Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1050/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Euroland d.o.o., OIB: 88000989770, iz Čakovca, Josipa Kozarca 1a, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-85/2023-7 (Povrv-140/2021) od 24. svibnja 2024., 3. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-85/2023-7 (Povrv-140/2021) od 24. svibnja 2024. u točkama II., IV i V. izreke.
II. Točke I. i III. izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca, Park Rudolfa Kropeka 2, broj Ovrv-223/2021 od 23. lipnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku 8 dana namiri tužitelju EUROLAND d.o.o., Čakovec, Josipa Kozarca 1 a, OIB 88000989770, novčanu tražbinu u iznosu od 238,90 eura (dvjesto trideset osam eura i devedeset centi) / 1.800,00 kuna (tisuću osamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče na iznos od:
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. srpnja 2017. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. siječnja 2018. do isplate
te se tužbeni zahtjev tužitelja EUROLAND d.o.o., Čakovec, Josipa Kozarca 1 a, OIB 88000989770 odbija u tom dijelu.
II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca, Park Rudolfa Kropeka 2, broj Ovrv-223/2021 od 23. lipnja 2021. kojim se nalaže tuženiku VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da namiri tužitelju EUROLAND d.o.o., Čakovec, Josipa Kozarca 1 a, OIB 88000989770, novčanu tražbinu u iznosu od 358,35 eura (tristo pedeset osam eura i trideset pet centi) / 2.700,00 kuna (dvije tisuće sedamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče na iznos od:
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 11. kolovoza 2018. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 11. prosinca 2018. do isplate
- 119,45 eura / 900,00 kuna od 16. srpnja 2019. do isplate
- 119,45 eura / 900,00 kuna od 16. srpnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana.
III. Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca, Park Rudolfa Kropeka 2, broj Ovrv-222/2021 od 23. lipnja 2021. kojim se nalaže tuženiku VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku 8 dana namiri tužitelju EUROLAND d.o.o., Čakovec, Josipa Kozarca 1 a, OIB 88000989770, novčanu tražbinu u iznosu od 238,90 eura (dvjesto trideset osam eura i devedeset centi) / 1.800,00 kuna (tisuću osamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče na iznos od:
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. srpnja 2017. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 16. siječnja 2018. do isplate
te se tužbeni zahtjev tužitelja EUROLAND d.o.o., Čakovec, Josipa Kozarca 1 a, OIB 88000989770 odbija u tom dijelu.
IV. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca, Park Rudolfa Kropeka 2, broj Ovrv-222/2021 od 23. lipnja 2021. kojim se nalaže tuženiku VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da namiri tužitelju EUROLAND d.o.o., Čakovec, Josipa Kozarca 1 a, OIB 88000989770, novčanu tražbinu u iznosu od 358,35 eura (tristo pedeset osam eura i trideset pet centi) / 2.700,00 kuna (dvije tisuće sedamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče na iznos od:
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 11. kolovoza 2018. do isplate
- 59,73 eura / 450,00 kuna od 11. prosinca 2018. do isplate
- 119,45 eura / 900,00 kuna od 16. srpnja 2019. do isplate
- 119,45 eura / 900,00 kuna od 16. srpnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana.
V. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“
2. Protiv točaka II., IV. i V. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 9. lipnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u dosuđujućem dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, dakle i zbog pogrešno i nepotpunom utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, zbog tog žalbenog razloga ne može se podnositi žalba u sporovima male vrijednosti kao što je ovaj. Zbog toga ovaj sud nije ocjenjivao žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, već je presudu prvostupanjskog suda ispitao u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Tuženik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pri čemu citira zakonski tekst navedene bitne povrede. U biti, tuženik ovu bitnu povredu vidi u tome što da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na sve njegove prigovore koji su se odnosili na valjanost Međuvlasničkog ugovora od 1. siječnja 2016., jer da je taj ugovor nezakonit jer nije sastavljen sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. -pročišćeni tekst; dalje: ZV).
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge o odlučnim činjenicama u ovoj vrsti postupka, pa i u odnosu na zaključeni Međuvlasnički ugovor, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zajedničke pričuve, a čija naplata je određena rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Mirjane Zvonarek iz Čakovca od 23. lipnja 2021., broj Ovrv-222/2021 i Ovrv-223/2021, radi namirenja novčane tražbine po svakom rješenju o ovrsi u iznosu od 4.500,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima. Povodom prigovora tuženika kao ovršenika na navedena rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen u parnici.
7.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenih zahtjeva. Istaknuo je prigovor zastare, te je osporio valjanost Međuvlasničkog ugovora jer da nije sastavljen sukladno ZV-u, da predstavnik stanara nije pravilno izabran i da visina zajedničke pričuve nije određena na temelju stvarnih površina posebnih dijelova nekretnine i participacije u zajedničkim dijelovima nekretnine.
7.2. Na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio;
- da se potraživanje tužitelja odnosi na zajedničku pričuvu za Apartmansko naselje [adresa] za vremenski period od srpnja 2016. do srpnja 2020.,
- da se potražuje neplaćena pričuva u iznosu od 450,00 kuna/59,73 eura sa dospijećem 16. srpnja 2016., iznos od 450,00 kuna/59,73 eura sa dospijećem 16. srpnja 2016., iznos od 450,00 kuna/59,73 eura sa dospijećem 16. srpnja 2017., iznos od 450,00 kuna/59,73 eura sa dospijećem 16. siječnja 2018., iznos od 450,00 kuna/59,73 eura sa dospijećem 11. kolovoza 2018., iznos od 450,00 kuna/59,73 eura sa dospijećem 11. prosinca 2018., iznos od 900,00 kuna/119,45 eura sa dospijećem 16. srpnja 2019. i iznos od 900,00 kuna/119,45 eura sa dospijećem 16. srpnja 2020. za jedan apartman, te isti iznosi za drugi apartman sa istim datumima dospijeća,
- da je tuženik vlasnik apartmana u prizemlju te apartmana na 1. katu, oba površine 48,47 m2, sagrađenih na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da su suvlasnici nekretnine apartmanskog naselja [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uredili uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine te uređaja i nekretnina koje zajednički koriste suvlasnici nekretnina sagrađenih na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i izvršavanjem prava i obveza koje u svezi s tim nastaju, Međuvlasničkim ugovorom od 1. siječnja 2016.,
- da je Međuvlasnički ugovor potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (51%),
- da su suvlasnici upravljanje zgradom povjerili tvrtki Euroland d.o.o., ovdje tužitelju,
- da je Ugovor o upravljanju nekretninama Apartmanskog naselja sklopljen 30. svibnja 2016. između ovdje tužitelja i suvlasnika nekretnina apartmanskog naselja [adresa],
- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] proizlazi da je tuženik suvlasnik 3. Suvlasničkog dijela 1/8 etažno vlasništvo (E-3) te 7. Suvlasničkog dijela 1/8 etažno vlasništvo (E-7).
7.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 40. stavak 1. i 2., članak 85. stavak 1., 2. i 4., članak 86. stavak 1., alineja 2., članak 89. stavak 2., članak 90. stavak 1. i 2., članak 375. stavak 3. i članak 380. stavak 1. ZV-a, te zaključio da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine dužan plaćati doprinose za sredstva zajedničke pričuve temeljem samog zakona, neovisno o tome je li potpisao Međuvlasnički ugovor pod pretpostavkom da je odluka suvlasnika koja se odnosi na redovito upravljanje zgradom, a u što ulazi i stvaranje zajedničke pričuve sastavljena u pisanom obliku i da ju je prihvatila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Činjenicu da je vlasnik naprijed navedenih nekretnina i da nije plaćao pričuvu tuženik da nije osporio.
7.4. Iz Međuvlasničkog ugovora s prilozima i s listom suvlasnika utvrđeno je da su suvlasnici apartmanskog naselja [adresa], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], između ostalog, uredili svoje odnose vezano za doprinos zajedničkoj pričuvi na način da je ugovoreno da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje se na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, dok se udio u troškovima upravljanja za pojedinog suvlasnika utvrđuje zbrojem površine posebnog dijela pojedinog suvlasnika i površine koju pojedini suvlasnik koristi bez valjanog pravnog osnova (proširenje na zajednički prostor nekretnine), odnosno prema ukupnoj površini koju određeni suvlasnik koristi.
7.5. Kako su Međuvlasnički ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 51%, to da je odluku o visini zajedničke pričuve donijela većina suvlasnika s većinskim suvlasničkim udjelima predmetne zgrade, te ista obvezuje sve suvlasnike.
7.6. Tužitelj, kao upravitelj stambene zgrade da je aktivno legitimiran za pokretanje sudskih postupaka u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve, kako to proizlazi iz članka 378. stavak 5. ZV-a u svezi sa člankom 93. ZV-a.
7.7. Visina zajedničke pričuve da je utvrđena člankom 13. Međuvlasničkog ugovora te je ista u odnosu na tuženika pravilno utvrđena.
7.8. Prihvaćen je prigovor zastare u odnosu na potraživanja dospjela od srpnja 2016. do siječnja 2018., jer su prijedlozi za ovrhu javnom bilježniku podneseni izvan roka od 3 godine za navedena potraživanja jer se na naplatu zajedničke pričuve primjenjuje zastarni rok iz članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.).
7.9. Zbog toga je prvostupanjski sud ukinuo platne naloge sadržane u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-222/2021 i Ovrv-223/2021 od 23. lipnja 2021. za iznose od 238,90 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a iste održao na snazi za 358,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, kako je specificirano u izreci.
7.10. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a jer da je uspjeh stranaka podjednak.
8. U svojoj žalbi tuženik temeljno napada Međuvlasnički ugovor smatrajući da isti nije zaključen sukladno članku 375. ZV-a, odnosno da ne sadrži sve što je propisano tim člankom, kao i da su pogrešno utvrđene veličine suvlasničkih dijelova nekretnine, odnosno da ne sadrži točne podatke. Osporava da bi suvlasnici izabrali suvlasnika ovlaštenog za zastupanje i nastupanje prema upravitelju, već da je te osobe izabrala Udruga vlasnika apartmana [adresa].
8.1. Suprotno tvrdnjama tuženika, Međuvlasnički ugovor sadrži sve što je propisano ZV-om te je potpisan od suvlasnika koji imaju većinski suvlasnički udjel u nekretnini. Iako u Međuvlasničkom ugovoru stoji da je Udruga vlasnika apartmana [adresa] ovlastila FI da zaključi u ime suvlasnika Ugovor o upravljanju, taj ugovor je potpisan od strane suvlasnika koji imaju većinski suvlasnički udjel u nekretnini, pa je stoga za zaključiti da je navedena osoba izabrana i od strane suvlasnika koji imaju većinski suvlasnički udjel u nekretnini.
8.2. Tuženik također ponavlja da pojedini suvlasnici nekretnina koriste zajedničke dijelove kao vlastite, protivno Međuvlasničkom ugovoru, te da je Udruga vlasnika apartmana [adresa] trebala s ostalim suvlasnicima sklopiti Međuvlasnički ugovor jer da ostali suvlasnici nisu mogli ugovoriti upravljanje i raspolaganje nekretninama u tuđem vlasništvu. Osporava se i visina pričuve obračunata na način kako je to navedeno u Međuvlasničkom ugovoru.
8.3. Navedeni prigovori ne dovode u pitanje valjanost Međuvlasničkog ugovora koji se odnosi na nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz kojeg je vidljiva površina posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika.
8.4. Člankom 88. ZV-a propisano je da je svaki suvlasnik nekretnine ovlašten, neovisno o ostalima, zahtijevati od suda da svojom odlukom odredi, između ostalog, i primjereno smanjivanje pričuve koju je odredila većina i postavljanje zajedničkoga upravitelja, ili smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti, pa dakle tuženik može u odgovarajućem sudskom postupku štititi svoja prava za koja smatra da su mu povrijeđena u postupku zaključenja međuvlasničkog ugovora.
8.5. Međutim, sve te tvrdnje tuženika ukazuju na nepotpuno ili pogrešno utvrđeno činjenično stanje, o kojemu ovaj sud ne može raspravljati u sporu male vrijednosti, a pored toga tuženik na svoje tvrdnje iznesene u prigovoru i tijekom postupka nije predložio nikakve dokaze.
8.6. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženika te potvrdio pobijanu presudu u točkama II., IV. i V izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
9. Točke I. i III. izreke presude nisu bile predmet ovog postupka jer protiv istih nije podnesena žalba.
Koprivnica, 3. ožujka 2025.
Sutkinja
Vesna Rep