Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: Psp-25/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženika EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, radi smetanja posjeda, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, tuženika osobno, te zamjenika punomoćnika tuženika UI, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, dana 3. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovni list 736, u naravi pašnjak, naziva Jazvinke i to dijela nekretnine u površini od 264 m2, na Skici lica mjesta od 4. travnja 2022. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulana, mag. ing. geod., označen narančastom bojom i točkama A-B-C-D-A, na način da je točno neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 19. lipnja 2021. godine, postavio poprečno dvije prikolice na poziciji na Skici lica mjesta od 4. travnja 2022. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulana, mag. ing. geod., označene brojevima 2 i 3, od kojih je jednu naknadno premjestio na poziciju označenu brojem 1, a drugu na neidentificiranu lokaciju, te cisternu na poziciji označenu brojem 4, a čime je onemogućio tužitelja u dosadašnjem posjedu, pa mu se zabranjuje takovo i tome slično smetanje ubuduće i nalaže uspostava ranije posjedovnog stanja na način da sa dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovni list 736, u naravi pašnjak, naziva Jazvinke i to dijela nekretnine u površini od 264 m2 na Skici lica mjesta od 4. travnja 2022. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulana, mag. ing. geod., ukloni prikolice te cisternu sa označenih pozicija sa dijela nekretnine označenog narančastom bojom i točkama A-B-C-D-A, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju MI naknaditi tuženiku EI trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnične troškove preko iznosa od 1.750,00 EUR iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 2.676,54 EUR, tj. za iznos od 926,54 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 20. srpnja 2021. i zavedenoj pod poslovnim brojem Psp-43/2021 navodi kako je izvanknjižni vlasnik i posjednik dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u posjedovni list broj 736, zv. M i to uz površini od 247 m2. Navedena nekretnina da u zemljišnoj knjizi odgovara dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a u postupku obnove zemljišne knjige da je dobila novu oznaku i to kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak ukupne površine 371 m2. Tužitelj da je označenu nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim s prodavateljima RI pok. OI i OI pok. OI dana **.**.2020. ovjerenog kod VD Javnog bilježnika Zorane Brčić u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem OV-5795/2020 i to za površinu od 247 m2. 15. rujna 2020. godine da je sastavljen i prijedlog diobe izrađen od strane Geotim d.o.o. Biograd na Moru prema kojoj skici se vidi točan dio koji je bio predmet kupoprodaje i površina koju su prodavatelji prodali, a tužitelj kao kupac kupio. Tužitelj da je bio u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine prema prijedlogu diobe označenim pod brojem 1. na ime OI i JI u površini od 247 m2, a drugi dio površine od 124 m2 da glasi na ime VI, oca tuženika. Tužitelj da je na kupljenju površinu nasuo šljunak, uredio zemljište, očistio ga te priveo svojoj namjeni i koristio za parking za vrijeme ljetne sezone. Nitko da ga nikada nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, a niti da je ĆI imao ikakvog prigovora prilikom čišćenja i nasipavanja zemljišta šljunkom niti mu je to branio ili svojatao. Tako, da je tuženik točno neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 19. lipnja 2021. godine iskoristio odsustvo tužitelja i bez valjanog pravnog temelja, samovlasno postavio poprečno dvije prikolice i cisternu uzduž cijelog navedenog posjeda tužitelja, te na taj način da je izvršio smetanje posjeda na način da je onemogućio tužitelja u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese rješenje pobliže opisano u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 7. listopada 2021. tuženik ističe da istu osporava, kao i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Prvenstveno ističe prigovor prekluzije prava na posjedovnu zaštitu budući da drži da je tužba sudu predana nakon proteka roka od 30 dana. Naime, da tužitelj u tužbu navodi da je za čin smetanja saznao 19. lipnja 2021., ali ne navodi kako i na koji način je to saznao, pa obzirom da je tužba podnesena 19. srpnja 2021. godine da je jasno da tužitelj nije iznio točne činjenice oko vremena saznanja za navodni čin smetanja, zbog čega drži da mu je protekao subjektivni rok unutar kojeg je mogao podnijeti ovu tužbu. Nadalje ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, budući drži da tužitelj nije posljednji mirni posjednik spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da je upravo tuženik posjednik i vlasnik spornog dijela na kojem su postavljene dvije prikolice i cisterna. Naime, da je tuženik odmah po saznanju da je netko poravnavao i nasuo šljunak na njegovo vlasništvo i posjed ovaj događaj prijavio policiji te se poslužio dopuštenom samopomoći i postavio opisane predmete na svoju nekretninu kako bi zaštitio svoj posjed i vlasništvo. Pored navedenog ističe da tužitelj ne živi u [adresa] te nije niti mogao biti posjednik ove nekretnine jer živi u [adresa], pa navodi o tome da je tužitelj posjednik spornog dijela nisu točni, već je posljednji mirni posjednik tuženik.

3. Zbog identifikacije predmeta spora proveden je uviđaj na licu mjesta dana 28. ožujka 2022. uz stalnog sudskog vještaka geodetske struke, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama, a sukladno kojoj je tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 29. rujna 2022., na način da je predložio donošenje rješenja sadržaja naznačenog u točki I. izreke.

4. U predmetnoj pravnoj stvari doneseno je pod poslovnim brojem Psp- 43/2021 dana 5. siječnja 2023. rješenje kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je ujedno naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak. Međutim, na prije navedeno rješenje tuženik je izjavio žalbu koju je Županijski sud u Karlovcu uvažio svojim rješenjem poslovni broj Gž-332/2023 od 24. travnja 2023. te je ukinuto prvostupanjsko rješenje od 5. siječnja 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak gdje je zaveden pod novim poslovnim brojem Psp- 25/2023. U obrazloženju ukidne odluke viši sud navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti posljednje stanje posjeda, a što da predstavlja odlučnu činjenicu iz čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), pritom ukazujući da je u iskazima svjedoka RI i OI ostalo nejasno je su li isti bili u posjedu zemljišta koje su prodali, koje su posjedovne radnje poduzimali i kada, je su li prodavatelji bili suposjednici na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i je su li uveli u posjed tužitelja i ako jesu kada su to učinili i u odnosu na koji dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Viši sud nadalje ukazuje da prvostupanjski sud smatra da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu u trenutku kada je saznao za čin smetanja i počinitelja (19. lipnja 2021.), ali ne obrazlaže kada je tužitelj stupio u posjed te je su li protekli rokovi iz čl. 21. st. 3. ZV potrebni da bi se posjed umirio, odnosno prvostupanjski sud da nije obrazložio je li tužitelj stupio u posjed već prilikom kupoprodaje (i kojim posjedovnim radnjama), ako jest od kakvog je značaja na postojanje faktičnog posjedovnog stanja činjenica da je nesporno u siječnju 2021. tuženik poduzimao posjedovne radnje gdje je rušio stabla te da konačno prvostupanjski sud ne obrazlaže je li tužitelj ušao u posjed tek početkom lipnja 2021. kada je prema iskazima stranaka i svjedoka iskrčio parcelu i istu nasuo te priveo svrsi parkirališta. Ako je tužitelj ušao u posjed tek početkom lipnja 2021. kada je iskrčio i nasipao prijepor, onda mu se posjed, kako to ukazuje viši sud, i nije umirio do 19. lipnja 2021. kada je tužitelj saznao da je tuženik nesporno postavio prikolice i cisternu na spornu površinu, no da sve ove okolnosti prvostupanjski sud nije obrazložio niti cijenio u pobijanoj odluci. Pravilno prvostupanjski sud, a kako to smatra viši sud, navodi da sud pruža posjedovnu zaštitu bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i na poštenje posjeda, no da to ne znači da prvostupanjski sud može zanemariti činjenicu da se prijepor nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja prema iskazima svjedoka RI i OI (prodavatelji) te svjedoka FI nije podijeljena među suvlasnicima, to znači da suvlasnici nisu posjedovali svaki određenu površinu predmetne čestice, a da pritom prvostupanjski sud nije niti obrazložio na koji se način činjenica da se radi o nepodijeljenoj nekretnini odrazila na eventualno stjecanje mirnog posjeda tužitelja. Zaključno viši sud ukazuje da je izostao i odgovor prvostupanjskog suda na istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije, zatim obrazloženi odgovor na prigovor tuženika da su stranke eventualno u suposjedu spornog zemljišta te je u tom smislu ostalo sporno je su li radnje postavljanja prikolica i cisterne bile radnje dopuštene samopomoći od strane tuženika (u smislu čl. 27. ZV) i je li ih tuženik poduzeo u zakonskom roku.

5. Tužitelj je u ponovljenom postupku isticao da u cijelosti ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te predložio postupiti po uputi županijskog suda.

6. Tuženik je u ponovljenom postupku u bitnome isticao kako ostaje kod odgovora na tužbu te da iz priloženog dokaza proizlazi da se radi o nekretnini koja nikada nije podijeljena, a u isključivom je posjedu tuženika, u najmanju ruku u suposjedu, odnosno prednici tužitelja nisu bili isključivi posjednici. Tuženik tvrdi da se on koristio isključivo samopomoći nakon što je tužitelj u lipnju 2021. pokušao zaposjesti predmetnu nekretninu, a tuženik je u zakonskom roku posjed vratio putem samopomoći.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. rujna 2020. ovjeren po VD Javnog bilježnika Zorani Brčić u Biogradu na Moru pod brojem OV-5795/2020 istog dana (l.s. 3-5), prijedlog diobe izrađen Geo-Tim d.o.o. Biograd na Moru dana 15. rujna 2020. (l.s. 6), prijepis posjedovnog lista broj 736 k. o. [katastarska općina] (l.s. 7), fotografije (l.s. 9-16, 26-29), Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza od 4. rujna 2002. Klasa: 022-05/02- 01/437, Urbroj: 2198/18-02-1 (l.s. 31-32), dopis MUP, PU Zadarska, PP Biograd na Moru, broj: 511-18-09-04/3-116/2021 od 11. siječnja 2022. (l.s. 38), na licu mjesta proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja MI (l.s. 44-45) i tuženika EI (l.s. 45-46), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Gulana, mag. ing. geod., Geo Zadar d.o.o. od 4. travnja 2022. (l.s. 54- 63), očitovanje sudskog vještaka Igora Gulana, mag. ing. geod., Geo Zadar d.o.o. od 22. kolovoza 2022. (l.s. 73-74), saslušani su svjedoci CI (l.s. 81-82), II (l.s. 82-83), OI (l.s. 84-85), TI (l.s. 85-86), ĐI (l.s. 86), BI (l.s. 87), SI (l.s. 87-88), nadoslušani su tužitelj MI (l.s. 138-139), tuženik EI (l.s. 139-140), te svjedoci RI (l.s. 143-144), OI (l.s. 144-145), CI (l.s. 145-146), SI (l.s. 148), TI (l.s. 148-149), BI (l.s. 149-150) i ĐI (l.s. 152).

8. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja po njegovom uređenom tužbenom zahtjevu od 29. rujna 2022. (ls 78-79) da mu Sud pruži posjedovnu zaštitu protiv tuženika, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da je tuženik smetao njegov posjed dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 264 m2, označen na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju narančastom bojom i točkama A-B-C-D-A, na način da je na istu postavio dvije prikolice te cisternu, čime ga je onemogućio u dosadašnjem posjedu.

9.1. Nije se ukazivalo spornim, barem po mišljenju ovog suda, slijedeće:

9.2. Da je između II i OI kao prodavatelja te MI kao kupca sklopljen 15. rujna 2020. Ugovor o kupoprodaji nekretnina predmet koje kupoprodaje je označen kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 247 m2 i koja nekretnina da se nalazi u [adresa] u [adresa], a koji Ugovor u preslici prileži na ls 3-5 i na kojem je potpis prodavatelja potvrđen od vršitelja dužnosti javnog bilježnika Zorane Brčić iz Biograda na Moru pod brojem OV-

5795/2020 dana 15. rujna 2020.,

9.3. Da je istog dana kada je sklopljen Ugovor iz točke 9.2., tj. 15. rujna 2020. sačinjena skica koja je izrađena od Geo-Tim d.o.o. Biograd n/M i koja skica je naslovljena kako "PRIJEDLOG DIOBE" i na kojoj su prikazani realni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] n.i. u površini od 247 m2 obilježen točkama ABCD na ime OI i JI te dio iste čestice u površini od 124 m2 obilježen točkama CDEF na ime ĆI (napomena suda: radi se o ocu ovdje tuženika), s tim da se među strankama nije ukazivalo spornim niti to da je aktualno u katastarskom operatu ovdje predmetna nekretnina označena brojčano kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja je u postupku obnove zemljišne knjige dobila novu brojčanu oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

9.4. Da je kat. čest. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 736 k. o. [katastarska općina] kao pašnjak površine 815 m2, sa upisanim suposjednicima RI, KI i PI, svaki za 3/18 dijela, GI (napomena suda: radi se o majci tuženika) za 5/18 dijela, te sa upisanim suposjednicima ŽI, FI, ČI i OI od kojih je svaki upisan za 1/18 dijela,

9.5. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera i to ona prema podacima u katastru gdje nekretnina koja je predmet ovog postupka ima oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da ista nekretnina prema podacima stare – zemljišnoknjižne izmjere odgovara čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pa je tako:

- čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 583 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je u B Vlastovnici kao vlasnik upisan ŠI za cijelo,

- čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zidine površine 180 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem su u B Vlastovnici kao suvlasnici upisani LI. E za 12/3072 dijela, U R za 12/6144 dijela, O J za 12/6144 dijela, te ŠI KI za 3048/3072 dijela,

9.6. Da je na ovdje sporni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik EI postavio dvije prikolice i cisternu (i to po vlastitom kazivanju u lipnju 2021.) nakon što je prethodno taj sporni dio očišćen i tamponiran po nalogu tužitelja MI (a za koje postavljanje dviju prikolica i cisterne je tuženik po vlastitom kazivanju saznao 19. lipnja 2021.).

10. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koje je isticao tijekom postupka, a koji su bitni za njegov uspjeh u posjedovnoj parnici, s tim da će se sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude osvrnuti na odredbe materijalne i procesne naravi kojima je definirano postupanje suda u parnicama radi smetanja posjeda, a odmah potom će se sud odrediti glede onih pitanja na koje je ukazao Županijski sud u njegovoj ukidnoj odluci, a koja su u bitnim crtama reproducirana pod točkom 4. obrazloženja ove odluke.

11. Naime, prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV, sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koje se pruža prema odredbi čl. 22. ZVDSP-a jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kako je bilo prije pružanja posjedovne zaštite. Povredom posjeda nastaje za posjednika specifično subjektivno pravo da osobu koja smeta njegov posjed prisili na prestanak tog smetanja i uspostavljanje njegove faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja. Odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

13. Za istaknuti je potom od strane ovog suda da tužbenim zahtjevom upravljenim radi zaštite posjeda tužitelj zahtjeva pod 1) da se utvrdi čin smetanja tužiteljeva posjeda, pod 2) da se tuženiku naredi uspostava ranijeg stanja i pod 3) da mu se zabrani takvo ili slično smetanja ubuduće. Valja nadalje navesti da smetanje posjeda mora biti izvršeno određenom ljudskom radnjom koja je protupravna i koja je upravljena na uznemiravanje, odnosno oduzimanje tuđeg posjeda, pa je tako u parnicama za smetanje posjeda pasivno je legitimirana u odnosu na čin smetanja svaka osoba koja posjednika neposredno uznemirava u posjedu ili mu posjed oduzima.

14. Najprije, a glede prigovora tuženika da je tužitelj tužbu podnio izvan zakonom propisanog roka, ističe se da je ovaj Sud isti prigovor našao neosnovanim. Naime, tužba je podnesena 19. srpnja 2021. godine, a smetanje je počinjeno neutvrđenog dana početkom lipnja 2021., a za što je tužitelj, po vlastitom kazivanju, saznao dana 19. lipnja 2021. kada je došao u [adresa] i koja tvrdnja, barem po mišljenju ovog suda, nije osporena dokazima koji su provedeni u ovoj pravnoj stvari, već naprotiv takva tvrdnja tužitelja suglasna je s sadržajem Izvješća Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd na Moru broj: 511-18-09-04/3-116/2021 od 11. siječnja 2022. (ls 38) iz koje proizlazi da je dana 19. lipnja 2021. tu policijsku postaju nazvao MI i tom prilikom prijavio da je EI stavio cisternu i prikolicu na zemljište koje ima više vlasnika, slijedom čega je ovome sudu razvidno da je tužba podnesena u rokovima propisanima odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a, tj. u roku od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja.

15.1. Nadalje, a što se tiče prve od odlučnih činjenica na koje je ukazao viši sud u svojoj ukidnoj odluci i koju činjenicu je naložio ispitati i utvrditi u ponovljenom postupku, a koja se svodi na posljednje stanje posjeda u smislu da li je prijeporna kat. čet. 277 k. o. [katastarska općina] u vrijeme koje je relevantno za pravilno presuđenje bila podijeljena među suvlasnicima na način da su suvlasnici posjedovali svaki određenu površinu predmetne čestice, stajalište ovog suda je da rezultati provedenog dokaznog postupka navode na zaključak da sporna čestica nije bila podijeljena među suvlasnicima kako u vrijeme one kupoprodaje iz rujna 2020., tako i u lipnju 2021. kada tužitelj smatra da je radnjama navedenim pod točkom 9.5. tuženik smetao njegov posjed na točno određenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg da je tužitelj stekao tom kupoprodajom iz rujna 2020., a sud tako smatra iz razloga na koje će se osvrnuti u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude.

15.2. Sam tužitelj MI u svom stranačkom iskazu i to na nekoliko mjesta navodi da je on zaključio da su dvojica prodavatelja RI i OI jedini posjednici ovog spornog dijela jer da su oni bili "u papirima", s tim da su mu njih dvojica pokazali posjedovni list iz kojeg je tužitelj kao kupac zaključio da su posjednici ovog komada zemlje RI i OI te ĆI, s tim da u vrijeme kupoprodaje nije bilo vidljivo da bi se radilo o dvije parcele, bilo je sve u jednoj (napomena suda: radi se o dijelovima iskaza tužitelja saslušanog na uviđaju na licu mjesta održanom dana 28. ožujka 2022.), dok tužitelj ponovno saslušavan na ročištu od 5. srpnja 2024. kada ga se pita temeljem čega je zaključio da se posjednici prodanog zemljišta samo prodavatelji RI i OI te ĆI, a ne i ostali upisani posjednici, isti odgovara da on nema pojma, naime na samom terenu da su njemu dvojica prodavatelja pokazali da su vlasnici te čestice samo njih dvojica i ĆI.

15.3. Tuženik EI je tijekom cijelog ovog postupka isticao da se ovdje radi o nekretnini koja nije podijeljena između više posjednika, odnosno suvlasnika, a tako isti tvrdi na samom uviđaju na licu mjesta održanom 28. ožujka 2022., dok na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. srpnja 2024. isti je izričito tvrdio da se on sa ostalim suvlasnicima te cijele parcele nikada nije podijelio u smislu da bi dio te parcele na sjeveru bio njegov ili nečiji drugi, odnosno čiji bi bio dio na zapadu ili istoku.

15.4. Svjedok RI, inače jedan od dvojice prodavatelja iz onog Kupoprodajnog ugovora opisanog pod točkom 9.2., saslušavan na ročištu održanom 5. prosinca 2022. između ostalog navodi da oni, a pritom misli na tri suvlasnika, i to sebe, OI i EI, odnosno njegovu pok. majku GI, nisu bili podijelili taj teren, da kada su dogovarali prodaju tužitelju on i OI nisu to dogovorili sa EI, a sličan odgovor je ovaj svjedok dao na ročištu održanom 20. rujna 2024. kada je naveo da se on na ovoj konkretnoj parceli nikada nije podijelio niti pismeno niti usmeno sa EI, a niti sa OI.

15.5. Svjedok OI, inače jedan od dvojice prodavatelja iz onog Kupoprodajnog ugovora opisanog pod točkom 9.2., saslušavan na ročištu održanom 5. prosinca 2022. između ostalog navodi da je ovdje predmetni teren bio njegov, od RI i GI (majke tuženika), misli da tu još dio ima ŽI (to je sestra od GI), s tim da se oni kao suvlasnici nikada nisu podijelili, dok je ovaj svjedok saslušavan na ročištu održanom 20. rujna 2024. između ostalog naveo da nisu on i RI sa EI vezano za cijelu ovu parcelu sklapali diobeni ugovor niti su se usmeno podijelili.

15.6. Svjedok CI, koji je saslušan na ročištu održanom 5. prosinca 2022. između ostalog je naveo da je ovdje sporni teren od nekih 300 m2 u suvlasništvu njih desetak možda i više, no da oni nisu podijeljeni pritom pojašnjavajući da svi od suvlasnika znaju koju kvadraturu terena imaju u svome vlasništvu, no da se u naravi ne zna točno koji dio terene kome pripada, s tim da sam svjedok navodi da on osobno na tom terenu ima površinu od 33 m2.

15.7. Svjedok BI, koji je saslušan na ročištu održanom 5. prosinca 2022. između ostalog je naveo da on zna radi koje parcele se vodi ovaj spor, a misli da je riječ o neodređenoj čestici u kojoj taj svjedok i njegov brat imaju dio, s tim da se radi o nekretnini koja nije podijeljena, a njega osobno nitko nije zvao prilikom kupoprodaje MI ili kada je geometar dolazio na taj teren.

15.8. Na koncu, da u trenutku one kupoprodaje iz rujna 2020. koja je u kratkim crtama opisana pod točkom 9.2. obrazloženja, ovdje sporna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila podijeljena između suposjednika, odnosno suvlasnika, po mišljenju ovog suda neizravno proizlazi i iz skice izrađena od dipl.ing.geod. ZI dana **.**.2020. (ls 6) koju je tužitelj priložio kao prilog svoje tužbe i na kojoj je od ukupne površine 371 m2 prije spomenute čestice zasebno označen dio točkama ABCD u površini od 247 m2 koji bi bio od OI i RI te dio u površini od 124 m2 obilježen točkama CDEF koji bi bio od ĆI. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer je ta skica naslovljena kao "PRIJEDLOG DIOBE", što samo po sebi ukazuje da u trenutku izrade te skice, a ponavlja se da je to rujan 2020., očito nije došlo do podjele te nekretnine koja bi bila realizirana u naravi.

16. Posljedica potonjega elaboriranja suda pod točkom 15. obrazloženja slijedom kojeg proizlazi da u vrijeme one kupoprodaje iz rujna 2020. ovdje sporna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila podijeljena među suvlasnicima u smislu da svaki od njih, koliko god ih bilo, zna koji mu točno dio te čestice pripada, jeste ta da tom kupoprodajom opisanom pod točkom 9.2. obrazloženja tužitelj MI nije mogao steći samostalni posjed onih 247 m2 prikazanih na skici naslovljenoj kao "PRIJEDLOG DIOBE", već je eventualno tim Ugovorom tužitelj mogao steći suposjed te čestice na njenom idealnom, dakle, nepodijeljenom dijelu.

17. Nastavno na zaključivanje suda u nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude slijedeća je njegova zadaća odrediti se glede toga kada on smatra da je tužitelj manifestirao svoj posjed na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kojim je to radnjama tužitelj učinio. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iskaz samog tužitelja kao stranke sa ročišta od 5. srpnja 2024., ovaj sud zaključuje da se vanjska manifestacija tužiteljeve ulaska u posjed na spornu nekretninu i koja je mogla biti vidljiva trećim osobama, dakle i ostalim suposjednicima, manifestirala na način da je po nalogu tužitelja ĐI, inače saslušan kao svjedok u ovoj parnici, 21. svibnja 2021. počistio bagerom taj sporni dio kada je isti i tamponiran, i to šljunkom, a kako je to naveo tužitelj na ročištu od 28. veljače 2022. Navedeno, barem po mišljenju ovog suda, proizlazi i iz iskaza samog tuženika EI kada je isti na uviđaju održanom 28. ožujka 2022. naveo da je on na teren postavo dvije prikolice i cisternu u lipnju 2021. odmah nakon što je to zemljište bilo tamponirano, dok tuženik saslušavan na ročištu održanom 5. srpnja 2024. pojašnjava da nije on bio prisutan kada je, valjda po nalogu tužitelja, prethodno bila tamponirana ta parcela. Nadalje, da je tužitelj očistio i tamponirao ovdje sporni dio nekretnine negdje oko svibnja ili lipnja 2021. ovome sudu proizlazi i iz iskaza nekih od saslušanih svjedoka, pa tako svjedok CI na ročištu održanom 5. prosinca 2022. navodi da je tužitelj onaj dio terena kojeg su mu prodali RI i OI čistio negdje u lipnju 2021., a da prethodno tužitelj taj teren sve do toga čišćenja i tamponiranja nije koristio na bilo koji način.

18. Kada se zaključci suda iz točke 17. obrazloženja koji se svode na to da je tužitelj, po vlastitom kazivanju dana 21. svibnja 2021., poduzeo na točno određenom realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radnje čišćenja toga dijela i potom tamponiranje istog šljunkom te na taj način manifestirao svoj posjed toga spornog dijela, potom povežu sa prethodnim zaključkom suda iz obrazloženja ove presude, a koji se svodi na to da na prije navedeni dan ovdje sporna nekretnina nije bila podijeljena među suvlasnicima, pa niti između suposjednika, posljedično proizlazi da je takvim svojim činom kojeg je poduzeo 21. svibnja 2021. tužitelj smetao dotadašnji suposjed ostalih suposjednika na toj nekretnini, uključujući i suposjed ovdje tuženika. Daljnja posljedica potonjeg zaključivanja ovog suda jeste ta da on zaključuje da je onim radnjama u vidu postavljanja dviju prikolica i cisterne na ovdje sporni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (i to po kazivanju tuženika u lipnju 2021.), a za što je ovdje tužitelj po vlastitom kazivanju saznao dana 19. lipnja 2021., tuženik se time poslužio dopuštenom samopomoći koja je kao zakonski institut definirana u odredbi čl. 27. ZV i to u zakonskom roku od 30 dana od kada je tuženik saznao za radnju ovdje tužitelja u vidu čišćenja i tamponiranja ovdje spornog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji zakonski rok je kao takav određen u čl. 21. st. 3. ZV. Naime, ovaj sud smatra da se tuženikovo postavljanje dviju prikolica i cisterne na predmetu spora u prethodno elaboriranom kontekstu može smatrati dopuštenom samopomoći obzirom ga je prethodno ovdje tužitelj onim radnjama samovlasnog čišćenja i tamponiranja nepodijeljenog predmeta spora time isključio, odnosno bitno ograničio u dotadašnjem načinu obavljanja faktičke vlasti na nekretnini koja je do tada bila u suposjedu više osoba, uključujući i tuženika.

19. Dakle, imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka i to one koji su glede postojanja odnosno nepostojanja odlučnih činjenica bitnih za pravilno presuđenje u ovakvoj vrsti spora doveli do prethodno elaboriranih zaključaka suda koji se u bitnim crtama svode na to da je ovdje tužitelj od RI i OI kupio dio neke nekretnine koja u tome trenutku nije bila podijeljena među suvlasnicima, odnosno taj kupljeni dio nije bio u isključivom posjedu baš te dvojice prodavatelja, te glede zaključaka suda po kojima je tužitelj ušao u posjed dijela sporne nekretnine na način da je takva njegova manifestacija bila vidljiva trećim osobama bilo ono čišćenje i tamponiranje predmeta spora poduzeto u svibnju 2021., a za što je ovdje tuženik saznao i potom unutar zakonskog roka od trideset dana (obzirom se do isteka toga roka nije mogao umiriti posjed tužitelja) poduzeo radnje samopomoći u vidu postavljanja dviju prikolica i cisterne, da samim time nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se ovdje tužitelju pruži posjedovna zaštita na način kako je to isti zahtijevao svojom tužbom, radi čega je ista odbijena kao neosnovana na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ovog rješenja. Na koncu, iako to samo po sebi nije odlučujuće u ovoj parnici za pravilno presuđenje, nejasno je ovome sudu temeljem čega to tužitelj traži posjedovnu zaštitu sukladno njegovom konačno uređenom tužbenom zahtjevu na realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji bi imao površinu od 264 m2, ako je Kupoprodajnim ugovorom iz rujna 2020. od prodavatelja RI i OI kupio površinu te čestice od 247 m2.

20. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, te se temelji i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) koja u Tbr. 7. toč. 2. propisuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, između ostalog i za postupak radi smetanja posjeda, s tim da svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Obzirom je u Tbr. 7. toč. 3. Tarife propisano da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom te tada odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz ovog Tarifnog broja, pa će se sud odrediti glede troškova koje priznaje tuženiku najprije za period dok se ovaj postupak vodio pod poslovnim brojem Psp-43/2021, a potom za period dok se postupak vodio pod poslovnim brojem Psp-25/2023.

20.2. Stoga je tuženiku, po njegovom popisu troška sa ls 154-155, priznato 250 bodova za raniji prvostupanjski postupak vođen pod poslovnim brojem Psp- 43/2021, te mu je za isti postupak priznato daljnjih 50 bodova za glavnu raspravu održanu 5. prosinca 2022. na kojoj je isti bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, te mu je priznato daljnjih 100 bodova za sastav žalbe koju je isti podnio u toj fazi postupka, a to sukladno Tbr. 10. toč. 2. Tarife.

20.3. Tuženiku je priznato 250 bodova za prvostupanjski postupak vođen pod poslovnim brojem Psp-25/2023, te mu je za isti postupak priznato daljnjih 50 bodova za glavnu raspravu održanu 18. prosinca 2024. na kojoj je isti bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika.

20.4. Zbrajajući sve stavke priznate tuženiku dođe se do ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.400,00 EUR koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25 % nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 1.750,00 EUR kojeg sud priznaje tuženiku kao parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ovog rješenja.

20.5. Razvidno je iz prije navedenog da sud tuženiku kao parnični trošak nije priznao popisanih 26,54 EUR na ime sudske pristojbe za žalbu na rješenje u ranijem prvostupanjskom postupku obzirom u spisu ne prileži dokaz da je tuženik uopće platio tu pristojbu. Sud također nije priznao tuženiku kao parnični trošak ukupan iznos od 900,00 EUR na ime izbivanja njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika iz pisarnice (radi se o popisanih devet ročišta u odnosu na koje je svako od njih odvjetnik izbivao po dva sata iz pisarnice, ukupno 18 sati x 25 bodova, a što daje ukupno 450 bodova). Najprije je za ukazati od strane ovog suda da je pravo svake stranke izabrati punomoćnika iz reda odvjetnika po svojoj volji i izboru, dakle, neovisno o sjedištu ureda toga odvjetnika. Međutim, kraj činjenice da je tuženik koji živi u mjestu [adresa] udaljenom 10-ak kilometara od Stalne službe ovog suda u Biogradu na Moru i u kojem gradu djeluje 10-ak odvjetnika, odlučio izabrati punomoćnika iz reda odvjetnika sa sjedištem u [adresa] koji je udaljen od mjesta suda otprilike 30 km u jednom smjeru, ovaj sud smatra da se u takvoj situaciji trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice za vrijeme putovanja ne treba prevaliti na suprotnu stranu u postupku. Drugim riječima, držeći da se u tome dijelu ne bi radilo o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice tuženik je prema tužitelju odbijen u svome zahtjevu za naknadom parničnog troška za onaj prije navedeni ukupan iznos od 900,00 EUR.

Biograd na Moru, 3. ožujka 2025.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru,

2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru.