REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž Ob-14/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ČF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja ŽF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2335/2015-123 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 03. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene te se potvrđuje u pobijanom dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2335/2015-123 od 24. listopada 2024. u t. V. st. VI., t. V. st. VII. i t. V. st. VIII.
II. Odbija se žalba tuženika-protužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2335/2015-123 od 24. listopada 2024. u t. I., t. II., t. III. i t. IV., kao i u odnosu na protutužbeni zahtjev vezan u odnosu na utvrđenje bračne stečevine tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja ŽF u odnosu na iznos ušteđevine od 14.599,51 eura kod PBZ d.d., 13.272,28 eura kod HPB-a d.d. i iznos od 10.657,79 USD kod Zagrebačke banke d.d., te se u tom dijelu i potvrđuje protutužbeni zahtjev.
r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice-protutužene ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2335/2015-123 od 24. listopada 2024. u t. V. st. V. kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje novčanog iznosa od 49.562,16 eura na računu kod Splitske banke d.d. kao račun oročenog depozita bračne stečevine i u odnosu na t. V. st. IX. na utvrđenje da je novčani iznos od 12.000,00 kuna/1.592,67 eura sa računa tuženika ŽF Mance otvorenog kod Privredne banke bračna stečevina tužiteljice ČF i tuženika ŽF, te se u odnosu na taj dio vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da je nekretnina upisana kod Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], broj katastarske čestice [katastarska čestica], broj D.L. 33, [adresa][2] , dvorište 309 m , kuća broj 5, zgrada, [adresa], ukupno 449 m[2] bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te je tužiteljica ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini.
II. Utvrđuje se da je 1/2 nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, katastarska općina [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], broj zemljišta ( katastarske čestice ) 599/62, površine 300m[2] bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te je tužiteljica ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u 1/2 dijela suvlasničkog omjera tuženika na predmetnoj nekretnini.
III. Utvrđuje se da je automobil Škoda Octavia 1.9 TDI Classic, godina proizvodnje 2004., broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te je tužiteljica ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u 1/2 dijela na predmetnoj pokretnoj stvari.
IV. Utvrđuje se da je novčani iznos od 17.133,88 EUR oročen na računu kod Zagrebačke banke d.d., broj štednog uloga 2542100670 bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela te se nalaže tuženiku ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.566,94 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.kolovoza 2015. pa do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope nastanka kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.
V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"V. Utvrđuje se da je novčani iznos od 49.562,16 EUR na računu kod Splitske banke d.d., broj računa 01009567190 račun oročenog depozita bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela te se nalaže tuženiku ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 24.781,08 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2014. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.
VI. Utvrđuje se da je 60 dionica Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela.
VII. Utvrđuje se da je 50 dionica trgovačkog društva INA-Industrija nafte, d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625 bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela.
VIII. Utvrđuje se da su novčana sredstva u neutvrđenom iznosu temeljem Ugovora o životnom osiguranju zaključenom kod Croatia osiguranje d.d. bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela.
IX. Utvrđuje se da je novčani iznos od 12.000,00 kn/ 1.592,67 EUR sa računa tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [broj bankovnog računa] otvorenog kod Privredne banke Zagreb d.d., bračna stečevina tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela te se nalaže tuženiku ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.000,00kn/ 796,34 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2014. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29. st.2. ZOO-a, sve u roku 15 dana." , kao neosnovani.
U odnosu na protutužbeni zahtjev:
VI. Odbija se protutužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja u st. I. utvrđeno je da je protutužba povučena u odnosu na 2. tuženu NF te se smatra da nije bila niti podnesena i može se ponovno podnijeti dok je u st. II. utvrđeno da je protutužbeni zahtjev povučen u odnosu na t. 1. i 4. protutužbenog zahtjeva te se smatra da nije bio niti podnesen i može se ponovno podnijeti.
2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe podnose tužiteljica-protutužena (dalje tužiteljica) i tuženik-protutužitelj (dalje tuženik).
2.1. Tužiteljica podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i propuštanja donošenja odluke o troškovima postupka. Žalbom, u bitnome, navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje uz pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na t. V. i IX. tužbenog zahtjeva obzirom da je, cijeneći obrazloženje prvostupanjskog suda i tužiteljica predložila prvostupanjskom sudu da zatraži podatke od Zagrebačke banke d.d., Splitske banke d.d. i Privredne banke d.d. o stanju i prometu računa na ime ŽF, što je propušteno učiniti a to je zatraženo podneskom od 06. srpnja 2015. i na raspravi 22. studenog 2018. U odnosu na t. 8. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine životnog osiguranja tuženika, obrazloženje da se nije pronašao ni jedan materijalni dokaz o broju police i na iznos osigurane stope također je od strane tužiteljice i na ročištu 22. studenog 2018. i zatraženo da se od Croatia osiguranja pribavi podatak koji je isplaćen po osnovi životnog osiguranja tuženika od Croatia osiguranja. U odnosu na utvrđenje bračne stečevine na 60 dionica Hrvatskog Telekoma i 50 dionica trgovačkog društva INA Industrija nafte učinjen je propust obzirom da je prvostupanjski sud u odnosu na prijedlog tužiteljice bio dužan od SKKD-a naložiti pribavu dokumentacije važnog za donošenje meritorne odluke a što je također propušteno učiniti. Napominje i da je zatraženo donošenje privremene mjere u odnosu na koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama kojom je ta privremena mjera odbijena te je vraćen predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak dok o predloženoj mjeri nije odlučeno, kao što je i propušteno odlučiti o troškovima postupka.
2.2. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe u cijelosti i ukidanje u cijelosti pobijane presude vraćanjem prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a podredno prihvaćanje žalbe i preinačenje odluke u cijelosti usvajanjem tužbenog zahtjeva.
2.3. Tuženik žalbu podnosi u odnosu na t. I., II., III. i IV. kojima je usvojen tužbeni zahtjev i t. VI. kojim je odbijen protutužbeni zahtjev obzirom da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost dok ako je i provedene dokaze i proveo za takvo postupanje ne daje razloge, kao i u odnosu na bitnu povredu iz čl. 338. st. 4. ZPP-a i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi kako se ističe da je tužiteljica podnijela tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u [adresa] ali i ne da li je tužiteljica od tog tužbenog zahtjeva odustala kao što niti tužiteljica svojim kasnijim podnescima navodi da je od tužbenog zahtjeva odustala pa je u tom dijelu presuda nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev vezano za suvlasništvo u 1/2 dijela nekretnine tužiteljica mora imati pravni interes a obzirom da nema taj pravni interes jer se već nalazi upisana kao suvlasnik u 1/2 dijela na broj kč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u tom dijelu je i trebalo odbaciti tužbeni zahtjev a ne usvojiti u cijelosti. Prvostupanjski sud da nije obrazložio radi čega bi tužiteljici pripala 1/2 dijela predmetne nekretnine a niti je to dokazano u odnosu na nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, katastarska općina [katastarska općina] kč. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], obzirom da nije dokazala da joj pripada 1/2 predmetne nekretnine ako se uzme u obzir i da je tužiteljica imala ispodprosječna primanja za vrijeme dok je bila na bolovanju a tuženik iznadprosječna primanja što prvostupanjskom sudu nije sporno da su nekretnine kupljene od darovanih novaca. Isto tako nije sporno da je objekt na Pagu izgrađen 2004. godine, a u spisu predani dokazi iz kojih je razvidno da su upravo te godine prodane kuće u [adresa], pa je logično da je objekt završen tako pribavljenim sredstvima a da stranke drugih prihoda nisu imali, pa je jasno da se radi o novcu tuženikovih roditelja. Pogrešno je i utvrđeno da bi tužiteljica bila suvlasnik na osobnom automobilu Škoda, obzirom da je isto vozilo kupljeno 2004. godine odnosno kada su se prodavale kuće tuženikovih roditelja pa je očito da je dio novaca utrošen i u tu svrhu. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje da je na dan prestanka bračne zajednice na računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d. bio iznos od 17.133,88 USD obzirom je bračna zajednica stranaka prestala 27. siječnja 2013. što je nesporno utvrđeno, dok je tek 24. veljače 2013. na računu bio taj iznos, dakle tek nakon prestanka bračne zajednice. Vezano za navedeno je i utvrđeno da je u vrijeme trajanja bračne zajednice tijekom 2008. godine uplaćen iznos od 14.787,79 USD ali nema podataka o tome koji je iznos bio na računu 27. siječnja 2013. pa slijedom čega se ne može utvrđivati da je tužiteljica dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva pod t. IV. U odnosu na protutužbeni zahtjev neosnovano je odbijen obzirom je tužiteljica priznala da je u trenutku prestanka bračne zajednice na računu kod HPB d.d. imala svotu štednje od 105.000,00 kuna što je sada ekvivalent 13.935,89 eura pa činjenica što je tuženik zatražio 13.272,28 eura – 100.000,00 kuna se ne može smatrati da se ne radi o istom računu i da tuženik nije isto dokazao, smatrajući da ne treba dokazivati ono što mu druga strana priznaje. Također je i učinila nespornim da je na računu kod PBZ-a imala štednju od 91.000,00 kuna a oba iznosa su se nalazila na računima u trenutku prekida bračne zajednice, pa nije jasno obzirom da je tuženik zatražio utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja iznos ušteđevine od 14.599,51 eura kod PBZ-a te iznos od 13.272,28 eura kod HPB- a a da je tužiteljica dužna isplatiti 1/2 navedenih iznosa, nije jasno radi čega je odbijen protutužbeni zahtjev u gore naznačenom dijelu obzirom da je isto tužiteljica priznala. U odnosu na teret dokaza, vezano da je prvostupanjski sud dao do znanja kako smatra da je imovina koju su stranke imale u trenutku prestanka bračne zajednice ne potječe od njihovog rada, trebalo je i zaključiti da ista nije bila bračna stečevina odnosno tužiteljica dokazati da je tuženikova rodbina i njoj darovala, jer je na njoj kao tužiteljici teret dokaza a ne na tuženiku da se stavlja teret da nije dokazao. Time je i proizvoljan i ničim dokazan stav da su darovanja iz SAD-a od tuženikove rodbine bila za obje stranke. Time i u odnosu na imovinu za koju tužiteljica traži da se utvrdi da kao bračna stečevina ista nije stečena od rada pa se ne može smatrati bračnom stečevinom.
2.4. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje protutužbenog zahtjeva u cijelosti uz određivanje da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu kao i trošak žalbe uvećan za zateznu kamatu od donošenja drugostupanjske odluke do isplate a podredno ukidanje pobijane presude i određivanje da se ponovno provede glavna rasprava.
3. Sa žalba tužiteljice i tuženika postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja i pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je da je pobijana presuda u većem dijelu pravilna. Pri tome, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe, pa time i nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nekretnina upisana kod Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete kč. br. [katastarska čestica] i nekretnina upisana kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Pag kč. br. [katastarska čestica] bračna stečevina stranaka svakog u 1/2 suvlasničkog udjela, kao i suvlasnički udio svake stranke od 1/2 temeljem bračne stečevine na automobilu Škoda Octavia, te u odnosu na novčane iznose oročene na računu kod Zagrebačke banke d.d., novčane iznose kod Splitske banke d.d., dionice Hrvatskog Telekoma i trgovačkog društva INA Industrija nafte te novčana sredstva u neutvrđenom iznosu temeljem Ugovora o životnom osiguranju zaključenom kod Croatia osiguranje i novčani iznos na računu kod Privredne banke d.d. sve u odnosu da se radi o bračnoj stečevini svake stranke u 1/2 dijela. Protutužbeni zahtjev tuženika postavljen je 10. listopada 2019. na utvrđenje bračne stečevine stranaka na iznos ušteđevine kod PBZ-a d.d., kod Zagrebačke banke d.d. i HPB-a d.d., kao i utvrđenje bračne stečevine na 1/4 novčanih sredstava kojima je kupljen stan u [adresa].
8. U ovom postupku i nije sporno da su stranke zaključile brak 1986. godine, da je i njihova bračna zajednica trajala od 04. siječnja 1986. do 27. siječnja 2013., u kojoj je rođeno troje djece, da je brak razveden 30. rujna 2013., kao i da je kuća u [adresa] građena između 1991. i 2001. godine. Sporan je suvlasnički udio tužiteljice u odnosu na nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Sesvete i Zemljišnoknjižnom odjelu Pag, kao i osnov bračne stečevine na utvrđenim računima zatraženim u odnosu na Zagrebačku banku d.d., Splitsku banku d.d., Privrednu banku d.d., kao i u odnosu na dionice Hrvatskog Telekoma i INA Industrija nafte, te novčanih sredstava životnog osiguranja zaključenog kod Croatia osiguranje.
9. Odlučujući o spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev tužiteljice vezano za stjecanje suvlasništva u 1/2 nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u [adresa] cijeni, da su u vrijeme sklapanja braka oba supružnika bila zaposlena, dok nije dostavljen dokaz o eventualnoj ušteđevini koju su imali kao posebnu imovinu prije sklapanja braka, da je i vidljivo po štednim knjižicama, tekućim računima i Ugovorima o oročenjima da večina strane valute potječe od USD, a štedne uloge u vrlo velikim iznosima na štednim knjižicama utvrđeno na računima obje stranke a ne samo tuženika ŽF, što je i saslušanjem stranaka i svjedoka utvrđeno, da su članovi obitelji obje stranke, tužiteljičine koji žive i rade u SR Njemačkoj, te tuženikove koja živi i radi u SAD-u, omogućili strankama raspolaganje novčanim iznosima koje su otkupom u nacionalnoj valuti, oročenjima, štednjom i na drugi način povećali vrijednost prihoda, štednje i ulaganja u nekretnine. Prvostupanjski sud je prihvatio djelomično iskaz od samih stranaka i saslušanih svjedoka u dijelovima koji su međusobno suglasni, dok je u odnosu na svjedoka MF, koji je blisko povezan sa tuženikom, djelomično i osobno zainteresiran da uspije u sporu, iskaz kćeri strana ĆF koji je i ocijenjen da nije potpuno vjerodostojan obzirom i na razdoblje stjecanja nekretnine i njezinu dob, da nije mogla imati relevantnih saznanja, iskazi svjedoka LF i OF, djelomično vjerodostojnim obzirom da je svjedok LF ostao u prijateljskim i kumovskim odnosima sa tužiteljicom, a IF u dobrim odnosima sa tuženikom s kojim je uspostavila blisku susjedsku vezu tek nakon što je tužiteljica odselila sa adrese [adresa], dok oboje svjedoka nije imao značajnih osobnih saznanja o prihodima i rashodima stranaka. Slijedom toga smatra, da su pripadnici šire obitelji stranaka, naročito braća i sestre obje stranke, te roditelji tuženika posuđivali ali i poklanjali novčana sredstva strankama zajedno kao obitelji a ne samo onoj stranci koja je iz njihove obitelji, što je i životno logično kada mlada obitelj, kao što je to bila obitelj stranaka i njihove djece u razdoblju od 1986. pa do 2001. godine pokušava stvoriti i osigurati si dom, a njihovi roditelji bliski su srodnici pomažu i novčano i radom prilikom gradnje slanjem ili donošenjem robe široke potrošnje i na sve druge načine. U odnosu i na iskaz svjedoka tuženikova ujaka ĐF koji je dokaz pribavljen nakon pokretanja postupka, upitna je vjerodostojnost u smislu davanja istih za potrebe postupka obzirom nije dostavio dokaze koji bi nesporno dokazivali tvrdnju da su novčana sredstva roditelji i njihovi ostali srodnici isključivo poklanjali samo tuženiku a ne i dijelu njegove uže obitelji, koje je i tada činila njegova supruga i djeca na što i ukazuju dokazi u vidu štednih računa obje stranke iz tog razdoblja (od 1986. godine pa do 2013. godine) i različitih Ugovora o oročenju u iznosu USD valuti, a uz to ni jedan drugi srodnik (roditelji, braća i sestre), iako su tijekom postupka dolazili u Republiku Hrvatsku nikada nisu dali iskaz u svojstvu svjedoka u predmetu i jasno i nesporno potvrdili da su novčani iznosi poklanjali isključivo tuženiku, a ne namjerom poboljšanja financijske situacije cijele obitelji. Uz to da tuženik na kojem je teret dokaza o posebnoj imovini nije nesporno dokazao visinu novčanih sredstava koje su i kada njegovi roditelji, te ostala rodbina, navodno poklanjali samo njemu, kao ni da su upravo ti iznosi korišteni za plaćanje gradilišta, materijala, radova odnosno u stjecanju spornih nekretnina u [adresa] i [adresa]. Uz činjenicu da su kuće roditelja tuženika u [adresa] prodane u razdoblju od 2004. godine pa nadalje što proizlazi iz preslika Kupoprodajnih ugovora smatra da je nekretnina upisana kod Općinskog suda u Sesvetama kč. [katastarska čestica] bračna stečevina stranaka i to svakog u 1/2 dijela na što i upućuje da su stranke u vrijeme kada su svoje suvlasničke dijelove upisivali u zemljišne knjige za trajanje bračne zajednice i same odredile suvlasničke omjere od 1/2 dijela. U odnosu na nekretninu na Pagu, da je kuća građena od 1998. godine pa do početka 2004. godine obzirom i da je prema priloženoj dokumentaciji utvrđeno da je 2004. godine izdano porezno rješenje za kuću površine cca 100 m[2] tuženiku, kao i računi komunalnog društva, cijeneći i da je kuća na zemljištu prema presliku Kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1997. i svakako kupljena u prosincu 1997. za iznos od 10.500,00 kuna uz plaćeni porez i to od strane ŽF – tuženika i ČFS svakog u 1/2 dijela, te se zaključuje da je u suvlasništvu svakog kao izvanknjižnog vlasništva. Cijeni i da je tuženik odgovorom na tužbu iz 2014. godine osporavao suvlasnički omjer od 1/2 dijela smatrajući da bi bio najviše 1/3 dijela uz kasniji navod da je njegovo posebno vlasništvo u cijelosti, koje navode i smatra neosnovanim obzirom da sredstva kojima je plaćeno zemljište, niti izgrađena kuća na istom, tuženik nije dostavio dokaze za njegovu posebnu imovinu, pozivom i na obrazloženje u odnosu na kupnju gradilišta u [adresa]. U odnosu i na stjecanje nekretnine na Pagu korištenjem iznosa dobivenih prodajom tri kuće u [adresa] od strane njegovih roditelja, također smatra da nije logično obzirom da nije nesporno dokazao da su mu roditelji dali određeni iznos od prodaje ni u kojoj visini, kao što ni u jednoj prodaji nije sudjelovao kao punomoćnik roditelja, a obzirom da je tužiteljica nesporno učinila iznos od 7.500,00 kuna koje su roditelji darovali tuženiku nakon ostvarene prodaje, taj iznos smatra nespornim a obzirom da je i ostvarena nakon dovršetka gradnje kuća na Pagu nije mogao biti iskorišten u tu svrhu. Stoga je i odlučeno u odnosu na suvlasništvo stranaka na predmetnim nekretninama svakog u 1/2 dijela. I u odnosu na automobil Škoda Octavia koji je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice kako je isti 2004. godište tada i proizlazi presumpcija bračne stečevine na jednake dijelove. U odnosu na oročeni račun kod Zagrebačke banke d.d. za iznos od 17.133,88 eura, utvrđen je kao suvlasništvo svakog u 1/2 obzirom je Ugovor sklopljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, te nije vidljivo porijeklo oročenog iznosa i nije dokazano da bi taj iznos bio isključivo novac u odnosu na darovani od strane njegove uže i šire obitelji. Vezano za novčani iznos na računu tuženika kod Splitske banke d.d. nije dostavljen dokaz kada je navedeni depozit položen na račun tuženika, tko ga je uplatio niti da se isti nalazio u trenutku prekida bračne zajednice, pa je stoga i u odnosu na to odbijen zahtjev da se radi o sredstvima koja predstavljaju bračnu zajednicu, kao i u odnosu na dionice Hrvatskog Telekoma i trgovačkog društva INA Industrija nafte d.d. Zagreb obzirom da je utvrđeno da je u vrijeme prekida bračne zajednice bila vlasnica 400 dionica HPB i HT-1 HT d.d. kao i 326 dionica KRAŠ a nije dostavljen dokaz o postojanju 50 dionica trgovačkog društva INA Industrija nafte, niti u čijem su vlasništvu, pa obzirom da iz predmetne potvrde nije vidljivo kada su stečene dionice niti tužiteljica ima pravni interes utvrđenja bračne stečevine na dionicama koje su njezinom vlasništvu, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Odbijen je i tužbeni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine na životnom osiguranju tuženika obzirom da nije pronađen ni jedan materijalni dokaz iz kojega bi bilo vidljivo o kojem se broju police osiguranja radi s kojim je osiguravateljem sklopljena i na koji iznos osigurane svote i koliko iznosi mjesečna premija, te je iz isplatne liste tuženika za siječanj 2019. utvrđeno kako se iz njegove plaće uplaćuje mjesečna premija za policu Croatia životnog osiguranja u iznosu od 319,51 kunu dok bračnu stečevinu na navedenoj polici mogli bi predstavljati iznosi uplaćenih premija te vrijednost police u trenutku prekida bračne zajednice koje dokaze tužiteljica nije dostavila tijekom postupka pa je stoga i u tom dijelu taj zahtjev odbijen, kao i u zahtjevu isplate iznosa u 1/2 dijela kod Privredne banke Zagreb, obzirom nije u cjelokupnoj dokumentaciji našao se ni jedan dokaz o predmetnom tekućem računu tuženika niti stanju računa na 27. siječnja 2013. Stoga je i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.
10. U odnosu na protutužbeni zahtjev bračne stečevine tužiteljice iznosa ušteđevine kod PBZ-a d.d. prema navedenom nije moguće utvrditi od kuda potječe iznos od 13.500,00 eura niti za što je iznos od 19.293,81 euro bio utrošen, kao što nije niti točno označen broj računa na kojem se zatraženi iznos nalazi, dok je tužiteljica imala više otvorenih računa tijekom trajanja bračne zajednice obzirom da se i iznos iz dostavljene potvrde ne poklapa sa zatraženim iznosom postavljenim protutužbenim zahtjevom. Odbijen je i u odnosu na utvrđenje bračne stečevine za iznos 10.657,79 USD kod Zagrebačke banke d.d. na deviznom računu, obzirom je isti bio otvoren na ime tužiteljice od 18. rujna 2001. do 01. travnja 2004., kada je isti zatvoren sa saldom od 10.657,79 USD pa obzirom da je isplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice i to cca devet godina prije prestanka iste i u tom dijelu odbijen je protutužbeni zahtjev, dok u odnosu na utvrđenje bračne stečevine za iznos od 13.272,28 eura kod HPB-a d.d. nije pronađen ni jedan materijalni dokaz iz kojega bi se moglo utvrditi postojanje zatraženog iznosa u vrijeme prekida bračne zajednice, obzirom i nije dovoljno tužbeni zahtjev preciziran. Stoga je i u cijelosti taj dio odbijen, kao i u odnosu na t. II. za utvrđenjem bračne stečevine na 1/4 novčanih sredstava kupljenog stana u [adresa] obzirom da to utvrđenje bračne stečevine predstavlja stvarno-pravni a ne obvezno-pravni zahtjev. Time je i odlučeno cijeneći odredbe čl. 553. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 56/23) u vezi sa čl. 361. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje ObZ) kao i odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima koji se primjenjuju za period od 01. srpnja 1999. do 21. srpnja 2003. vezano za Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj: 162/98).
11. Prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, u odnosu na stjecanje vlasništva kupljenih nekretnina u [adresa] kao i na Pagu, koja obzirom na žalbene razloge tuženika se ne mogu različito tumačiti, obzirom i da je i pravilno zaključeno da ne proizlazi iz provedenih dokaza da bi tuženiku bili darovani isključivo njemu novčani iznosi radi gradnje kuće, kao i u odnosu na sudjelovanje rodbine tužiteljice kao i rodbine tuženika u novčanim iznosima potrebnim za navedenu gradnju. Pri tome, činjenica da je tužiteljica i upisana kao suvlasnica u 1/2 dijela na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] [adresa] Zemljišnoknjižnom odjelu Sesvete, ne umanjuje njezin zahtjev da se utvrdi njezin suvlasnički udio, obzirom i da je prilikom pokrenutog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na toj nekretnini i u tom postupku tuženik osporio njezin suvlasnički udio od ½, te je i ona upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja suvlasničkih omjera. Stoga je i taj postupak spojen sa postupkom koji je i vođen u odnosu na ostalu nekretninu, kao i predmetne zahtjeve.
12. Na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 162/98) primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 249. st. 1. ObZ-a/03 propisano bilo da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Na isti je način bila definirana bračna stečevina prema odredbi čl. 252./98 koji se počeo primjenjivati od 01. srpnja 1999. i važio je do 21. srpnja 2003., kojom je propisano da bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 253. ObZ-a/98 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije dogovorili. Obzirom da je i predmetna nekretnina u [adresa] kupljena od tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela prema Kupoprodajnom ugovoru od 20. svibnja 1991., te je kuća građena između 1991. i 2001. godine, proizlazi da je dogovoren njihov suvlasnički udio. I čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje ZBPO) propisano je bilo, da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina.
13. Neovisno što postoje različiti pravni režimi koji se primjenjuju kod utvrđivanja zajedničke imovine, odnosno bračne stečevine, nema razlike u odnosu definicije što se smatra zajedničkom imovinom u odnosu na onu koja predstavlja posebnu imovinu, koja je imovina koju je bračni drug imao u trenutku sklapanja braka, te ona koju je stekao na pravnom temelju različitom od imovine stečene zajedničkim radom.
14. Obzirom i na provedene dokaze kojima je i utvrđeno da su i tužiteljica, kao i tuženik, u vrijeme gradnje predmetne nekretnine u [adresa] i zajednički doprinosili navedenom, kao i da su braća tužiteljice, otac tuženika, također sudjelovali u gradnji, kao i da se i na računima obiju stranaka utvrđuje kako su imali uplaćene iznose koji se odnose i na račune obje stranke, tada i proizlazi da su i uplate vršene, kako to i prvostupanjski sud utvrđuje, da bi obitelji stranaka i omogućili novčanim iznosima i povećali prihode iz štednje, te ulaganje u nekretnine. Izvršene isplate ne proizlaze da su vršene na pravnom temelju darovanja, već i pravnom temelju pomoći strankama radi njihovog ostvarenja zajedničkog stanovanja i sa njihovom mlt. djecom. Obzirom i da je nekretnina na Pagu kupljena 1997. godine dok je i izgradnja trajala od 1999. godine do 2003. godine, tada se i u odnosu na istu radi o činjenici istovjetnoj kao i u odnosu na prethodnu nekretninu i primjeni odredaba zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Pri tome također i proizlazi da je i tužiteljica, također imala udjela u toj imovini, obzirom da je i osobno odlazila tamo u vrijeme kada su izvođeni radovi, kao i njezin brat koji je i radio određene radove na predmetnoj nekretnini. Iako je nekretnina kupljena od strane tuženika u 1/2 dijela sa svojim suvlasnikom ŽFS koji je sudjelovao u kupnji u 1/2 dijela, nisu osnovani žalbeni navodi da se u 1/2 udjela ne može utvrđivati bračna stečevina tužiteljice u tom dijelu, obzirom je i utvrđeno da je ona također vršila suposjed predmetnog kupljenog dijela i to u odnosu na svoj samostalni posjed. Pri tome, pravilno prvostupanjski sud cijeni, da se iznosi koji dobiveni od strane prodaje kuća roditelja tuženika nisu bili uloženi u završetak objekta na Pagu, obzirom i na činjenicu da su se Kupoprodajni ugovori koji su zaključeni prodajom nekretnina odnosili na 2004. godinu i 2005. godinu, kada su i nekretnine kuće u [adresa], kao i kuća na Pagu do tada i bile izgrađene i dovršene.
15. Žalbom tuženik osporava suvlasnički udio na osobnom automobilu Škoda Octavia. Pravilno je utvrđen suvlasnički udio predmetnog vozila obzirom je kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice 2004. godine, pa se stoga ulaganja u isto nakon prestanka zajednice ne mogu suprotno cijeniti, obzirom i da nije utvrđeno da bi bio kupljen od novca koji je ostvaren od prodaje kuće roditelja tuženika. Stoga i to vozilo predstavlja bračnu stečevinu sukladno čl. 248 i čl. 249. Obz-a/03 u jednakim dijelovima.
16. Tuženik spori i utvrđenje bračne stečevine na oročenom štednom ulogu kod Zagrebačke banke d.d., što nije osnovano, obzirom je Ugovor o oročenom štednom ulogu i zaključen 26. svibnja 2008. u vrijeme bračne zajednice, bez obzira što je taj izvadak izdan 24. veljače 2013., prema istom, iznos kojem je pribrojen redovni prijepis kamate od 02. lipnja 2012., u zbroju koji je i dosuđen, iznosi na taj isti dan 26. svibnja 2012.
17. Vezano za žalbene navode tuženika u odnosu na odbijeni dio protutužbenog zahtjeva da je tužiteljica priznala da u trenutku prestanka bračne zajednice na računu kod HPB d.d. je imala svotu štednje od 105.000,00 kuna i da je kod PBZ-a d.d. imala štednju od 91.000,00 kuna, to se priznanje nije moglo povezati sa postavljenim zahtjevom koji se odnosio na devizne račune tužiteljice kod Hrvatske poštanske banke d.d. i PBZ d.d., obzirom su i zatražene isplate ušteđevine u vrijeme prekida bračne zajednice na deviznim računima kod tih banaka, dok se priznanje tužiteljice odnosi na štednju u kunama u to vrijeme. Ista se stoga ne može sada preračunavanjem u eur-a, odnositi na zatraženi devizni račun.
18. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice vezano za utvrđenje novčanog iznosa na računima tuženika kod Splitske banke d.d. i Privredne banke d.d. Taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen jer nema dokaza da bi zatraženi iznosi bili položeni na račun tuženika, niti tko ih je uplatio, u odnosu na Splitsku banku d.d., kao ni dokaz o predmetnom tekućem računu kod Privredne banke d.d. tuženika, iako je, kako se to i žalbom navodi, tijekom postupka zatražena izravna pribava stanja računa na 29. listopad 2012. Zagrebačke banke d.d. i da se zatraži od Privredne banke d.d. i Splitske banke d.d. stanje depozita na dan 31. prosinca 2013. (stranica 324 spisa). Stoga se i nije moglo odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva bez prethodnog utvrđenja o visini zatraženog iznosa, kao i tko je navedeni iznos uplatio na te račune, odnosno da li postoji i u kojem iznosu zatraženo utvrđenje bračne stečevine.
19. Pravilno je od strane prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužiteljice i odlučeno u odnosu na postavljeni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine dionica Hrvatskog Telekoma i Trgovačkog društva INA Industrija nafte d.d. obzirom je i iz potvrde Središnjeg klirinškog društva utvrđeno postojanje dionica u vrijeme prekida bračne zajednice i to vlasništvo tužiteljice 400 dionica HPB-B HPB d.d., 69 dionica HT- 1 HT d.d. i 326 dionica KRAŠ-I KRAŠ d.d., dok i nema dokaza o postojanju 50 dionica trgovačkog društva INA Industrija nafte, niti vlasništvo da su postojale u vrijeme prekida bračne zajednice, pa obzirom da i nije utvrđeno da bi tuženik i imao na svojem imenu zatražene dionice, pravilno je i odlučeno o tom dijelu tužbenog zahtjeva obzirom i na kako je pravilno utvrđeno od strane prvostupanjskog suda da nema pravnog interesa utvrđenja bračne stečevine na dionicama koje su u njezinom vlasništvu. Pri tome, nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije zatražio od SKKD pribavu dokumentacije obzirom da i takav prijedlog nije bio postavljen a ako su u vlasništvu tužiteljice tada i nema na jednoj strani gubitka.
20. Prema odredbi čl. 253. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03) vlastita imovina je imovina koju bračni drug je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom osnovu različitom od navedenog u čl. 248. tog Zakona. Obzirom i na navedeno i provedene dokaze nije utvrđeno postojanje 50 dionica trgovačkog društva INA Industrija nafte niti njeno vlasništvo u vrijeme prekida bračne zajednice kao ni dionice Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb da bi bile u vlasništvu tuženika.
21. Isto tako pravilno je odlučeno u odnosu na utvrđenje bračne stečevine na životnom osiguranju tuženika, obzirom i da, kako to i navodi prvostupanjski sud, isti iznos predstavlja uplaćene premije i vrijednost police u trenutku prekida bračne zajednice, što od strane tužiteljice nije posebno dokazano, kao što niti vidljivo o kojem se broju polica osiguranja radi.
22. Slijedom navedenog potvrđena je prvostupanjska presuda u st. I., II., III., IV. , VI., VII. i VIII. izreke temeljem čl. 368. ZPP-a, dok je u st. V. i IX. prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem čl. 370. ZPP-a. Potvrđena je i prvostupanjska presuda u odnosu na t. VI. kojim je i odbijen protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će i odlučiti o zatraženom parničnom trošku, dok o trošku žalbe tuženika nije potrebno posebno odlučivati obzirom da postavljen zahtjev u odnosu na istaknutu žalbu u zatraženoj visini iznosa, nije posebno određen, pa stoga i nema osnove za donošenje te odluke.
U Puli - Pola 03. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
