REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2197/2021-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja TI - SAN d.o.o., OIB 37196134947, Sveta Nedjelja, Industrijska 13, Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela javna bilježnica Blanka Žaja u Karlovcu poslovni broj Ovrv-1119/2017 od 7. lipnja 2017. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 184,80 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 15. srpnja 2017. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 229,50 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.U prijedlogu za ovrhu tužitelj navodi da mu tuženik duguje iznos od 1.392,38 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica Blanka Žaja u [adresa] poslovni broj Ovrv-1119/2017 od 7. lipnja 2017. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.392,38 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kn sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2017. do isplate te predvidivi trošak u iznosu od 525,00 kn sa zateznim kamatama od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate.
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe prigovor zastare.
3. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-1454/17-2 od 4. srpnja 2017. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem poslovni broj Povrv-1454/2017- 11 od 12. siječnja 2021. taj se sud oglasio mjesno nenadležnim te je spis nakon pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovom sudu.
4. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 18. svibnja 2021. tužitelj ističe da su suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] pa tako i tuženiku ugrađeni uređaji za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije sukladno ugovoru za ugradnju sustava za razdiobu potrošnje toplinske energije od 21. kolovoza 2013. Ističe da je sa suvlasnicima sklopljen i ugovor za uslugu očitavanja razdiobe potrošnje toplinske energije. Ističe da je tim ugovorom reguliran obveznopravni odnos sukladno kojem je tužitelj trebao tuženiku uslugu očitavanja uređaja za lokalnu razdiobu potrošnje toplinske energije i dostavu očitanih vrijednosti distributeru za sve suvlasnice predmetne zgrade koji su ugradili razdjelnike. Ističe da je tužitelj to činio čitavo vrijeme te da su po osnovi očitanja razdjelnika tuženiku izdani računi 1450, 1732,6354 i 664 koje nije podmirio.
5. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7.1. Čitanjem ugovora za ugradnju sustava za razdiobu potrošnje toplinske energije koji su sklopili tužitelj te u ime suvlasnika zgrade [adresa] predstavnik suvlasnika 5. srpnja 2013. (list 46-49 spisa), za što tuženik dao suglasnost (list 45 spisa), utvrđeno je da je predmet ugovora isporuka sustava za razdiobu potrošnje toplinske energije s daljinskim očitavanjem, da je ukupna vrijednost za 46 radijatora 29.400,00 kn, da je dio sredstava i to u iznosu od 11.500,00 kn subvencioniran od strane grada [adresa], dok su se razliku u iznosu od 17.900,00 kn obvezali platiti suvlasnici vlastiti sredstvima. Također je utvrđeno da je ugovoreno da će se svakom suvlasniku pojedinačno izdati predračun s cijenom razlike ovisno o broju radijatora u stanu suvlasnika.
7.2. Čitanjem ugovora za uslugu očitavanja razdiobe potrošnje toplinske energije koji su sklopili tužitelj te u ime suvlasnika zgrade [adresa] predstavnik suvlasnika 18. veljače 2015. (list 51-54 spisa), za što tuženik dao suglasnost (list 50 spisa), utvrđeno je da je predmet ugovora usluga očitavanja uređaja za lokalnu razdiobu potrošnje toplinske energije i dostavu očitanih vrijednosti distributeru te da je ugovorena cijena usluge u iznosu od 20,00 kn po razdjelniku/ogrjevnoj sezoni bez PDV-a i da su obveznici plaćanja suvlasnici pojedinačno.
8. Čitanjem računa od 664-11-1 (list 55 spisa) utvrđeno je da isti iznosi 1.167,38 kn te da se isti odnosi na trošak razlike cijene za ugradnju razdjelnika te da je isti dospio 26. svibnja 2014. Nadalje, čitanjem računa 1450-121-1 (list 56 spisa) utvrđeno je da isti iznosi 75,00 kn (za tri radijatora uvećano za PDV) te da se isti odnosi na uslugu očitavanja razdjelnika te da je isti dospio 30. siječnja 2015. Nadalje, čitanjem računa 1732-121-1 (list 57 spisa) utvrđeno je da isti iznosi 75,00 kn (za tri radijatora uvećano za PDV) te da se isti odnosi na uslugu očitavanja razdjelnika te da je isti dospio 25. rujna 2015. Nadalje, čitanjem računa 6354-121-1 (list 58 spisa) utvrđeno je da isti iznosi 75,00 kn (za tri radijatora uvećano za PDV), da se isti odnosi na uslugu očitavanja razdjelnika te da je isti dospio 14. srpnja 2016.
9. Sud je naprijed navedenu dokumentaciju prihvatio kao istinitu jer vjerodostojnost iste ničim nije dovedena u pitanje.
10. Prema tome, kako je tuženik preuzeo obvezu plaćanja ugradnje razdjelnika te usluge očitavanja razdjelnika, on je sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) dužan podmiriti utuženu tražbinu tužitelja.
11. Nije osnovan prigovor zastare. Naime, najstarija utužena tražbina dospjela je 26. svibnja 2014., a ovaj postupak pokrenut je 31. svibnja 2017. Dakle, nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 255. ZOO.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 9. ZOO i čl 451. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci. O tijeku i stopi zakonskih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, a unutar granica tužbenog zahtjeva.
13. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, nego se o tom trošku odlučuje presudom zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
14.1. Tužitelju pripada pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 25 bodova (Tbr. 11/1), što pomnoženo s tadašnjom vrijednošću boda u iznosu od 10,00 kn (1,33 eura) te uvećano za 25% iznosi 312,50 kn odnosno 41,48 eura. Priznat mu je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 137,50 kn (s uključenih 25% PDV) odnosno 18,25 eura. Dakle, tužitelju je u odnosu na troškove ovršnog postupka priznat sveukupan iznos od 59,98 eura.
14.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 10.01.2018. u iznosu od 6,25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podneska od 18.05.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročište 10.02.2022. u iznosu od 6,25 bodova (Tbr. 9/5) te trošak pristupa na ročište 20.01.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 62,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u zatraženom iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 156,25 eura. Priznat mu je i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Navedeno sveukupno iznosi 169,52 eura.
14.3. Dakle, sveukupni troškovi postupka iznose 229,50 eura.
15. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.
U Zagrebu 3. ožujka 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu, a koja se predaje putem ovog suda, pisana, u 4 primjerka u roku 15 dana od dana dostave.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.
