siječnja 2022. (ovjereni prijevod za španjolskog i engleskog jezika), račun br: 202- P1-390 od 22. srpnja 2022., račun br: 11-P1-1 od 26. srpnja 2022., fotografije koje prileže spisu, SMS i e-mail korespondenciju između stranaka, otpremnicu br: 22-350- 000195 od 8. srpnja 2022., račun tužitelja br: 109-P1-390 od 24. svibnja 2022., potvrdu tuženika/nalog za nacionalno plaćanje od 7. ožujka 2022., potvrdu tuženika/nalog za nacionalno plaćanje od 20. lipnja 2022., avans br: 22-P1-370, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka JI i svjedoka RI, kao i dokaz saslušanjem stranaka.
9. Uvidom u ponudu tužitelja upućenoj tuženiku br: 22-010-000047 od 28. siječnja 2022., razvidno je da se ista odnosi na rolo garažna vrata po mjeri (x2) u kojoj su navedene dimenzije i to konkretno 4700x2070MM za jedna rolo vrata te 4550x2070MM za druga rolo vrata, u ukupnoj vrijednosti od 36.341,86 kn. Također, razvidno je da je u predmetnoj ponudi navedeno da prije ovjere iste za narudžbu je potrebno provjeriti je li ponuda u skladu sa zatraženim, kao i da potpisivanjem iste naručitelj neopozivo naručuje robu te potvrđuje da je suglasan sa količinama, mjerama i artiklima.
10. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka od 23. veljače 2022. razvidno je da je tuženik prihvatio predmetnu ponudu, slijedom čega je tužitelj odgovorio da je pustio u narudžbu ponudu br: 22-010-000047, a koju odlučnu činjenicu je tuženik potvrdio i svojim iskazom danim na ročištu održanom 13. veljače 2025.
11. Uvidom u otpremnicu broj 22-350-000195 od 8. srpnja 2022. razvidno je da su tuženiku isporučena rolo garažna vrata dimenzija 4800x2370 MM te da je predmetna otpremnica uredno potpisana od parničnih stranaka.
12. Uvidom u račun br: 202-P1-390 od 22. srpnja 2022., razvidno je da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku za rolo garažna vrata po mjeri u ukupnom iznosu od 13.133,55 kn.
13. Uvidom u račun br: 11-P1-1 od 26. srpnja 2022., razvidno je da je isti izdao tužitelj tuženiku u svrhu financijskog odobrenja, odnosno umanjenja od 50% računa izdanog 22. srpnja 2022. i to za iznos od 6.566,78 kn.
14. Iz iskaza svjedoka JI, (suradnik tužitelja), proizlazi da je isti bio angažiran programirati automatiku na zapadnoj strani objekta u Crikvenici prije cca tri godine na vratima u vlasništvu g. RI (investitor), a kojom prilikom se sjeća da su g. TI i g. KI otišli na istočnu stranu objekta, međutim da ne zna detalje, obzirom da ih je pričekao kod svog vozila.
15. Iz iskaza svjedoka RI, (suradnik tuženika), proizlazi da mu je tuženik ugrađivao vrata (zapadna strana objekta) te da su g. KI, g. TI i g. ČI nakon završetka radnji na njegovim vratima, otišli na drugu stranu objekta, budući je njegov susjed htio naručiti ista vrata, kao što su bila njegova. Također, proizlazi da ima saznanja da je susjed kasnije imao nekih problema, ali da ne zna točno kojih.
16. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja g. TI proizlazi da se isti bavi proizvodnjom i prodajom svih vrsta zaštite od sunca pa da tako u ponudi ima i veće rolete koje se mogu koristiti kao garažna vrata, slijedom čega da je od 2020. generalni zastupnik za španjolsku tvrtku Saxsun od koje uvozi gotove proizvode. Tuženik da mu se obratio negdje 2022. te naručio dvoja vrata koja su bila u vlasništvu g. RI. Kako predmetna vrata, odnosno elektronika istih nije funkcionirala da je tom prilikom pozvao g. JI da popravi automatiku. Nakon završetka predmetnog posla da ga je tuženik pozvao da prođu s druge strane objekta (istočnu) jer da bi od njega naručio još dvoja nova rolo vrata. Nadalje, proizlazilo bi da tužitelj tom prilikom nije imao mjerne instrumente, kao i da je mjere predmetnih rolo vrata uzimo upravo tuženik. Obzirom da se radilo o dosta širokom otvoru, navodi da je pomogao tuženiku na način da mu je metar pridržavao s jedne strane, a da je tuženik uzete mjere upisivao na svoj papir. Nakon svega da su otišli na kavu te da je njegov sin ČI, inače ing. građ. po tim mjerama tuženika izradio predmetnu ponudu. Na potvrdu ponude da se čekalo neko vrijeme te kada ju je tuženik potvrdio da je isti uplatio avans, misli čak i 100% iznosa. Isporuka da je uslijedila nakon 3 do 4 tjedna te koliko se sjeća da su naručena vrata odvezli tuženiku u Selce. Međutim, nakon što je tuženik krenuo montirati predmetna vrata da je javio kako dimenzije ne odgovaraju. U tom slučaju navodi da su pokušali tuženiku izaći u susret te koliko se sjeća da je sam tuženik rekao da će od ta dvoja vrata napraviti jedna, a za treća koja nedostaju da će naručiti nova. Tuženik da mu je potom dao nove mjere, vjerojatno putem e-maila, slijedom čega su naručena nova rolo vrata. Također, navodi da je bila dogovorena samo prodaja, ne i montaža predmetnih vrata. Na licu mjesta da je bio u samo jednom navratu i to kao što je naveo, nakon što je završio posao sa g. RI, a ne iz razloga mjerenja predmetnih rolo vrata. Što se tiče poslovnih običaja glede „svijetlog otvora“ isti navodi da se ovim poslom bavi još od 2003., kao i da je prije toga radio kod svoga oca pa da ima iskustva da „svijetli otvor“ nikada ne predstavlja vjerodostojnu mjeru, jer da se radi o otvoru kojeg zidar ostavlja u zidu. U konkretnom slučaju da je tuženik pri uzimanju mjera predmetnih garažnih vrata uzeo u obzir dimenzije „svijetlog otvora“, a da je trebao uzeti dimenzije za narudžbu. Kada mu je predočena prevedena narudžbenica odnosno ponuda iz siječnja 2022. da pojasni da li se radi o total mjerama ili mjerama svijetlog otvora, isti navodi da u istoj pišu ukupne dimenzije gdje se jasno navodi visina i širina proizvoda.
17. Iz iskaza tuženika proizlazi da su 26. veljače 2022., a nakon što su završili sa vratima g. RI, on osobno zajedno sa g. TI i g. ČI otišli na drugu stranu objekta pogledati otvore za narudžbu za još dvoja rolo vrata. Tom prilikom da je imao metar te da su svi skupa mjerili, a on da je mjere upisivao na papir, koji je kasnije slikao g. ČI. U toj njegovoj skici te u razgovoru sa g. ČI da je naznačeno da se stup nalazi u sredine te da se vodilice moraju staviti na stup, a što bi značilo da se glede potrebnih dimenzija širina lamele proširuje za širinu vodilice jer da se radi se o dva otvora sa stupom u sredini koji nisu istih dimenzija. U njegovoj skici da je naznačena dimenzija navoja od 34 cm, a što bi po njemu značilo da su tu dimenziju trebali uzeti u obzir prilikom narudžbe garažnih vrata. Ponudu tužitelja da je zaprimio 28. siječnja 2022. te je na poseban upit suda, tuženik odgovorio da se iz iste ne može iščitati koja je total mjera, ali da je istu prihvatio u veljači te godine te koliko se sjeća da je uplatio avans u iznosu od cca 21.000,00 kn. Nadalje, izjavljuje da je negdje u svibnju 2022. kod tužitelja otišao po naručena garažna vrata kojom prilikom da je ustanovio da je vodilica istih prekratka, odnosno da su stigla vrata visine 177 cm. U tom trenutku da nije gledao širinu lamela pa je u tom slučaju reklamirao predmetna vrata u odnosu na visinu, nakon čega da je tužitelj naručio nove vodilice te razliku u lamelama kako bi se dobila nova visina. Nadalje, kada su u drugom navratu stigla vrata, prilikom montaže je ustanovio da su ista preuska iz kojeg razloga da je odmah nazvao gđu. K (djelatnica tužitelja) te da su se dogovorili da se prva vrata krate i naprave manje, a da se za veći otvor naruči razlika u materijalu (kutija osovine i lamele). Tuženik je izjavio i da oznaka „h“ označava visinu nadvoja, a koja je sporna od prve isporuke. Drugu ponudu da nije dobio, kao niti ponudu koju je tužitelj dostavio proizvođaču društvu Saxun. Međutim, navodi i da je istu i dobio da bi bila jednako ispravna, kao i ponuda tužitelja od 28. siječnja 2022. koja je poslana njemu. Ujedno je naveo da je na ponudi od 28. siječnja 2022. pisalo ukupna ili totalna mjera da bi u tom slučaju reagirao. Sporna garažna vrata da se razlikuju od sekcijskih vrata te je također izjavio da su od većih vrata radili manja vrata, a za veći otvor da su iskoristili motor te naručili dodatni materijal, tj. da su lamele, osovina i kutija popunile prostor na tim drugim vratima.
18. Sud je iskaze svjedoka JI i RI u cijelosti prihvatio kao istinite jer su isti podudarni s iskazima stranaka te u konačnici saslušani svjedoci nisu zainteresirani za ishod predmetnog spora. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio da su se djelatnici tužitelja našli na licu mjesta primarno iz razloga dogradnje automatike na vratima g. RI, a kojom prilikom ih je tuženik pozvao da prođe s njim i na drugu stranu objekta radi potencijalne narudžbe novih rolo vrata za drugog investitora.
19. Kako iz dostavljene materijalne dokumentacije ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne i sporne činjenice (čl. 264. st. 2. ZPP-a), konkretno tko je uzimao mjere za predmetna rolo vrata te čija je odgovornost naznačenih dimenzija u narudžbenici poslanoj proizvođaču, to je prihvatio dokazni prijedlog stranaka te je iste saslušao. Iz iskaza stranaka, ovaj sud je utvrdio da su se iste 26. siječnja 2022. primarno našle na objektu radi programiranja automatike na vratima u vlasništvu g. RI. Nakon završenog posla, a na traženje samog tuženika da su zajedno s g. ČI (djelatnik tužitelja) otišli na drugu stranu objekta, sve u svrhu daljnje poslovne suradnje te potencijalne nove narudžbe za novog investitora, a čiji je naručitelj i montažer bio upravo tuženik. Nadalje, ovaj sud je utvrdio kao odlučnu činjenicu da je tom prilikom upravo tuženik vršio potrebna mjerenja te je uzete dimenzije upisao na papir, a koji je pri završetku mjerenja tuženika slikao g. ČI radi izrade zatražene ponude. Činjenica da je tuženiku prilikom uzimanja potrebnih dimenzija, zastupnik po zakonu tužitelja pridržavao metar zbog širine otvora, nikako ne znači da je tužitelj odgovoran za upisane dimenzije, a kako to pogrešno smatra tuženik. Da je tome tako, proizlazi iz njihove dosadašnje poslovne suradnje, kao i iskaza samih stranaka. Naime, u konačnici među strankama nije niti sporno da je ugovorena samo prodaja, a ne i montaža rolo vrata. Također, zastupnik po zakonu tužitelja je izjavio da niti inače ne uzima mjere sa kupcima već da mu isti sami dostavljaju dimenzije koje onda dalje prosljeđuje proizvođaču, a na koji navod tužitelja, tuženik na ročištu nije imao primjedbi.
20. Također, glede poslovnih običaja, zastupnik po zakonu tužitelja je izjavio da „svijetli otvor“ nikada nije vjerodostojna mjere jer da se radi o otvoru kojeg zidar ostavlja u zidu te da je u konkretnom slučaju tuženik trebao uzeti u obzir dimenzije za narudžbu, a koja mjera (total mjera) je u konačnici i navedena u ponudi od 28. siječnja 2022. Također, na poseban upit suda glede poslovnih običaja pri dimenzijama navedenim u ponudama, tuženik je izjavio da je u nekim ponudama navedena total mjera, dok da je u nekim navedena dimenzija svijetlog otvora. Prema tome, navod tuženika da je upravo zastupnik po zakonu tužitelja bio prisutan na licu mjesta te da je uzimao dimenzije, slijedom čega da bi isti bio odgovoran za navedeno, prema ocjeni ovog suda je neosnovan u cijelosti. Kao što je već navedeno, ovaj sud je utvrdio da je g. TI tuženiku pomogao na način da je istom zbog širine otvora pridržavao metar, dok je potrebna mjerenja vršio upravo tuženik. Također, sukladno izjavi tuženika da se u praksi u ponudama navode i total mjere i mjere svijetlog otvora, isti je upravo iz navedenog razloga, ukoliko nije bio siguran, trebao provjeriti upisane dimenzije ili tražiti pojašnjenje tužitelja kao prodavatelja prije nego li je predmetnu ponudu prihvatio. Stoga, navod tuženika da je predmetnu ponudu prihvatio bez provjere da li se pod dimenzijama misli na „total mjeru“ ili mjeru „svijetlog otvora“ jer da su djelatnici tužitelja bili prisutni prilikom uzimanja mjera, ovaj sud je ocijenio kao neosnovan i neprofesionalan. Očekivanje tuženika da se nešto podrazumijeva ili očekuje, ne može se poistovjetiti sa obvezama i odgovornošću tužitelja, kao prodavatelja u konkretnom poslovnom odnosu jer isti prema proizvođaču postupa isključivo sukladno podacima dobivenim od strane kupca.
21. Da je tome tako proizlazi i iz dostavljene materijalne dokumentacije, a koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu te je utvrdio kako je tužitelj dokazao da je predmetnu robu iz utuženog računa uredno isporučio tuženiku, sukladno prihvaćenoj ponudi, dok tuženik nije dokazao da je potrebna mjerenja vršio upravo tužitelj pa da bi isti bio odgovoran za dimenzije navedene u ponudi od 28. siječnja 2022. Također, iz provedenog postupka je evidentno da se u konkretnom slučaju ne radi o materijalnim nedostacima kako to pogrešno smatra tuženik pozivajući se na odredbe čl. 400., čl. 401. st. 1. toč. 3. i st. 3., čl. 403. i čl. 410. ZOO-a, budući je stvar isporučena kako je to navedeno sukladno dimenzija u potvrđenoj ponudi naručitelja od 23. veljače 2022. Također, neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor nedostatka pravnog interesa. Stoga, kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškovima postupka, sve sukladno odredbi čl. 9. i čl. 252. st. 1. i čl. 262. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.).
22. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te platni nalog iz rješenja o ovrsi održao na snazi i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
23. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku kao punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a koji se odnosi na trošak podneska od 18. travnja 2024., 10. rujna 2024 te 2. listopada 2024., svaku u iznosu od 150,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. ), za sastava podneska od 19. studenog 2024. u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 8. toč. 3.) te trošak zastupanja na ročištu 3. rujna 2024. i 13. veljače 2025., svaki u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 787,50 EUR te trošak PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 196,88 EUR, što zajedno sa troškom prijevoda narudžbenice u iznosu od 150,00 EUR, (račun na listu 180 spisa), sveukupno iznosi 1.174,20 EUR.
24. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV- 204/17), to je platni nalog djelomično ukinut u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 211,56 EUR/1.594,00 kn. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke ove presude.
25. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).
Rijeka, 3. ožujka 2025.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).
