REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4420/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Đerek i partneri j.t.d., Pavla Hatza 5, Zagreb, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, radi isplate iznosa od 6.149,68 EUR / 46.334,76 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-631/2022 od 22. studenoga 2023., 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-631/2022 od 22. studenoga 2023. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.149,68 EUR / 46.334,76 kn sa zateznim kamatama od 29. listopada 2021. do isplate, u roku od 15 dana. Naloženo je tuženik u naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 908,48 EUR / 6.844,94 kn u roku od 15 dana. Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 6.149,68 EUR / 46.334,76 kn po stopi koja prelazi stopu koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovan.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene u spisu, i iskaza saslušanih svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj od tuženika osnovano potražuje naknadu troškova popravka vozila tužiteljevog osiguranika oštećenog u prometnoj nezgodi na autocesti, uslijed udara u divlju životinju (čl. 50. Zakona o cestama „Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tuženik osporava presudu u dijelu kojim nije uspio u sporu – točke I. i II. izreke. Žalitelj u bitnom navodi da je sud pogrešno utvrdio da odgovornost tuženika, odnosno osiguranika tuženika proizlazi iz načela objektivne odgovornosti.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

8. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati. Žalbeni navodi sadržajno se u cijelosti odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 6.149,68 EUR / 46.334,76 kn, kojeg je 28. listopada 2021., tužitelj isplatio svom osiguraniku Autoceste Rijeka-Zagreb d.o.o. (pravni slijednik je društvo Hrvatske autoceste d.o.o.), po osnovi naknade imovinske štete na osobnom vozilu, kojim je upravljao ZA, nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. svibnja 2021. na autocesti, naletom na divljač (košuta).

10. Između stranaka nije sporan štetni događaj ni visina štete već je sporna tuženikova odgovornost za nastalu štetu.

11. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi nespornim je da je tuženikov osiguranik društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama. Tuženikov osiguranik odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

12. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da se predmetna nezgoda dogodila na autocesti koja nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, nego je autocesta ograđena žičanom ogradom koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Dakle, jedna od osnovnih funkcija žičane ograde koja se nalazi uz autocestu je sprječavanje dolaska divljači na autocestu. Sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na stanje žičane ograde na mjestu autoceste gdje se dogodila predmetna prometna nesreća i na poduzimanje svih mjera koje su potrebne za sprječavanje dolaska divljači na dio autoceste na kojem se dogodila predmetna prometna nesreća od strane tuženikovog osiguranika. S druge strane, tuženik na kojemu je bio teret dokazivanja činjenice da nije bilo propusta njegovog osiguranika u održavanju autoceste, nije predložio niti predočio nikakve druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi navedene odlučne činjenice.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženikov osiguranik nije poduzeo sve mjere potrebne za sprječavanje dolaska divljači na autocestu, odnosno da se upravo zbog propusta tuženikovog osiguranika u održavanju autoceste divljač (košuta) u konkretnom slučaju zatekla na dijelu autoceste na kojem se dogodila predmetna prometna nesreća. Pored toga i sama činjenica što je tuženikov osiguranik obavio redovitu ophodnju spornog dijela autoceste i što tom prilikom nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema propusta tuženikovog osiguranika u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, a time niti odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetu. To iz razloga što je tuženikov osiguranik kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na autocestu. Naime, činjenica što se divljač, našla na autocesti ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, ili da visina te ograde nije dovoljno visoka da spriječi ulaz divljači, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Do predmetne prometne nezgode došlo je tako da je divljač naletjela na vozilo na autocesti zbog nepravilnog održavanja prometnice, jer u protivnom do izlijetanja divljači na cestu ne bi došlo. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

14. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da postoji propust tuženikovog osiguranika da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu. Posljedično, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika, sud je utvrdio da tuženikov osiguranik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji odgovornost tuženikovog osiguranika za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje tuženikove odgovornosti za štetu koju je pretrpio tužitelj (šteta, oštećenik, štetnik, protupravnost i uzročna veza između protupravne radnje i nastale štete) u smislu čl. 50. st. 1. ZOC-a i čl. 1049. ZOO-a, pa je tuženik obvezan naknaditi ju tužitelju. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.

16. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude i rješenja.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

18. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko