REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-20/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice mlt. DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (u nastavku: tužiteljice), zastupane po majci i z.z. JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], a mlt. dijete zastupano po posebnoj skrbnici MŽ, dipl. iur. djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica [obrt], protiv tuženika-protutužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (u nastavku: tuženika) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa oca s mlt. djetetom i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P Ob-4/2024-28 od 7. siječnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P Ob-4/2024-28 od 7. siječnja 2025. u točki II. i III. izreke presude.

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tuženika te se presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P Ob-4/2024-28 od 7. siječnja 2025. ukida u pobijanom dijelu točke I. izreke presude kojim je odlučeno da će majka samostalno zastupati mlt. dijete DŽ prilikom ispisa iz [obrt]“ u [adresa], i upisa u [obrt]“ u [adresa].

Obrazloženje

1.1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P2-373/13-16 od 9. prosinca 2014. na način da sada glasi:

- roditelji JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajednički se ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djetetom DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2011., s tim što će majka samostalno zastupati mlt. dijete DŽ prilikom ispisa iz [obrt]“ u [adresa], i upisa u [obrt]“ u [adresa], mlt. DŽ, koja će i nadalje stanovati sa majkom na njezinoj adresi stanovanja u [adresa].

- mlt. DŽ, će ostvarivati osobe odnose s ocem ŠŽ svakog drugog vikenda od petka u 18:00 sati do nedjelje u 18:00 sati, jedan dan tijekom tjedna i to srijedom nakon škole do 19:00 sati, kao i ljetne školske praznike 10 dana u kontinuitetu tijekom mjeseca srpnja i 10 dana u kontinuitetu tijekom mjeseca kolovoza, te prvu polovicu zimskih praznika u kontinuitetu kod oca, a drugu polovicu kod majke, a potom slijedeće godine prvu polovicu kod majke, a drugu kod oca i tako naizmjenično, prvu polovicu proljetnih praznika u kontinuitetu kod majke, a drugu polovicu kod oca, a potom slijedeće godine prvu polovicu kod oca, a drugu kod majke i tako naizmjenično, te naizmjenično državne blagdane, državne praznike i posebne prigode (rođendani djeteta i članova obitelji, obiteljska slavlja), a blagdane Božić i Uskrs koji traju dva dana mlt. dijete će provoditi jedan dan kod oca, a drugi dan kod majke, te nadalje naizmjenično.

II. Nalaže se tuženiku ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.200,00 kn/159,27 eura mjesečno, doprinosi iznos od 240,00 eura (slovima: dvijestotinečetrdeseteura) mjesečno i to počev od dana podnošenja tužbe, odnosno od 2. siječnja 2024. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku 15 dana, a dospijevajuće do 10-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke i z. z. JŽ, broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], a koji se vodi kod Privredne banke Zagreb, sve u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog predlagateljice osiguranja radi određivanja privremene mjere koji glasi:

„Radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. djeteta stranaka DŽ r. **.**.2011., OIB: [osobni identifikacijski broj], određuje se privremena mjera kojom sukladno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi i srednjoj školi (NN 151/22) i sukladno mreži školskih ustanova prema mjestu prebivališta dopušta se upis maloljetnog djeteta stranaka DŽ r. **.**.2011., OIB: [osobni identifikacijski broj] u [obrt] u [adresa].

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka ovoga suda broj: P Ob 4/2024.

Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.“

2. Protiv dijela točke I. izreke presude kojim je odlučeno o samostalnom zastupanju majke mlt. tužiteljice prilikom ispisa iz [obrt]“ u [adresa], i upisa u [obrt]“ u [adresa], točke II. izreke presude kojom je odlučeno o visini uzdržavanja i točke III. kojom je odlučeno o troškovima postupka, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da tijekom postupka nije postavljen zahtjev za izmjenu odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi niti zahtjev za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi te iako sud u postupcima o roditeljskoj skrbi nije vezan zahtjevima stranaka, ipak stranke moraju postaviti zahtjev u pogledu čega zahtijevaju intervenciju suda, što u ovome postupku nije slučaj tim više što se u konkretnom slučaju radi o postupku između mlt. djeteta i roditelja, a ne o postupku između roditelja gdje bi se odlukom suda moglo raspravljati o pojedinom sadržaju roditeljske skrbi koji će ostvarivati samo jedan od roditelja. Ističe kako je iz Izvješća HZZSR od 06.11.2023. vidljivo da u postupku posredovanja nije bilo govora o promjeni izbora škole u odnosu na mlt. DŽ, niti njezinom obrazovanju, kako je to propisano odredbom čl. 481. st.1. toč.4. u vezi s čl. 108. st.3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ) te ukazuje da se u slučaju neslaganja oko pitanja obrazovanja djeteta i izbora škole odlučuje u izvanparničnom postupku. Navodi da u ovom postupku o navedenom pitanju nije raspravljalo, niti su se izvodili dokazi te da je sud donošenjem odluke o samostalnom zastupanju majke u tom dijelu prekoračio zahtjeve postavljene u postupku. Nadalje, ističe kako sud ne daje razloge o utvrđenim mogućnostima tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice iznosom većim od propisanog minimuma, kao ni razloge zbog čega isključuje primjenu odredbe čl. 314. st. 3. ObZ u odnosu na tuženika, a jednako tako sud ne daje razloge iz kojih bi proizlazila povećana potreba mlt. tužiteljice temeljem koje bi se opravdavalo plaćanje doprinosa u iznosu većem od minimalnog zbog čega se presuda ni u tom dijelu ne može ispitati. Tijekom postupka nisu utvrđene potrebe tužiteljice u povećanom iznosu, niti su utvrđene mogućnosti tuženika da doprinosi povećani iznos uzdržavanja, zbog čega sud nije pravilno utvrdio činjenice te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku odluku te vratiti sudu na ponovni postupak, uz nadoknadu tuženiku troškova žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći dodatno i na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP utvrđenje je ovoga suda da je prvostupanjski sud donošenjem odluke da će majka samostalno zastupati mlt. dijete DŽ prilikom ispisa iz [obrt] „[obrt]“ u [adresa], i upisa u [obrt]“ u [adresa], prekoračio tužbeni zahtjev te time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.12. ZPP na koju u žalbi osnovano ukazuje žalitelj.

5.1. To stoga što tužiteljica istaknutim tužbenim zahtjevom do zaključenja glavne rasprave nije zatražila da sud odluči o tom sadržaju roditeljske skrbi odnosno izmjeni sadržaj roditeljske srbi na način da majka samostalno zastupa mlt. tužiteljicu prilikom ispisa iz [obrt]“ u [adresa], i upisa u [obrt]“ u [adresa].

5.2. Naime, tužiteljica je podneskom od 7. siječnja 2024. predložila određivanje privremene mjere između ostalog i o tome da se dopusti upis maloljetnog djeteta stranaka DŽ u [obrt] u [adresa]. Prvostupanjski sud u točki 57. obrazloženja navodi kako se, o sadržaju roditeljske skrbi koji se odnosi na obrazovanje ne može se odlučivati privremenom mjerom - rješenjem o osiguranju, jer osiguranje privremenim mjerama koje sud može izricati jesu samo one koje su propisane odredbom čl. 529. st. 1. ObZ te rješenjem odbija prijedlog radi određivanja privremene mjere kojom se sukladno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi i srednjoj školi (NN 151/22) i sukladno mreži školskih ustanova prema mjestu prebivališta dopušta upis maloljetnog djeteta stranaka DŽ r. **.**.2011. u [obrt] u [adresa]. Međutim, istovremeno presudom odlučuje da će majka zastupati mlt. tužiteljicu prilikom ispisa iz [obrt]“ i upisa u [obrt]“ iako takav tužbeni zahtjev tužiteljica nije postavila.

5.3. U pravu je prvostupanjski sud da sukladno odredbi čl. 409. st. 2. ObZ sud u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka, međutim stranke ipak moraju postaviti zahtjev u pogledu čega zahtijevaju intervenciju suda, a što je u konkretnom slučaju izostalo, pa je posljedično tomu prvostupanjski sud odlučujući o sadržaju roditeljske skrbi koji se odnosi na obrazovanje djeteta prekoračio tužbeni zahtjev radi čega je prihvaćanjem žalbe tuženika pobijanu presudu u tom dijelu valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st.5. ZPP.

5.4. Osim toga, tek uzgred, valja navesti i kako majka mlt. tužiteljice u ovom postupku nije sudjelovala kao stranka postupka već isključivo kao zakonska zastupnica mlt. tužiteljice pa već i tog razloga sud nije mogao mijenjati sadržaj roditeljske skrbi budući da u postupku u kojem se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osim djeteta, kao stranke u postupku moraju sudjelovati oba roditelja, sve kako bi odluka donesena u tom postupku bila provediva.

6. Obzirom na sadržaj žalbe žalitelja, predmet postupka, u ovoj žalbenoj fazi postupka je još zahtjev tužiteljice za povišenje iznosa uzdržavanja na način da se tuženiku naloži umjesto dosadašnjeg iznosa od 159,27 eura (1.200,00 kuna) mjesečno, doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečnim iznosom od 240,00 eura počev od dana podnošenja tužbe - 2. siječnja 2024. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku 15 dana, a dospijevajuće do 10-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog iznosa do isplate, kao i protutužbeni zahtjev tuženika za smanjenje doprinosa za uzdržavanje određenog presudom Općinskog suda u Osijeku posl.br. O-373/13 od 9. prosinca 2014. na način da se tuženiku naloži doprinositi za uzdržavanje novčanim iznosom od 101,50 eura mjesečno počev od veljače 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti (točka II. presude).

7. Odlučujući o tom tužbenom i protutužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je nakon utvrđenja; da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P2-373/13-16 od 9. prosinca 2014., kojom je razveden brak stranka i određeno da se mlt. dijete stranaka DŽ povjerava na odgoj i čuvanje majci i zakonskoj zastupnici ZŽ i da s njom živi naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. djeteta doprinosi iznosom od 1.200,00 kn mjesečno do 10. u mjesecu za tekući mjesec; da je tužiteljica u vrijeme donošenja ranije sudske odluke bila u dobi od 3 godine, a sada je u dobi od 13 i pol godina i pohađa 7. razred osnovne škole; da i nadalje živi sa majkom u kući u vlasništvu njezinih roditelja sa očuhom i polubratom u dobi od nepunih 6 godina; da je majka zaposlena sa mjesečnim primanjima od oko 1250 eura te je suvlasnica kuće; da tuženik živi sa sadašnjom suprugom i djetetom u dobi od 7 godina u kući u vlasništvu njegove majke; da je trenutno nezaposlen, dok je supruga zaposlena, zaključio da su se od donošenja ranije presude, promijenile okolnosti odlučne za utvrđivanje mjesečnih potreba mlt. djeteta za uzdržavanje i mogućnosti tuženika da plaća uzdržavanje za mlt. dijete, koji sada osim mlt. DŽ ima obvezu uzdržavanja i mlt. djeteta u dobi od 7 godina iz sadašnjeg braka; da je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. tužiteljice najmanje 270 eura mjesečno, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, troškova za potrebe škole, organiziranih školskih izleta, izvanškolskih aktivnosti te za druge potrebe primjerene njezinoj dobi te je imajući u vidu Odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta dobi od 13 godina obvezao tuženika doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice iznosom od 240,00 eura mjesečno, koji je ispod minimalnog mjesečnog iznosa koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom (252,60 eura) obzirom da tuženik sada osim mlt. DŽ ima obvezu uzdržavanja i mlt. djeteta iz sadašnjeg braka. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim zahtjev tuženika da za uzdržavanja mlt. tužiteljice doprinosi mjesečnim iznosom od 101,50 eura, cijeneći da je taj iznos neprimjeren i neumjereno prenizak, obzirom na djetetovu dob i bez obzira na činjenicu što je tuženik trenutno nezaposlen, jer je tuženik radno sposoban, te imajući u vidu aktualno stanje tržišta radne snage u mogućnosti je ostvariti zaposlenje, koje će mu omogućiti pristojnu zaradu, kako za svoje uzdržavanje, tako i osoba koje je dužan uzdržavati, pa tako i mlt. tužiteljicu u navedenom iznosu od 240,00 eura mjesečno.

8. Odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu pravilna je i zakonita.

9. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Osim toga u donošenju iste nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice pravno relevantne za odluku o tom dijelu tužbenog i protutužbenog zahtjeva te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo.

11. Na temelju odredbe čl. 288. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta ( stavak 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja ( stavak 2.). Temeljem odredbe čl. 313. st. 1. ObZ propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok je stavkom 4. ovog članka propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Prema odredbi čl. 314. st.1. ObZ ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a prema stavku 2. istog članka minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i za dijete od 13 do 18 godina, iznosi 22% prosječne plaće.

12. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i okolnost da su potrebe tužiteljice od donošenja ranije odluke iz 2014. kada je bila u dobi od 3 godine znatno porasle s obzirom na tužiteljičinu dob (sada u dobi od navršenih 13 godina) kao i zbog porasta troškova života (prehrane, režijskih troškova, troška odjeće, obuće) te činjenicu da je tuženik u dobi od 45 godina, radno sposoban a imajući u vidu i opće poznate prilike na tržištu rada prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da za uzdržavanje mlt. tužiteljice doprinosi zatraženim novčanim iznosom u visini od 240,00 eura mjesečno koji je, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, čak i nešto manji od propisanog minimalnog iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u dobi od 13 godina, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom utvrđenim Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj: 37/22., 48/23. i 49/24.) i koji iznosi 252,60 eura.

13. Što se tiče žalbenih navoda tuženika kojim upire na odredbu čl. 314. st. 3. ObZ navodeći da je obveznik uzdržavanja otac još jednog djeteta osim tužiteljice valja odgovoriti da u iznesenom činjeničnom kontekstu te okolnostima konkretnog slučaja obzirom da je tužiteljica u odnosu na razdoblje kada je donijeta presuda kojom je utvrđena obveza uzdržavanja sada starija deset godina i da su njezine potrebe značajno povećane, u predmetnom slučaju ne postoje opravdani razlozi za umanjivanjem utvrđenih potreba mlt. tužiteljice sukladno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ i posljedično dodatnom smanjenjem obveze uzdržavanja. Navedenom odredbom propisana je iznimno mogućnost utvrđenja potrebe maloljetnog djeteta u iznosu nižem od zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoje opravdani razlozi za primjenu navedene iznimke.

13.1. To stoga što okolnost rođenja još jednog djeteta uz značajno povećane potrebe za uzdržavanje mlt. tužiteljice ne daje osnova za smanjenje tuženikove obveze uzdržavanja kraj činjenice da je tuženik zdrav i radno sposoban muškarac u dobi od 45 godina, po zvanju bac.scit.kineziologije te mag.spec.oec. (prema podacima danim HZZR) koji je dužan iskoristiti sve svoje mogućnosti u skladu sa svojom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti (čl. 313. st. 4. ObZ) da ostvari odgovarajuće zaposlenje te po potrebi i dodatnim radom stekne prihode potrebne za svoje uzdržavanje te za uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

14. Tuženik, osim paušalim prigovorima, tijekom postupka nije dokazao da svojim radom bilo u struci ili izvan nje ne može ostvariti potrebne prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje mlt. tužiteljice.

15. Ovdje treba naglasiti i to da je prioritetna obveza tuženika, obveza doprinositi za uzdržavanje svoga djeteta kod kojeg su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 288. st.1 ObZ, a koje dijete nema nikakvih prihoda i ne može stoga doprinositi svojem uzdržavanju u smislu odredbe čl. 291. st. 1. ObZ. Dakle, primarna i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju mlt. djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogao udovoljiti.

16. Imajući u vidu sve navedeno, žalbeni navodi tuženika da su ispunjene pretpostavke za smanjenje uzdržavanja su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka, pa je odbijanjem zahtjeva tuženika sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita sukladno čl. 366. ObZ.

18. Slijedom svega navedenog, djelomičnim odbijanjem i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo je na temelju na temelju čl. 368. st.1. te čl. 369. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

Pula - Pola, 3. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković