Poslovni broj: P-366/2021-19

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Medović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika 1. ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik iz Dubrovnika, i 3. AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 12. veljače 2003. između ČR kao primatelja uzdržavanja i ER kao davatelja uzdržavanja, ovjeren 12. veljače 2003. kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem II R.22/03.

II. Nalaže se tuženiku ER u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 926,55 eura.

III. Nalaže se tuženici AR u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 126,55 eura.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 16. travnja 2021. i tijekom postupka tvrdi da je pok. UR upisan kao vlasnik nekretnina oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje u novoj katastarskoj izmjeri nose zajednički broj 2343 k. o. [katastarska općina], a da je tijekom ostavinskom postupka koji se vodi iza istog utvrđeno da je isti Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio sa sinom ER raspolagao stanom na I. katu zgrade oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] i cjelinom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da su on i tuženica AR, također djeca pok. ČR, kao zakonski nasljednici u ostavinskom postupku istaknuli da je predmetni ugovor ništetan te su rješenjem ovog suda poslovni broj O-552/2018-25 od 15. ožujka 2021. upućeni pokrenuti ovu parnicu, dok je ostavinski postupak iza pok. ČR prekinut.

1.2. Tužitelj tvrdi da je ugovor ništetan jer se u istom navodi da se prenose prava iz z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da u zemljišnim knjigama nisu upisane nikakve nekretnine i prava u istom, dok je čl. 2. navedeno da primatelj uzdržavanja ostavlja nakon svoje smrti cjelinu k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] no bez navođenja prava koje prenosi, dok je čl. 3. ugovora obveza davatelja uzdržavanja neodređena i neodrediva jer iz iste nije razvidno što je točno njegova obveza.

Nadalje, tvrdi da je ugovor ništetan i stoga što se istim raspolaže dijelom nekretnine koji ne čini samostalnu uporabnu cjelinu, odnosno stana koji ne postoji se sastoji od hodnika koji povezuje prizemlje i potkrovlje zgrade, uz činjenicu da opisani stan nije niti povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, sve sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Konačno, navodi da sve nekretnine navedene pod točkom 1.1. ovog obrazloženja predstavljaju cjelinu te su upravo stoga upisane kao jedno zemljišnoknjižno tijelo, pa da time nije moguće niti dopušteno raspolaganje samo dijelom nekretnine oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] i to dijelom koji ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Naglašava da na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikada nije uspostavljeno etažno vlasništvo na bilo kojem dijelu nekretnine.

1.3. Slijedom navedenog, a kako njegova sestra, ovdje tuženica AR, ne želi tužiti brata ER, usprkos uputi ostavinskog suda, predlaže utvrditi ništetnim predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te naložiti tuženicima da mu nadoknade troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ER smatra da tužitelj podnošenjem tužbe protiv AR postupa protivno nalogu ostavinskog suda jer da stranke u ovom postupku nisu nužni suparničari. U odnosu na sam Ugovor o doživotnom uzdržavanju ukazuje da je iz sadržaja istog jasno da je predmet istog prijenos vlasništva i to točno određeno dijela jasno navedene nekretnine. Ističe da je iz sadržaja ugovora jasno da predmetni stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, a što potvrđuje činjenice da je pok. UR živio u prizemlju zgrade, a on na katu. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja i istom naložiti da mu nadoknadi troškove postupka.

3. Tuženica AR u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava svoju legitimaciju jer da je tužitelj upućen ovaj spor pokrenuti samo protiv brata ER, ne i nje. Svakako, a za slučaj da sud utvrdi da je pasivno legitimirana u ovom postupku, odmah u odgovoru na tužbu priznaje zahtjev tužitelja.

4.1. Na glavnoj raspravi su pročitani izvadak iz zemljišne knjige, kopija katastarskog plana, rodni list, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. veljače 2003. s tlocrtima, rješenje ovog suda poslovni broj O-552/2018-25 od 15.3.2021., dopis ER od 1.8.2018. s tlocrtima i izjavom ČR od 9. srpnja 2003. i spis ovog suda poslovni broj O-552/18 te su saslušane stranke.

4.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni jer ocijenjeno je da bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je otac stranaka, kao primatelj uzdržavanja, sklopio s tuženikom ER, kao davateljicom uzdržavanja zbog nedostatak u vidu određivanja predmeta ugovora (oznake nekretnine i prava kojim se raspolaže) te zbog činjenice da dio nekretnine koji je predmet ugovora nije sposoban biti predmet ugovora jer se ne radi o samostalnoj uporabnoj cjelini (stanu) i suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je s istim povezan.

7. Između stranaka nije sporno da su pok. UR, primatelj uzdržavanja, i ER, davatelj uzdržavanja 12. veljače 2003. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor su tužitelj i tuženica osporili u ostavinskom postupku iza pok. ČR.

8. Između stranaka je sporno:

- je li tuženica AR pasivno legitimirana u odnosu na zahtjev tužitelja,

- je li predmet Ugovora o uzdržavanju, konkretno oznaka nekretnina te pravo koje se prenosi određeno, kao i obveza davatelja uzdržavanja, te

- je li stan koji predmet Ugovora o uzdržavanju može biti samostalan objekt vlasništva, konkretno je li predmetni stan samostalna uporabna cjelina i je li povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.

9. U odnosu na legitimaciju tuženice AR u ovom postupku, ocjena je ovog suda da se odluka o ništetnosti predmetnog ugovora u odnosu na zakonske nasljednike primatelja uzdržavanja ne može drugačije donijeti u odnosu na pojedine zakonske nasljednice jer ništetan ugovor ex tunc nema pravni učinak prema ugovornim stranama, a time i odluka je li prijenos prava predmetnim ugovorom valjan ne može biti drugačijeg učinka u odnosu na pojedince pravne sljednike, zakonske nasljednike, određene stranke. Konkretno, ugovor ne može biti ništetan kojim je ostavitelj raspolagao svojom imovinom za života ne može biti valjan u odnosu na jednog, a nevaljan u odnosu na drugog nasljednika jer ništetnost pretpostavlja da se radi o ugovoru koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu te kao takav ne može proizvesti učinke prema svima, a ne samo prema osobama koje ukazuju na ništetnost.

10.1. Uzimajući u obzir da je jedan od nasljednik stranaka ugovora o doživotnom uzdržavanju te da između ukupno troje nasljednika postoji spor o valjanosti istog ugovora, odluka o navedenom se može donijeti samo jednako u odnosu na sve nasljednike, čime su isti u ovom sporu jedinstveni, nužni suparničari u smislu 201. ZPP- a.

10.2. Pri tome se napominje da uputa ostavinskog suda na pokretanje parnice nije obvezujuća za stranke već ovisi o njihovoj dispoziciji s tim da njihova dispozicija ima učinke na tijek samog ostavinskog postupka ovisno o pokretanju i ishodu parnice. Tužitelj nema pravo niti mogućnost ¨prisiliti¨ tuženicu AR na pokretanje parnice jer je odluka o istom isključivo u njenoj dispoziciji, no u situaciji kada on ima pravo pokrenuti ovaj spor, stranke postupka moraju biti svi nasljednici ostavitelja jer se odluka o zahtjevu mora donijeti jednako u odnosu na sve, čime je jasno da AR, ukoliko ne želi biti tužiteljica, mora biti u ulozi tuženice.

11. Člankom 122. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65. - službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine" br. 52/71., 47/78., 71/91., 37/94., 56/00.) je propisano da ugovor kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio u nasljedstvo nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, ili određenog dijela tih stvari, čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju).

12. Sukladno prethodno navedenom, bitni sastojci ugovora o doživotnom uzdržavanju su obveza uzdržavanja i izjava o prijenos imovine ili dijela imovine primatelja uzdržavanja i to nakon njegove smrti.

13.1. Čitanjem predmetnog ugovora o uzdržavanju utvrđeno je da je čl. 1. ugovora imovina primatelja uzdržavanja određena kao I. kat čest. zgr. [katastarska čestica] i cjelina k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je čl. 2. ugovora određeno da se navedena imovina i to stan na I. katu zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, nakon smrti primatelja uzdržavanja ostavlja u vlasništvo davatelju uzdržavanja, kao i cjelina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13.2. Nadalje, čl. 4. ugovora davatelj uzdržavanja je ovlašten da se odmah uknjiži kao vlasnik nekretnina uz zabilježbu prava plodouživanja primatelja uzdržavanja, kao i da nekretninu optereti u svrhu realizacije kredita te da je može etažirati i na njoj općenito samostalno izvršavati vlasničke ovlasti.

14.1. Iz sadržaja ugovora je razvidno da isti sadrži jasnu odredbe u smislu prijenosa prava vlasništva i oznake nekretnine koja se prenosi, a pri tome se napominje da sama oznaka zemljišnoknjižnog uloška, pa makar i pogrešna, nije odlučna jer je broj zemljišnoknjižnog uloška jedina oznaka koja je promjenjiva i koja kao takva ne označava samu nekretninu već dio zemljišne knjige u koji je upisana, a taj dio se može mijenjati neovisno o oznaci katastarskog broja nekretnine i katastarske općine kojoj nekretnina pripada.

14.2. Naime, a sukladno čl. 2. st. 3. te čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14., 81/15, dalje u tekstu: ZV), nekretnina su su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je čl. 4. st. 1. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.) određeno da je zemljište u smislu ovoga Zakona dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

15. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je predmetnim ugovorom točno određena činidba primatelja uzdržavanja u smislu izjave o prijenosu vlasništva i oznake nekretnine koja je predmet prijenosa prava vlasništva.

16. U odnosu na činidbu davatelja uzdržavanja, a koja je određena čl. 3. predmetnog ugovora, ocjena je ovog suda da je ista dovoljno određena jer ¨cjelovita skrb¨ podrazumijeva skrb o svim potrebama primatelja uzdržavanja, a u kojem slučaju objektivno nema potreba istu detaljno definirati jer sadržajno predstavlja skrb o svim sferama života primatelja uzdržavanja (zdravstvenu, financijsku, emotivnu).

17. Konačno, a u odnosu na sposobnost predmet ugovora da bude zaseban objekt stvarnih prava, a time i mogućnost prijenosa takvih prava predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanja, ukazuje se da je čl. 2. st. 1. ZV-a propisano da predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne.

18.1. Člankom 6., st. 1, 2. i 3. ZV-a je propisano slijedeće:

1) Dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno.

(2) Na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. Tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati.

(3) Bila stvar fizički djeljiva ili ne, nju se može pravno razdijeliti na sadržajno jednake dijelove kojima je veličina računski određena njihovim razmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije što drugo određeno. Svaki idealni dio stvari njezin je odvojeni dio.

18.2. Nadalje, čl. 9. st. 1. ZV-a je propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

19. Konačno, čl 71. ZV-a je propisano:

(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

(2) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na zahtjev zajedničkih vlasnika koji imaju u svome zajedničkom vlasništvu barem odgovarajući suvlasnički dio te nekretnine, ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, s time da će se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba članka 70. ovoga Zakona.

(3) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na suglasni zahtjev više suvlasnika te nekretnine, ako njihovi suvlasnički dijelovi ukupno iznose barem koliko je odgovarajući suvlasnički dio, a ispunjene su i sve pretpostavke određene zakonom, s time da će se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba članka 70. ovoga Zakona.

(4) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja koji dijele tu nekretninu na suvlasničke dijelove koji su odgovarajući dijelovi za uspostavu vlasništva posebnih dijelova, ako su ispunjene pretpostavke iz članka 75. ovoga Zakona.

U vezi s prethodno navedenim, ukazuje se da je uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva), uvijek nužno ispunjenje pretpostavke određene čl. 73. st. 3. ZV-a, a koji propisuje da se vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

20. Iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka, priloženih tlocrta k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te iskaza stranaka u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, razvidno je da su k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane kao jedno zemljišnoknjižno tijelo, zajedno sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ove nekretnine u naravi predstavljaju kuću (k. č. zgr [katastarska čestica]), pomoćni objekt ove kuće (k. č. zgr. [katastarska čestica]) te okolno zemljište, da kuća ima samo jedan ulaz, da su svi katovi kuće povezani zajedničkim unutarnjim stepeništem, da na I. kat kuće nije moguće pristupiti bez prolaza kroz prostor prizemlja kuće, kao i da u potkrovlje kuće nije moguće pristupiti bez prolaza kroz hodnik prvog kata, odnosno da se na pojedine katove može dođi samo prolazom kroz stambeni prostor nižih katova te da ove katove nije moguće, prema sadašnjem stanju, potpuno odvojeno koristiti jer dijelovi katova čine zajednički prolaz na druge katove.

21. Iz navedenog je jasno da stan na I. katu zgrade, kao ni sam prvi kat, a koji su predmet spornog ugovora o uzdržavanju, nije mogao biti zaseban predmet prava vlasništva te se kao takav nije niti mogao prenijeti, neovisno o volji vlasnika (primatelja uzdržavanja) jer k. č. zgr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja jednu nekretninu koja je prema stanju u vrijeme sklapanja ugovora bila nedjeljiva, dok k. č. zgr. [katastarska čestica] također predstavlja dio pravne cjeline koja je upisana kao jedno zemljišnoknjižno tijelo te koja je u funkciji k. č. zgr. [katastarska čestica] te dijeli njenu pravnu sudbinu.

22. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju protivan tada mjerodavnim prisilnim propisima o tome što može biti objekt prava vlasništva jer je istim ugovoren prijenos dijelova stvari, odnosno dijelova nekretnine, koji ne mogu biti samostalan objekt prava vlasništva, što navedeni ugovor čini ništetnim.

23. Pri tome se ukazuje da sama ulaganja u nekretninu u vidu uređenja i poboljšica nisu odlučna za učinke ovog ugovora niti mogu biti osnova stjecanja stvarnih prava na nekretnini već isključivo obveznopravnih zahtjeva, a koji nisu predmet ovog spora.

24.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku te su mu tuženici sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dužni nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za uspjeh u sporu.

24.2. Pri tome se ukazuje da je tuženica AR odmah po primitku tužbe priznala zahtjev tužitelja, čime je ista dužna nadoknaditi tužitelju samo sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura (tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: OT), kao polovice jednog troška koji je tužitelj imao podjednako u odnosu na oba tuženika.

24.3. Tuženik ER, kao osoba koja je osporila zahtjeva tužitelja, je sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dužna tužitelju nadoknaditi trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (tbr. 7. toč. 1. OT-a), sastava podneska od 18.6.2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. toč. 1. OT-a), zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 26.1.2023. i 21.1.2025. u ukupnom iznosu od 400,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a) te pristupa na 4 ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja u ukupnom iznosu od 200,00 eura (tbr. 9. toč. 4. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja od 900,00 eura.

24.4. Uz navedeno, tuženici su dužni i to svaki za po 1/2, snositi trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od ukupno 53,09 eura.

24.5. Slijedom navedenog, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 926,55 eura, a tuženica u iznosu od 126,55 eura.

Dubrovnik, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.pun. tužitelja

2. pun. tuženika ad 1

3. pun. tuženice ad 2