REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4127/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., Osijek, protiv tuženika MARKETING M d.o.o., Nedelišće, Nova 7, OIB 06758420862, kojeg zastupa punomoćnik Goran Ružić, odvjetnik u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-66/2024-10 od 5. rujna 2024., 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-66/2024-10 od 5. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-66/2024-10 od 5. rujna 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Petar Kvakan iz Čakovca pod poslovnim brojem sudskog predmeta Ovrv-1231/2024 kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 1.805,43 eura sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2019. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i tužbeni zahtjev odbijen, te naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 566,36 eura u roku petnaest dana.

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud glede pitanja zastare pogrešno primijenio odredbu članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, jer u konkretnom slučaju nema prometa robe i usluga odnosno nema međusobnih tražbina između stranaka. Smatra da je uvjet za primjenu kraćeg zastarnog roka da se radi o tražbinama iz ugovora o prometu roba i usluga ili tražbinama naknada za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, a da bi se neki ugovor mogao smatrati ugovorom o prometu roba i usluga mora imati gospodarsko značenje. Posebno ukazuje na činjenicu da se kod predmetnog ugovora ovaj poseban kraći zastarni rok ne može primjenjivati jer se radi o pojedinačnom ugovornom odnosu kod kojeg ne možemo govoriti o prometu robe i usluga. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presude tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda donesena u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.805,43 eura na ime računa broj HR91907567 od 28. veljače 2019. i otpremnice za kupljene uređaje broj 82183955 od istog dana. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu istaknuvši prigovor zastare.

7. Prvostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 461.a stavaka 3. i 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, donio presudu bez održavanja ročišta, jer je tuženikov prigovor zastare ocijenio osnovanim.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je riječ o tražbini koja zastarijeva u trogodišnjem roku iz članka 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Tom zakonskom odredbom je, naime, propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. U ovoj pravnoj stvari stranke su trgovačka društva, dakle trgovci koji su sklopili trgovački ugovor u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti (članak 14. stavak 2. ZOO-a), pa ugovor koji su sklopili ima gospodarsko značenje.

9. Iz žalbenih navoda nije jasno kakvo bi značenje imala tvrdnja da je ovdje riječ o pojedinačnom ugovornom odnosu kod kojeg se ne može govoriti o prometu robe i usluga. Ako žalitelj misli da bi se kraći zastarni rok mogao primijeniti samo kad postoji više ugovora među strankama, onda je takvo stajalište potpuno promašeno. Pravnu narav tražbine ne određuje njihov broj, nego ugovor iz kojeg potječe. Tužitelj je osoba koja se bavi pružanjem telekomunikacijskih usluga i prodajom uređaja. Kada u obavljanju te svoje gospodarske djelatnosti sklopi ugovor s trgovcem o prodaji uređaja (makar i samo jedan), riječ je o trgovačkom ugovoru o prometu robe i usluga i međusobne tražbine stranaka koje proistječu iz tog ugovora su one iz članka 228. ZOO-a koje zastarijevaju u roku od tri godine.

10. Iako je, osim pogrešne primjene materijalnog prava, istaknuo i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalitelj nije određeno naveo koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena donošenjem pobijane presude. S druge strane, nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u ovom sporu male vrijednosti (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

11. Žalitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je odluka o troškovima postupka nepravilna i nezakonita, nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je odluka o troškovima potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

12. Na temelju navedenog proizlazi da svojim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a njegova žalba odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sudac

Lenka Ćorić