Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-186/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, u pravnoj stvari tužitelja Komunalni servis d.o.o., Rovinj, Trg na Lokvi 3a, OIB: 22751868617, kojeg zastupa punomoćnica Samanta Bubičić, odvjetnica u Rovinju- Rovigno, protiv tuženika LM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv-54/2023-20 od 30. prosinca 2024., 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Komunalni servis d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv- 54/2023-20 od 30. prosinca 2024.

II. Žalba tuženika LM izjavljena protiv navedene presude (nazvana prigovor na presudu) odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Kate Marošević iz [adresa], poslovni broj Ovrv-7407/2022, UPP/OS-Ovrv-1047/2022 od 22. prosinca 2022., kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 82,43 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i iznos od 43,55 EUR-a na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi 22. kolovoza 2022. do isplate te se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom kao i sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači.

3. Također, protiv navedene presude žalbu nazvanu „prigovor na presudu“ izjavo je tuženik ne navodeći zakonom određene razloge za žalbu i bez prijedloga o sadržaju odluke suda prvoga stupnja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika nedopuštena.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 82,43 EUR-a, koji se odnosi na neplaćenu uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od mjeseca veljače 2022. do srpnja 2022. za nekretninu tuženika u [adresa], koja se sastoji od jedne prostorije u prizemlju zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio 1/3 Etažno vlasništvo E-1.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužitelj u žalbi konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik vlasnik navedene nekretnine sa koje da je vršio odvoz komunalnog otpada u predmetnom razdoblju, za što mu je izdao račune u skladu s Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja (službeni glasnik Grada Rovinja broj 2/2018), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja (Službeni glasnik Grada Rovinja 3/2019) te Cjenika javne usluge prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja (Službeni glasnik Grada Rovinja 5/2018) te Izmjena i dopuna navedenog cjenika (Službeni glasnik Grada Rovinja 6/2019) prema kojima se cijena obavezne minimalne usluge naplaćuje prema volumenu ugovorenog spremnika i broja pražnjenja spremnika za odvoz miješanog komunalnog otpada.

10. Tuženik je tijekom postupka osporavao da bi tužitelj u utuženom razdoblju vršio odvoz komunalnog otpada sa njegove nekretnine.

11. Sud prvoga stupnja temeljem utvrđenja da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio, niti dokazivao ni dokazao da je vršio uslugu odvoza otpada s nekretnine u vlasništvu tuženika primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučuje kao u izreci pobijane presude.

12. Takvu odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Naime, u situaciji kada tuženik tijekom postupka tvrdi da na predmetnoj nekretnini nije koristio uslugu prikupljanja bilo koje vrste otpada, tužitelj je morao dokazati da je vršio odvoz komunalnog otpada sa tuženikove nekretnine, kao i da je obračun vršen u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 84/21 i 142/23, dalje u tekstu: ZOGO), kojim je propisano načelo ''onečišćivač plaća''.

14. Prema načelu „onečišćivač plaća“ iz čl. 7. i 67. ZOGO troškove gospodarenja otpadom snosi izvorni proizvođač otpada ili trenutni odnosno prethodni posjednici otpada. U skladu s načelom „onečišćivač plaća“ iz čl. 7. i 67. ZOGO, tuženik bi bio u obvezi platiti cijenu ovih usluga ako je proizvođač otpada. Dakle, nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine kojem usluga nije faktično izvršena.

15. Međutim, osim izvoda iz poslovnih knjiga, tužitelj tijekom postupka nije uopće dostavio račune koji se odnose na sporno razdoblje niti predložio bilo koji dokaz kojim bi se mogla utvrditi visina obveze tuženika, kao i to da li mu je stvarno izvršena usluga zbrinjavanja otpada u utuženom razdoblju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je ukinuo navedeni platni nalog u cijelosti.

16. Valja istaći to da je prema čl. 82. ZOGO tužitelj dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada kojeg predstavlja masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Budući da tužitelj takvu evidenciju nije dostavio, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nije bilo moguće utvrditi je li utužena usluga uistinu i izvršena jer u konkretnoj situaciji, kada je tuženik to osporio, izvod iz poslovnih knjiga koji je u spis dostavio tužitelj nisu dokaz osnovanosti njegove tražbine.

17. Ostale žalbene razloge kojima tužitelj osporava prvostupanjsku presudu, a koji se u suštini odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud nije cijenio jer za to ne postoji zakonska osnova.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. U odnosu na žalbu tuženika istu je valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 380. toč. 1., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP jer nema pravni interes za podnošenjem žalbe protiv presude kojom je u cijelosti ukinut navedeni platni nalog kojim mu je bilo naloženo da tužitelju isplati iznos od 82,43 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i iznos od 43,55 EUR-a na ime troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi 22. kolovoza 2022. do isplate, te kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR-a.

U Velikoj Gorici 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Ankica Jakovina