Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1130/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, zastupan po punomoćniku po zaposlenju OI mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1100/2022-75 od 26. rujna 2022., 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1100/2022-75 od 26. rujna 2022. u točkama I. i dijelu točke III. izreke za iznos troškova postupka od 4.812,50 kuna/638,73 eur, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke za iznos od 781,25 kuna/103,69 eur sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 781,25 kn/103,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1447,00 kn/192,12 EUR bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3,98 kuna/0,53 eur. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5593,75 kn/742,42 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude u točki I. i III. izreke žalbu podnosi tuženik, pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,80/22.,114/22. i 155/23.-dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine podredno preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje (sada) od mjeseca travnja 2014. do 31. listopada 2015. na ime prekovremenih sati.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u relevantnom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao pomoćni djelatnik u zdravstvu, te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada.

7. Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 1.447,52 kn/192,12 EUR pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom odredbi čl. 47. i čl. 51., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( „Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15-dalje KU/13) te čl. 45. i čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18-dalje KU/18), te relevantnih odredbi, Zakona o radu („Narodne novine“ broj:93/14 i 127/17-dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/15, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18.-dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 137/22, 126/22 i 138/23 - dalje Tarife)

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354., st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva sadržajem žalbe tuženik budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

10. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužitelja u dijelu kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za prekovremeni rad.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika donošenjem presude nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354., st. 2. točka 9. ZPP-a, odnosno da bi bilo odlučeno o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno. Naime, tuženik u žalbi ističe kako je ranije donesenom presudom suda prvog stupnja odlučeno o zahtjevu tužitelja na ime dodataka za prekovremeni rad ali i zahtjevu na ime naknade za godišnji odmor pa da je o tom istom zahtjevu ponovno odlučeno, čime da je počinjena opisano bitna povreda. Protivno takvim navodima iz sadržaja spisa proizlazi da je ranije donesenom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 4.069,09 kuna (koji se odnosio na naknade za prekovremeni rad i godišnji odmor) koja odluka je bila potvrđena presudom ovoga suda poslovni broj Gž R-986/2020 ali je ista ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske za iznos od 3.589,20 kuna. Dakle, navedena presuda pravomoćna je u djelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 479,89 kuna. Međutim, iz nalaza vještaka financijske struke (list 83 spisa) proizlazi da naknada na ime dodataka za prekovremeni rad za tužitelja u razdoblju od travnja 2014. do listopada 2015. iznosi 1.447,52 kune/192,12 eur, kako je tužitelj i precizirao tužbeni zahtjev u ponovljenom postupku i o kojem je sud prvoga stupnja odlučio. Dakle, navedeni iznos ne odnosi se na zahtjev tužitelja za naknadu za godišnji odmor kroz utuženo razdoblje, koji je iznosio 242,25 kuna i o kojem je doista već pravomoćno odlučeno, ali koji ne čini sastavni dio iznosa o kojem je odlučeno ovom pobijanom odlukom.

12. Stoga je u tom djelu žalbu tuženika trebalo odbiti i presudu suda prvoga stupnja u točci I. izreke potvrditi.

13. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kod donošenja odluke o pripadajućim troškovima tužitelju. Osnovano tuženik navodi da tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 05. lipnja 2019. jer se istim očituje u odnosu na prethodne navode koji su izneseni u tužbi i podnesku kojim se očituje na navode odgovora na tužbu. Nadalje, prema mišljenju ovoga suda tužitelju pripada trošak sastava podnesaka od 12. rujna 2019. i 13. svibnja 2020. kojima uz podnesak dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, jer je isti pozvan na uplatu te dostavu dokaza o izvršenoj uplati troškova vještačenja, ali prema Tbr. 8. točka 4. Tarife. Isto tako tužitelju ne pripada naknada na ime sastava odgovora na žalbu te odgovora za prijedlog za dopuštenje revizije jer se prema mišljenju ovoga suda ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155., st. 1. ZPP-a. Dakle, tužitelju na ime troškova zastupanja po odvjetniku uz PDV pripada iznos od 2.812,50 kuna/373,258 eur te na ime troškova vještačenja iznos od 2.000,00 kuna/265,45 eur, odnosno ukupno 4.812,50 kuna/638,73 eur dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

14. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a uz daljnju primjenu relevantnih odredbi Tarife valjalo je odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke potvrditi za iznos od 4.812,50 kuna/ 638,73 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos od 781,25 kuna/103,69 eur zahtjev valjalo odbiti i u tom dijelu presudu suda prvoga stupnja preinačiti.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer je uspio u razmjerno neznatnom dijelu (djelomično u odnosu na troškove postupka) zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a).

16. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

17. Presuda suda prvoga stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić