REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2350/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa] **.**.1944. 2 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RĐ iz [adresa] **.**.1944. 2 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.722,37 EUR (slovima: šest tisuća sedamsto dvadeset dva eura i trideset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4.275,97 EUR od 12. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.306,82 EUR od 12. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 51,72 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 150,06 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 90,95 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 151,07 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 164,71 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 124,64 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 101,46 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 114,10 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 132,69 EUR od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 55,38 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 2,81 EUR od 17. prosinca 2019. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljice RĐ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.239,54 EUR.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, nadoknaditi tužiteljici RĐ iz [adresa] **.**.1944. 2 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.918,77 EUR, sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice RĐ za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužiteljice od 25. listopada 2021.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.247,49 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 26. rujna 2019. u bitnome navodi da je 26. prosinca 2017. oko 22:45 sati došlo do prometne nesreće u Tribunju, a koju da je prouzročio EĐ koji je upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] i kretao se ulicom Križine iz smjera Vodica u smjeru Tisnog te da je dolaskom u blizinu kućnog broja 17/B iste ulice, zbog neprilagođene brzine, izgubio kontrolu nad upravljačem i izletio vozilom van južnog ruba kolnika, a gdje je prednjim desnim bočnim dijelom vozila udario u betonski ogradni zid te se potom vozilo zarotiralo i sletjelo ispod razine kolnika udarivši u ogradne stupiće i stablo masline, a uslijed čega je teške tjelesne ozljede zadobila tužiteljica koja je bila suvozačica u navedenom vozilu. Istaknula je i da je vlasnik navedenog vozila imao na dan nastanka štetnog događaja sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti s tuženikom. Tužiteljica navodi i da je u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke teške tjelesne ozljede, u vidu prijeloma lijeve nadlaktice, nagnječenja i rane glave, te nagnječenja trbuha i zdjelice, kao i drugih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Ističe i da su kod nje zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda te da se nalazila na bolovanju od 15. ožujka 2019. Dakle, tužiteljica navodi da je pored nastale neimovinske štete u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 90.000,00 kn, kod tužiteljice nastala i imovinska šteta u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom u visini od 5.000,00 kn te izgubljena zarada iznosu od 23.847,63 kn, kao i za uništenu odjeću u vrijednosti od 2.000,00 kn te uništeni mobitel u vrijednosti od 2.000,00 kn. Tužiteljica navodi i da joj je tuženik na ime nespornog dijela naknade štete 9. kolovoza 2019. isplatio iznos od 22.400,00 kn u odnosu na neimovinsku štetu te 1.008,00 kn u odnosu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, odnosno sveukupno 23.408,00 kn. Obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže da sud obveže tuženika na isplatu ostatka naknade štete u iznosu od 13.197,91 EUR (99.439,63 kn) zajedno sa zateznim kamatama, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da ne spori nastanak štetnog događaja te aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i da je tuženik na ime nespornog dijela naknade štete 9. kolovoza 2019. isplatio iznos od 22.400,00 kn u odnosu na neimovinsku štetu te 1.008,00 kn u odnosu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Međutim, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog dijela štete te ističe prigovor nevezivanja sigurnosnog pojasa od strane tužiteljice. Isto tako, tuženik osporava uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužiteljice, kao i visinu izgubljene zarade. Tuženik osporava u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu štete po osnovi uništenih stvari (mobitel), dok navodi da je zahtjev za naknadu štete uništene odjeće previsoko postavljen. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka.

2.1. Tuženik je u nastavku postupka, odnosno na ročištu održanom 22. prosinca 2024. i 17. siječnja 2025. istaknuo da priznaje odgovornost te da povlači prigovor nevezivanja sigurnosnim pojasom od strane tužiteljice. Isto tako, tuženik je naveo da čini nespornim visinu izgubljene zarade u iznosu od 1.137,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da čini nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 EUR.

3. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 25. listopada 2021. preinačila tužbeni zahtjev na način da je umjesto prethodno postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem potražuje imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 529,83 EUR (3.992,00 kn), povisila tužbeni zahtjev na 1.538,52 EUR (11.592,00 kn). Tuženik je izjavio da se protivi navedenoj preinaci tužbenog zahtjeva. Sud je dopustio preinaku u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, uzimajući u obzir da je preinaka tužbenog zahtjeva postavljena nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka. Naime, sud smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, ovaj sud smatra da bi se, ukoliko sud ne bi dopustio preinaku tužbe, tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06), te sud smatra da je u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li ograničenjem koje proizlazi iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Stoga, u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon provedenog medicinskog vještačenja, nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultira povredom prava na pristup sudu. To stoga što je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u smislu ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare, što dovodi u pitanje ostvarivanje njezinih prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Stoga je sud, u skladu s čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbenog zahtjeva te odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.

4. U nastavku postupka, tužiteljica je podneskom od 16. prosinca 2019. istaknula da je 20. studenoga 2019. zaprimila uplatu daljnjeg iznosa na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade u visini od 1.178,13 EUR (8.876,63 kn) i po osnovi uništenih stvari u iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) te je navedenim podneskom uredila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukla tužbeni zahtjev na ime uništenih stvari te zahtijeva isplatu iznosa od 431,35 EUR (3.250,00 kn) po navedenoj osnovi. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 25. listopada 2021. uredila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukla tužbeni zahtjev, tako da sada predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici, između ostalog, iznos od 4.990,38 EUR (37.600,00 kn) na ime neimovinske štete te iznos od 2.083,16 EUR (15.695,56 kn) na ime izgubljene zarade. Isto tako, tužiteljica je podneskom od 17. siječnja 2024. uredila tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade, tako da sada predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici, između ostalog, iznos od 1.137,37 EUR po navedenoj osnovi. Također, tužiteljica je na raspravi 17. siječnja 2024. uredila tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, tako da sada predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici, između ostalog, iznos od 1.400,00 EUR po navedenoj osnovi.

4.1. Dakle, tužiteljica je podneskom od 16. prosinca 2019., podneskom od 25. listopada 2021., podneskom od 17. siječnja 2024. i na raspravi 17. siječnja 2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu u iznosu od 3.981,68 od prethodno utuženog iznosa od 8.972,06 EUR, tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 138,52 EUR od prethodno utuženog iznosa od 1.538,52 EUR (iznos nakon dopuštene preinake), tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 2.027,75 EUR od prvotno utuženog iznosa od 3.165,12 EUR te tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu po osnovi uništenih stvari u iznosu od 99,54 EUR od prvotno utuženog iznosa od 530,89 EUR. Tuženik se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnio, odnosno nije se protivio, pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je na predmetno povlačenje pristao. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužba u navedenom sveukupnom dijelu od 6.247,49 EUR povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

5. Dakle, konačnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 7.961,91 EUR, a od čega po osnovi neimovinske štete iznos od 4.990,38 EUR, po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 1.400,00 EUR, po osnovi izgubljene zarade iznos od 1.137,37 EUR te po osnovi uništenih stvari iznos od 431,35 EUR, sve uvećano za zatezne kamate kako su iste navedene u podnesku tužitelja od 17. siječnja 2024.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem presude Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-113-18-2 od 5. prosinca 2018. (list 4-5 spisa), provjere osiguranja (list 6 spisa), medicinske dokumentacije tužiteljice (list 7-38 i 113- 133 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice (list 39-55 spisa), potvrde o izgubljenoj zaradi poslodavca tužiteljice (list 56-57), obračunske liste plaće tužiteljice (list 58-79, 95-100 i 160-173 spisa), odštetnog zahtjeva (list 80-82 spisa), dopisa tuženika (list 83-84 spisa), podataka o prometnoj nesreći (list 94 spisa), potvrde PU Šibensko-kninske (list 111-112 spisa) obračuna zateznih kamata (list 151 spisa) te je razgledao fotografije (list 102-104 spisa). Provedeno je i kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje (list 175-177 i 180-181 spisa), medicinsko vještačenje (list 205-211 spisa), medicinsko vještačnje po vještaku medicine rada (list 306-314 spisa) te je saslušan vještak August Mijić (list 292-293 spisa). Saslušani su tužiteljica (list 294 spisa) i svjedok EĐ (list 294-295 spisa) te je izvršen uvid u naruženje tužiteljice (list 344 spisa).

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da su svi dokazi provedeni, da se odustaju od svih neprovedenih dokaza te da predlažu zaključenje glavne rasprave i donošenje presude na temelju stanja spisa.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnov te visina izgubljene zarade po osnovi bolovanja u iznosu od 1.137,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Nesporna je i činjenica da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, kao i da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 EUR. Isto tako, nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete u ukupnom iznosu od 3.106,78 EUR, kao i da je tuženik isplatio 20. studenoga 2019. tužiteljici nesporni dio naknade štete u ukupnom iznosu od 1.178,13 EUR, a od čega 1.178,13 EUR na ime izgubljene zarade te 99,54 EUR na ime imovinske štete za uništenu odjeću i stvari.

9. Sporna je dakle samo visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela.

10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskim vještacima prof. dr. sc. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgu i prof. dr. sc. Vesni Šerić, specijalistu neurologu.

10.1. Vještaci prof. dr. sc. August Mijić i prof. dr. sc. Vesna Šerić u svom nalazu i mišljenju od 5. listopada 2021. (list 205-211 spisa) navode da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom gornje dijafize lijeve nadlaktične kosti s oštećenjem lijevog radijanog živca, natučenje glave i rana nagnječina i razderotina glave i natučenje trbuha. Vještaci su utvrdili da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 40 dana; da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 5 dana, u srednjem intenzitetu 20 dana, a blažem intenzitetu 40 dana; da je tužiteljici nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 160 sati. Isto tako utvrdili su i da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, a da sa neurološko strane smanjenje životnih aktivnosti iznosi 7%, odnosno objedinjeno 15%. Kod tužiteljice je utvrđeno i naruženje radi zaostalih poslijeoperacijskih ožiljaka lijeve nadlaktice manjeg stupnja. Isto tako, vještaci su razgraničili ozljede po predmetnom štetnom događaju, od ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 9. prosinca 2018.

10.2. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 25. travnja 2024. na nalaz i mišljenje vještaka dr. Mijića i dr. Šerić, na ročištu je saslušan vještak dr. Mijić koji navodi da na primjedbu tuženika da su trajne posljedice na lijevom ramenu trebale biti ocijenjene 4-5%, a ne 10%, odgovara kako navedene preporuke Hrvatskog liječničkog zbora se odnose na gibivost u području lijevog ramena, dok je u konkretnom slučaju prijelom nastao u gornjoj trećini lijeve nadlaktice pri čemu je reperkusija nakon tog prijeloma po završetku liječenja, ne samo ograničena gibljivost u području lijevog ramena, već i u cijelosti oslabljena funkcija lijeve ruke i lijeve šake, pri čemu se preklapa dijelom kirurški i dijelom neurološka ozljeda. Ističe i da se u nalazima fizijatra koji provode liječenje, 9 mjeseci nakon ozljede, spominje i škljocaj u području lijevog ramena što govori za određeni vid nestabilnosti, kao i da je prijelom bio kompliciran te se morao izvesti operativni zahvat te da se nije radilo o jednostavnom prijelomu lijeve nadlaktice. Uzevši u obzir dužinu liječenja te opise iz nalaza kirurga i fizijatra, smatra da ovakav kostolom u području lijeve nadlaktice koje je tražio i kirurško liječenje, predstavlja trajne posljedice od 10%. Vezano za ocjenu bolova za koje tuženik navodi da su previsoko utvrđene kao i strah, vještak navodi da je tužiteljica zadobila tešku ozljedu prijeloma gornje trećine lijeve nadlaktične kosti s istovremenim oštećenjem vrlo važnog živca lijeve ruke, točnije lijevog radijalnog živca, kao i da su istovremeno bile prisutne i blaže ozljede u vidu natučenja glave, razderotina glave te natučenja trbuha. Ističe da budući da je neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica bila podvrgnuta operativnom liječenju, smatra da je isto uz pridružene ostale ozljede sudjelovalo u ocjeni bolova jačeg intenziteta od 5 dana, kao i da je sveukupna ocjena boli cijenjena zapravo kumulativno za period od gotovo 8 mjeseci po ozljedi. Navodi i da sumarno za gotovo 8 mjeseci liječenja smatra primjerenim ocjenu boli od 2 mjeseca ukupno kao što je to navedeno u nalazu, a s obzirom na samo operativno liječenje i operaciju lijeve nadlaktice. Vještak navodi i da je ocjena tuđe pomoći utvrđena iz razloga i prijeloma lijeve nadlaktične kosti, kao i oštećenja radijalnog živca, pri čemu oba sudjeluju u ocjeni kao što je to napisano u nalazu i da ostaje u cijelosti pri nalazu i mišljenju.

10.3. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Augustu Mijiću i prof. dr. sc. Vesni Šerić kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice. Naime, po mišljenju suda, vještak Mijić je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tužitelja i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, a isto proizlazi i iz činjenice da tuženik nije imao primjedbe na usmeni iskaz vještaka.

10.4. Isto tako, tuženik je na ročištu 22. prosinca 2024. istaknuo da odustaje od zahtjeva za saslušanjem vještakinje prof. dr. sc. Vesne Šerić.

11. Uvidom u naruženje tužiteljice utvrđeno je dase na lijevom ramenu tužiteljice nalazi blago vidljivi ožiljak reza duljine 10 cm i širine 1cm, da se iznad lakta lijeve ruke nalazi blago vidljivi ožiljak reza duljine 10 cm i širine 1cm, kao i da se na nadlaktici lijeve ruke nalazi blago vidljivi ožiljak duljine 3 cm a širine 2cm.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici na ime naknade štete po osnovi smanjenja životnih aktivnosti pripada naknada štete u iznosu od 3.318,07 EUR, a koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Pri ocjeni visine štete, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi (rođena 1995. godine) te će duže vremena trpjeti štetne posljedice.

12.3. Tužiteljici je na ime naknade štete po osnovi straha priznat iznos od 1.800,00 EUR, dok joj je po osnovi boli priznat iznos od 1.600,00 EUR.

12.4. Nadalje, tužiteljici je po osnovi naruženja priznat iznos naknade štete u visini od 530,89 EUR, a koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

12.5. Dakle, tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 7.248,96 EUR. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete po osnovi neimovinske štete nastale zbog štetnog događaja isplatio iznos od 2.972,99 EUR. Stoga je potrebno ukupno utvrđenu novčanu naknadu (7.248,96 EUR) umanjiti za već ranije plaćeni iznos pa tužiteljici pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 4.275,97 EUR te je u navedenom dijelu usvojen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Međutim, budući da je tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom tražila isplatu naknade štete po osnovi neimovinske štete od 4.990,38 EUR, sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 714,41 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

13. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 360 sati, a koju su joj nesporno pružali ukućani. Isto tako, među strankama je nesporno da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 EUR, pa bi po ovoj osnovi tužiteljici pripadao iznos od 1.440,00 EUR. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete po osnovi neimovinske štete nastale zbog štetnog događaja isplatio iznos od 133,78 EUR (1.008,00 kn). Stoga je potrebno ukupno utvrđenu novčanu naknadu (1.440,00 EUR) umanjiti za već ranije plaćeni iznos pa tužiteljici pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 1.306,22 EUR te je u navedenom dijelu usvojen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Međutim, budući da je tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom tražila isplatu naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege od 1.400,00 EUR, sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 93,78 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

14. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno utvrđenja uzročno posljedične veze između bolovanja tužiteljice i štetnog događaja), sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prim.dr.sc. Mariji Zavalić, specijalistu medicine rada.

14.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 8. listopada 2023. (list 306-314 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica zbog prometne nesreće koja je predmet ovoga spora opravdano bila na bolovanju od 28.prosinca 2017. do 20. studenoga 2018. kada je fizikalna terapija završila, a traumatolog tužiteljicu naručio za vađenje osteosintetskog materijala za 2 mjeseca.

14.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prim.dr.sc. Marije Zavalić kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

15. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica zbog posljedica predmetnog štetnog događa opravdano bila na bolovanju te da je zbog toga trpila štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 1.137,37 EUR, a koja visina štete među strankama nije niti sporna te je u navedenom dijelu usvojen tužbeni zahtjev i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

16. Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu štete u vidu uništenih stvari u iznosu od 431,35 EUR.

17. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da su joj u štetnom događaju pukle hlače i da joj se jakna oštetila, kao i da na hitnoj pomoći nije mogla izvući ruku pa da su joj izrezali odjeću. Nadalje, navodi da se njezin mobitel marke Samsung nalazio u trenutku štetnog događaja kod mjenjača i u predmetnom štetnom događaju isti je pukao, a da je isti kupljen u ljeto 2017. godine. Istaknula je i da je navedeni mobitel platila oko 2.500,00 kn, da je jakna koštala 1.000,00 kn te da je bila stara par mjeseci, kao i da je cijena hlača, majice i sve ostale odjeće koja je uništena u predmetnom štetnom događaju iznosila oko 1.000,00 kn.

17.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice, osim u dijelu u kojemu tužiteljica navodi da je mobitel platila oko 2.500,00 kn, da je jakna koštala 1.000,00 kn te da je bila stara par mjeseci, kao i da je cijena hlača, majice i sve ostale odjeće koja je uništena u predmetnom štetnom događaju iznosila oko 1.000,00 kn. Naime, tužiteljica je osobno zainteresirana za uspjeh u ovom sporu, a navedene činjenice ne proizlaze iz drugih dokaza u postupku.

18. Svjedok EĐ je u svojem iskazu u bitnome naveo da je kod tužiteljice nakon predmetnog štetnog događaja bila uništena jakna, hlače, majica i u biti sve što je na sebi imala, kao i da joj je bio uništen i mobitel koji da je on nakon predmetnog štetnog događaja nosio na popravak, međutim da se isti nije mogao popraviti.

18.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka EĐ, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

19. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su tužiteljici u predmetnom štetnom događaju uništeni mobitel i odjeća.

20. U skladu s čl. 233. ZPP-a odluku o visini nastale štete uslijed uništenog mobitela i odjeće sud je donio po slobodnoj ocjeni te je tako utvrđeno da je tužiteljici nastala štete u visini od 99,54 EUR. Ističe se i da je na tužiteljici bio teret dokaza u pogledu visine štete, a da tužiteljica nijednim dokazom, osim svojim iskazom, nije dokazala visinu štete.

21. Sud je dakle utvrdio osnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje naknadu štete zbog uništenih stvari i to u visini od 99,54 EUR. U odnosu na navedeno, ukazuje se da je među strankama nesporno da je tuženik 20. studenoga 2019. isplatio tužiteljici iznos od 99,54 EUR na ime naknade štete po osnovi izgubljenih stvari.

22. Slijedom navedenog, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u visini od 431,35 EUR na ime naknade štete zbog uništenih stvari te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

23.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

23.2. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 11. lipnja 2019., a što je nesporno među strankama. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu u iznosu od 4.275,97 EUR od 12. lipnja 2019.

23.3. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.306,82 EUR tužitelju su također priznate od 12. lipnja 2019., do isplate, a na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).

23.4. Zatezne kamate u odnosu na naknadu štete po osnovi izgubljene zarade priznate su tužitelju u okviru tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je tuženik istaknuo da ne osporava visinu i tijek zateznih kamata po navedenoj osnovi.

23.5. Tuženik je 20. studenoga 2019. isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete po osnovi izgubljenih stvari u iznosu od 99,54 EUR (750,00 kn) te je tužiteljica potom podneskom od 16. prosinca 2019. zatražila uglavničenu kamatu na navedeni iznos za razdoblje od 10. lipnja 2019. do 20. studenoga 2019. u visini od 2,81 EUR te zatezne kamate na navedeni iznos od 16. prosinca 2019. do isplate. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, a u skladu s obračunom zateznih kamata (list 151 spisa) te uzimajući u obzir da tuženik nije niti osporio navedeni obračun zateznih kamata.

23.6. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, tužiteljici je tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete (4.275,97 EUR), tuđe pomoći i njege (1.306,22 EUR), izgubljene zarade (1.137,37 EUR) i uglavničene kamate (2,81 EUR) ocijenjen osnovanim u ukupnom iznosu od 6.722,37 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. S druge strane, dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete (714,41 EUR), tuđe pomoći i njege (93,78 EUR) te uništenih stvari (431,35 EUR) ocijenjen je neosnovanim u ukupnom iznosu od 1.239,54 EUR te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 84,40% (6.719,56 EUR : 7.961,91 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+84,40=184,40 : 2 = 92,20) uspio u omjeru od 92,20%, a tuženik u omjeru od 7,80%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 92,20% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 7,80%, dobije se 84,40% te tuženik treba tužitelju naknaditi 84,40% opravdanog i potrebnog troška.

26.1. Tako je tužiteljici, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa)), zatim trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak podneska od 13. studenoga 2019., podneska od 1. prosinca 2020., podneska od 25. listopada 2021. i podneska od 17. siječnja 2024. u visini od 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak podneska od 17. srpnja 2020., podneska od 9. lipnja 2021., podneska od 16. veljače 2023. i podneska od 7. studenoga 2023., u visini od 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 18. svibnja 2020., 13. svibnja 2021., 9. svibnja 2022., 18. siječnja 2023., 18. travnja 2024., 22. studenoga 2024. i 17. siječnja 2025., u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 1400 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.500,00 EUR. Tužiteljica ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 178,38 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 178,43 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.856,81 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužiteljice u parnici od 84,40%, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 3.255,15 EUR.

26.2. Kada se gore navedenom iznosu od 3.255,15 EUR doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 398,17 EUR i trošak medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada od 265,45 EUR koji je platila tužiteljica, dobije se iznos od 3.918,77 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude te je prihvaćen i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata od dana presuđenja (čl. 151. st. 3. ZPP- a).

26.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 3. listopada 2019., s obzirom da je potvrdu o uplati sudske pristojbe na tužbu mogla dostaviti već u tužbi. Isto tako tužiteljici nije priznat niti sastav podneska od 16. prosinca 2019., podneska od 28. travnja 2022. i podneska od 23. kolovoza 2023., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, odnosno iste je navode mogla iznijeti ranije u postupku, odnosno na ročištu. Također, tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, s obzirom da isto nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

26.4. Zahtjev tuženiku za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 3. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćnici, uz rješenje o pristojbi na presudu od 178,43 EUR

2. Tuženiku – po punomoćniku