Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-177/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. ovršenika KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ovršenice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. ovršenice JMJH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetna sa TM iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1687/2023-4 od 15. rujna 2023., 3. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1687/2023-4 od 15. rujna 2023., osim u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. Ovršnog zakona.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja u točki I. izreke, na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-73/2017-64 od 14. siječnja 2020. i dopunske presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-73/2017-68 od 31. siječnja 2020., određena je ovrha na nekretninama ovršenika pobliže označenim u rješenju o ovrsi, zabilježbom ovrhe u odgovarajućoj zemljišnoj knjizi u kojoj su upisane predmetne nekretnine, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina, te je određeno iseljenje odnosno ispražnjenje nekretnina te predaja istih kupcu odnosno ovrhovoditelju ako bi isti bio kupac nekretnine, radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u visini od 21.916,66 eur, te je točkom II. izreke ovrhovoditelju odmjeren ovršni trošak u iznosu od 953,69 eur / 7.185,58 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu su podnijeli ovršenici iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 6., 7. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje: OZ), u bitnome navodeći da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv TM jer da ona nije bila stranka u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, zatim da se ovrha zahtijeva na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, te ističu prigovor prava na dom.

2.1. Predlažu da ovršni sud uputi ovršenike na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrha određena na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-73/2017-64 od 14. siječnja 2020. i dopunske presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-73/2017-68 od 31. siječnja 2020., donesenih po hipotekarnoj tužbi ovrhovoditelja, kojom presudom je odlučeno da su ovršenici dužni trpjeti namirenje tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 21.916,66 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sudskom prodajom založenih nekretnina u vlasništvu ovršenika, pobliže označenih u izreci citirane presude od 14. siječnja 2020., te namirenjem ovrhovoditelja iz postignute kupoprodajne cijene.

6. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda postupka.

7. Dalje, pazeći po službenoj dužnosti i na žalbene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkama 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a, utvrđeno je da nije ostvaren nijedan od tih žalbenih razloga.

8. Neosnovano se u žalbi tvrdi da ovrha nije mogla biti određena protiv III. ovršenice JMJH, budući da je upravo navedena osoba navedena u ovršnoj ispravi kao III. tuženica s identičnim podacima kao u rješenju o ovrsi, te je utvrđeno da je ista tijekom parničnog postupka promijenila svoje ime i prezime koje je prije glasilo TM pod kojim je upisana u zemljišnoj knjizi.

9. Nije osnovan žalbeni razlog da bi ovrha bila određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena, u smislu odredbe članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a.

10. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je na predmetnim nekretninama pod brojem Z-1300/12 na temelju ugovora o zajmu broj [broj] od 6. ožujka 2012. uknjiženo pravo zaloga za iznos od 15.007,20 eur s godišnjim kamatama od 6,25% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 06. kolovoza 2018. te s eventualnim ovršnim troškovima, koje založno pravo je temeljem ugovora o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016., ustupljeno ovdje ovrhovoditelju, što je upisano u zemljišnu knjigu pod brojem Z-19374/2016.

11. U takvoj situaciji, kada su ovršenici izričito pristali ugovaranjem založnog prava na namirenje predmetne tražbine koja je kasnije ustupljena ovrhovoditelju iz vrijednosti nekretnina koje su predmetom ovrhe, ne mogu se pozivati na odredbu članka 75. stavka 1. OZ-a jer je odredbom članka 77. stavak 1. OZ-a propisano da se ovršenik ne može protiviti ovrsi pozivajući se na razloge zaštite ovršenika fizičke osobe (članak 75. OZ-a) i pravne osobe (članak 76. OZ-a) te na druge odredbe toga zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavka 4., 5. i 6. OZ-a, ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje na tom predmetu traži.

12. U odnosu na žalbene navode da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na stambenim objektima ovršenika uz prijedlog za ovrhu bio u obvezi podnijeti prethodno označenu suglasnost ili pravomoćnu presudu kojom dokazuje da ovršenici imaju druge nekretnine za stanovanje sukladno odredbi članka 75. stavka 7. OZ-a, potrebno je istaknuti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 31. ožujka 2021. usvojen zaključak prema kojem u slučaju kada se prijedlog za ovrhu na nekretnini temelji na presudi kao ovršnoj ispravi, ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje.

13. Neosnovano je pozivanje ovršenika na izuzimanje iz ovrhe nekretnina za koje je propisano da kao poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, ne mogu biti predmet ovrhe, kao i nekretnina za koje je posebnim zakonom određeno da se na njima ne može provesti ovrha, i to u opsegu propisanim tim zakonom, sukladno članku 91. stavcima 1. i 2. OZ- a, s obzirom da je stavkom 3. toga članka u vezi sa člankom 77. OZ-a, propisano da se odredbe članka 91. stavaka 1. i 2. OZ-a ne primjenjuju u slučajevima kada je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži.

14. Dalje, u odnosu na žalbene navode kojima ovršenici ističu prigovor prava na dom, valja istaknuti da takav prigovor nije osnovan. Naime, provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenika, sve i da se prihvati navod ovršenika da predmetne nekretnine predstavljaju dom u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija), u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih. Drugim riječima, kada je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

15. Miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom u konkretnoj situaciji utemeljeno je na zakonu, budući da je rješenje o ovrsi donijeto na temelju ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna sudska odluka. Dalje, miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom usmjereno je na postizanje legitimnog cilja jer je usmjereno na zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja koji ima pravo na namirenje tražbine u ovršnom postupku osigurane založnim pravom na predmetnim nekretninama, kako je to određeno ovršnom ispravom. Također, miješanje javne vlasti nužno je u demokratskom društvu jer se legitimni cilj ne može postići na drugi način. Pri izvođenju navedenog zaključka, ovaj sud je imao u vidu činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o međusobno suprotstavljenim pravima s jedne strane javne vlasti te s druge strane privatne osobe, već o suprotstavljenim pravima privatnih osoba, s jedne strane o pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine osigurane založnim pravom na nekretninama ovršenika i s druge strane o eventualnom pravu na dom ovršenika. Stoga je, nakon što je proveden test razmjernosti od strane ovog suda, i niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno da prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku nije protivna članku 8. Konvencije.

16. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 22. i 23. OZ-a kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

17. U odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ-a, valja istaknuti da o njima odlučuje sud prvog stupnja temeljem članka 52. OZ-a.

18. Kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

19. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak