Poslovni broj: Us I-2465/24-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1) MO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2) PO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], zastupani po opunomoćenici Mireli Blažević, odvjetnici u Zagrebu, Teslina 3/II, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi oglašavanja rješenja ništavim, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:

UP/II-562-02/13-0015/3056, Urbroj: 522-04/1-2-13-2 od 11. studenoga 2013., kao i zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar Klasa: UP/I-562-04/00-02/106, Urbroj: 519-110-00-2 od 3. veljače 2000. kojim je pravo na obiteljsku invalidninu priznato tužiteljima pod 1) i 2) (dalje: tužitelji), kao članovima obitelji (roditeljima) poginulog hrvatskog branitelja pok. EO.

2. Tužitelji, u tužbi i tijekom spora, u bitnome, navode slijedeće. Prijava stradavanja njihova pok. sina EO da je izdana baš od Ministarstva obrane i potpisana po generalu bojniku ČO. Stoga da je osporenim rješenjem pogrešno utvrđeno i obrazloženo da njihov pok. sin EO nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH, da navedena prijava njegova stradavanja ne odgovara podacima službene evidencije Ministarstva obrane RH te da ista nije potpisana od ovlaštene osobe. U prilog tomu da govori i to što je Predsjednik Republike Hrvatske posmrtno odlikovao pok. EO jer je položio život u Domovinskom ratu (r.br. 612. Odluke o odlikovanju, objavljene u Narodnim novinama br. 9/97). Osim toga da je osporenim rješenjem pogrešno primijenjeno procesno i materijalno pravo; preispitivanjem činjenice utvrđene u pravomoćno riješenoj upravnoj stvari, čime je, na štetu tužitelja, povrijeđen materijalni propis te procesno načelo zaštite stečenih prava i zakonske postupovne odredbe kojima su razlozi ništavosti upravnog rješenja usko, određeno i zatvoreno propisani kao, ne bilo kakvi, nago samo određeni najteži oblici nezakonitosti. Pravo na obiteljsku invalidninu tužitelji da su zakonito stekli osnovom Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine" broj 33/92). Tužbenim zahtjevom traže poništenje osporenog rješenja.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu i tijekom spora, u bitnome, navodi sljedeće. Ostaje kod izreke i obrazloženja osporenog rješenja koje da je zakonito. Tužitelji da nikada nisu bili na redovnoj isplati obiteljske invalidnine po rješenju od 3. veljače 2020. Presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, donesenima nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, da su odbijani tužbeni zahtjevi za poništenje istovrsnih tuženikovih rješenja Npr. presude broj Usž-1729/24-2 i Usž-1999/24-2, obje od 3. listopada 2024. Jednako i ostale presude toga drugostupanjskoga suda koje su donesene po žalbama u predmetima ovoga prvostupanjskog suda broj UsI-3494/23, UsI-809/24, UsI-2472/23, UsI-83/24, UsI-2476/23 i u dr. istovrsnim predmetima. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 30. siječnja 2025., na koju uredno pozvane stranke nisu pristupile, strankama je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) koji se u konkretnome slučaju primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.

5. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa tuženika u kojemu je doneseno osporeno rješenje.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Ovu se presudu donosi u ponovnom postupku, nakon poništajne drugostupanjske presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 2734/2024-4 od 8. listopada 2024., donesene u ponovnom postupku nakon ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1415/2022 od 4. srpnja 2024.

8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. veljače 2000. godine tužiteljima - roditeljima poginulog EO priznato (kao članovima obitelji poginulog hrvatskog branitelja) pravo na obiteljsku invalidninu od 1. srpnja 1992. godine na dalje, na temelju prijave stradavanja Specijalne postrojbe MORH-a od 2. listopada 1997. u kojoj je navedeno da je EO poginuo **.**.1992. na "južnom bojištu".

9. Nadalje, osporenim rješenjem tuženika oglašeno je ništavim naprijed navedeno rješenje od 3. veljače 2000. godine na temelju odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.) te odredbe članka 42. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 140/12. , dalje: ZID ZOPHBDR/12). U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika utvrđeno je da pok. EO nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, da tužitelji nemaju utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te da prijava o stradavanju nije izdana sukladno službenoj evidenciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske, niti potpisana od ovlaštene osobe, odnosno da sadržaj te prijave na odgovara podacima sadržanim u službenoj evidenciji Ministarstva obrane (očitovanje Ministarstva obrane od 28. listopada 2013.).

10. Prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 108/96. dalje: ZOPHBDR/96) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja od 3. veljače 2000. godine, pripadnici HVO-a nisu mogli ostvariti prava prema tom Zakonu.

11. Prema odredbi članka 42. stavak 1. ZID-a ZOPHBDR-a/12, na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje tuženiku je dana ovlast preispitivanja pravilnosti činjenica utvrđenih u prijašnjem postupku pa i činjenice je li osoba kojoj je priznat ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava na temelju tog rješenja, sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Sukladno ovlastima iz citirane odredbe članka 42. stavak 1. Zakona u konkretnom slučaju je tuženik utvrdio da pok. EO nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 2. ZOPHBDR- a/96, što je razlog da se rješenje o priznatom pravu proglasi ništavim.

12. U odnosu na primjenu članka 42. stavak 1. ZID-a ZOPHBDR-a/12 u konkretnom slučaju Sud smatra potrebnim istaknuti da je Ustavni sud tijekom 2013. i 2014. godine zaprimio više prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 42. stavak 1. Zakona, te je dana 31. siječnja 2014. istom sudu podnesen zahtjev Upravnog suda u Zagrebu za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedene odredbe Zakona. Ustavni sud je rješenjem od 19. lipnja 2018. i dr. obustavio postupak u povodu zahtjeva te odbacio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 42. ZID-a ZOPHBDR- a/12 zbog prestanka važenja osporene odredbe 14. prosinca 2017., stupanjem na snagu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: ZOHBDR/17).

13. Odredba članka 139. ZHBDR/17, koju prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske treba uzeti u obzir u predmetnom slučaju (kao i u ostalim usporedivim slučajevima) propisuje da pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj i koji se na dan stupanja na snagu tog Zakona nalaze na redovitoj mjesečnoj isplati osobne invalidnine, imaju pravo na nastavak isplate, odnosno korištenje priznatog prava na osobnu invalidninu bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

14. Sukladno citiranoj odredbi istom nisu obuhvaćeni svi pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, već je zaštita ograničena samo na one pripadnike HVO- a koji su prije stupanja na snagu ZHBDR/17 ostvarili određena prava, a koja se mogu smatrati stečenim pravima. Riječ je o pripadnicima HVO-a koji su ostvarili status ratnog vojnog invalida, odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, iako u tom trenutku nisu imali status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali pod uvjetom da su se u trenutku stupanja na snagu ZHBDR/17 nalazili na redovitoj isplati osobne invalidnine. U predmetnom slučaju tuženik izričito osporava da je tužitelj bio na redovnoj isplati osobne invalidnine na dan stupanja na snagu ZHBDR/17.

15. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da pok. EO nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 174/04. – 55/11.), pa Sud utvrđuje da se odredba članka 139. istog Zakona ne odnosi na tužitelje, odnosno na pravnog prednika tužitelja, odnosno da isti ne ulazi u kategoriju osoba čija je stečena prava, odnosno legitimna očekivanja zakonodavac zaštitio citiranom odredbom Zakona jer isti nije bio na redovnoj isplati osobne invalidnine po rješenju od 3. veljače 2000. niti na dan stupanja na snagu ZOHBDR/17. U navedenoj situaciji, prema ocjeni ovog Suda, ne samo da nije bilo pravne zapreke za donošenje osporenog rješenja tuženika, već je donošenje toga rješenja s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, odražavalo volju zakonodavca izraženu odredbom članka 42. ZID-a ZPHBDR/12, čija nesuglasnost s Ustavom nije utvrđena u postupku pred Ustavnim sudom (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 1729/2024-2 od 3. listopada 2024.) pa navodi koje su tužitelji iznijeli tijekom ovoga spora ne dovode u pitanje zakonitost osporenog rješenja.

16. Zbog navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim pa je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje toga rješenja (članak 116. stavak 2. ZUS-a); čime su tužitelji izgubili ovaj spor pa su odbijeni i sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a) - kao u izreci ove presude.

U Splitu 3. ožujka 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja pod 1 i 2 uz zapisnike o raspravi i objavi

- tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi

- zz tuženika ŽDO Split uz zapisnike o raspravi i objavi

- u spis