REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 373/24-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] protiv tuženika ORATORIJA SV. FILIPA NERIA SPLIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Miroslavu Šariću, odvj. u Splitu, preuzimatelju ureda odvj. u Splitu Maje Vukasović, radi utvrđenja, i u pravnoj stvari tužitelja ORATORIJA LČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Miroslavu Šariću, odvj. u Splitu, preuzimatelju ureda odvj. u Splitu Maje Vukasović protiv tuženica pod 1) SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 4) BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi predaje u posjed, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. g. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice- protutužene pod 3), odsutnosti uredno pozvanih tuženica pod 1), 2) i 4) i prisutnosti preuzimatelja ureda pun. tuženika-protutužitelja, dana 3. ožujka 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužiteljica LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je suvlasnica zgrade u [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vlasnica stana u toj zgradi, temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem je postojalo stanarsko pravo, sklopljenog u srpnju 1997. g. s Republikom Hrvatskom, stekla suvlasništvo na zemljištu nužnom za redovnu upotrebu zgrade površine 254 m² koje je, kao i zgrada, označeno sa čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zajedno s ostalim suvlasnicima zgrade, temeljem čega tužiteljica ima pravo u roku od 15 dana ishoditi upis u zemljišnu knjigu svog suvlasništva na zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade uz istovremeno brisanje upisanog vlasništva tuženika s onog dijela dvorišta (dvora) koji je u suvlasništvu tužiteljice.''.

r i j e š i o  j e:

I.Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj povukao protutužbu u ovoj pravnoj stvari.

II.Odbacuje se tužba u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je tužiteljica stekla suvlasništvo na zemljištu na kojem je zgrada sagrađena kao nedopuštena.

Obrazloženje

Tužiteljice pod 1) SČ, pod 2) ZČ, pod 3) EČ i pod 4) BČ podnijele su dana 5. rujna 2011. g. tužbu, koja je evidentirana pod brojem Pst 1060/11, navodeći da su suvlasnice stambene zgrade u [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te vlasnice stanova kao posebnih dijelova zgrade, koji su pobliže navedeni s površinama i etažama zgrade. Navedeno je da su tužiteljice pod 1), 2) i 3) postale vlasnice stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo upisom u zemljišne knjige temeljem ugovora s RH, dok je tužiteljica pod 4) vlasnica stana postala temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. rujna 2001. g. zaključenim s ŽČ koji je kao nositelj stanarskog prava stan od RH otkupio u srpnju 1997. g. Tuženik da je također suvlasnik navedene stambene zgrade te je navedeno kojeg stana, poslovnog prostora i aneksa zgrade. Ostali suvlasnici zgrade da su LČ i TČ te je navedeno kojih stanova (površina i etaže). Tuženik da je u zemljišnim knjigama u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan i kao vlasnik za cijelo dvorišta (dvora) navedene zgrade koji ima površinu 254 m² te je upisan, zajedno s čest. zgr. [katastarska čestica], u 10. etaži, i to na osnovu dopunskog rješenja Ureda za imovinskopravne odnose Splitsko-dalmatinske županije od 16. svibnja 2000. g. Citiran je dio kupoprodajnih ugovora suvlasnika koji se odnosi na kupnju odgovarajućeg dijela zemljišta kao i odredba čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1998. g. U konkretnom slučaju da je zemljište nužno za redovnu upotrebu zgrade baš dvorište površine 254 m² označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju oznaku ima i zgrada tlocrtne površine 222 m², te je u zemljišnim knjigama označena ukupna površina čestice od 476 m². Dvorište da je u vrijeme izgradnje zgrade namijenjeno za korištenje za redovne potrebe stanara kuće. Tuženiku da je dopunskim rješenjem od 16. svibnja 2000. g. dana u vlasništvo nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dvor) u naravi dvorište površine 254 m², a koja je nekretnina već pripadala u suvlasništvo tužiteljica i ostalih suvlasnika zgrade kao vlasnika stanova, a s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji (1997. g.). Tuženik da, kao suvlasnik zgrade, može biti samo suvlasnik dvorišta, a ne vlasnik za cijelo zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade. Citirana je odredba čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je zaključeno da su svi suvlasnici zgrade u [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suvlasnici dvora koji je označen istom oznakom, a koji predstavlja zemljište nužno za upotrebu zgrade, na jednake dijelove, te imaju pravo upisa u zemljišne knjige. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužiteljice pod 1), 2), 3) i 4) stekle suvlasništvo na zemljištu na kojem je zgrada sagrađena i zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade površine 254 m² koje je, kao i zgrada, označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zajedno s ostalim suvlasnicima zgrade temeljem čega imaju pravo ishoditi upis u zemljišnu knjigu svog prava suvlasništva na zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade i to na jednake dijelove uz istovremeno brisanje upisanog vlasništva tuženika s onih dijelova dvorišta (dvor) koji su suvlasništvo tužiteljica pod 1), 2), 3) i 4).

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da mu je dopunskim rješenjem koje su navele tužiteljice dana u vlasništvo nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi dvor) u površini od 254 m² za cijelo. Nekretnina da je vraćena tuženiku u vlasništvo nakon što je u upravnom postupku izvršen očevid uz sudjelovanje vještaka mjerničke i građevinske struke i nakon što je upravno tijelo ocijenilo podobnost povrata nekretnine u vlasništvo tuženiku za cijelo. Tužiteljica pod 3) da je izjavom od 12. lipnja 2008. g. priznala pravo vlasništva dvora tuženiku u odnosu na njen idealni dio te mu prepustila posjed tog dijela dvora. Tužiteljice da su stekle pravo suvlasništva na zemljištu ispod zgrade ali da nisu postale suvlasnice spornog dvorišta. Tuženik da je isto suvlasnik zgrade i to stana, poslovnog prostora i aneksa zgrade, što tužiteljice ne spore. Identifikacijom od strane vještaka u upravnom postupku da se utvrdilo da se dio dvora nalazi sa sjeverne strane iz ulice Mihovila Pavlinovića i dio s ulaza iz [adresa] te da se u južni i sjeverni dio dvora ne može ući iz stambenog objekta, a tuženik da je prijašnji vlasnik cijele zgrade i dvorišta, čime se sve rukovodilo upravno tijelo prilikom odluke da se tuženiku vrati u vlasništvo i posjed zgrada i dvor. Stoga je postavljen protutužbeni zahtjev kojim je od tužiteljica zatraženo predati tuženiku u posjed i na raspolaganje nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] (u naravi dvor) u površini od 254 m² z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

O izjavljenoj protutužbi formiran je poseban predmet oznake Pst 1213/11 koji je na ročištu od 14. svibnja 2013. g. pripojen osnovnom predmetu, tadašnje oznake Pst 1060/11 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

U odgovoru na protutužbu tužiteljice-protutužene pod 1), 2), 3) i 4) u cijelosti su se usprotivile protutužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor litispendencije. Ponovljeni su navodi iz tužbe da su tužiteljice-protutužene kupoprodajom svojih stanova u srpnju 1997. g. postale suvlasnice predmetnog dvora koji da imaju pravo koristiti i posjedovati, a budući taj dvor služi za redovnu uporabu zgrade od strane svih suvlasnika odnosno stanara zgrade. Kupnjom stana na kojem postoji stanarsko pravo, da se, prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kupuju i zajednički dijelovi i uređaji zgrade kao i zemljište koje služi za redovnu uporabu zgrade, a u konkretnom slučaju to da je baš dvor površine 254 m² označen kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljice-protutužene da, kao suvlasnice, i koriste dvor zajedno s ostalim suvlasnicima. Dopunskim rješenjem Ureda za imovinskopravne poslove Splitsko-dalmatinske županije od 16. svibnja 2000. g. tuženiku-protutužitelju da je opisano dvorište dano u vlasništvo iako je u vrijeme donošenja tog rješenja dvor već bio u suvlasništvu tužiteljica-protutuženica, kao i ostalih suvlasnika zgrade.

Rješenjem s ročišta od 14. svibnja 2013. g. prekinut je postupak do pravomoćnog okončanja predmeta koji se pred Uredom za imovinskopravne odnose Splitsko- dalmatinske županije vodio pod brojem Klasa: UP/I-942-04/97-01/779, Urbroj: 2181-08- 22-19.

Postupak je nastavljen rješenjem broj Pst 1060/11 od 8. listopada 2021. g. Nakon pravomoćnosti rješenja predmet je dobio novi poslovni broj P 3903/21.

Rješenjem broj P 3903/21 od 12. studenog 2021. g. utvrđeno je da je u odnosu na tužbu tužiteljica-protutuženih pod 2) ZČ i pod 3) EČ nastupio prekid postupka jer je sud utvrdio da su ove tužiteljice-protutužene preminule.

Rješenjem broj P 3903/21 od 5. srpnja 2022. g. utvrđeno je da su tužiteljice- protutužene pod 1) SČ i pod 4) PČ povukle tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Rješenjem broj P 3903/21 od 14. travnja 2023. g. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te su kao tužiteljice-protutužene označene nasljednice tužiteljica- protutuženih pod 1) i 4): ĆČ i LČ. Nakon pravomoćnosti rješenja predmet je dobio novi poslovni broj P 373/24.

Na ročištu od 17. svibnja 2024. g. tužiteljica-protutužena pod 2) izjavila je kako povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, a povlačenje tužbe sud je utvrdio u rješenju broj P 373/24 od 14. lipnja 2024. g.

Istim rješenjem sud je utvrdio da je nastupio prekid postupka po izjavljenoj protutužbi u odnosu na tužene pod 2) ZČ i pod 3) EČ.

Rješenjem broj P 373/24 od 21. kolovoza 2024. g. nastavljen je postupak u odnosu na tužene iz protutužbe ZČ i EČ te su kao tužene označene nasljednice ĆČ i LČ.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o bodovanju stana od 16. lipnja 1988. g. za nositelja stanarskog prava MČ, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo "U Splitu, 22. srpnja 1997. g." kupca SČ, dopunskog rješenja Ureda za imovinskopravne poslove Splitsko-dalmatinske županije od 16. svibnja 2000. g., zapisnika o bodovanju stana od 15., 16. i 17. lipnja 1988. g. za nositelja stanarskog prava ŽČ, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo "U Splitu, 22. srpnja 1997. g." kupca ŽČ, Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju "U Splitu, 3. rujna 2001. g.", zapisnika o bodovanju stana od 16. lipnja 1988. g. za nositeljicu stanarskog prava EČ, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo "U Splitu, 24. srpnja 1997. g." kupca EČ, zapisnika o bodovanju stana od 16. lipnja 1988. g. za nositeljicu stanarskog prava ZČ, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo "U Splitu, 16. srpnja 1997. g." kupca ČČ, izjave EČ od 12. lipnja 2008. g. i predmeta Ureda za imovinskopravne poslove Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP-I-942-04/97-01/779, Urbroj: 2181/1-13-562-21-42.

Stranke nisu popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Na ročištu od 17. siječnja 2025. g. preuzimatelj ureda pun. tuženika-protutužitelja izjavio je da tuženik-protutužitelj povlači protutužbu u ovoj pravnoj stvari.

Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja glavne rasprave radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

Predmet ovog postupka, a nakon što su tužiteljice-protutužene pod 1), 2) i 4) te tuženik-protutužitelj povukli tužbu i protutužbu ostao je zahtjev tužiteljice LČ za utvrđenje da je zaključenjem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo u srpnju 1997. g. stekla i suvlasništvo na zemljištu na kojem je zgrada izgrađena i na zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade u površini od 254 m² koje je, kao i zgrada, označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zajedno s ostalim suvlasnicima zgrade temeljem čega joj pripada i pravo ishoditi upis u zemljišnu knjigu svog prava suvlasništva na zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade uz istovremeno brisanje upisanog vlasništva tuženika s onog dijela dvorišta (dvora) koji je u suvlasništvu tužiteljice.

Postupak je u ovoj pravnoj stvari bio prekinut do pravomoćnog okončanja upravnog predmeta koji se pred Uredom za imovinskopravne poslove Splitsko- dalmatinske županije vodi pod oznakom: Klasa: UP-I-942-04/97-01/779, Urbroj: 2181/1- 13-562-21-42.

U tom predmetu je:

-dana 16. lipnja 1997. g. podnesen zahtjev tuženika, kao prijašnjeg vlasnika kojem je nacionalizirana zgrada i građevno zemljište rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora Općine Split broj N-1832/60 od 25. siječnja 1961. g., za povrat odnosno naknadu za opisanu nekretninu,

-doneseno djelomično rješenje od 12. studenog 1998. g. kojim je tuženiku vraćen u vlasništvo i posjed stan broj 2 položen u prizemlju,

-doneseno rješenje od 25. listopada 1999. g. kojim je tuženiku utvrđena naknada za stanove broj 1, 3, 4 (dva stana te oznake), 5 i 6, koji su smješteni u zgadi u [adresa] u ukupnom iznosu od 464.301,31 kn,

-povodom podneska tuženika od 27. ožujka 2000. g. odnosno prijedloga za donošenje dopunskog rješenja u kojem će se odlučiti o vraćanju poslovnog prostora broj 2 položenog u prizemlju s vanjske strane zgrade [adresa] u površini od 81,00 m² proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stručne suradnice za geodeziju Ane Taraš i stručne suradnice za graditeljstvo FČ te je tom prilikom utvrđeno da kat. čest. zem. [katastarska čestica], koja odgovara čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja cjelinu upisane kulture dvor od 254 m² i kuća od 220 m², [adresa], da se dio dvora nalazi sa sjeverne strane i ima ulaz iz ulice Mihovila Pavlinovića, a dio dvora s južne strane ima ulaz iz [adresa]. Utvrđeno je da se ni u sjeverni ni u južni dio dvora ne može ući iz stambenog objekta. Ulaz u zgradu da je s pločnika [adresa], ulaz u prizemlje aneksa sa sjeverne strane je preko sjevernog dvorišta, a u drugi dio aneksa ulaz je s istočne strane preko dvorišnog prostora. Dio prizemlja u koji se ulazi iz sjevernog dvorišta da je poslovni prostor i da nema vidljive komunikacije s preostalim dijelom prizemlja. Drugi dio prizemlja u koji se uzlazi iz istočnog dijela dvorišta da u naravi predstavlja šupu,

-doneseno dopunsko rješenje od 16. svibnja 2000. g. kojem su tuženiku vraćeni u vlasništvo dvor označen kao čest. zgr. [katastarska čestica] u površini od 254 m² za cijelo i pripadajući zajednički dio zgrade, u naravi aneks čest. zgr. [katastarska čestica], položen u prizemlju s južne strane ukupne površine 27,90 m² za cijelo,

-doneseno rješenje od 4. travnja 2003. g. kojim je tuženiku utvrđeno pravo na naknadu za stanove broj 1, 3, 4 (dva stana te oznake), 5 i 6, koji su smješteni u zgradi u [adresa] u ukupnom iznosu od 463.301,31 kn, te je navedeno da to rješenje zamjenjuje rješenje istog Ureda od 25. listopada 1999. g. o utvrđivanju prava na naknadu tuženiku,

-zaprimljena žalba SČ, ZČ i BČ protiv dopunskog rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove od 16. svibnja 2000. g. koju je upravno tijelo tretiralo kao zahtjev za obnovu postupka,

-doneseno rješenje od 21. kolovoza 2017. g. kojim je odbijen prijedlog SČ, ZČ i BČ radi obnove postupka okončanog pravomoćnim dopunskim rješenjem od 16. svibnja 2000. g. te je u obrazloženju navedeno što je utvrđeno uviđajem na licu mjesta te je donesen zaključak da predmetno zemljište odnosno dvor ili dio dvora ne služi redovnoj upotrebi stanara predmetne zgrade, osim za poslovni prostor u prizemlju,

-podnesena žalba podnositeljica zahtjeva od 14. rujna 2017. g. protiv rješenja od 21. kolovoza 2017. g. koja je odbijena rješenjem Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Ministarstva pravosuđa i uprave od 19. ožujka 2021. g.

Tužiteljica u ovom postupku nije uspjela dovesti u sumnju zaključak upravnog tijela da dvorište u površini od 254 m² ne predstavlja zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade jer se iz zgrade anagrafske oznake [adresa] uopće ne može pristupiti u južni i sjeverni dio dvorišta. Stoga je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je, zajedno s ostalim suvlasnicima zgrade, stekla suvlasništvo na zemljištu nužnom za redovnu upotrebu zgrade površine 254 m², označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za dozvolu upisa u zemljišnu knjigu tog suvlasništva na zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade uz istovremeno brisanje upisanog vlasništva tuženika s onog dijela dvorišta (dvora) koji je u suvlasništvu tužiteljice trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan. Tuženiku je, naime, osnovano odlukom upravnog tijela vraćeno u vlasništvo dvorište površine 254 m², označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužiteljica nije dokazala da je ovlaštenik bilo kakvog stvarnog prava na tom dvorištu.

O zemljištu nužnom za redovitu uporabu zgrade govori odredba čl. 1. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 163/98, 95/00, 120/00, 94/01 i 78/02, dalje Zakon o prodaji) prema kojoj se nositeljima stanarskog prava prodaju stanovi na kojima postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i zemljištem nužnim za redovitu uporabu zgrade. Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o prodaji pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišne knjige, nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovitu uporabu zgrade, ako taj postupak već ranije nije proveden.

Tužiteljica nije ni tvrdila da je pokrenula upravni postupak utvrđivanja građevne čestice odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine, a prema odredbama čl. 157. i 159. Zakon o prostornom uređenju (Narodne novine broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23), što je razlog više za odbijanje tužbenog zahtjeva.

U odnosu na zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica zaključenjem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo stekla suvlasništvo zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, ocjena je ovog suda da tužiteljica nema pravni interes na podnošenje tužbe na utvrđenje ovakvog sadržaja iz odredbe čl. 187. ZPP-a, odnosno tužbe kojom je zatraženo utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa. Tuženiku, naime, dopunskim rješenjem upravnog tijela od 16. svibnja 2000. g. nije vraćeno u vlasništvo zemljište na kojem se nalazi zgrada označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 222 m² niti je tuženik u ovom postupka isticao bilo kakve pretenzije na to zemljište. Dapače, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su ranije tužiteljice stekle pravo suvlasništva na zemljištu ispod zgrade.

Stoga je u ovom dijelu tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tuženik nije popisao parnični trošak.

U Splitu, 3. ožujka 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).