REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3458/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja CO, vlasnika obrta za usluge [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1 B, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 342,63 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-940/2024 od 11. srpnja 2024., 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-940/2024 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-940/2024 od 11. srpnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 342,63 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke) te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 394,91 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da tužitelj tijekom postupka nije naveo registraciju vozila ni broj police automobilskog osiguranja štetnika temeljem koje potražuje isplatu od tuženika pa se tuženik nije mogao očitovati o svojoj pasivnoj legitimaciji, da u prvostupanjskom postupku nisu izvedeni dokazi temeljem kojih bi se moglo utvrditi da isplaćenim iznosom od strane tuženika oštećeniku šteta nije namirena u potpunosti, odnosno da tužitelj nije dokazao da tužitelj iznosom koji mu je tuženik isplatio nije mogao dovesti u stanje kakvo je bilo prije prometne nezgode, kao i da, ako je smatrao da po cijeni sata rada koju priznaje tuženik nije mogao popraviti vozilo, vozilo nije trebao ni primiti na popravak. Osim toga, oštećena osoba se u postupku ostvarivanja prava na naknadu štete dužna ponašati pažnjom dobrog domaćina što podrazumijeva odabir najpovoljnijeg ponuđača, što nije učinio jer u mjestu njegovog prebivališta ima jeftinijih servisnih radionica. Nadalje, ukazuje na činjenicu da tužitelj nije registriran za djelatnost potisivanja ugovora o ustupanju potraživanja s oštećenicima, što dovodi u pitanje valjanost odnosno ništetnost Ugovora od 18. prosinca 2023. kojim je tužitelju ustupljeno potraživanje koje je predmet ovog spora. Taj Ugovor tuženik smatra prividnim odnosno simuliranim jer je sklopljen samo s ciljem da bi kod trećih osoba izazvao dojam da je sklopljen. Općenito, tuženik smatra da je presuda nerazumljiva, nejasna, da nema valjane razloge za pojedina činjenična utvrđenja i materijalnopravna stajališta te da su izreka i obrazloženje kontradiktorni, zbog čega je neprihvatljiva i odluka o naknadi parničnog troška. Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da žalba nije osnovana i da je prvostupanjska presuda pravilna i u skladu sa zakonom.
5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude kao ni u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni onih na koje ukazuje tuženik. Razlozi iz obrazloženja su jasni i presuda je donesena uz primjenu odredbe članka 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a.
6. Radi se o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a) te se prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a.
7. Kako je vidljivo iz sadržaja žalbe, tuženik je, iako navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu utemeljio na tvrdnji da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice, na koje je posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Utvrdivši činjenicu da se 5. srpnja 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu IO, za koju je odgovoran osiguranik tuženika, da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i za taj popravak oštećeniku 24. listopada 2023. za limarske radove u količini od 7,30 sati i za lakirerske radove u količini od 6,70 sati izdao račun broj 131/V01/1 kojim ga poziva platiti iznos od 2.978,73 eura pri čemu je sat rada naplatio u iznosu od 41,44 eura, što je cijena koju tužitelj svim klijentima na tržištu redovito naplaćuje prema svom cjeniku od 20. travnja 2023., kao i činjenicu da je tuženik platio iznos od 2.636,10 eura (dok je iznos od 342,63 eura, koji je predmet ovog spora, odbio platiti iz razloga što je to razlika u cijeni rada koju on ne priznaje), te konačno utvrdivši i činjenicu da je IO Ugovorom od 18. prosinca 2023. svoju tražbinu prema tuženikovom osiguraniku u visini iznosa iz utuženog računa ustupila tužitelju, koje su činjenice među strankama nesporne, prvostupanjski sud je, ocijenivši da je ugovor o ustupu valjan i da oštećenica nije dužna popraviti svoje vozilo kod najjeftinijeg servisera, pozivom na članak 84. stavak 1., na članak 81. stavak 1. i na članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) te na članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), pravilno, tuženiku naložio platiti iznos glavnog duga u visini od 342,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2023. (prema zahtjevu tužitelja) po stopi za ostale odnose, jer oštećenik IO i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.
9. Slijedom iznijetog, kako je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa te kako je odluka o trošku detaljno obrazložena i donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, a žalitelj u odnosu na nju nije iznio konkretne primjedbe, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP tuženikova žalba je u cijelosti odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Zagreb, 3. ožujka 2025.
Sudac
Marina Veljak
