Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1269/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, protiv ovršenice NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Žaja, odvjetnik u Splitu, radi prijedloga za odgodu ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1433/2024 od 27. lipnja 2024., dana 3. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1433/2024 od 27. lipnja 2024.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Usvaja se prijedlog ovršenika NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] te se nalaže Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga svim bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb prema ovršeniku NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji je predan Financijskoj agenciji u Zagrebu 29. svibnja 2024. na temelju zadužnice solemnizirane po javnom biježniku mr. Zoja Puljiz u Splitu pod poslovnim brojem OV- 753/07 dana 01. veljače 2007. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka po tužbi EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, koji se vodi kod ovog suda, Stalna služba u Supetru, pod poslovnim brojem P-5612/2018.

II. Nalaže se ovrhovoditelju Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb naknaditi ovršeniku NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura). i

1.2. Prvostupanjskim zaključkom odlučeno je:

"Upućuje se ovršenik NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb podnesenog kod Financijske agencije 29. svibnja 2024. na temelju osnove za plaćanje zadužnice, solemnizirane po javnom biježniku mr. Zoja Puljiz u Splitu pod poslovnim brojem OV- 753/07 dana 01. veljače 2007., iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda RH, 73/17, 131/20, 114/22., 06/24.)."

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U postupku suda prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni danim razlozima, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasni i nerazumljivi.

5. Ovršenica je podnijela prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 29. svibnja 2024. ovrhovoditelja Addiko bank, d.d. Zagreb na temelju osnove za plaćanje - zadužnice, solemnizirane po javnom bilježniku mr. Zoja Puljiz u Splitu pod poslovnim brojem OV-753/07 dana 1. veljače 2007. navodeći da ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na Ugovoru o ..., u kojem je korisnik kredita RČ glavni dužnik i založni dužnik, a ovršenica sudužnik, koja je sukladno naprijed navedenom ugovoru o kreditu, između ostalog, kao sredstvo osiguranja predala ovrhovoditelju i solemniziranu zadužnicu pod brojem OV-753/07, a da je korisnik kredita RČ osporio tražbinu ovrhovoditelja podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave - Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 26. siječnja 2007., temeljem koje ovršne isprave je izdana zadužnica OV- 747/07, koji predmet se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Supetru pod poslovnim brojem P-5612/18 i još uvijek nije pravomoćno dovršen. Nadalje navodi kako je ništetnost takvih ugovora u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF utvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske te se poziva na odluku Suda Europske unije u predmetu C-407/18 N c/a Addiko bank d.d. te je ujedno istaknula i prigovor zastare predmetne zadužnice.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je kako sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz kumulativno ispunjenje jedne od pretpostavki propisanih čl. 65. st. 1. toč. 1. -11. OZ.

7. Predmetna zadužnica predstavlja neposredno izvršiv akt koji nije prošao sudsku kontrolu. Stoga i po ocjeni ovog suda, o uspjehu parnice koju je pokrenuo korisnik kredita, a koja će imati pravni učinak na sve potpisnike Ugovora, pa tako i na sudužnika NČ, ovdje ovršenicu, o kojoj će izravno ovisiti i visina obveze koja proizlazi iz zadužnice kao sredstva osiguranja naplate po Ugovoru o kreditu u odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o (djelomičnoj) ništetnosti (pojedinih odredbi) Ugovora.

8. Po ocijeni ovog suda, o uspjehu parnice koju je pokrenuo korisnik kredita ovisit će i visina obveze koja proizlazi iz zadužnice kao sredstva osiguranja naplate po Ugovoru o kreditu u odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu.

9. Prema čl. 3 t. 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22 i 59/23 - dalje: ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima, i prema stavu ovog suda, ovršenica je u predmetnom pravnom poslu potrošač u smislu odredbe čl. 3 t. 21. ZZP, s obzirom da je ona u svojstvu sudužnika sklopila navedeni Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je izdana i predmetna zadužnica kao ovršna isprava, a radi se o stambenom kreditu odobrenom u svrhu adaptacije kuće i refinanciranja postojećih kredita kod banke, tako da iz istog ne proizlazi da je riječ o kreditu odobrenom u svrhu zanimanja glavnog dužnika - korisnika kredita niti njegove poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, slijedom čega je i po ocjeni ovog suda ispunjena objektivna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

11. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno prijedlog za odgodu cijenio kroz pravni stav izražen u presudi Suda EU - C 407/18 u predmetu N c/a Addiko Bank d.d., s obzirom na to da temeljem presude od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik nije dužan, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

12. Naime, domaći su sudovi dužni osigurati načelo djelotvornosti i zaštite u skladu s člankom 7. Direktive 93/13 EEZ, koji prema odlukama Europskog suda treba tumačiti na način da novčana naknada za nekretninu nepovratno izgubljenu u ovrsi, nije djelotvorno pravno sredstvo, slijedom čega je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenice za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi radi utvrđenja djelomične ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu (javnobilježničke isprave na temelju koje se provodi ovrha na nekretnini ovršenika), pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz čl. 65. st. 1. OZ-a, potrebno tumačiti u skladu s pravom EU, odnosno Direktivom 93/13 EEZ, na način da je riječ o opasnosti od nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, imajući pri tome u vidu i to da će o uspjehu parnice koju je pokrenuo korisnik kredita, ovisiti i visina njihove obveze, koja proizlazi iz Ugovora o kreditu u odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o ništetnosti podredno djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora pa je stoga pravilno odlučio sud prvog stupnja kao u izreci pobijanog rješenja, a takva odluka suda prvog stupnja nije u suprotnosti sa pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u zaključku usvojenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022., kako to pogrešno smatra žalitelj i neosnovani su žalbeni navodi koji upućuju na drugačije odluke drugih sudova, to nisu ostvareni žalbeni razlozi ovrhovoditelja.

13. Dakle, polazeći od utvrđenja da je konkretni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača (sklopljen 26. siječnja 2007.), da je korisnik kredita pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje izravno utječu na visinu tražbine, ocjena je ovog suda, da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ za određivanje odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Pritom valja navesti kako odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprečavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika, čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojeg se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provođenjem ovrhe. S druge strane ovrhovoditelj, u slučaju da tužbeni zahtjev ovršenika bude odbijen kao neosnovan ovrhu može nastaviti i namiriti svoju tražbina, ali samo s odmakom i time se ne stavlja u bitno lošiju situaciju.

14. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja.

15. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju jer ovrhovoditelj odluku o trošku pod stavkom II izreke pobijanog rješenja određenim žalbenim navodima i ne osporava

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).

U Zagrebu 3. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević