REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4864/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE HRVATSKA d.d., OIB 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, Zelenice b.b., protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „DUBRAVA“ Višnjan, OIB 71916112954, Višnjan, Dalmatinska b.b., kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu i umješača EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-296/2023-43 od 25. listopada 2024., 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-296/2023-43 od 25. listopada 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-296/2023-43 od 25. listopada 2024. pod točkom I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim od suda traži da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.354,32 EUR sa zakonskim zateznim od 22. ožujka 2022. sve do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR i zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe „po odluci suda“, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tužitelju da umješaču u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. listopada 2024. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Presudu je sud donio temeljem odredbi čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP), čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu; „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.; u daljnjem tekstu: ZL), Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO), dok je odluku o troškovima parničnog postupka donio na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa).

3. Protiv točaka I., II. i IV. navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi kako se na odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju odredbe čl. 1063. ZOO-a do čl. 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari. Za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije. Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobađanje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku. U nastavku žalbe poziva se na sudsku praksu prvostupanjski sudova, ovog drugostupanjskog suda te staru sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Netočno je da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije iznio činjenice i predložio dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo da je životinja koja je naletjela na vozilo tužiteljeva osiguranika divljač. Bitna povreda odredaba parničnog postupka sadržana je i u činjenici što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 428,09 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Predmetni spor je spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) pa se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a predmetna prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporavajući ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, tuženik u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje. Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije razmatrao navedene žalbene razloge.

8. U postupku donošenja pobijane presude, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti a nije počinjena niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Prvostupanjska presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka.

9. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetni događaj u visini isplaćene naknade oštećeniku na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

10. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da je do štetnog događaja od 13. veljače 2022. došlo na dionici ceste A9-BUJE (čvorište Umag (D75/D510) - čvorište Kanfanar (A8) - Pula (čvorište Pula), Općina Višnjan, na 26 km + 500 m, dakle na sustavu autocesta, tzv. „Istarski ipsilon“. Vozilo tužiteljeva osiguranika oštećeno je uslijed naleta na životinju a propusta u vožnji od strane vozača nije bilo.

11. Budući da se ovdje radi o odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika za štetu koju je nanijela divljač, u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe Zakona o lovstvu te odredbe čl. 1063. ZOO-a do čl. 1067. ZOO-a (kako to pravilno u žalbi navodi tužitelj) koje propisuju objektivnu odgovornosti za imatelja opasne stvari – divljači, odnosno osobe koja njima gospodari.

12. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik nije odgovoran za štetu jer je osoba koja upravlja javnom cestom bila dužna postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači (zeca) na cestu, a do prometne nezgode je došlo tako da je zec (pri tome u konkretnoj situaciji nije bitno da li je to divlji zec ili ne jer bi i da je u pitanju divlji zec trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu) naletjela na vozilo na cesti, pa je do prometne nezgode došlo zbog nepravilnog održavanja prometnice, jer u suprotnom do izlijetanja divljači (zeca) na cestu ne bi došlo. Dakle, tuženik taj propust osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autocestom nije mogao ukloniti ili spriječiti, budući da njegova dužnost nije održavanje ceste.

13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o cestama, Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava.

14. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Prema stavku 2. tog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

15. Iz citiranih odredbi proizlazi da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara ili osoba koja po zakonu upravlja i održava cestu ili koncesionar, a ne solidarno s njima i tuženik, kako pogrešno smatra tužitelj.

16. Prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

17. Sudska praksa na koju se poziva tužitelj u žalbi nije relevantna u konkretnoj situaciji jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice: Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021., Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023. i Rev-1004/2022-2 od 3. rujna 2024.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje ne može odgovarati tuženik (čl. 1045. ZOO).

18. Uz naprijed navedeno ističe se kako je i ovaj drugostupanjski sud u predmetu poslovni broj Pž-5116/2022 od 16. lipnja 2020. izrazio pravno shvaćanje kako je odgovornost lovačkog društva isključena kada su u pitanju autoceste iz razloga što autoceste u svojoj punoj dužini moraju biti ograđene zaštitnom ogradom, koja sprječava neovlašteni ulazak ljudi, ali i onemogućava ulazak životinja na kolnik autoceste. Navedeno stajalište izraženo je i u odluci ovog drugostupanjskog suda u predmetu poslovni broj Pž-4589/2020-2 od 15. srpnja 2022.

19. Odluka o trošku nije ispitivana temeljem ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a žalitelj niti ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud bio nepravilan.

20. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke presude) presuda prvostupanjskog suda je pravomoćna a temeljem čl. 333. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sudac

Nevenka Baran