Poslovni broj Gž-1125/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u parničnom predmetu tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika koja je izjavljena protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 P-247/2022-23 od 13. srpnja 2023. godine, dana 03. ožujka 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 P-247/2022-23 od 13. srpnja 2023. godine.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđeno je da je ništav dio odredbe članka 7. Ugovora o [broj kredita] od 26. siječnja 2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 635,23 eura/4.785,88 kuna[1] , sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.
3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.007,39 eura/15.124,68 kuna, sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. srpnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 124,47 eura/937,82 kuna, sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. srpnja 2023. godine do isplate.
5. Rješenjem suda dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužitelja od 14. veljače 2023. godine.
6. Protiv navedene presude, u dijelu koji se odnosi na točku III. izreke, dakle na rješenje o troškovima postupka, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana odluka preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba nije osnovana.
9. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelju u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, te primjenom odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u nastavku teksta: Tarifa), pripada pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika, i to za sastav podnesaka po punomoćniku-odvjetniku od 27. ožujka 2022. godine, 08. prosinca 2022. godine i 14. veljače 2023. godine u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna za svaki navedeni podnesak, zatim trošak zastupanja na ročištima održanima dana 23. studenoga 2023. godine, 25. travnja 2023. godine i 31. svibnja 2023. godine u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna za svako navedeno ročište, zajedno sa pripadajućim troškovima na ime poreza na dodanu vrijednost od 25%. Osim toga, utvrđuje da tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, te trošak uplate predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 132,72 eura, pa istome dosuđuje trošak parničnog postupka u iznosu od 2.007,39 eura/15.124,68 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos tekućima od presuđenja do isplate, a u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pozivom na naznačene odredbe ZPP-a usvojio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u dijelu opisanom u točki III. izreke pobijane presude, jer se protivno žalbenim navodima tuženika radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje predmetne parnice, pri čemu neosnovano isti osporava visinu tako dosuđenih troškova.
12. Na navode žalitelja da je vrijednost boda od 1,99 eura/15,00 kuna stupila na snagu tek 05. studenoga 2022. godine, pa da jedino radnje koje su poduzete nakon stupanja na snagu izmijenjene Tarife mogu biti dosuđene prema navedenoj vrijednosti boda, valja odgovoriti da suprotno proizlazi iz odredbe Tbr. 48. stavak 3. Tarife, kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je s obzirom na navedeno pravilno sud prvog stupnja obračunao parnični trošak za radnje poduzete po punomoćniku tužitelja-odvjetniku prema vrijednosti boda u vrijeme presuđenja.
13. Neosnovani su i navodi tuženika koji se odnose na visinu dosuđenog troška u korist tužitelja na ime sudske pristojbe za tužbu, jer je iz sadržaja prvostupanjskog spisa razvidno da je tužitelj tu pristojbu podmirio u iznosu od 66,36 eura (list 192 spisa), dakle upravo u onom iznosu koji mu je pobijanom odlukom priznat kao trošak na teret tuženika.
14. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi tuženika.
15. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
16. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
U Rijeci, 03. ožujka 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
