REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-105/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], U [adresa], zastupane po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. (OIB:10840749604) iz Zagreba, Slavonska avenija 1B, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4228/2021-24 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 03. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4228/2021-24 od 18. rujna 2024. u st. I., II. i III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje odluka o parničnom trošku iz st. IV. izreke prvostupanjske presude na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.562,04 eura sa zateznom kamatom od 18. rujna 2024. do ispate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 125,00 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu u iznosu od 187,50 eura odbija zahtjev tužiteljice.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 5.955,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. studenog 2020. do isplate;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužiteljici s osnova naknade troškova tuđe pomoći i njege isplati iznos od 390,60 eura te s osnova naknade troškova prijevoza u vezi sa liječenjem iznos od 145,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose teče od presuđenja do isplate;

-u st. III., da se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 789,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate;

-u st. IV., da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko iznosa od 789,90 eura pa do zatraženog iznosa.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

3. Tužiteljica podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika protiv odluke o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga, sa obrazloženjem, u bitnome, da je sud donoseći pobijano rješenje izvršio pogrešan matematički izračun ukupnog troška u visini od 1.974,75 eura jer ukoliko se uzmu radnje za koje je sud priznao naknadu dolazi se do iznosa od 2.227,04 eura, da nije tužiteljici priznat trošak dolaska punomoćnika na ročište za objavu u ukupnom iznosu od 125,00 eura iako je punomoćnik tužiteljice pristupio na to ročište te postavio zahtjev za naknadu istoga, da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu te da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

3.1. Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se pobijano rješenje preinači "sukladno žalbenim navodima", odnosno da se isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

4. Tuženik podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom iz čl. čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da nije pravilno primijenjen i čl. 8. ZPP-a, da je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio s osnova pretrpljene neimovinske štete daljnji iznos od 5.955,13 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da isto predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava, da kada se sagledaju sva okolnost slučaja, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje su utvrđene od strane vještaka medicinske struke da proizlazi da je tuženik isplatom iznosa od 20.000,00 kuna tužiteljici naknadio neimovinsku štetu te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege uzimajući u obzir doprinos tužiteljice nastanku vlastite štete od 30%, da nije ni odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita i da je u suprotnosti sa odredbom čl. 154. ZPP-a.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana odluka na način "da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti" odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari i kamati nije osnovana dok je žalba tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima osnovana.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tuženik svojim žalbenim navodima jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji ni relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio provedene dokaze i ocjenu dokaza valjano obrazložio.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju trpi zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi od 23. rujna 2018. u mjestu ABC, općina ABC koju je skrivio osiguranik tuženika (GC kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]).

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao i činjenica da se je tužiteljica prije pokretanja ovog postupka istome obratila odštetnim zahtjevom od 27. studenog 2020. (stranica 13 i 14 spisa) te da joj je tuženik isplatio ukupan iznos s osnova naknada neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 20.000,00 kuna (stranica 15 spisa).

10.1. Nadalje, nije sporno ni da je tužiteljica doprinijela vlastitoj šteti u stupnju od 30% (nije bila vezana sigurnosnim pojasom i pristala je na vožnju s alkoholiziranim vozačem).

11. Sporna je visina dosuđene neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

12. Sud prvog stupnja je razmatrajući opseg i visinu neimovinske i imovine štete, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju, fotografije te nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Danči Tripala (ortoped) te dr. Nikole Sikirice (psihijatar) utvrdio slijedeće pravno-relevantne činjenice:

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom lijeve podlaktice, da bi isti dan bila hospitalizirana te operirana, a da joj je zbog rane u području čela izvršena i primarna obrada tj. šivanje, da je nakon toga vršila redovite kontrole, te da je odlazila i na fizikalnu terapiju kao i da je zaprimljena u bolnicu 04. veljače 2019. nakon refrakture da bi 05. veljače bio izvađen titan čavao iz lakatne kosti te postavljen novi čavao a nakon toga je primljena u bolnicu 09. srpnja 2020. zbog vađenja dva titan čavla da bi isti dan bila otpuštena kući;

-da je tužiteljica uslijed navedenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednje jakog intenziteta 20 tjedana te slabog intenziteta još osam tjedana;

-da je kod tužiteljice došlo zbog navedenih ozljeda do umanjenja životne aktivnosti od 10% koja se ogleda u ulaganje pojačanih napora kod težih tjelesnih radova s lijevom rukom te kod nošenja tereta kao i za vrijeme promjene vremena;

-da je naruženost zbog postoperacijskog ožiljka u predjelu lijeve podlaktice i čela ocijenjena kao naruženje lakog stupnja;

-da je tužiteljica u trenutku događaja doživjela primarni strah u trajanju oko pola minute, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća tri do četiri dana te sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih tri tjedna i konačno sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih tri do četiri mjeseca;

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega mjesec dana po dva sata dnevno te još dva mjeseca po jedan sat dnevno, ukupno 91 sat;

-da je tužiteljica trpjela imovinsku štetu s osnova troškova prijevoza radi liječenja, odnosno radi odlaska na fizikalne terapije te na kontrolne preglede.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ocijenio da tužiteljici na ime pravične novčane naknade pripada zatražen iznos od 5.955,13 eura (sud visinu pravične novčane naknade utvrđuje u visini od 12.299,42 eura), s osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 390,60 eura te s osnova troškova prijevoza radi liječenja iznos od 145,73 eura.

14. Tuženik osporava visinu dosuđene neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege smatrajući da je uplaćenim iznosom od 20.000,00 kuna odnosno 2.700,00 eura u cijelosti naknađena šteta.

15. Žalbeni navodi tuženika da bi visina dosuđene naknade štete (imovinske i neimovinske) bila previsoko određena nisu osnovani te je sud prvog stupnja pravilno iz provedenog medicinskog vještačenja te uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i fotografije tužiteljice sa stranica 30, 31 i 32 spisa utvrdio obujam štete (posljedica ozljeđivanja) koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju.

16. Naime, prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

18. Sud prvog stupnja određuje visinu pravične novčane naknade iz pomoć Orijentacijskih kriterija Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. kao i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50% te se primjenjuje za sve obvezne odnose nastale nakon stupanja na snagu ZOO-a tj. nakon 01. siječnja 2006.

19. Slijedom izloženog cijeneći utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi utvrđenje visine štete i to prirodu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, tijek liječenja, popratne neugodnosti pretrpljene tijekom liječenja, vrstu, intenzitet te težinu trajanja pretrpljenog straha, nastalo naruženje i umanjenje životne aktivnosti uz ostale okolnosti konkretnog slučaja i to dob tužiteljice – rođena je 2000. godine, hospitalizacije, više operativnih zahvata, fizikalnu terapiju (50 dana) iste po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju opravdavaju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u navedenom iznosu, a koju je sud prvog stupnja umanjio za 30% priznate suodgovornosti tužiteljice (čl. 1092. ZOO-a).

20. Pravilno je utvrđena i visina imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 390,60 eura kada se ima u vidu činjenicu da je tužiteljici bilo potrebno ukupno 91 sat tuđe pomoći i njege i kada se taj iznos još smanji za doprinos tužiteljice od 30%. Cijena sata pravilno je odmjerena primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

21. Dakle, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio navedene iznose naknade neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege uzimajući pri tome u obzir i činjenicu da je tužiteljici u izvansudskom postupku isplaćen iznos od 2.700,00 eura valjalo je odbiti žalbu tuženika te potvrditi presudu suda prvog stupnja u pogledu odluke o glavnoj stvari i kamati sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke o parničnom trošku je osnovana iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava jer je tužiteljica uspjela u cijelosti u postupku pa joj trošak parničnog postupka pripada prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a. Sud prvog stupnja neosnovano navodi da je tužiteljica uspjela sa 70% svojeg tužbenog zahtjeva imajući u vidu njezinu suodgovornost od 30% pri situaciji kada je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio njezin postavljeni tužbeni zahtjev.

22.1. Uzimajući u obzir radnje punomoćnika tužiteljice kojoj je sud prvog stupnja pravilno u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife utvrdio, proizlazi da tužiteljici pripada pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.227,04 eura (očitom omaškom je sud prvog stupnja naveo iznos od 1.974,75 eura). Isto tako tužiteljica ima pravo na zatraženi trošak pristupa na ročištu radi objave odluke od 18. rujna 2024. na koju je pristupio njezin punomoćnik, a sve prema Tbr. 9. t. 3. Odvjetničke tarife u vrijednosti od 50 bodova. Ukupno tako trošak tužiteljice iznosi 2.352,04 eura, a kako je sud istoj priznao iznos od 789,90 eura proizlazi pravo tužiteljice na isplatu daljnjeg iznosa od 1.562,04 eura stoga je valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku iz st. IV. pobijane presude (po čl. 380. t. 3. ZPP-a).

23. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku pa joj prema Tbr. 10. t. 4. Odvjetničke tarife pripada pravo na naknadu troškova žalbenog dijela postupka u iznosu od 125,00 eura (u preostalom dijelu u iznosu od 187,50 eura zahtjev je odbijen) dok tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbijen (čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a, sve u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 03. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus