Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-97/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv ovršenice DHH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Ovr-227/2022-24 od 24. siječnja 2025., 3. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Ovr-227/2022-24 od 24. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor ovršenice da bi provedbom ovrhe na nekretnini određene rješenjem ovrsi broj Ovr-227/2022 od 14. svibnja 2024. bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka i povrijeđeno pravo na dom ovršenice.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenica ne navodeći zakonske žalbene razloge, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da ovaj sud žalbu prihvati i donese rješenje kojim prihvaća prigovor ovršenice da bi provedbom ovrhe na nekretnini koja je predmet ovog postupka bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka i povrijeđeno pravo na dom ovršenice, odnosno eventualno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Žalba ovršenice nije osnovana.
4. Nije sporno da je povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja od 12. travnja 2022., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – presude prvostupanjskog suda broj K-19/17 od 29. travnja 2021., rješenjem o ovrsi istog suda broj Ovr-227/2022 od 12. travnja 2022. određena ovrha na nekretnini ovršenice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] a koja u naravi predstavlja trosobni komforni stan s nusprostorijama i garažom.
5. Kako ovršenica u žalbi na rješenje o ovrsi ističe prigovor povrede prava na dom i prigovor iz čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), navodeći da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u kojoj živi sa svojom obitelji, te da se radi naplate iste tražbine već vodi postupak izravne naplate pred FINA-om, te da ovrhovoditelj ima mogućnost naplate na drugim nekretninama koje ovršenica ima u svom suvlasništvu, zbog čega smatra da ovrha nije dopuštena, prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe čl. 75. st. 1., 5., 6. i 7. OZ-a te na odredbu čl. 34. Ustava Republike Hrvatske naznačio da je dom nepovrediv, a da je pravo na dom zaštićeno čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) pa da prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno treba biti omogućeno da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom, jer su sudovi dužni ispitati razmjernost i nužnost miješanja, polazeći od osobitih okolnosti konkretnih slučaja, te utvrđujući može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa, te postoji li za njega prijeka društvena potreba. U odnosu na primjenu odredbe čl. 75. st. 1. i 5. u svezi s čl. 80.b OZ-a sud ukazuje da može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocjeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a da se pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža uzimaju u obzir okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje razmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba, te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, odnosno ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga i je li se ovršenik izjavom sadržanoj u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
6. U postupku je nesporno da predmetna nekretnina predstavlja stan u kojem ovršenica živi od svog rođenja, a da s njom živi i njezina kćer stara 40 godina, da osim navedenog stana ovršenica u svom suvlasništvu ima i druge nekretnine pa je tako suvlasnica u 1/3 dijela stana u prizemlju iste nekretnine u kojoj se nalazi predmetni stan te više nekretnina koje u naravi predstavljaju vinograde, maslinike, pašnjake i slično, upisanih u k. o. [katastarska općina], a da prethodne nekretnine ovršenica ne koristi jer je stan u prizemlju u sporu sa ostalim suvlasnicima dok su ostale nekretnine u naravi zemljišta pa na istima ne postoji mogućnost stanovanja. Osim toga, utvrđeno je da ovršenica na otoku [adresa] ima nekretninu koju koristi zajedno s nećakinjom koja živi u [adresa] a s kojom je u sporu oko vlasništva te nekretnine, koja je i dalje upisana na njezina pok. oca, za koju nekretninu ovršenica plaća režije. Osim toga sud ukazuje da je utvrđeno tijekom postupka da je ovrhovoditelj pokušao naplatu predmetne tražbine na računima ovršenice podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i ali da je prema potvrdama iste Agencije utvrđena nemogućnost izvršenja osnove zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenice koja je primatelj mirovine od cca 300,00 EURA mjesečno i socijalne naknade od cca 130,00 EURA mjesečno te da nema drugih novčanih primanja i sredstava na računu, a da je ovrhovoditelj osoba starije životne dobi jer je rođen 1949. čije jedino primanje je braniteljska mirovina u iznosu od 3.396,17 kn.
7. S obzirom na iznijeto sud zaključuje da stan koji je predmet ovrhe predstavlja dom ovršenice u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava jer u njemu živi od rođenja, ali da isti nije jedina nekretnina u kojoj ima mogućnost stanovanja budući da koristi i kuću na otoku [adresa], pa bez obzira što je na istoj kući upisano vlasništvo njezina pok. oca, smatra da ovrha na spornoj nekretnini nije određena protivno zabrani iz čl. 75. st. 1. i 5. OZ-a, jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine osim vlasništvom.
8. Osim toga sud tvrdi da je nesumnjivo da bi se prodajom predmetnog stana u ovom postupku prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja izvršilo miješanje u pravo ovršenice u dom, ali da se to miješanje temelji na zakonu jer postupak ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika propisan OZ-om.
9. Kako navedena tražbina iznosi 21.684,85 EURA/163.383,77 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2021., a ovrhovoditelj se bezuspješno pokušao naplatiti na računima ovršenice, pa iako u postupku nije utvrđena vrijednost predmetnog stana, prema slobodnoj ocjeni prvostupanjskog suda predmetna tražbina je višestruko manja od vrijednosti stana, imajući u vidu da je riječ o komfornom trosobnom stanu.
10. U odnosu na prigovor ovršenice da je ovrhovoditelj mogao pokušati naplatiti svoju tražbinu na drugim nekretninama u suvlasništvu iste sud smatra da je malo vjerojatno da bi se prodajom navedenih nekretnina u ovršnom postupku ostvario dostatan iznos kupovnine kojim bi se uspjelo u cijelosti ili pretežitom dijelu namiriti potraživanje ovrhovoditelja, budući da ovršenica ima male suvlasničke dijelove zemljišta i suvlasnični dio stana glede kojeg ovršenica vodi spor sa ostalim suvlasnicima.
11. Uzimajući u obzir da je potrebno cijeniti i činjenicu da je ovršni postupak pokrenut radi naplate tražbine koja potječe s osnova naknade štete koju je ovrhovoditelju prouzročila ovršenica kaznenim djelom protiv imovine – prijevarom, a da se nije uspio naplatiti na računima ovršenice, te da se vjerojatno ne bi uspio naplatiti ovrhom na nekretninama u suvlasništvu iste, a da je ovrhovoditelj osoba starije životne dobi sa niskim mjesečnim primanjima, te cijeneći pravnu narav tražbine koja se u ovom postupku naplaćuje te ponašanje ovršenice koja je i sama mogla prodati druge nekretnine koje ima u suvlasništvu i time pokazati namjeru vraćanja duga, sud smatra da u konkretnom slučaju postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim zaštitu prava ovrhovoditelja na naplatu tražbine za koju je ocjenjeno da je takvog značaja da u konkretnom slučaju preteže nad pravom ovršenice na dom te da bi neprovođenje istog bilo protivno načelu pravičnosti, zbog čega su ocijenjeni neosnovani prigovori ovršenice o tome da bi provedbom predmetne ovrhe bilo povrijeđeno njezino pravo na dom i da bi bila narušena pravična ravnoteža interesa stranaka u ovom postupku.
12. U žalbi ovršenica ponavlja da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedina nekretnina u kojoj može stanovati sa svojom obitelji jer je pok. otac ovršenice oporučno raspolagao sa nekretninama koje su bile njegovo vlasništvo, a kako je došlo do spora valjanosti oporuke, da je pitanje da li će ovršenica imati kakvo pravo na kući na otoku [adresa]. Osim toga ističe da ne može stanovati niti u stanu u prizemlju kuće niti u kući na otoku [adresa], a sud nije uzeo u obzir da zbog svojih godina i zbog nepostojanja bilo kakve medicinske ustanove na otoku [adresa] tamo uopće ne može stanovati jer je osoba starije životne dobi, pa da osim sporne nekretnine nema druge adekvatne nekretnine koja bi njoj i njezinoj obitelji služila za stanovanje, dok zbog visoke životne dobi nije u stanju naći drugi smještaj za sebe i svoju obitelj. Brani tezu da je odlukom suda narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka i da joj je na taj način povrijeđeno pravo na dom jer je propustio utvrditi da li se kod opravdanog cilja isti može postići blažom mjerom i je li miješanje razmjerno potrebi ovrhovoditelja u odnosu na potrebe ovršenice, napominjući još da je nejasno zašto se ne bi mogle prodati nekretnine koje su u suvlasništvu ovršenice uz naglašavanje okolnosti da je vrijednost tražbine ovrhovoditelja znatno manja od vrijednosti same nekretnine zbog čega bi provedbom ovrhe bila narušena pravična ravnoteža propisana odredbama OZ-a.
13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a obzirom da ovršenica ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka, ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Nadalje, ovaj sud smatra da ovršenica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilne zaključke prvostupanjskog suda koji je ocijenio da prodaja nekretnine koja je predmet ovog postupka ne bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja sukladno odredbi čl. 80.b OZ-a, obzirom da je ovrhovoditelj tijekom postupka učinio vjerojatnim da je ovrha na novčanoj tražbini ostala bezuspješna, a da je teško za očekivati da se tražbina može namiriti prodajom ostalih nekretnina u suvlasništvu ovršenice budući da je ista suvlasnica zemljišta u malim suvlasničkim omjerima dok se glede nekretnine u kojoj je ovršenica suvlasnica 1/3 dijela vodi spor s ostalim suvlasnicima.
15. Osim toga, kako ovršenica sama tijekom postupka ističe da pored sporne nekretnine ima nekretninu na otoku [adresa] koju koristi zajedno s nećakinjom koja živi u [adresa], a koja je i dalje upisana kao vlasništvo njenog pok. oca, a za koju nekretninu ovršenica plaća režije, a uzme li se u obzir da prema stanju spisa ovršenica u predmetnom stanu živi u zajedničkom domaćinstvu sa kćerkom koja je stara 40 godina za koju ovršenica nije tvrdila tijekom postupka da nema prihoda i da nije u mogućnosti osigurati sebi i svojoj majci, ovdje ovršenici, nužni stambeni prostor, koji ne mora biti u njihovom vlasništvu, a nesporno je da ovrha potječe iz kaznenog djela ovršenice na štetu ovrhovoditelja – prijevarom, kako to proizlazi iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda broj K-199/17 od 29. travnja 2021., pa cijeneći okolnosti da ovrhovoditelj još uvijek ništa nije naplatio od ovršenice na ime navedenog potraživanja niti je ona od pravomoćnosti presude poduzimala bilo kakve radnje da pokuša vratiti barem dio duga i ovaj sud smatra, bez obzira što nekretnina koje predmet ovrhe predstavlja dom ovršenice, da je predmetno miješanje utemeljeno na zakonu, odnosno da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, odnosno da je miješanje u pravo na dom ovršenice nužno, s obzirom da je očito da se cilj u svezi naplate tražbine ne može postići blažom mjerom, a miješanje je razmjerno potrebama ovrhovoditelja u čije ime je sud dužan intervenirati u odnosu na potrebe ovršenice, pa da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 13-69/17).
16. Kako sukladno odredbi čl. 75. st. 6. OZ-a, kad to pravičnost zahtjeva, sud može odrediti i provesti ovrhu na nekretnini koja je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik, ako ovršenikova obveza potječe iz izvanugovornog odnosa, a ovrha u ovoj pravnoj stvari potječe iz kaznene presude, odnosno odgovornosti ovršenice za kazneno djelo prijevare, pravilo ukazuje prvostupanjski sud da nije bilo uvjeta za zaštitu ovršenice kao fizičke osobe pozivom na odredbu čl. 75. st. 1. OZ-a, slijedom čega je zakonito prvostupanjski sud donio odluku da se odbija prigovor ovršenice o narušenoj pravičnoj ravnoteži između interesa stranaka kao i prigovor prava na dom.
17. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ- a odbijanjem žalbe ovršenice potvrditi prvostupanjsku odluku.
U Varaždinu 3. ožujka 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
