Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-321/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ALU - BEN d.o.o., OIB: 27626114123, Gmajna 58, Vrata, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, MI, ŠI, AI, ČI i MIB, [adresa], protiv ovršenika Elumatec d.o.o., OIB: 73694821322, Južna obala IX 22, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Brdarević, odvjetnica u Samoboru, Perkovčeva 15, radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1127/2024-22 od 29. kolovoza 2024., dana 3. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja ALU - BEN d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1127/2024-22 od 29. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja ALU - BEN d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 4.298,43 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1127/2024 od 27. svibnja 2024. te su ukinute sve provedene radnje u odnosu na vozilo M1-osobni automobil, marke Peugeot, broj šasije [broj šasije] i vozilo M1-osobni automobil, marke ..., broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka].

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da je još u ovršnom prijedlogu opisao vrijeme, mjesto i način provedbe ovršne radnje oduzimanja motornih vozila i takav prijedlog ponovio u podnesku od 24. srpnja 2024., dakle unutar roka od 60 dana. Također, ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 109. Zakona o parničnom postupku, navodeći da je sud bio dužan pozvati ovrhovoditelja na ispravak ukoliko je smatrao da je podnesak ovrhovoditelja od 24. srpnja 2024. neuredan, odnosno da ne sadrži sve propisano odredbom čl. 162. st. 2. Ovršnog zakona. Jednako tako, ističe da je odredbom čl. 162. st. 2. Ovršnog zakona propisano da će se postupak obustaviti ako ovrhovoditelj ne predložio oduzimanje vozila u tom roku, a ne i mjesto, vrijeme i način provedbe te radnje, a što je on nepobitno učinio podneskom do 24. srpnja 2024. Nadalje, ističe da ovrhovoditelj ne može znati kada je ovršenik zaprimio zaključak iz čl. 162. st. 1. Ovršnog zakona, zbog čega je sud trebao obavijestiti ovrhovoditelja o tome da je ovršenik zaprimio zaključak i pozvati ga da postupi po čl. 162. st. 2. Ovršnog zakona, uz upozorenje na pravne posljedice nepostupanja u danom roku. Osporava i preuranjenost pobijanog rješenja, s obzirom na to da od 1. do 15. kolovoza ne teku rokovi propisani zakonom sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.298,43 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ). Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

4.1. Također, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 162. st. 2. i čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi.

5. Prvostupanjski je sud obustavio ovrhu određenu rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-1127/2024 od 27. svibnja 2024., s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije obavijestio sud da mu je ovršenik u roku osam dana od primitka zaključka predao vozilo, a da ovrhovoditelj nije u daljnjem roku od 60 dana, sukladno odredbi čl. 162. st. 2. OZ-a, predložio vrijeme, mjesto i način provedbe radnje oduzimanja vozila, zbog čega je obustavio ovrhu.

6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, prema čl. 162. st. 1. OZ-a nakon stjecanja založnog prava na motornom vozilu u skladu s odredbom čl. 161. st. 4. toga Zakona, sud će ovršeniku dostaviti rješenje o ovrsi te mu istodobno zaključkom naložiti da u roku od 8 dana preda vozilo sa svim njegovim pripadcima i ispravama osobi kojoj je rješenjem o ovrsi vozilo povjereno na čuvanje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka propisano je da ako ovršenik u dodijeljenom roku ne postupi u skladu sa stavkom 1. toga članka vozilo će biti oduzeto na bilo kojem mjestu na kojem se ono zatekne, a ovrhovoditelj je dužan u roku od 60 dana predložiti vrijeme, mjesto i način provedbe te radnje kao i osigurati sva potrebna sredstva i radnu snagu za poduzimanje te radnje te će sud ako ovrhovoditelj ne predloži oduzimanje vozila u tom roku obustaviti ovrhu.

7.1. Dakle, zaključak se dostavlja uz rješenje o ovrsi ovršeniku, a ne i ovrhovoditelju. Međutim, ovaj sud napominje da je zaključak poslovni broj Ovr- 1127/2024-10 od 14. lipnja 2024., kojim je naloženo ovršeniku u roku od 8 dana predati ovrhovoditelju vozila sa svim pripadcima i ispravama, dostavljen i ovrhovoditelju 14. lipnja 2024, a što proizlazi iz dostavnice na poleđini lista 105 spisa. Dakle, zaprimanjem potonjeg zaključka ovrhovoditelj je trebao biti upoznat da je, sukladno prethodno citiranoj odredbi Zakona, takav zaključak upućen i ovršenku te je jednostavnim uvidom u spis predmeta mogao utvrditi kada mu je isti i dostavljen, a samim time i o početku tijeka roka iz čl. 162. st. 2. OZ-a. Stoga, suprotno žalbenom navodu nije postojala dužnost suda o tome ga posebno obavještavati jer takva obveza suda nije propisana odredbama OZ-a.

8. Nije u pravu ovrhovoditelj ni kada navodi da ga je prvostupanjski sud trebao upozoriti na protek roka ovršeniku za predaju vozila te ga pozvati da postupi po čl. 162. st. 2. OZ-a. Naime, u situaciji kad je odredbama OZ-a propisano obvezno postupanje stranaka, kao i posljedice propuštanja, ovršni sud nije dužan posebno pozivati (upozoravati) stranke na postupanje i posljedice propuštanja. Naime, odredba čl. 162. st. 2. OZ-a, koja predviđa posljedicu u vidu propuštanja roka, je sama po sebi jasna i razumljiva i kao takva ne zahtijeva posebno tumačenje, objašnjenje i upozorenje strankama. Odredbe zakona, a koje obvezu stranke veže uz zakonom propisane rokove, a time i nastup posljedica zbog njihovog propuštanja se trebaju poštivati i po njima postupati, tim više kada je stranka zastupana po odvjetniku, pravno kvalificiranoj osobi kao što je to ovdje slučaj.

9. Također, suprotno žalbenom navodu podnesak od 24. srpnja 2024. (list 171 spisa), kojim ovrhovoditelj specificira preostali iznos neplaćenog duga od strane ovršenika te kojim predlaže provedbu ovrhe na motornim vozilima ovršenika za iznos neplaćenih troškova ovršnog postupka, ne predstavlja prijedlog iz čl. 162. st. 2. OZ-a, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Nadalje, dužnost suda pozivati na ispravak, primjenom odredbe čl. 109. ZPP-a, postojala bi samo u slučaju da je ovrhovoditelj podnio prijedlog iz čl. 162. st. 2. OZ-a koji ne sadrži sve nužne dijelove propisane Zakonom. Međutim, kako ovrhovoditelj prethodno navedenim podneskom samo naznačuje preostali iznos neplaćenog duga, to nije postojala takva dužnost suda.

10. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod ovrhovoditelja da je već u prijedlogu za ovrhu predložio mjesto oduzimanja motornog vozila samom naznakom adrese sjedišta ovršenika. Naime, u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je sukladno odredbi čl. 39. st. 1. OZ-a naveo sve nužne podatke o ovršeniku, odnosno tvrtku, OIB i sjedište društva. Stoga, ne može se uvažiti navod ovrhovoditelja da je naznakom sjedišta ovršenika u uvodnom dijelu prijedloga za ovrhu ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 162. st. 2. OZ-a, već je ovrhovoditelj postupao sukladno kogentnoj zakonskoj odredbi koja nalaže navođenje nužnih podataka koji se moraju navesti o ovrhovoditelju i ovršeniku u samom prijedlogu za ovrhu.

10.1. Jednako tako, neosnovan je žalbeni navod ovrhovoditelja da se u ovom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za obustavu ovrhe, budući da je on već u prijedlogu za ovrhu naveo cjelokupan sadržaj radnji (zapljenu, procjenu, oduzimanje, otpremanje, povjeravanje na čuvanje ovrhovoditelju, prodaju te namirenje). Samo nabrajanje navedenih ovršnih radnji u ovršnom prijedlogu nije dovoljno. Odredba čl. 162. st. 2. OZ-a, koja ima imperativni karakter, nalaže ovrhovoditelju da osim što će ovrhovoditelj predložiti oduzimanje motornog vozila, poduzme i određene konkretne radnje, tj. naznači mjesto gdje se vozilo nalazi te da predloži sudu vrijeme i način poduzimanja te radnje, kao i da pravovremeno osigura potrebno prijevozno sredstvo i radnu snagu za njezino poduzimanje. Stoga, neosnovano je tumačenje ovrhovoditelja da obustava nastupa samo u slučaju ako ovrhovoditelj nije predložio ovršnu radnju oduzimanja vozila, jer bi bez navođenja te ovršne radnje još ovršni prijedlog ovrhovoditelja bi odbačen bez pozivanja na ispravak (čl. 136. st. 4. OZ-a). Iako je točan navod da je odredbama Zakona propisano vrijeme unutar kojeg se provodi ovrha, ovaj sud napominje da čl. 46. OZ-a predstavlja samo opću odredbu. Međutim, čl. 162. st. 2. OZ-a nalaže određenu inicijativu od strane ovrhovoditelja, odnosno dužnost predložiti termin, tj. točan datum i vrijeme o kojem prijedlogu će sud odlučiti u zaključku o provedbi radnje oduzimanja vozila.

11. Stoga, ovršenik je zaključak primio 14. lipnja 2024., a rok za predaju vozila istekao mu je 22. lipnja 2024. te je od idućeg dana ovrhovoditelju počeo teći rok od 60 dana u kojem je ovrhovoditelj morao postupiti po odredbi čl. 162. st. 2. OZ-a. Međutim, kako ovrhovoditelj nije u tom roku postupio po odredbi čl. 162. st. 2. OZ-a i predložio oduzimanje vozila navodeći vrijeme, mjesto i način provedbe te radnje, pravilno je prvostupanjski sud primjenom iste zakonske odredbe donio pobijano rješenje, odnosno obustavio ovrhu. Ovdje se ukazuje žalitelju da nema podredne primjene čl. 348. st. 5. ZPP-a, kojim je propisano da rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza. Kako to i iz same odredbe Zakona proizlazi unutar navedenog razdoblja ne teku rokovi samo za podnošenje žalbe te se navedena odredba ne može tumačiti na način da prestaju teći svi rokovi u zakonu kojima je ovrhovoditelju naloženo poduzimanje određene radnje, konkretno rok propisan odredbom čl. 162. st. 2. OZ-a. Stoga, neosnovan je žalbeni navod ovrhovoditelja o preuranjenosti pobijanog rješenja.

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenjem (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić