Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-6021/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužitelja JU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Borna Tafra, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Sanja Tafra & Borna Tafra, u Zagrebu, Gundulićeva 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradski ured za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost, Sektor za promet, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi izdavanja dozvole, 3. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost, Sektora za promet, Klasa: UP/I-340- 08/23-004/573, Ur. broj 251-13-01/024-23-2 od 31. listopada 2023.
II Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak te mu se nalaže da o zahtjevu tužitelja odluči u roku od 30 dana, uz obvezu da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-340-08/23-004/573, Ur. broj: 251-13-01/024-23-2 od 31. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za prometovanje pješačkom zonom motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] u svrhu prilaza parkirališnom mjestu za vlastite potrebe u dvorištu zgrade na adresi [adresa].
2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika uz argumentaciju da on na navedenoj adresi stvarno živi i dugoročno unajmljuje stan, da on, kao stranac kojem je odobren privremeni boravak u RH ne može ishoditi prijavu adrese prebivališta na adresi u [adresa], već to može učiniti tek kada mu bude odobreno pravo na stalni boravak, a što je moguće tek nakon što u RH neprekidno zakonito boravi 5 godina (članak 27., 41. i 42. Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 66/2019, 53/2020, 144/2020, 114/2022, dalje Zakon). Smatra da je odlukom tuženika diskriminiran u odnosu na državljane RH, koji mogu bez ograničenja prijaviti adresu prebivališta. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i izdavanje dozvole.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), radi poštivanja načela ekonomičnosti i učinkovitosti, jer iz tužbe proizlazi da tužitelj faktično osporava samo primjenu prava, spisu prileže dokazi o svim odlučnim činjenicama, stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave te je sud utvrdio da je rješenje očito nezakonito iz razloga navedenih u tužbi.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona propisano je da državljanin države članice EGP-a ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj i izjednačen je u pravima s državljanima Republike Hrvatske u okviru odredbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona propisano je da državljanin države članice EGP-a ima pravo na stalni boravak nakon pet godina neprekidnog zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj.
Odredbom članka 41. stavka 1. Zakona propisano je: Boravište, u smislu ovoga Zakona, je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj borave državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji s privremenim boravkom.
Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona propisano je: Prebivalište, u smislu ovoga Zakona, je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj su se državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom trajno nastanili.
Odredbom članka 5. Naredbe o uvjetima prometovanja vozila u središnjem dijelu Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 12/2019, 2/2020, 15/2022, dalje Naredba) propisano je da je u pješačkoj zoni zabranjen promet motornim vozilima, no da je iznimno dopušteno ograničeno prometovanje motornih vozila fizičkim osobama koje imaju prijavljeno prebivalište u pješačkoj zoni i osigurano parkirališno mjesto za vlastite potrebe u dvorištu ili garaži, radi ulaska i izlaska u dvorište odnosno garažu. Za prometovanje motornih vozila iz stavka 2. ovoga članka gradsko upravno tijelo nadležno za promet na temelju zahtjeva, izdaje dozvolu za prometovanje vozila u kojoj je određena trasa kretanja vozila u pješačkoj zoni.
8. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je zahtjev tužitelja odbijen jer su iznimke dopuštene samo osobama koje imaju prijavljeno „prebivalište“ u pješačkoj zoni, a tužitelj na predmetnoj adresi nema prijavljeno prebivalište nego samo „privremeni boravak“. Tuženik je ovakav stav zauzeo iako tužitelj (nesporno) ima osigurano parkirališno mjesto za vlastite potrebe u dvorištu zgrade na navedenoj adresi na kojoj je prijavljen te mu je dozvola potrebna radi ulaska i izlaska u to dvorište, te iako tužitelj, kao stranac s privremenim boravkom, još uopće nema zakonsku mogućnost prijaviti „prebivalište“ na navedenoj adresi.
9. Sud stav tuženika ne može prihvatiti kao osnovan.
Naime, cilj i svrha (podzakonske) odredbe članka 5. Naredbe je ta da se ljudima koji stvarno stanuju na adresi u pješačkoj zoni te imaju osiguran parking za vlastite potrebe u dvorištu zgrade u kojoj žive, omogući neometan ulazak u njihovo parkirno mjesto i izlazak iz istog. Radi navedenog tužitelju je potrebno omogućiti dolazak na njegovo parkirno mjesto na navedenoj adresi, ukoliko isti na adresi stvarno živi.
10. Iz Uvjerenja MUP-a, PU Zagrebačke od 15. studenog 2022. razvidno je da tužitelj ima prijavljeno boravište (privremeni boravak) na adresi [adresa], od 17. listopada 2022. do 16. listopada 2032. te ova javna isprava služi kao dokaz o boravištu. Tužitelju je izdana i boravišna iskaznica koja vrijedi 5 godina i u kojoj je također navedeno da tužitelj boravi na navedenoj adresi.
Nadalje, iz Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mlljt. djetetom PU razvidno je da dijete pola mjeseca boravi kod tužitelja kao oca, upravo na navedenoj adresi. Navedeni plan sastavni je dio rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-307/23-2 od 8. veljače 2023. Ovaj dokaz uredno je dostavljen tuženiku tijekom spora te ga tuženik nije osporio.
U potpisanoj i pečatiranoj izjavi predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], koja prileži spisu tuženika, jasno je navedeno da je u dvorištu zgrade na navedenoj adresi osigurano parkirno mjesto za tužitelja kao vlasnika automobila registarske oznake [registarska oznaka] i podstanara u stanu u predmetnoj zgradi.
11. Dakle, tužitelj nedvojbeno u RH ima odobren privremeni boravak na navedenoj adresi, koja je uredno prijavljena kod Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke. Kao dokaz o stvarnom življenju na navedenoj adresi tužitelj je dostavio i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mlljt djetetom PU, iz kojeg je razvidno da dijete pola mjeseca boravi kod njega kao oca, upravo na navedenoj adresi. Konačno, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da tužitelj, kao stranac s odobrenim „privremenim boravkom“ još nema nikakvu zakonsku mogućnost da prijavi svoju adresu „prebivališta“.
12. Imajući na umu navedene činjenice te cilj i svrhu odredaba članka 5. Naredbe, stav je ovog suda da je tužitelju potrebno izdati navedenu dozvolu, kako bi mu se omogućilo korištenje parkirnog mjesta u dvorištu zgrade u kojoj živi.
13. Radi navedenog sud je osporavano rješenje ocijenio nezakonitim te je isto poništio u skladu s odredbom članka 117. ZUS-a. Sud nije sam riješio stvar, jer je sastavni dio dozvole i trasa kretanja dozvole koju će odrediti tuženik u ponovljenom postupku.
U ponovljenom postupku tuženik je dužan tužitelju, kao državljaninu Nizozemske, s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj na adresi [adresa], izdati dozvolu za ograničeno prometovanje pješačkom zonom motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] u svrhu prilaza parkirališnom mjestu za vlastite potrebe u dvorištu zgrade na adresi [adresa], u kojoj će odrediti trasu kretanja vozila registarske oznake [registarska oznaka] u pješačkoj zoni.
14. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura.
Zagreb, 3. ožujka 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 127. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
