Poslovni broj Gž Ovr-255/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Ulica Petra Preradoviéa 29, OIB: 33039197637, protiv ovršenika HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Makovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, radi ovrhe, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2989/2022-17 od 14. veljače 2023., 3.ožujka 2025. 28.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2989/2022-17 od 14. veljače 2023.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen tom sudu 21. studenoga 2022. kao neosnovan.
2.Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi navodi da sud za svoje stajalište nije dao valjane razloge, odnosno da je u tom dijelu obrazloženja pobijano rješenje manjkavo i nedovoljno jasno. Navodi da je u dobi od 77 godina, teško narušena zdravlja, a pritom nema drugih nekretnina u vlasništvu. Osim navedenog niti članovi njegove obitelji odnosno kućanstva, nemaju drugih nekretnina u vlasništvu, pa bi eventualna provedba ovrhe dovela do gubitka doma. Navodi da sud nije proveo test razmjernosti koji je bio dužan provesti između prava ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu i ovršenikova prijedloga za odgodom ovrhe. Navodi da je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje OZ) odnosno, jer tvrdi da je tražbina na temelju koje je određena ovrha prestala, dok s druge strane ovrhovoditelj je kreditna institucija (banka) koja zbog odgode ovrhe neće trpjeti nikakvu štetu, odnosno odgodom ovrhe ovrhovoditelj ne bi, za razliku od ovršenika trpio nikakvu štetu.
4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odgoditi predmetnu ovrhu.
5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da je odluka suda pravilna i zakonita. Navodi da je ovrha određena na nekretnini koju je ovršenik dobrovoljno založio i dobrovoljno pristao da se u slučaju dospijeća osigurane tražbine ovrhovoditelj namiri pljenidbom predmetne nekretnine u ovršnom postupku. Zbog navedenog, suprotno mišljenju ovršenika sud nije bio dužan provoditi test razmjernosti između prava ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu i ovršenikova prijedloga za odgodu ovrhe. Osim toga, za nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete nije dovoljna samo apstraktna mogućnost, već je potrebo postojanje objektivnih okolnosti koje ukazuju na takvu mogućnost, a koju ovršenik nije konkretizirao. Također, ovršenik nije ničim dokazao tvrdnju da bi on i članovi njegove obitelji nemaju drugih nekretnina u svom vlasništvu. Osim toga, navodi da je sud pravilno zaključio da eventualna šteta koja bi ovršeniku nastala provedbom predmetne ovrhe nije nenadoknadiva niti teško nadoknadiva s obzirom da ukoliko kojim slučajem i bude utvrđeno da je zbog provedbe ovrhe došlo do štete na strani ovršenika uvijek postoji mogućnost restitucije od ovrhovoditelja.
6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.
7. Žalba nije osnovana.
8. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:
-da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-2989/22 od 08. studenog 2022. određena ovrha na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-39), a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja,
-da je ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi 17. studenog 2022. podnio žalbu te prijedlog za odgodu ovrhe,
-da je ovršenik, sukladno odredbi čl. 52. OZ, zaključkom od 4. siječnja 2023. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
-da je podneskom od 8. veljače 2023. ovršenik obavijestio sud da je postupio sukladno zaključku, te da parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-663/2023, pa je stoga ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a,
-da je ovršenik predložio odgodu ovrhe navodeći da je star 77 godina, teško narušenog zdravlja, a da pri tom ni on ni članovi njegove obitelji nemaju druge nekretnine u vlasništvu, te smatra da bi provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva šteta jer je obzirom na primanja i narušeno zdravstveno stanje nije u mogućnosti osigurati drugo mjesto stanovanja, te u prilogu dostavlja medicinsku dokumentaciju,
-da je odredbom čl. 10. i čl. 11. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 09. veljače 2012. utvrđeno da je ovršenik predmetnom nekretninom svjesno i dobrovoljno raspolagao kao instrumentom osiguranja tražbine ovrhovoditelja te da je izričito pristao da se radi naplate iste provede ovrha prodajom njegove nekretnine,
-da je ovrhovoditelj na temelju naznačene ovršne isprave na nekretnini ovršenika stekao založno pravo (upisano pod brojem Z-10121/12), pa ovršenik sukladno čl. 77. st. 1. OZ-a ne može se protiviti ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. OZ-a, te na druge odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. tog Zakona,
-da je Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 9. veljače 2021. sklopljen između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i trgovačkog društva ... kao korisnika kredita, pri čemu je ovršenik u sklapanju naznačenog Ugovora sudjelovao u svojstvu založnog dužnika, da je prema čl. 2. Ugovora odobreni kredit koristi za obrtna sredstva, pa predmetni ugovor predstavlja trgovački a ne potrošački ugovor, slijedom toga se u predmetnom postupku ne primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. kao ni odluka Suda Europske unije donesena u predmetu C-407/2018.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da Ugovor o [broj kredita] i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 5. veljače 2012. sklopljen između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i trgovačkog društva ... kao korisnika kredita, pri čemu je ovršenik u sklapanju navedenog ugovora sudjelovao u svojstvu založnog dužnika, a prema čl. 2. Ugovora odobreni kredit se ima koristiti za obrtna sredstva, pa predmetni ugovor predstavlja trgovački a ne potrošački ugovor, stoga se u predmetnom postupku ne primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. kao ni odluka Suda Europske unije donesena u predmetu C- 407/2018.
10. S obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško naknadive štete niti potrebu odgode da bi se spriječilo nasilje, sud prvog stupnja zaključuje, da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisane čl. 65. st. 1. OZ-a.
11. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio prijedlog za odgodu ovrhe.
12. Naime, odredbom čl. 55. st. 1. toč. 1. -11. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke) uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je učinio vjerojatnim, da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (subjektivna pretpostavka).
13. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispuniti dvije pretpostavke.
14. Nije sporno da je ovršenik povodom rješenja o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-2985/2022 od 8. studenoga 2022. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čime je ispunjena objektivna pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.
15. Međutim, isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
16. U odnosu na tvrdnje ovršenika da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njegovo ustavno pravo na dom koje je zajamčeno odredbom čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 ) prema kojem je dom neprovediv, a koje pravo na dom je zaštićeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06) valja odgovoriti da se isti ne mogu isticati u ovoj ovršnoj stvari s uspjehom, budući da je ovrha u ovom predmetu određena na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini, a koje je ustupom prešlo na novog vjerovnika i upisano u zemljišne knjige i dalje osigurava ispunjenje predmetne obveze koja je određena ovrha radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja, te je ovršenik dao izričitu suglasnost da se za slučaj neispunjenja te tražbine neposredno provede ovrha na založenoj nekretnini, a za koju ovrhu sada ističe pravo na dom.
17. Osim toga, ovršenik je sklapanjem ugovora o kreditu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava bio svjestan da je neispunjenje obveze "gubitak" nekretnine dobrovoljno dane u zalog. Pritom se ukazuje na odredbu čl. 131. OZ-a.
18. Također, gubitak smještaja, kao ni zdravstveno stanje i bolest ovršenika nisu od odlučnog značaja za odgodu ovrhe, a usprkos dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na ovršenika. To stoga što nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja i koji je kao takav po naravi stvari tegoban i stresan za ovršenika, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogo nadoknaditi ili bi ju pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Dakle, konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovitim posljedicama ovrhe, dok ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge.
19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je određeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.
U Rijeci 3. ožujka 2025.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
