Poslovni broj: P-677/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po:

Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Marijana Peše, odvjetnika u G, F i partneri u Zadru i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Rudića, odvjetnika u Zadru, te objave 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, s nadnevkom: 25. studenog 2004., ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za troškove obrade kredita u visini od 0,63% od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku: Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju: GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.286,60 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 1. prosinca 2004. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, s nadnevkom: 25. studenog 2004., ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za prijevremenu otplatu kredita.

IV. Nalaže se tuženiku: Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju: GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.712,67 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 26. kolovoza 2010. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.234,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22), sve u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj GČ u tužbi podnesenoj 23. ožujka 2023. navodi da je tužitelj s tuženikom, koji je tada poslovao pod nazivom: Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., sklopio Ugovor o kreditu broj: 236-308/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, s nadnevkom: 25. studenog 2004. Tuženik je tužitelju zaračunao i naplatio naknadu za troškove obrade kredita u visini od 0,63% od iznosa kredita. Kredit po Ugovoru je iznosio kunsku protuvrijednost iznosa od 307.000,00 CHF, te je isplaćen na račun tužitelja dana 30. studenog 2004. kada je tečaj CHF u odnosu na HRK iznosio 5,01209. Shodno navedenom, visina isplaćenog kredita po Ugovoru je iznosila 1.538.711,63 HRK, pa je Ulazna naknada naplaćena u visini od 9.693,88 HRK (0,63% od iznosa 1.538.711,63 HRK), što prema fiksnom tečaju konverzije HRK-EUR iznosi 1.286,60 EUR-a. Tuženik nije imao pravo tužitelju zaračunati i naplatiti Ulaznu naknadu. Ovo iz razloga što je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo tuženika da tužitelju zaračuna i naplati Ulaznu naknadu. Ugovor je u tom dijelu ništetan jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Ugovor je u cijelosti pripremio i predložio tuženik, prilikom sklapanja Ugovora se o Ulaznoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa je tužitelj terećenjem za Ulaznu naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika. Pri tome je sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist tužitelja. Upućuje se na odredbe čl. 81. , 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čl. 6., 96., 102. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22), kao i na pravne stečevine Europske Unije. Kredit po Ugovoru je prijevremeno otplaćen 25. kolovoza 2010. Prilikom prijevremene otplate Kredita Tuženik je tužitelju zaračunao i naplatio naknadu za prijevremenu otplatu Kredita u visini od 27.973,08 HRK, što prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR iznosi 3.712,67 EUR-a (dalje i: Izlazna naknada). Tuženik nije imao pravo tužitelju kao potrošaču obračunati i naplatiti Izlaznu naknadu. Izneseno u pogledu Ulazne naknade na odgovarajući način se primjenjuje i na Izlaznu naknadu, pa se upućuje na izlaganja u toč. 2. ove tužbe. Postupanjem pod 2. i 3. gore, tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

2. Tuženik Addiko Bank d.d. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor zastare. Navodi da je ugovor o kreditu nesporno je otplaćen 25. kolovoza 2010. Imajući na umu da je tužitelj njime dobio na raspolaganje 307.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a tužbenim zahtjev traži isplatu u iznosu od 4.999,27 EUR, tuženik ističe da je u slučaju ništetnosti spornih odredbi (što tuženik osporava) riječ o zabrani manjeg značaja u smislu člana 107., stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05; dalje u tekstu: ZOO 78). Slijedom toga, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev. U odnosu na članak 5. Ugovora o kreditu (troškovi obrade kredita) navodi da je u tom članku jasno je navedeno kako se prije isplate kredita korisniku kreda jednokratno odbijaju troškovi u iznosu od 0,63 % odobrene glavnice. Stoga je činidba na koju se tužitelj obvezao u potpunosti određena. Pitanje određenosti moglo bi se postaviti ako bi ugovorne strane predvidjele da korisnik banci treba nadoknaditi neke troškove, a da pritom nije naveden paušalni iznos koji se plaća na ime te naknade, i to sam ako se pravilima tumačenja ne bi moglo utvrditi na koje se troškove takva odredba unosi. Onoga trenutka kad je iznos naknade kvantificiran, argument neodređenosti otpada. Člankom 1066., stavkom 2. ZOO-a 78 propisano je: Ugovorom o kreditu utvrđuje se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Troškovi obrade kredite jesu uvjeti davanja kredita. To je naknadno potvrdio i zakonodavac. Tako se u članku 2., stavku 1., točki 7. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 52/16) navodi da ukupni troškovi kredita za potrošača uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika. Dakle, nije točno da banka na temelju ugovora o kreditu smije naplatiti samo ugovorenu kamatu, kao što to smatra prvostupanjski sud. Citirana odredba Zakona dokazuje da tomu nije tako jer se izričito navode i druge naknade. Iako taj zakon nije bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, govori u prilog tomu da je tuženik na temelju članka 1022., stavka 2. imao pravo naplatiti tužitelju i druge naknade, što uključuje i troškove obrade kredita. Trošak obrade kredita naplaćen je kroz efektivnu kamatnu stopu (EKS). Efektivna kamatna stopa (EKS) je kamatna stopa koja odražava sve troškove kredita, uključujući naknade, osiguranja, depozit, i ostale izravno povezane troškove kredita.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu, i to: ugovor o kreditu broj od 25. studenog 2004. (l.s. 5-22), otplatni plan (l.s. 23-31), prikaz prometa računa (l.s. 32-43), obavijest (l.s. 44), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke (l.s. 117-118).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Uvidom u ugovor o kreditu broj 236-308/2004 od 25. studenog 2004. (l.s. 5- 22) utvrđeno je da je sklopljen između korisnika kredita GČ i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, prednika tuženika, te da se radi o kreditu osiguranom založnim pravom na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Kožino u iznosu od 307.000,00 CHF.

5.1. Odredbom čl. 5. ugovora o kreditu propisano je da se korisnik kredita obvezuje platiti troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji)- jednokratno 0,63 % od iznosa dobivenog kredita, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita.

6. Nadalje, odredbom čl. 8. je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje u slučaju otkaza Ugovora o kreditu prije isplate iz čl. 2. ugovora naknaditi banci nastale troškove koji se utvrđuju u iznosu od 1,00 % od odobrenog kredita, te da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke. U slučaju prijevremene otplate kredita je banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

7. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (N. N. br. 96/03), koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. Iz sadržaja spornih ugovornih odredbi kojima je ugovorena naknada za troškove odobravanje kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita proizlazi da su te odredbe bile unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporne ugovorne odredbe prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je stoga ova odredba ništavna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz da bi se radilo o odredbi o kojoj se pojedinačno pregovaralo, te da je zaista imao administrativne troškove odobravanja kredita te je navedenom ugovornom odredbom tuženik sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade za prijevremenu otplatu kredita a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

9. Predmetne ugovorne odredbe po kojima je predviđena ulazna i izlazna naknada su unaprijed formulirane standardnim (tipskim) ugovorom tuženika, te su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 96/03.), te je ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, kao i u smislu odredbe čl. 49. i čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14 i 110/15).

10. Sud je temeljem citiranih zakonskih propisa Zakona o potrošačkom kreditiranju utvrdio ništetnom predmetne ugovorne odredbe te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi u smislu čl. 323. ZOO i to s kamatom od dana kada je tuženik primio iznos naknade, kao izreci ove presude.

11. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja suda, obzirom da je sud utvrdio ništetnost predmetnih odredbi iz čl. 5. i 8. Ugovora o kreditu valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao u točki I. Izreke presude.

12. Tuženik je istaknuo prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

12.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

12.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužitelja je zastara počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pa kako je predmetna tužba podnesena 23. ožujka 2023., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

13. Budući je tužitelj uspio u sporu istom su temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđeni nastali parnični troškovi na ime zastupanja po odvjetniku prema VPS-u od 4.999,27 EUR, i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za pristup na ročišta od 25. listopada 2023. i 22. siječnja 2025. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), za sastav podneska od 23. listopada 2023. 100 bodova (Tbr. 8.1.) i za ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9.3.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % iznosi 1.125,00 EUR, čemu treba pridodati plaćenu sudsku pristojbu u iznosu od 109,71 EUR, tako da ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1.234,71 EUR, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, sve kao u izreci ovog rješenja.

13.1. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj kao potrošač prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23) oslobođen plaćanja sudske pristojbe.

U Zadru, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicima

- Tuženici po punomoćnicima