Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: Pn-103/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025. godine, kojoj su bili nazočni zamjenica punomoćnika tužitelja RČO, odvjetnička vježbenica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin i Božica Petak Vujec i zastupnica tuženika Ivančica Klinec, zamjenica Općinske državne odvjetnice, te sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, objave presude dana 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RČ koji glasi:
" I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, da tužitelju MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 11.281,43 EUR (slovima: jedanaest tisuća dvjesto osamdeset jedan euro i četrdeset tri centa), sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (13. rujna 2013. godine), pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana. " – kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 3.791,77 EUR, (slovima: tri tisuće sedam sto devedeset jedan euro i sedamdeset sedam centa) od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 28. veljače 2025. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete u kojoj navodi da se prema odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, prije podnošenja tužbe obratio nadležnom ODO koje je odbilo njegov zahtjev za mirno rješenje spora, da s osnove naknade štete, s osnove povrede prava dostojanstva i s osnove povrede duševnog zdravlja, tražio ukupan iznos od 85.000,00 kn, sada 11.281,43 EUR (1 EUR = = 7,53450 HRK) a za razdoblje od ukupno 719 dana, a što znači od vremena dolaska u Zatvor u Remetinec, pa do vremena podnošenja tužbe u ovom predmetu, tj. do 27.12.2013. g., da je u Zahtjevu za mirno rješenje spora tražio naknadu iste štete do vremena podnošenja tog zahtjeva što znači za 617 dana u iznosu od 74.040,00 kn, da je u tužbi povisio tužbeni zahtjev i za razdoblje od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, pa do vremena podnošenja tužbe u ovom predmetu, da je na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kzm-250/09. od 21.5.2010. g. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Kžm-261/10. proglašen krivim i da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, da je dana 9.1.2012. g. smješten na Odjel za dijagnostiku u sobu br. 86, na V. Odjelu Zatvora Remetinec, da je u Remetincu boravio do 6.2.2012.g., a nakon toga da je premješten u Kaznionicu u Lepoglavu, da je u Zatvoru u Remetincu na navedenom odjelu boravio sa 6-8 ljudi, tako da površina sobe nije udovoljavala uvjetima, propisanim odredbom čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, da je u prostoriji u kojoj je boravio bio smješten i WC čučavac koji je od ostatka sobe odijeljen tzv. "salonskim vratima", da ni jedan od zatvorenika nije imao minimum privatnosti, da se u istoj sobi posluživala i hrana tako da nije bio ispunjen ni minimum higijenskih uvjeta, da je na tom Odjelu boravio do 3.2.2012. g., da je nakon toga do premještaja u Kaznionicu u Lepoglavu, tj. do 6.2.2012. g. prebačen u sobu za "transport", a gdje je konstantno bilo smješteno 10-12 ljudi, da se u istoj nalazio WC u vidu "čučavca", da je od 6. - 9.2.2012. g. boravio u Kaznionici u Lepoglavi najprije u karanteni, a nakon toga na Odjelu 1B, u sobi br. 5, da su u sobi bile smještene četiri osobe, da ni veličina te prostorije nije bila u skladu s odredbom čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, da na cijelom odjelu postoje samo četiri tuš kabine od kojih jedna nije u funkciji, da je jedan umivaonik s toplom vodom, da su se na istom odjelu nalazile 52 osobe, da je nakon toga premješten u sobu br. 13, gdje je boravilo 12 osoba, da se radilo uglavnom o starijim osobama, s različitim bolestima, da unutar sobe postoji samo jedan sanitarni čvor za cijelu sobu, da s obzirom da mnogi korisnici unutar te sobe imaju probleme s prostatom, da je vrlo često postojao problem oko obavljanja fizioloških potreba zbog čekanja u redu, a posebice ujutro, da je ratni vojni invalid Domovinskog rata IX. skupine s 30 % oštećenja organizma uslijed bolesti psihe zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, da ostvaruje invalidninu u iznosu od 153,00 kn mjesečno, da uslijed bolesti PTSP stalno treba liječničku pomoć i to liječnika psihijatra, da za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici Lepoglavi ta liječnička pomoć da mu nije pružena na način kako mu je bilo potrebno zbog njegove bolesti, poziva se na predmete R i M protiv RH u kojim presudama je Europski sud za ljudska prava utvrdio nastup povrede čl. 3. Konvencije zbog uvjeta boravka podnositelja zahtjeva u navedenim presudama i naložio Republici Hrvatskoj isplatu naknade štete, nastale zbog povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava navodeći da je odredbom ovog članka propisano da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, da smatra da upravo zbog smještaja u ovim neadekvatnim uvjetima je povrijeđeno njegovo pravo na dostojanstvo.
1.1. Tužitelj je podneskom od dana 15.5.2024. g. (list 269 – 270 spisa) precizirao tužbeni zahtjev s obzirom da je stupio na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i izmjene članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su točni navodi tužbe u odnosu na podnošenje Zahtjeva po tužitelju za mirno rješenje ovog spora i u odnosu na odgovor tuženika na taj Zahtjev, da je svojom tužbom tužitelj prekoračio okvire svog zahtjeva za mirno rješenje spora i to kako u činjeničnom dijelu, tako i u visini svog zahtjeva, da je zahtjevom za mirno rješenje spora tražena naknada štete u visini od 74.040,00 kn, a u tužbi od 85.000,00 kn, da je u tužbi tužitelj po prvi put iznio činjenicu da je ratni vojni invalid iz Domovinskog rata s dijagnozom PTSP i da mu kao takvom za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici u Lepoglavi nije pružena adekvatna liječnička pomoć, dok te činjenice nije navodio u Zahtjevu za mirno rješenje spora, u kojem kao uzrok štete nije navodio neadekvatnu zdravstvenu skrb, predlaže u tom dijelu odbaciti zahtjev tužitelja, kao nedopušten, da što se tiče boravka tužitelja u Zatvoru Remetinec u Zagrebu da je tuženik naveo da se od 9.1.2012. do 6.2.2012. g. nalazio u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu na V. zatvoreničkom odjelu, u sobi br. 86 s pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika, te u R 5 s deset do šesnaest zatvorenika, da se problem većeg broja zatvorenika privremeno rješava na način da se neke zatvorenike izmjesti u druge sobe, a kako bi se prekapacitiranost podjednako rasporedila na sve sobe, da soba br. 86 je površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a sanitarni čvor da je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm i da ima četiri prozora visine 86 cm i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,2 m2, da je soba R5 površine 43,24 m2, volumena 110,26 m3, da se u sastavu sobe nalazi sanitarni čvor površine 2,025 m2 koji je od ostatka sobe odijeljen zidom visine 2,52 m2, da soba ima tri prozora, dimenzija 2,40 x 1 m, 3,20 m x 1 m, 0,80 m x 1 m, da se u sobi nalaze dva stola i pet klupa, te odgovarajući broj stolica za sve zatvorenike u sobi, da se svi prozori mogu otvoriti, čime je omogućeno prozračivanje, da se kroz iste vrši i dotok danjeg svjetla, da je umjetna rasvjeta omogućena u vremenu od 07,00 do 23,00 sata, da objekt zatvora nije klimatiziran, da otvaranjem prozora se omogućava prozračivanje, da se sobe zimi zagrijavaju centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti da se ne grije, da je zatvorenicima omogućeno kupanje dva puta tjedno, a po potrebi i češće, da u sobama zatvorenici imaju dostupnu hladnu i toplu vodu što im omogućuje dodatno održavanje higijene, da im je osiguran i toaletni pribor i sredstva za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće i obuće, da čistoća posteljnog rublja i odjeće zatvorenika se obavlja u zatvorskoj praonici rublja svakih 15 dana, da se prekrivači peru najmanje jedan puta godišnje, da se madraci i jastuci zamjenjuju kada su oštećeni, da se plahte i jastučnice mijenjaju svakih 15 dana, a deke prema potrebi, da na zahtjev zatvorenika i češće, tim da tužitelj nikada nije tražio češću zamjenu posteljnog rublja, da zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno čija je kalorijska vrijednost 3.000 - 3.500 cal, da radno angažirani zatvorenici dobivaju i dodatni obrok, da se hrana prije svake podjele kuša od strane službenika koji svoja zapažanja o hrani zapisnički konstatiraju u Kontrolnoj knjizi prehrane, da jelovnik sastavljaju tjedno voditelj Pododsjeka prehrane, liječnik i zatvorenik koji je od strane zatvorenika izabran za povjerenika, da objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te da svi zatvorenici neovisno o statusu obroke hrane konzumiraju u sobama, da sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora i Dnevnom rasporedu za zatvorenike, da im je omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata dnevno, da im je omogućeno korištenje sportske dvorane jedanput tjedno u trajanju od jednog sata, da svi zatvorenici imaju mogućnost posuđivanja i čitanja knjiga iz zatvorske knjižnice, praćenja dnevnog tiska, kao i radio i TV programa, da se zatvorenicima omogućavaju posjete u trajanju od 60 minuta radnim danom, te u prvoj i trećoj nedjelji u mjesecu i za vrijeme blagdana, da je zatvoreniku svakodnevno omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, da im je osigurana skrb liječnika psihijatra, liječnika opće medicine u dvije smjene i stomatologa, da se šišanje obavlja svakodnevno prema potrebi zatvorenika, da za potrebe održavanja higijene zatvoreničkih soba i pribora za jelo se zatvorenicima svakih 15 dana, a po potrebi i češće, daju sredstva za čišćenje stakla, poda, sanitarnih prostorija, krpe za čišćenje poda, spužvice i krpe za pranje posuđa i sapun za pranje rublja, da su zatvorenici sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora dužni održavati čistoću prostorija i prostora u kojima borave i koje koriste, da se dezinsekcija objekta obavlja četiri puta godišnje, a deratizacija dva puta godišnje, a po ukazanim potrebama, da zatvorenici u Centru za dijagnostiku nisu radno angažirani i da stoga niti ocjenjivani za uspješnost u radu, da slobodno vrijeme zatvorenika nije strukturirano, ali da im je omogućeno korištenje knjižnice u Zatvoru, čitanje dnevnog i tjednog tiska, praćenje kulturno-
-umjetničkih priredbi, zadovoljavanje vjerskih potreba i dušebrižništvo dva puta mjesečno, da po dolasku u Kaznionicu u Lepoglavu dana 6.2.2012. g. je tužitelj raspoređen u neradnu skupinu zatvorenika i smješten na Odjel 1D, da je prema mišljenju liječnika iz Odjela za psihosocijalnu dijagnostiku i programiranje utvrđen nesposobnim za rad, da mu je određeno uključivanje u TZA obzirom na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja o ovisnosti o alkoholu, da je dana 1.3.2012. g. tužitelj potpisao terapijski Ugovor o uključivanju u Klub liječenih alkoholičara, te je time postao redoviti i aktivni član druge terapijske grupe, da je napredovao do privremenog zamjenika vođe grupe, da je urednog ponašanja, da nije stegovno tretiran, da ne koristi pogodnosti, da je prema uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen uspješnom ocjenom, da što se tiče slobodnog vremena, da ga je provodio prema vlastitom nahođenju, prateći TV, štampu i družeći se s ostalim zatvorenicima, da je kontaktirao s obitelji, da je dana 22.1.2014. g. iz zatvorskih uvjeta premješten na poluotvoreni odjel Kaznionice - Posredovanje sa statusom neradne skupine, da je za potrebe kaznenog postupka vještačen i da prema nalazu i mišljenju vještaka je uspostavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu s izraženim karakternim promjenama, asimptomatika PTSP, za vrijeme vještačenja, da nije zadovoljavala kriterije dijagnoze kao posebnog dijagnostičkog entiteta, da se smještaj zatvorenika provodio sukladno čl. 74. ZIKZ pri čemu se vodilo računa da se zajedno smještavaju zatvorenici prema kriminološkim i drugim obilježjima koji neće međusobno negativno utjecati jedni na druge, da je svakom zatvoreniku osigurana zasebna postelja, a slobodno vrijeme da zatvorenici provode u prostorijama za dnevni boravak, da je smještaj zatvorenika, a time i tužitelja, odgovarao zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, da su sve prostorije u kojima je tužitelj boravio bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da su imale prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara (detektore dima), da su sobe opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, da grijanje ovisi o klimatskim prilikama, da se danju prostorije zagrijavaju na 22 ⁰, a noću na 15 ⁰ C, da je sustav grijanja automatski podešen regulacijom u stanici (kotlovnici), čime se osigurava održavanje temperature na potrebnoj razini, da je Kaznionica u proteklom periodu uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti posebnu pozornost posvetila veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu, te pojačanom kontaktiranju s obitelji, da prava zatvorenika ovakvim smještajem nisu ciljano i namjerno uskraćena, da je zatvorenicima omogućeno boraviti izvan soba, u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku, da svi ostali prostori (hodnici, kupaonice, zatvorenička kantina, prostor za podjelu hrane) zadovoljavaju prostorne kapacitete, da procjenjujući u ukupnosti standardizirane uvjete za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici u Lepoglavi tužitelju nisu narušena temeljna ljudska prava, utvrđena Ustavom RH, međunarodnim ugovorima, Zakonom o izvršavanju kazne i provedbenim propisima, da navodi tužitelja koji se odnose na nemogućnost održavanja osobne higijene nisu točni, jer Kaznionica u Lepoglavi ima sanitarne uređaje koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god zatvorenici to požele, da je pitka voda uvijek dostupna svakom zatvoreniku, da je Kaznionica prikopčana na vodovod, da su u sklopu zajedničkog sanitarnog čvora i kupaonice na odjelu 4 tuša s toplom vodom, koji su zatvorenicima dostupni za korištenje tijekom cijelog dana, da u sklopu kupaonice je smješten i sanitarni čvor, da se vrata sobe ne zaključavanju, tako da je pristup sanitarnom prostoru i pitkoj vodi, stalno moguć, da je tužitelju bila kao i svim zatvorenicima dostupna hladna i topla voda, kako u sobi, tako i u prostorima za tuširanje, kao i na radnom mjestu, tijekom čitavog dana, kroz čitavu kalendarsku godinu, da održavanje higijene prostora obavljaju sami zatvorenici, a Kaznionica da im daje potrebna sredstva, da poslovi vezani za održavanje čistoće odjeće, posteljnog rublja i deka, da se obavljaju na identičan način kao što je to objašnjeno i u odnosu na Zatvor u Zagrebu, da Kaznionica ima sklopljen Ugovor sa Zavodom za javno zdravstvo Varaždinske Županije po kojem Zavod vrši redovne sanitarne preglede, kontrolu vode za piće, analizu otpadne vode, analizu kvalitete hrane, mikrobiološke analize čistoće, provodi mjere dezinsekcije, deratizacije i dezinfekcije, da održava tečaj higijenskog minimuma, što je prema podacima Zavoda kvaliteta na najvišoj razini, da je kroz navedeno prijeporno vrijeme tužitelju pružana primjerena zdravstvena zaštita, koja mu je bila jednako kao i ostalim zatvorenicima omogućena 24 sata na dan, da u slučaju potrebe hitne pomoći u vrijeme izvan redovnog vremena liječnika da medicinski tehničari koji rade u dvije smjene upućuju zatvorenike na hitnu medicinsku pomoć u Dom zdravlja u Ivancu, odakle se prema potrebi upućuju u Opću bolnicu u Varaždinu ili u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, da je tužitelj bio u neradnoj skupini zbog ocjene Centra za dijagnostiku i nije sposoban za rad, da slobodno vrijeme zatvorenici mogu provoditi u slobodnim aktivnostima u okviru radno terapijske radionice (likovna, intarzija, rezbarija i košaračija), da su im na raspolaganju određene sekcije (boksačka, stolnoteniska, čitaonica, glazbena, novinarska, dramska, informatička), da se od sportskih aktivnosti mogu baviti stolnim tenisom, pikadom, da mogu provoditi vrijeme u teretani, baviti se malim nogometom, da dnevno mogu provesti više od 2 sata u rekreaciji, sportu i tjelovježbi, da se više puta tijekom godine organiziraju turniri u boćanju, nogometu, košarci, šahu i dizanju utega, da je zatvorenicima u Kaznionici omogućeno i obrazovanje za odrasle na nivou osposobljavanja za zanimanja pomoćnog kuhara, pomoćnog konobara, zavarivača, montera metalskih konstrukcija, stolara, voćara -vinogradara, ratara-povrtlara, uzgajivača svinja i goveda, operatera na računalu i bačvara, da u okviru posebnih pojedinačnih programa mogu biti uključeni u Klub liječenih alkoholičara, terapijsku zajednicu ovisnika, zatvorenika oboljelih od PTSP, prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja, u ART - nenasilno rješavanje sukoba u okviru sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja, da na raspolaganju imaju i odlazak u knjižnicu, prodavaonicu za zatvorenike, telefoniranje, sve prema rasporedu Kaznionice, da im je omogućeno dopisivanje, primanje paketa, da su im omogućeni posjeti radnim danima, nedjeljom i blagdanima, sve to prema rasporedu Kaznionice. Nadalje u odgovoru na tužbu tuženik se pozvao na obrazloženje Odluke Ustavnog suda RH, broj: U-III-3717/2009, od 13. 3.2011. g., u Odluku Europskog suda za ljudska prava Štitić/ [adresa], M [adresa], U [adresa], D [adresa], na presudu Županijskog suda u Karlovcu, broj: Kž I-52/10, od 7.12.2010. g., na presude ovoga suda broj: P-1897/11 C [adresa] i P-1658/11 L [adresa], na preporuku R 99 i stajalište Europskog odbora za sprječavanje mučenja, neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu tužitelju, da su navodi o neadekvatnom smještaju i navodnoj patnji tužitelja paušalni, da su uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u skladu sa standardima zaštite ljudskih prava, te da svaki za sebe i ukupno, ne predstavljaju povredu prava osobnosti tužitelja, pa tuženik je u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja i predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan i da tužitelja obveže na naknadu troškova postupka.
3. Općinski sud u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu u ovom je predmetu donio presudu poslovni broj: P-1990/13-31 dana 22.1.2016. g. koju je po žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj: Gž-883/2016-2 od dana 22.3.2018. g. potvrdio i odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o reviziji tužitelja rješenjem poslovni broj: Rev 2738/2018-2 od dana 31.1.2023. godine prihvatio je reviziju tužitelja i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-883/2016-2 od dana 22.3.2018. i presudu Općinski sud u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu poslovni broj: P-1990/13-31 od dana 22.1.2016., te predmet vratio na ponovo suđenje prvostupanjskom sudu.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio je uvid u Zahtjev tužitelja upućen tuženiku za mirno rješenje spora od 12.9.2013. g. (list 6-7- spisa), odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 13.12.2013. g. (list 8 spisa), Evidencijski karton i zdravstvene listove (list 48 spisa), podatke o sobama u kojima je tužitelj boravio za vrijeme izvršenja kazne u Kaznionici u Lepoglavi (list 268 spisa), podatke o boravku tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu (list 274-275 spisa), dnevni raspored za zatvorenike (list 277 spisa), fotoelaborat prostora u kojima je boravio tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici u Lepoglavi, pročitao iskaze saslušanih svjedoka UČ (list 75 spisa), DČ (list 75-76 spisa), CČ (list 76-77 spisa), LČ (list 77- -78 spisa), FČ (list 78-79 spisa), ŠČ (list 83-84 spisa) i TČ (list 85-86 spisa) i tužitelja MČ list (86-87 spisa), te saslušao svjedoka ŽČ (list 304-305 spisa).
5. Ocjenjujući svaki od provedenih dokaza zasebno i sve dokaze zajedno, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti odbio.
6. Među parničnim strankama nije sporna činjenica, a nije ni za sud, da je tužitelj, MČ, boravio u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi.
7. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se štiti odredbom članka 1046. Zakona o obvezni odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO), a koja povreda da je uzrokovana uvjetima boravka u Kaznionici u Lepoglavi i ne udovoljavanja standardu smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku, sud je pošao od toga, da se dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva osuđenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske, koji u članku 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a u članku 25. proklamira "da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo". Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se i na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja u članku 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Dostojanstvo osuđenika štiti se i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 193/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 150/13, 98/19 i 14/20, dalje - ZIKZ), koji u članku 14. stavak 1. točka 1. propisuje pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima", zatim u članku 74. stavak 1. određeno je "da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim uvjetima", nadalje, članak 74. stavak 2. propisuje "da smještaj zatvorenika se u pravilu vrši u zasebnu prostoriju, da se zajednički mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostoriji za dnevni boravak", članak 74. stavak 3. propisuje "da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te prostorije u kojima borave da moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane". Odredbama članka 74. stavak 5. ZIKZ propisano je "da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele i da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku", a članak 77. stavak 1. ZIKZ propisano je "da kaznionica, odnosno zatvor, osigurava zatvoreniku rublje, obuću, odjeću i posteljinu prikladno klimatskim uvjetima".
8. Imajući u vidu navode tužitelja u tužbi, navode tužene u odgovoru na tužbu, iskaz tužitelja i iskaze svjedoka za sud nije sporno, da kroz razdoblje boravka tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi nisu bili u potpunosti zadovoljeni propisani standardi spavaonice odredbom članka 74. stavak 3. ZIKZ, prema kojoj odredbi spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika, budući da je tužitelj boravio u prostorijama koje ne zadovoljavaju navedenu odredbu ZIKZ (podaci o smještaju tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, list 274-275 spisa i u Kaznionici u Lepoglavi, list 268 spisa).
9. Dakle, sud je utvrdio, prema podacima o sobama u kojima je tužitelj boravio za vrijeme izvršenja kazne u Kaznionici u Lepoglavi (list 268 spisa) da je tužitelj boravio:
- od dana 6.2.2012. do 9.12.2012. godine na POO odjelu velika soba, površine 85,38 m2 i volumena 216,87 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 8,59 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor (wc + tuš) površine 5,62 m2,
- od dana 9.12.2012. do 10.12.2012. godine na POO odjelu velika soba, površine 85,38 m2 i volumena 216,87 m3 sa još 4 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 17,08 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor (wc + tuš) površine 5,62 m2,
- da je od 10.2.2012. do 15.4.2008. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 5, površine 9,40 m2 i volumena 25,57 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,35 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,
- da je od 10.2.2012. do 18.4.2012. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 5, površine 9,40 m2 i volumena 25,57 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,35 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,
- da je od 18.4.2012. do 10.5.2012. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 10.5.2012. do 7.12.2012. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,75 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 7.12.2012. do 11.12.2012. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 11.12.2012. do 3.5.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 32,75 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 3.5.2013. do 24.5.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 24.5.2013. do 28.5.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 28.5.2013. do 19.6.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 19.5.2013. do 25.7.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,73 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 25.7.2013. do 26.10.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 26.10.2013. do 4.11.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,30 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 4.11..2013. do 17.12.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 17.12.2013. do 23.12.2013. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 7 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 4,13 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 23.12.2013. do 9.1.2014. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 8 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,67 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- da je od 9.1.2014. do 23.1.2014. godine boravio na 1D odjelu u sobi broj 13, površine 33,00 m2 i volumena 99,99 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,00 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,73 m2 (velika soba),
- od dana 23.1.2014. do 31.1.2014. godine na POSR odjelu u sobi broj 1, površine 34,21 m2 i volumena 114,60 m3 sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,85 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor (wc-i + tuševi) – poluotvoreni odjel,
- od dana 31.1.2014. do 5.2.2015. godine na POSR odjelu u sobi broj 1, površine 34,21 m2 i volumena 114,60 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,11 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor (wc-i + tuševi) – poluotvoreni odjel.
9.1. Nadalje, sud je utvrdio, prema podacima o boravku tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu (list 274-275 spisa) da je tužitelj u ovom Centru boravio od 9.1. do 6.2.2012. kad je upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, da je od 9.1. do 6.2.2012. g. bio smješten na V zatvoreničkom odjelu Zatvora u Zagrebu (Centar za dijagnostiku u Zagrebu) u sobi broj 86 s pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika i u sobi R5 s 10 do 16 zatvorenika, da je soba 86 površine 27,10 m2 i volumena 49,83 m3, a sanitarni čvor da je odvojen od sobe zidom visine 180 cm, da soba ima četiri prozora visine 86 cm i širine 67 cm, odnosno površine 3,20 m2, da soba R5 je površine 43,24 m2 i volumena 110,26 m3, da se u sastavu sobe nalazi sanitarni čvor površine 2,025 m2 koji je od ostatka sobe odijeljen zidom visine 2,52 m2, da soba ima tri prozora dimenzija 2,4 m x 1 m, 3,20 m x 1 m i 0,80 m x 1 m.
10. Iz navedenih podataka (list 268 i 274 - 275 spisa), vidljivo je da u vrijeme boravka tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi nije bio ispunjen uvjet propisan članka 74. stavak 3. ZIKZ, a koji se odnosio na površinu od 4 m2 i volumen od 10 m3 po zatvoreniku, već je smještaj u sobama bio manje površine od propisanih uvjeta i da su takva smanjenja prostora popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan smještajne prostorije i prikladnim aktivnostima izvan smještajne prostorije, te da je tužitelj, uz ostale zatvorenike, smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za izdržavanje kazne zatvora i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi, time da je tužitelju omogućen boravak u drugim prostorijama Kaznionice, boravak na svježem zraku i na otvorenom (šetnja), prirodno svjetlo, pristup slobodnim aktivnostima, poglavito školovanje i osposobljavanje, radni angažman, provođenje posebnih programa i svih drugih programa, provođenje strukturiranog slobodnog vremena, zadovoljavanje vjerskih potreba, bavljenje raznim sportskim aktivnostima, informatička učionica, dostupnosti dnevni i tjedni tisak, gledanje TV i preko 10.000 naslova knjiga u knjižnici.
11. Međutim, po mišljenju suda, to što je tužitelj bio smješten u spavaonice koje nisu odgovarale propisanom standardu, ne znači da je time tužitelj bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju tužene, koje bi posljedično opravdavalo tužitelju dosudu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Da bi postupanje tužene potpalo pod domašaj članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, isto mora doseći minimalni stupanj težine, koja se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu se uzima u obzir trajanje postupanja, tjelesne i duševne posljedice, dob, spol, zdravstveno stanje i dr., odnosno okolnosti vezane uz konkretan slučaj.
12. Iz Preporuke R (99) i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, proizlazi da ponižavanje kao povreda članka 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene, da li je uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti, potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom, tako i u sadržajnom smislu. Upravo radi utvrđenja tih okolnosti sud je proveo dokazni postupak saslušanjem svjedoka UČ (list 75 spisa), DČ (list 75-76 spisa), CČ (list 76-77 spisa), LČ (list 77-78 spisa), FČ (list 78-79 spisa), ŠČ (list 83-84 spisa), TČ (list 85-86 spisa) i ŽČ (list 304-305 spisa), te tužitelja MČ list (86-87 spisa).
13. Nije sporno za sud, a isto tako i za stranke, da je tužitelj za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku u Zagreb i u Kaznionici u Lepoglavi bio smješten u spavaonice koje nisu odgovarale propisanom standardu (najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora), već je sporno da li takav smještaj tužitelja u neodgovarajućim spavaonicama po kvadraturi i volumenu znači da je time tužitelj bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju tuženika, a što bi posljedično opravdavalo tužitelju dosudu utuženog iznosa naknade štete, a zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i prava osobnosti na dostojanstvo, a time da li bi takovo postupanje tužene, potpalo pod domašaj odredbe članka 25. stavak 1. Ustava RH i članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
14. Svjedok CČ u svojem iskazu (list 76-77 spisa) govorio je o utjecaju tih uvjeta na samog tužitelja i o svim nedostacima ovog prostora, jednako kao i tužitelj u svojim tužbenim navodima, a jednako tako i o sporom pružanju zdravstvene zaštite, time da se o konkretnoj šteti koju je tužitelj zbog ovakvih uvjeta trpio svjedok nije određeno izjašnjavao, navodeći da je i sam pokrenuo ovakav postupak, te se može reći da je s tužiteljem bio prijatelj i da su jedan drugome bili potpora, savjetovali se i izbjegavali sukobe sa drugim zatvorenicima, a glede zdravstvene zaštite da mu se tužitelj žalio da se prijavio liječniku zbog raznih prehlada, ali da ga isti nije pozvao, te da se sam morao liječiti čajevima, ne navodeći točno o kojem se to vremenu radilo, naveo je da je postojala mogućnost odlaska tužitelja i u druge prostore, TV salu, mogućnost odlaska u Klub liječenih alkoholičara u koji su odlazili zajedno, da je postojala mogućnost i odlaska u razne radionice i u šetnje, a sve prema rasporedu Kaznionice, te da je tužitelj redovito dobivao lijekove.
15. Svjedok TČ u svojem iskazu (list 85-86 spisa) govorio je o činjenici nedostatne prostornosti koja ne odgovara standardima smještaja zatvorenika, odnosno tužitelja u tom prijepornom vremenu, da što se tiče ostalih uvjeta da su svi ostali uvjeti koje je tužitelj naveo u svojoj tužbi, kao neodgovarajući, odgovarali zatvorskim standardima, također i pružanje medicinske pomoći, govorio je o vremenu dnevnog rasporeda i o mogućnostima ublažavanja skučenih uvjeta prostornosti, provođenjem više vremena u drugim prostorima, na zraku, sobama dnevnog boravka, prostorima sportskih i slobodnih aktivnosti, posebno navodeći da zatvorenici u sobama nisu morali više boraviti od onog vremena koje je propisano za noćni odmor, od 22,00-06,00 sati za radni odjel, odnosno od 23,00-07,00 sati, za neradni odjel, da osobno ne zna da bi tužitelj izražavao kakove pritužbe na smještajne uvjete u prostoru Kaznionice.
16. Svjedok AČ u svojem iskazu (list 75 spisa) naveo je da nema saznanja o smještajnim uvjetima tužitelja i o utjecaju tih uvjeta na tužitelja.
17. Svjedokinja DČ u svojem iskazu (list 75-76 spisa) navela je da je viši stručni savjetnik na Odjelu tretmana i da je tužitelj u njezinom tretmanu bio u razdoblju od 11.2.2013. do 23.1.2014. g., što obuhvaća i dio perioda prijepornog razdoblja i da joj nikada nije iznosio pritužbe na smještajne uvjete u Kaznionici u Lepoglavi, da zna da je tužitelj bio na neradnom odjelu obzirom da je utvrđen nesposobnim za rad i da nema znanja njegovog liječenja.
18. Svjedok LČ u svojem iskazu (list 77-78 spisa) u svom iskazu naveo je da je od 1.11. 2007. g. viši stručni savjetnik za organizaciju slobodnog vremena zatvorenika, da što se tiče tužitelja da se ne može izjasniti na koji način je tužitelj koristio svoje slobodno vrijeme, ali da je iz informatičkih ispisa mogao vidjeti da je tužitelj odlazio u informatičku radionicu, koliko puta da o tome ne može govoriti, ali da je mogao odlaziti kad god je poželio, da su zatvorenici o mogućnosti bavljenja aktivnostima obavještavani stavljanjem oglasa na Oglasnu ploču ili putem interne televizije Kaznionice.
19. Svjedok ŠČ u svojem iskazu (list 83-84 spisa) govorio je o vremenu boravka tužitelja u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, opisujući prostor, jednako kao i tuženik, navodeći da doista prostor nije odgovarao propisanom standardu, da što se tiče mogućnosti ublažavanja posljedica skučenosti prostora ćelija u kojima je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu, da je svaki zatvorenik ima pravo na dva sata šetnje dnevno, da iskorištenost vremena za šetnju ovisi isključivo o zatvoreniku, da je tužitelj imao mogućnost čitanja štampe i knjiga, telefonskih razgovora s odvjetnikom i mogućnost bavljenja društvenim igrama u sobi u kojoj je boravio, da je mogao tražiti liječničku pomoć i liječniku se javljati prema potrebi.
20. Svjedok KČ u svojem iskazu (list 78-79 spisa) naveo je da je u prijepornom vremenu boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi bio liječnik tužitelja, da je iz anamnestičkih podataka koje je tužitelj dao prilikom svog dolaska u kazneni sustav saznao da je tužitelj psihijatrijski liječen od 1995. g. zbog PTSP, da je jednom 1996. g. i hospitaliziran kada je umirovljen kao hrvatski ratni vojni invalid kojemu je invalidnost utvrđena u omjeru od 30 %, da kod dolaska u Kaznionicu u Lepoglavu tužitelj nije priložio nikakvu psihijatrijsku dokumentaciju, da je na zahtjev Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 2010. g., provedeno nad tužiteljem psihijatrijsko vještačenje, da iz nalaza sudskih vještaka proizlazi da simptomatika PTSP nije zadovoljavala kriterije za postavljanje dijagnoze navedenog poremećaja, da u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, a prije dolaska u Kaznionicu u Lepoglavu su mu utvrđene dijagnoze ovisnost o alkoholu s tjelesnim i duševnim oštećenjima budući da se radilo o uznapredovanoj alkoholnoj bolesti, da su kod tužitelju utvrđene promjene ličnosti zbog zlouporabe alkohola, da se radilo o poremećenoj strukturi ličnosti, dominantno disocijalnog i narcističnog tipa, da od dolaska u Kaznionicu u Lepoglavu se nalazi u ambulantnom tretmanu kaznioničkog psihijatra, kod kojeg je ukupno za vrijeme boravka u Kaznionici bio sedam puta, da je dinamiku psihijatrijskih pregleda utvrđivao sam psihijatar u skladu s psihičkim stanjem tužitelja, da je uz kaznu zatvora tužitelju izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, da je cijelo vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi psihičko stanje tužitelja bilo stabilno i kompenzirano, da je prvi psihijatrijski pregled tužitelj obavio 28.5.2013., a zadnji 8.4. 2014. g. u kojem je psihijatar napisao da je psihičko stanje tužitelja zadovoljavajuće, da se tužitelj nikad nije prituživao kaznioničkom liječniku i psihijatru na tegobe koje bi bile uzrokovane neadekvatnim uvjetima smještaja, da iz anamnestičkih podataka koje je tužitelj dao kod dolaska proizlazi da je bolovao od kroničnog gastritisa, da je imao tegobe s kralježnicom i nekoliko ataka gubitka svijesti, tipa simptomatske epilepsije uzrokovane alkoholom, da za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi nije imao ni jedan napad gubitka svijesti, da je cijelo vrijeme bio na terapiji antiepilepticima koje je uzimao zajedno s drugim psihoaktivnim lijekovima, da je primao lijekove za liječenje gastritisa, da analgetike nikada nije koristio, da je kod dolaska provedena dijagnostička laboratorijska obrada gdje je utvrđeno da ima alkoholno oštećenje jetre, budući da je gama GT iznosio 250 jedinica, da je u međuvremenu napravljena još jedna kontrola u veljači 2014. g. kojom je utvrđeno da gama GT iznosi 69 jedinica, dakle gotovo u normali, da se može zaključiti da je došlo do znatnog poboljšanja što se tiče alkoholnog oštećenja jetre, što je i očekivano budući da za vrijeme boravka u Kaznionici, nije konzumirao alkohol, da je u ambulanti Opće medicine pregledan uvijek kada je to tražio i to u četrnaest navrata, da tužitelj nije teže bolovao, te da se može govoriti o tegobama, a ne nekim težim bolestima, konkretno da je imao zubni apsces, proljev, prehladu u nekoliko navrata i bolove u prsima, te je govorio i o načinu na koji se u Kaznionici u Lepoglavi pruža prva pomoć, te da tužitelj u Zdravstvenom kartonu nema prijavu za liječenje bubrega ili bolova zbog lumbosakralnog sindroma, a koji je već konstatiran u anamnezi kod dolaska tužitelja u Zatvor u Zagrebu.
21. Svjedok ŽČ u svojem iskazu (list 304-305 spisa) naveo je da su mu jako dobri poznati uvjeti u kojima je tužitelj odsluživao kaznu zatvora, da je u utuženom periodu do 1.7.2013. obnašao dužnost pomoćnika upravitelja, a od 1.7.2013. da je upravitelj Kaznionice u Lepoglavi, da odgovorno tvrdi da su u Kaznionici u utuženom razdoblju bili zadovoljeni svi zakonski uvjeti smještaja osim u određenim razdobljima smještajni kapaciteti, da je tužitelj jedno kraće vrijeme boravio u sobi koja nije imala dovoljno kvadrata ako se uzme u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava, koja se odnosi na 3 m2 po zatvoreniku, da je tužitelj boravio od 10.2.2012. do 18.4.212. na 1D odjelu u sobi broj 5 površine 9,4 m2 i volumena 28,50 m3 sa još troje zatvorenika, da je od 10.5.2012 do 7.12.2012. boravio u sobi 13 na 1D odjelu površine 33 m2 i 99,99 m3 sa još 11 zatvorenika, da je u periodu od 12.12.2012. do 3.5.2013. boravio u sobi 13 površine 33 m2 i 99,99 m3 sa još 11 zatvorenika, da je u istoj sobi boravio od 24.5.2013. do 28.5.2013. sa još 11 zatvorenika, nakon toga od 19.6.2013. do 25.7.2013 u sobi 13 na 1D odjelu s još 11 zatvorenika, da je iz podataka koji su dostavljeni u spis površna sanitarnog čvora posebno odvojena i njezina kvadratura ne ulazi u površinu sobe, o premještaju u blaže uvjete, na poluotvoreni odjel zatvorenik je samo u periodu od 23.1.do 31.1.2014. i u periodu od 24.2.2014. do 28.2.2014. boravio u sobi 1 površine 34,21 m2 i volumena 114,60 m3 sa još 11 zatvorenika, da je sav ostali period od 6.2.2012. do odlaska iz Lepoglave boravio u zakonitim uvjetima, da je u navedenom periodu Kaznionica poduzimala niz mjera u cilju smanjenja skučenosti prostora, da je tako tužitelj gotovo cijelo vrijeme boravka u Kaznionici u sobi morao samo spavati dok je većim dijelom dana njegova soba bila otvorena i mogao je šetati hodnikom i odlaziti u TV boravak gdje je imao na raspolaganju i priručnu kuhinju, da mu je bio na raspolaganju neograničeno dostupan tuš, da se mogao više puta dnevno tuširati, da nakon zatvaranja svih soba u 19,15 za vrijeme boravka u zatvorenim dijelu Kaznionice svi zatvorenici su mogli do 23 sata, a danima koji su prethodili vikendima ili blagdanima i do 24 sata boraviti u zajedničkim prostorijama, da što se tiče boravka od 23.1. u blažim uvjetima sobe su bile otvorene 24 sata te su imali mogućnost neograničenog kretanja unutar zgrade i u dvorišnom prostoru navedenog poluotvorenog odjela, vezano na navode oko WC čučavca i konzumiranja hrane u sobi da se isto ne odnosi na Kaznionicu obzirom zatvorenici ne konzumiraju hranu u sobi već u blagovaonicama i nemaju čučavca, da što se tiče cjelokupnog boravka i mogućnosti smatra da je Kaznionica bila u to vrijeme apsolutna primjerena ustanova za izdržavanje kazne s obzirom da je omogućavala zatvorenicima sva prava zajamčena zakonom poglavito školovanje i osposobljavanje, radni angažman, provođenje posebnih programa i svih drugih programa, provođenje strukturiranog slobodnog vremena, zadovoljavanje vjerskih potreba, omogućavanje bavljenja raznim sportskim aktivnostima, informatičkim učionicama, dostupnosti dnevnog i tjednog tiska i preko 10.000 naslova knjiga u knjižnici, da je u to vrijeme u Kaznionici bila zadovoljavajuća zdravstvena skrb i apsoluta primjerna i kvalitetna prehrana kroz 5 i više jelovnika ovisno o vjerskim ili zdravstvenim stanjima zatvorenika, da je tužitelj imao obaveznu mjeru liječenja od alkohola istu je provodio u suradnji sa stručnim timom pri čemu je iskazivao kajanje zbog svojih postupaka i bio aktivan do te mjere da je bio zamjenik grupe vođe u tom grupnom radu, a što dokazuje o skrbi i brige za mentalno zdravlje zatvorenika, da se u periodu boravka tužitelja na 1D odjelu s obzirom da je bio u neradnoj skupini soba u dva navrata nakon doručka i ručka zatvarala na sat i pol do dva, međutim da u tom periodu tužitelj nije bio obavezan biti u sobi već mogao birati da li će biti u TV boravku, dok je u jutarnjim satima dok su sobe bile zatvorene mogao boraviti u slobodnim aktivnosti poput informatičke učionice, intarzije, likovne radionice, da radni angažman ovisi o želji zatvorenika da kod tužitelja to nije bio slučaj i da nije iskazivao za rad, da kod zatvorenika koji nisu u potpunosti sposobni za rad postoje tzv. okupacijska radna mjesta, tako da uvijek postoji mogućnost da se zatvorenici zaposle ako to žele, da kompenzacijske mjere u Kaznionici gdje kazne zatvora izdržavaju počinitelji najtežih djela se zatvorenicima omogućavala mogućnost boravka izvan soba, dok je zakon propisivao obavezno dva sata boravka na svježem zraku, da prema postojećoj zakonsko regulativi svi zatvorenici su mogli biti zatvoreni 22 sata, da su svi zatvorenici mogli koristiti kompenzacijske mjere i takav se raspored primjenjivao prema svima, međutim gotovo svi zatvorenici bili u takvom položaju, primjerice ako je u jednoj sobi bilo 12 zatvorenika kako je bilo tužitelju tako da je bilo i ostalim 11 koji su s njim boravili u sobi u određenom periodu, da odlazak na liječnički pregled se organizirao na načina da za redovne preglede su zatvorenici ubacivali prijavne listiće u sandučić koji je uzimala medicinska sestra te su se po trijaži zatvorenici pozivali na pregled, a ako se radilo o hitnim slučajevima zatvorenici su odmah odvedeni kod liječnika, a ako nije bilo liječnika pozivana je hitna medicinska pomoć, da je tijekom 2013. tužitelj četiri puta preglede od strane psihijatra dr. Korabi, da nemam podataka da li je zatražio kakve druge preglede, a da je zatražio iste bi i obavio.
22. Tužitelj MČ list u svojem iskazu (86-87 spisa) naveo je u kojim prostorima je boravio u Zatvoru u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglava, da su bili neprimjereni uvjeti ovih prostora, da nije postojao ni minimumu privatnosti s obzirom da je WC u navedenim prostorima bio odvojen vratima, da nije bilo dovoljno sredstava za čišćenje prostora koje su zatvorenici sami čistili, da su se tuševi u kupaonici stalno kvarili, da je zbog prenapučenosti prostora dolazilo do gužvi i čekanja u redu, posebno u jutro, da mu medicinske pomoći nije pravodobno pružena, jer da unatoč pismenom obraćanju nije pozivan na preglede, da nije dobio objašnjenje za to, da mu lijekovi nisu bili u dovoljnoj mjeri ordinirani, da zbog ovakvih uvjeta mu je povrijeđeno njegovo dostojanstvo, što je teško podnosio, što je uzrokovalo i neadekvatno pruženu liječničku pomoć i pogoršanje njegovog psihičkog stanja, da to primjećuje po tome što je njegovo stanje nakon izlaska iz Kaznionice puno bolje, jer da ima mogućnost adekvatnog liječenja, da je u Zatvoru u Remetincu osjećao nervozu, da je iz Kaznionice u Lepoglavi na slobodu, zbog loših smještajnih uvjeta, izašao "munjen" i to opisuje kao povredu dostojanstva, da je u Kaznionici u Lepoglavi odbijen sa zahtjevom da ga se smjesti na radni odjel, da jedine slobodne aktivnosti kojima se bavio je gledanje televizijskog programa i određene igre s drugim zatvorenicima, da ga drugo nije zanimalo premda je mogao odlaziti u šetnje i obavljati druge slobodne aktivnosti, da je u Zatvoru u Zagrebu mogao obavljati samo šetnju.
23. U ovom postupku sud je povjerovao svim svjedocima i strankama u odnosu na prostornu neadekvatnost prostora soba u kojima je tužitelj u prijepornom vremenu boravio, a s obzirom na broj zatvorenika, a koja činjenica je među parničnim strankama kako je već ranije napomenuto nesporna.
24. U odnosu na ostale neadekvatne uvjete ovog prostora, sud nije povjerovao navodima tužitelja i svjedoka VČ, u odnosu na one druge loše smještajne uvjete o kojima su govorili i na njihov utjecaj na tužitelja, a to iz razloga što su njihove tvrdnje u odnosu na ostale loše uvjete tog prostora, paušalne, a također i njihovi navodi o tome da je uslijed tih loših uvjeta, tužitelj trpio štetu u odnosu na koju su se također izjašnjavali paušalno.
25. Svjedok VČ je govorio o tome da je zdravstvena zaštita pružana zatvorenicima, ali sporo, te da je i sam pokrenuo ovakav postupak naknade štete protiv tuženika. Sud smatra da ovaj svjedok nije dao istinit i objektivan iskaz, jer ima osobni interes da tužitelj uspije u ovome postupku, jer je i sam dao tužbu protiv ovdje tužene Republike Hrvatske.
26. Naprotiv, sud je o adekvatnosti prostora u odnosu na druge uvjete, povjerovao iskazima svjedoka TČ, LČ i ŽČ, dok svjedoci AČ i DČ nisu imali određena znanja o samim smještajnim uvjetima, te njihovom utjecaju na tužitelja, time da iz njihovih iskaza proizlazi da im tužitelj nikada nije iznosio nikakve pritužbe na smještajne uvjete u Kaznionici u Lepoglavi.
27. Sud je također povjerovao iskazu svjedoka ŠČ, koji se izjašnjavao o boravku tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu za razdoblje od 9.1. - 6.2.2012. g., navodeći da je postojala mogućnost boravka na svježem zraku i šetnja, da je svaki zatvorenik, što znači i tužitelj, mogao tražiti liječnički pregled prema potrebi i odlazak kod liječnika, te i na razgovor s dušebrižnicima, da mu je omogućen odlazak na mise, na razna predavanja, da su obavljani i razgovori s socijalnim radnikom, psihologom i pravnikom, da je imao mogućnost primanja posjeta u predviđenom vremenu, a da nije pronašao nikakav podatak da bi se tužitelj žalio na uvjete svog smještaja u Zatvoru u Remetincu.
28. Što se tiče iskaza svjedoka FČ, liječnika Kaznionice u Lepoglavi, sud je istome u cijelosti povjerovao u odnosu na njegove navode da je tužitelju kroz cijelo prijeporno vrijeme njegovog boravka u Kaznionici u Lepoglavi pružana adekvatna zdravstvena pomoć, jer je njegov iskaz u cijelosti suglasan s utvrđenim stanjem iz Zdravstvenog lista tužitelja, time da iz njegovog iskaza određeno proizlazi da nikada tužitelj nije odbijen sa svojim zahtjevom za pružanje liječničke pomoći, da mu je pomoć kontinuirano pružana obzirom na njegovu već ranije utvrđenu psihičku bolest i njegovo stanje zdravlja vezano uz alkoholnu ovisnost i činjenicu da mu je određena i mjera liječenja u samoj kaznenoj presudi, time da se svjedok što se tiče fizičkog zdravlja tužitelja izjasnio da je isto bilo dobro i da tužitelj nije bolovao od težih fizičkih bolesti, a da u odnosu na ranije stanje zdravlja, odnosno nakon dolazaka u zatvorske ustanove, da se popravilo stanje tužitelja obzirom da kroz vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi nije konzumirao alkohol, konačno i sam tužitelj se izjasnio da je njegovo zdravstveno stanje, a nakon izlaska iz zatvora, poboljšano.
29. Provodeći dokazni postupak, a u odnosu na ova relevantna utvrđenja, ovaj sud se rukovodio i sadržajem preporuke R 99 i stajalištem Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, a iz kojeg proizlazi da ponižavanje kao povreda članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali da je prilikom ocjene da li je doista došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, a koja ovisi o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom, tako i u sadržajnom smislu.
30. U ovom postupku sud je utvrdio da je tužitelj mogao iskoristiti sve mogućnosti koje su mu pružale ove zatvorske ustanove, da cijelo vrijeme nije morao boraviti u ćelijama, da je imao mogućnost boraviti i u drugim prostorima izvan ćelije, da je imao mogućnost liječenja, a posebno liječenja od alkoholne ovisnosti, na koju mu je u kaznenoj presudi izrečena mjera obaveznog liječenja, a koja se i provodila u zatvorskim uvjetima za vrijeme njegovog boravka, a koje liječenje ga je konačno i dovelo do znatno boljeg stanja u odnosu na ono kakovo je bilo prije dolaska u Zatvor Remetinec i Kaznionicu u Lepoglavi, a o čemu je govorio kao svjedok, liječnik KČ, što je u konačnici i priznao i sam tužitelj, a koji ovakvo svoje stanje ne pripisuje ovakvom adekvatnom liječenju, već naprotiv, prikazuje da je sada njegovo stanje bolje iz razloga što se nalazi na slobodi i u boljim uvjetima smještaja i liječenja.
31. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da činjenica smještaja tužitelja u neodgovarajućim spavaonicama, a u odnosu na propisanu kvadraturu, ne znači da je time bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju tuženice, a koje bi uzrokovalo neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Ovakvi uvjeti i postupanje tuženice u odnosu na smještaj nikako ne mogu potpasti pod domašaj članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno takovo ponašanje nema stupanj težine i ne može se podvesti pod mučenje, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, jer imajući u vidu ukupnu kvalitetu života tužitelja u prijepornom vremenu, u konkretnim ustanovama i mogućnost njegovog boravka i organizacije života i u drugim prostorima, sud zaključuje da nije došlo do povrede njegovog prava osobnosti na duševno, a ni na tjelesno zdravlje, to iz razloga što je tužitelj primjereno liječen i što je imao potrebitu zdravstvenu skrb, te što nisu nastupile nikakve zdravstvene posljedice zbog smještaja tužitelj ni u psihičkoj, a ni u fizičkoj sferi života.
32. Sud smatra da broj dana kada je tužitelj imao spavaonicu manje od 3,00 m2 nije toliko relevantan kad se uzme u obzir stvarno efektivno dnevno provedeno vrijeme u toj spavaonici (dnevni i noćni odmor), tako da je tužiteljev boravak u sobi tijekom dana mogao biti minimalan, odnosno da nije morao provoditi vrijeme u sobi (spavaonici) osim za vrijeme noćnog odmora (od 22,00-06,00 sati za radni odjel, odnosno od 23,00-07,00 sati, za neradni odjel). Nadalje iz podataka o sobama u kojima je tužitelj boravio za vrijeme izvršenja kazne u Kaznionici u Lepoglavi (list 268 spisa) i podataka o boravku tužitelja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu (list 274-275 spisa), vidljivo je, da je bilo i razdoblja kada je tužitelj bio smješten u sobi veće kvadrature od 3 m2, što znači da nije bilo kontinuiranog i stalnog nepovoljnog smještaja tužitelja, što pokazuje nastojanje i volju Kaznionice da tužitelju omogući čim povoljnije uvjete boravka u svakom trenutku kad su se za to mogli ispuniti objektivni uvjeti. Također je za napomenuti je da Kaznionica u Lepoglavi zatvorenicima nudi razne aktivnosti, mogućnosti, sadržaje i prostore izvan spavaonica, te sud za procjenu povrede prava osobnosti u kontekstu konvencijskih i ustavnih standarda nije matematički zbrajao dane boravka u takvom prostoru, već je uzeo u obzir stvarno efektivno vrijeme koje konkretni zatvorenik (ovdje tužitelj) provede u toj spavaonici tijekom dana, te vrijeme kada je imao mogućnost koristiti prostore i sadržaje izvan spavaonice, te da se boravak u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena može kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (korištenjem slobodnih aktivnosti, korištenjem pogodnosti, boravkom u zajedničkim i vanjskim prostorima, izlascima iz kaznionice i sl.). Dakle, zbroj dana kada je tužitelj koristio spavaonicu ispod 3 m2 nije relevantan ako se uzme u obzir njegovo stvarno efektivno dnevno provedeno vrijeme u toj spavaonici, spavaonicu je bio nužan koristiti samo za vrijeme noćnog odmora (noćni odmor – 8 sati) kada je spavao na svom ležaju, tada se njegov stvarni boravak u spavaonici unutar 24 sata može definirati kao kratak, povremen i minimalan, u smislu standarda iz presude Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske broj 7334/13 od 20. listopada 2016. i svaka eventualna povreda prava koju bi zatvorenik moguće i pretrpio svaki pojedini dan zbog spavanja u takvoj spavaonici umanjena je, kompenzirana, pa čak i eliminirana. Naime, ako svaki dan zatvorenik(ovdje tužitelj) i trpi povredu prava zbog spavanja u spavaonici ispod 3 m2 istovremeno i svaki dan, dobije i kompenzaciju, te se svaka potencijalna povreda prava kompenzira svaki dan, neovisno o zbroju dana. Glede boravka tužitelja u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu u razdoblju od 9. siječnja do 6. veljače 2012. godine tužitelj se nalazio na V zatvoreničkom odjelu u sobi 86 s pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika, te u sobi R5 s deset do šesnaest zatvorenika, te se problem većeg broja zatvorenika u sobi privremeno rješavao na način da se neke zatvorenike izmjesti u druge sobe, kako bi se prekapacitiranost podjednako rasporedila na sve sobe. Zatvorenici u Centru za dijagnostiku nisu radno angažirani, slobodno vrijeme zatvorenika nije strukturirano, no omogućeno im je korištenje knjižnice, čitanje dnevnog i tjednog tiska, praćenje kulturno-umjetničkih priredbi, zadovoljavanje vjerskih potreba i dušebrižništvo. Tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi od dana 6. veljače 2012. godine i prema mišljenju liječnika iz Odjela za psihosocijalnu dijagnostiku i programiranje nije bio sposoban za rad, osim mogućnosti okupacione terapije i to je bio razlog da je bio raspoređen u neradnu skupinu zatvorenika i smješten na odjel 1 D, određeno mu je uključivanje u TZA obzirom na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Tužitelj je dana 1.3.2012. potpisao terapijski ugovor o uključivanju u Klub liječenih alkoholičara i time postao redoviti i aktivni član 2. terapijske grupe, gdje je napredovao do privremenog zamjenika vođe grupe, urednog je ponašanja, nije stegovno tretiran, nije koristio pogodnosti, a razina uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocjenjena je uspješnom, te su mu bili na raspolaganju organizirani oblici provođenja slobodnog vremena, ali se u iste nije uključivao, već je slobodno vrijeme provodio prema vlastitom nahođenju, prateći tv, štampu i druženjem sa zatvorenicima, a kontaktirao je s obitelji. Tužitelj je iz zatvorenih uvjeta izdržavanja kazne zatvora premješten dana 22.1.2014. na poluotvoreni odjel Kaznionice – Posredovanje sa statusom neradne skupine.
33. Sud prilikom odlučivanja u ovome predmetu nije samo matematički prebrojavao broj dana i kvadrate sobe u kojoj je tužitelj boravio, već je uzeo u obzir dnevni raspored i način života u Kaznionici, radi nespornog utvrđenja koliko je stvarno vremena tužitelj boravio u spavaonici i koliko je vremena stvarno bio dužan boraviti u spavaonici imajući u vidu da je tužitelj bio u neradnoj skupini i da se soba u dva navrata nakon doručka i ručka zatvarala na sat i pol do dva, ali da u tom periodu tužitelj nije bio obavezan biti u sobi već je mogao birati da li će biti u TV boravku, boraviti u slobodnim aktivnosti poput informatičke učionice, intarzije, likovne radionice, da kompenzacijske mjere u Kaznionici, gdje kazne zatvora izdržavaju počinitelji najtežih djela, se zatvorenicima omogućava mogućnost boravka izvan soba, da je zakon propisivao obavezno dva sata boravka na svježem zraku, a prema postojećoj zakonsko regulativi svi zatvorenici su mogli biti zatvoreni 22 sata, da su svi zatvorenici mogli koristiti kompenzacijske mjere i da se takav raspored primjenjivao prema svima i da su svi zatvorenici bili u takvom položaju, primjerice ako je u jednoj sobi bilo 11 zatvorenika, da kako je bilo tužitelju da je tako da je tako bilo i ostalim 10 koji su s njim boravili u sobi u određenom periodu, te da je Kaznionica u Lepoglavi bila u to vrijeme primjerena ustanova za izdržavanje kazne s obzirom da je omogućavala zatvorenicima sva prava zajamčena zakonom, poglavito školovanje i osposobljavanje, radni angažman, provođenje posebnih programa i svih drugih programa, provođenje strukturiranog slobodnog vremena, zadovoljavanje vjerskih potreba, omogućavanje bavljenja raznim sportskim aktivnostima, informatičkim učionicama, dostupnosti dnevnog i tjednog tiska i preko 10.000 naslova knjiga u knjižnici.
34. Sud smatra da utvrđenje povrede prava (da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora) ne znači automatski i potrebu i osnovanost dosude naknade štete, već da se prilikom odlučivanja trebaju konkretizirati sve relevantne kompenzacijske okolnosti, a koje je sud utvrdio i naprijed naveo, time da je tužitelju ograničenost prostora u sobama nadoknađena cjelokupnim uvjetima boravka u zatvoru i povećanom slobodom kretanja tijekom dana, te da stoga nije došlo do povrede njegovih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijskim pravom. Dakle, utvrđena je povredu prava, tužitelj je boravio u sobama koje nisu zadovoljavale zakon propisanu površinu i volumen (4 m2 i 10 m3 prostora), ali sud ne dosuđuju naknadu štete, zbog toga što je je manjak prostora bio nadomješten na drugi način (naprijed detaljno opisan) i mogućnost dovoljne slobode kretanja i prikladnih aktivnosti izvan sobe koje su ublažile situaciju stvorenu oskudnim prostorom unutar sobe, time da je tužitelj bio dostupan sanitarni čvor i pitka voda 24 sata na dan.
35. Zaključno, sud nije našao utvrđenim da je tuženik prema tužitelju postupao "ponižavajuće" u smislu članka 3. Konvencije, zbog boravka tužitelja u sobama manje površine i volumena propisanog ZIKZ, te da je bio cilj tuženika poniziti i omalovažiti tužitelja, time da smještaj tužitelja kroz vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi nije uzrokovao kod tužitelja zdravstvene tegobe, već naprotiv da se u odnosu na ranije stanje zdravlja, nakon dolazaka u zatvorske ustanove i popravilo obzirom da kroz vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi nije konzumirao alkohol, što se i sam tužitelj izjasnio da je njegovo zdravstveno stanje nakon izlaska iz zatvora poboljšano.
36. Odluka o trošku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članak 154. ZPP, te je sud tuženoj priznao i dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu 3.791,77 EUR, a koji trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 24.4.2014. godine u iznosu od 331,81 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 5.3.2015. godine u iznosu od 331,81 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 17.12.2015. godine u iznosu od 331,81 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 4.8.20165. godine u iznosu od 331,81 EUR, troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 132,72 EUR, troška sastava podneska od 12.3.2024. godine u iznosu od 500,00 EUR, troška sastava podneska od 27.5.2024. godine u iznosu od 500,00 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 16.5.2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 30.9.2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 14.11.2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, troška zastupanja na ročištu dana 15.1.2025. godine u iznosu od 500,00 EUR, a koji trošak je prema mišljenju suda bio nužan za vođenje ovoga postupka. Sud je prilikom odluke o troškovima za tuženika primijenio Tarifu o nagradama i nagradi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje - Tarifa)
Ivanec, 28. veljače 2024.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostaviti:
1. Zajednički odvjetnički ured Marijan Fosin i Božica Petak Vujec u Varaždinu
2. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: P-DO-16/2024
