REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: Pn-34/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužiteljice FŽ iz [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima i to odvjetnicima u OD„ Marinović i partneri“ j. t. d., iz [adresa], sa sjedištem u [adresa]., protiv tuženice FINANCIJSKA AGENCIJA – FINA iz [adresa], sa sjedištem u [adresa].,OIB:85821130368 radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave dana 17.prosinca 2024 godine. u nazočnosti pun. tužitelja i punomoćnica tuženice, te presude objavljene 03. ožujka 2025 godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku FINANCIJSKOJ AGENCIJA FINA, [adresa],OIB:85821130368 da tužiteljici FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 49.085,09 eura, sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 11.01.2014. g. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta zatri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.442,73 EUR-a. sa zakonskom zateznom kamatom računajući od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženi parnični trošak odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ovaj sud dana 30. siječnja 2013. godine donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-3568/12 kojim je određena ovrha novčanih tražbina ovršenika i to TŽ i FŽ. Ovrha da je određena na temelju zaključka i pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori pod brojem AS-P-2011/17 od 3. listopada 2012. godine kojim je naloženo TŽ i FŽ da isplate trgovačkom društvu Prima namještaj d.o.o. iznos od 477.583,35 kuna sa pripadajućem zakonskom zateznom kamatom. Dana 10. siječnja 2014. godine da je s računa tužiteljice ustegnut iznos od 728.166,66 kuna i to temeljem navedenog rješenja o ovrsi čime da je sa računa tužiteljice, a po nalogu tuženika, ustegnut cjelokupan iznos tražbine po predmetnom rješenju o ovrsi. Ovakav nalog tuženika da se s računa tužiteljice ustegne cjelokupni iznos tražbine da je protivan odredbama Zakona o obveznim odnosima i Ovršnom zakonu slijedom čega da je Fina takvim nezakonitim postupanjem tužiteljici uzrokovala štetu u iznosu koji potražuje ovom tužbom. Naime, da u konkretnom slučaju nigdje i ničim nije određena solidarnost tuženika, tj. tužiteljice FŽ i TŽ pa se stoga ima uzeti da se dug iz ovršne isprave te rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-3568/12, kao novčano djeljiva obveza, dijeli između FŽ i TŽ na jednake dijelove. Temeljem navedenog Fina da je bila dužna izdati nalog bankama da po rješenju o ovrsi Ovr-3568/12 postupi kao s djeljivim obvezama na način da od svakog dužnika tj. ovršenika naplati točno polovinu dugovanja, a ne da se cjelokupni dug, kao u konkretnom slučaju, naplati samo od jednog ovršenika. Tuženik da je odbio vratiti iznos naknade štete mirnim putem pa tužiteljica ustaje ovom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Navodi da je s računa tužiteljice, a prema rješenju o ovrsi ovog suda Ovr-3568/12, ukupno naplaćeno 752.120,60 kuna. Da je za razmjerno izvršenja predmetnog rješenja o ovrsi na teret računa tužiteljice trebao biti naplaćen iznos od 382.095,76 kuna, no s njezinog računa da je temeljem istog rješenja o ovrsi naplaćeno više te preplaćeni dio iznosi 369.820,14 kuna. Međutim, tuženik navodi da je tužiteljici preplaćen iznos "vraćen" nazad kao vjerovniku po zadužnici posl.br. OV-27010/08 izdane u korist vjerovnika TŽ, a koje je temeljem "ovlaštenja" vjerovnika iste zadužnice naplaćeno u korist FŽ. Iznos koji je tužiteljici isplaćen na temelju ove zadužnice da iznosi 568.804,94 kune. U taj iznos da su uračunate i kamate koje su tužiteljici isplaćene iako ih vjerovnik nije tražio. Preplaćeni iznos iz navedene zadužnice da iznosi 126.056,06 kuna, a da je isti ostvaren na ime kamata na koje vjerovnik nije imao pravo. Osim toga, da isprava "ovlaštenje" temeljem koje je izvršena naplata zadužnice u korist računa tužiteljice, umjesto na račun vjerovnika TŽ, nije isprava u smislu č. 214. st. 3. Ovršnog zakona te da temeljem takve isprave nije trebalo prenijeti iznos iz zadužnice u korist tužiteljice. Na taj način tužiteljica da je neosnovano primila iznos od 568.804,94 kune. Zaključno tuženik otklanja bilo kakvu mogućnost nezakonitog postupanja u njegovom radu jer da je po rješenju o ovrsi Ovr-3568/12 postupano u skladu s odredbom čl. 207. Ovršnog zakona.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska odluka pod poslovnim brojem P-948/14 od 06. veljače 2015 godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 369. 831,64 kune za zakonskom zateznom kamatom, a odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa i to za iznos od 5.706,57 kuna. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Zadru je pod poslovnim brojem 5Gž-976/2015-2 od 01.ožujka 2016 godine donio Presudu i rješenje kojom se odbija žalba tužiteljice kao neosnovanim te potvrđuje presuda ovog suda od 06. veljače 2015 godine u toč. II izreke, dok se uvažava žalba tuženika Financijske agencije te se ukida Prvostupanjska presuda u toč I i III. izreke i vraća na ponovno suđenje.

4. Ovaj sud je nakon ukidne odluke donio presudu pod poslovnim brojem P- 948/14 od 15. srpnja 2016 godine kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Zadru donio odluku Gž-1016/16-2 od 13. ožujka 2018 godine kojom je odbio žalbu tužiteljice te potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu.

5. Tužiteljica je protiv gore navedenih odluka podnijela reviziju, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom Rev-2459/2019-3 od 18. siječnja 2022 godine donio rješenje kojim se ukida prethodno cit. presuda Županijskog suda u Zadru i cit. Općinskog suda u Zadru i predmet vraća ovom sudu ponovno na suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se da tužiteljica osnovano u reviziji navodi da su niže stupanjski sudovi izveli pogrešan zaključak da se radi o solidarnoj obvezi tužiteljice i njezinog supruga TŽ. Naime, da u ovršnoj ispravi, kao i pravomoćno rješenje o ovrsi nije određeno da se radi o solidarnoj obvezi pa da se u tom slučaju sa računa tužiteljice nije mogla naplatiti predmetna ovršna tražbina preko polovice ukupnog dugovanja. Tuženica da je bila dužna izdati nalog bankama da po rješenju o ovrsi koje je prije navedeno postupi kao s djeljivim obvezama na način da od svakog dužnika naplati samo polovinu dugovanja, a ne cijeli dug. Nadalje se navodi da s obzirom da su niže stupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo da nije bilo uvjeta za preinaku i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: zaključak i pravorijek Stalnog arbitražnog sudišta pri HGK od 3. listopada 2012. godine (l.s. 6-14), Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-3568/12 (l.s. 15-18), pregled po transakcijama po računu (l.s. 19), ovlaštenje broj OV-12009/13 (l.s. 20), zahtjevi za povrat novčanih sredstava (l.s. 21- 24), očitovanje Fine na zahtjev za povrat sredstava (l.s. 25), obračun kamata (l.s. 46- 47, zadužnica 1011540 (l.s. 58), specifikacija naplata (l.s. 60-62).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade štete počinjene greškom u provedbi ovrhe isplati iznos od 369.831,64 kuna, sada 49.085,09 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

8. U postupku je utvrđeno da je da je 30. siječnja 2013. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3568/12 kojim je određena ovrha novčanih tražbina ovršenika TŽ i FŽ, da je ovrha određena na temelju zaključka i pravorijeka Stalnog arbitražnog suda pri Hrvatskoj gospodarskoj komori pod brojem AS-P-2011/17 od 3. listopada 2012., kojim je naloženo TŽ i FŽ da isplate trgovačkom društvu Prima namještaj d.o.o. iznos od 477.583,35 kn sa pripadajućem zakonskom zateznom kamatom.

9. Nadalje je utvrđeno da je 10. siječnja 2014. sa računa tužiteljice, po predmetnom rješenju o ovrsi, a po nalogu tuženice ustegnut iznos od 728.166,66 kn (ukupno sa njezina računa 751.915,90 kn), a sa računa Ivana Pavličevića 12.252,63 kn,

10. Isto tako je utvrđeno da njihovo dugovanje utvrđeno arbitražnim pravorijekom pri HGK proizlazi iz odnosa nastalih povodom Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela trgovačkog društva Pavlos d.o.o. iz Varaždina kojega su kao prodavatelji sklopili s trgovačkim društvom Prima namještaj d.o.o. 10. siječnja 2008. za vrijeme primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15),

11. Nesporno je da su TŽ i tužiteljica supružnici.

12.Odredbom čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15) je propisano da je bračni drug solidarno odgovoran ako je pravni posao iz kojeg proistječe dugovanje, usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, ako je upoznat s osnovom zaduženja.

13. U postupku iz niti jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o bračnoj stečevini, te isto tako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi ušteđevina koju su tužiteljica i njezin suprug imali u gotovini, a ne na svojim računima od prodaje njihovih udjela tvrtke Pavlos Namještaj d.o.o. bila njihova zajednička bračna imovina.

14. Osim toga u provedenom postupku nije utvrđeno ni da bi poslovni udio tužiteljice u tvrtki Pavlos d.o.o. predstavljao bračnu stečevinu, niti da bi iznos dobiven prodajom poslovnog udjela tužiteljice predstavljao zajedničku bračnu imovinu nje i njezinog supruga.

15. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ni ovršnom ispravom ni rješenjem o ovrsi nije određena solidarnost tuženika, tj. tužiteljice FŽ i TŽ, slijedom čega se radi o djeljivoj obvezi pa se dug iz ovršne isprave te rješenja o ovrsi, kao novčano djeljiva obveza, dijeli između FŽ i TŽ na jednake dijelove.

16. Stoga, a obzirom na prethodno navedeno proizlazi da je tuženica bila dužna izdati nalog bankama da po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-3568/12 postupi kao s djeljivim obvezama na način da od svakog dužnika, tj. ovršenika, naplati samo polovinu dugovanja, a ne da se cjelokupni dug, kao u konkretnom slučaju, naplati samo od jednog ovršenika, a sve sukladno odredbi čl. 41 st. 2 Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje ZOO)

17. Slijedom iznesenog tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti, te je odlučeno kao u izreci presude.

18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13), pa je tužiteljici priznat trošak zastupanja u ovoj pravnoj stvari od strane punomoćnika iz redova odvjetnika i to na ime sastava tužbe 500 bodova, za zastupanja na ročištu 03.02.2015, 500 bodova, za sastavljanje žalbe 11.02.2015 godine 625 bodova, za zastupanje na ročištu 03.05.2016 500 bodova, za zastupanje na ročištu 04.07.2016 500 bodova, za sastavljanje žalbe 03.08.2016 625 bodova, sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije 750 bodova, za zastupanje na ročištu 17. prosinca 2024 godine 500 bodova što sveukupno uz uračunati pdv ukupno iznosi 11.250,00 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu 542,93 EUR-a, trošak prvostupanjske presude 529,69 EUR-a, trošak žalbe na presudu 1.072,66 EUR-a, i trošak revizije protiv presude 1.047,45 EUR-a , što sveukupno iznosi 14.442,73 EUR-a.

Što se tiče preostalog zatraženog parničnog troška ovaj sud smatra neosnovanim jer se sadržaji podnesaka mogu izložiti na ročištu, a isto tako trošak za objavu odluka nije nužan pa stoga isti nije priznat.

[adresa], 03. ožujka .2025 godine.

S u t k i n j a

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku osobno