Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-286/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-66/2024-10 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-66/2024 od 3. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 10. svibnja 2022. pod poslovnim brojem Ovr- 377/2022.
2. U točki II. izreke odlučeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur.
3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 10. svibnja 2022. pod poslovnim brojem Ovr-377/2022 na pokretninama tužiteljice radi namirenja tražbine iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-7439/08 od 27. srpnja 2009.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-377/2022 od 12. siječnja 2024. upućena da u roku od 15 dana od dostave rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), i to iz razloga jer je nastupila zastara tražbine tuženika i iz razloga što tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je protekao rok od 10 godina od donošenja pravomoćne ovršne isprave.
8. Stoga sud prvog stupnja smatra da predmetom razmatranja mogu biti činjenice koje se tiču navedenih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a navodeći da tužiteljica nije upućena u parnicu temeljem žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a jer osporava i visinu i metodu obračuna kamata.
9. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-7439/08 od 27. srpnja 2009. naloženo tužiteljici da isplati tuženiku iznos od 1.931,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. kolovoza 2007., kao i troškovima parničnog postupka u iznosu od 261,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. srpnja 2009. pa do isplate, da je ta presuda postala pravomoćna i ovršna 23. rujna 2009.
10. Nadalje je utvrđeno da je podnesen prijedlog za ovrhu 21. srpnja 2011. na računima i oročenim novčanim sredstvima tužiteljice, da je doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1718/11 od 4. kolovoza 2011. koje je postalo pravomoćno 22. studenog 2011. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da nije nastupila zastara tražbine iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).
11. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže da je ovršni postupak i nadalje u tijeku jer da je Financijska agencija dopisom od 20. siječnja 2022. obavijestila sud prvog stupnja da je predmetno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1718/11 od 4. kolovoza 2011. isknjiženo na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima jer da po istom nije bilo naplate posljednjih šest mjeseci, da je isto zavedeno u redoslijed dulje od tri godine, da je tuženik navedenu obavijest primio 3. veljače 2022., da je ovrhovoditelj postupio sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a te da je predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe prijedlogom od 4. travnja 2022.
12. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je podnošenjem ovršnog prijedloga prekinuta zastara, da je doneseno rješenje o promjeni sredstava i predmeta ovrhe na pokretninama tužiteljice te da tuženik nije tijekom prijašnje ovrhe vlastitim nečinjenjem, pridonio nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice već da je ta nemogućnost ovrhe bila uvjetovana objektivnom nemogućnošću njezine provedbe zbog razloga koji leže na ovršenici, tj. tužiteljici, a na što tuženik nije imao utjecaja.
13. Sud prvog stupnja također utvrđuje da nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a u kojem je propisano da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika jer da postoji aktivna legitimacija tuženika kao ovrhovoditelja za naplatu tražbine temeljem ovršne isprave za koju tužiteljica u postupku sukladno čl. 219. ZPP-a niti tvrdi niti dokazuje da bi bila podmirena u cijelosti ili djelomično.
14. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku obvezuje tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura.
15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i nije proturječna sama sebi i razlozima presude iz obrazloženja, te o odlučnim činjenicama ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i zapisnika i sadržaja samih tih isprava i zapisnika.
16. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 241. ZOO-a o prekidu zastare kao i čl. 233. ZOO-a kada utvrđuje da nije protekao rok u kojem se može tražiti ovrha temeljem ovršne isprave koju predstavlja navedena pravomoćna presuda suda prvog stupnja, a koje žalbene razloge tužiteljica obrazlaže činjenicom da prijedlog za promjenu sredstava ovrhe od 4. travnja 2022. je podnesen u roku od 10 godina od pravomoćnosti sudske odluke na temelju koje se traži ovrha.
18. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 241. ZOO-a u kojoj odredbi je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine kao i čl. 245. st. 1. ZOO-a u kojem je propisano da nakon prekida zastare, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je podnošenjem prijedloga za ovrhu 21. srpnja 2011. prekinuta zastara jer je tada tuženik kao ovrhovoditelj pred nadležnim tijelom pokrenuo postupak radi ostvarenja tražbine iz navedene ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-7439/08 od 27. srpnja 2009. koja je postala pravomoćna i ovršna 23. rujna 2009.
19. Prijedlog za promjenu sredstava ovrhe koji je podnesen 4. travnja 2022. nakon što je tuženiku dostavljen dopis Financijske agencije da je FINA prestala izvršavati osnovu za plaćanje broj Ovr-1718/11 od 4. kolovoza 2011. Sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a sud prvog stupnja je donio novo rješenje o ovrsi i nastavio ovrhu na temelju tog rješenja, pa stoga za navedeni prijedlog za promjenu sredstava ovrhe ne primjenjuje se zastarni rok od deset godina jer se radi o kontinuitetu provođenja ovršnog postupka.
20. Stoga se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tužiteljice da se zastarni rok od deset godina računa od pravomoćnosti presude koja predstavlja ovršnu ispravu i to od 27. srpnja 2009. kao i od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi 4. kolovoza 2011. koje je postalo pravomoćno 22. studenog 2011. pa da je najkasnije zastara ovrhe nastupila 23. studenog 2021. jer je sud prvog stupnja pravilno obrazložio da je nastupio prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga te da zastarni rok od deset godina nije protekao, jer je ovrha još u tijeku.
21. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku svih predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. prema kojem nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika ponovo navedeno rješenje o ovrsi upisati u Očevidnik i nastaviti postupati sukladno istome, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da je prijedlogom za promjenu sredstava ovrhe zatražena ponovno ovrha na novčanim sredstvima jer je zatražena promjena sredstava i predmeta ovrhe na pokretninama.
22. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je nastupila zastara i u odnosu na kamate jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 226. ZOO-a navodeći da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima kao što su kamate zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja jer iz stanja spisa proizlazi, a kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje, da je ovršna isprava postala pravomoćna 23. rujna 2009., da je prijedlog za ovrhu podnesen 21. srpnja 2011., a da je rješenje o ovrsi doneseno 22. studenog 2011., dakle, u odnosu na kamate za to razdoblje nije nastupila zastara od tri godine, kao ni za ostale kamate nakon podnošenja prijedloga za ovrhu jer je podnošenjem prijedloga za ovrhu prekinuta zastara, kako je to sud prvog stupnja pravilno utvrdio temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a.
23. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na sastav tužbe i pristup na ročišta.
24. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
25. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Rijeci 3. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Svjetlana Pražić
