Poslovni broj: P-682/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Tatjani Domijan-Mrva, u pravnoj stvari tužitelja IV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Mrkić, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. IVV, OIB [osobni identifikacijski broj], Klingenstr. 68, 42651 42651 Solingen Mitte, zastupan po punomoćniku Luki Marčić, odvjetniku u Šibeniku, 2. SV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. BV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 5. ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici od 2. -5. zastupani po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, svi tuženici kao nasljednici pok. MV, radi prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne rasprave dana 14. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženice ad.2. osobno i sa punomoćnikom tuženika ad.2. -5., te objave 28. veljače 2025.,

presudio je

I. Utvrđuje se da su tuženici IVV, SV, ŠV, BV, ĆV verbalno uznemiravali tužitelja IV u vršenju vlasničkih ovlaštenja na dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A i žutom bojom površine 28 m2 i dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima F-G-H-F i plavom bojom površine 14 m2 i koja skica je sastavni dio ove presude, na način je tužitelju verbalno zabranio postavljanje i popločavanje betonskih kockica na dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A i žutom bojom površine 28 m2 i dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima F-G-H-F i plavom bojom površine 14 m2.

II. Nalaže se tuženicima IVV, SV, ŠV, BV, ĆV prestati uznemiravati tužitelja IV u vršenju vlasničkih ovlaštenja na dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A i žutom bojom površine 28 m2 i dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima F-G-H-F i plavom bojom površine 14 m2 i koja skica je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da tužitelj IV ima jače pravo na posjed naspram tuženicima IVV, SV, ŠV, mldb.BV, mldb. ĆV na dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima A- B-C-D-E-F-G-A i žutom bojom površine 28 m2 i dijelu nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina] koja je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Frane Vlatković, dipl.ing.geod. označen slovima F-G-H-F i plavom bojom površine 14 m2 i koja skica je sastavni dio ove presude što su tuženi dužni priznati i trpjeti, sve u roku od 15 dana.

IV. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak od 2.356,42 eur sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1173/2023 od 18. ožujka 2024. prihvaćena je kao osnovana žalba tužitelja pa je ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 2521/21 od 24. kolovoza 2023. i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

2. Tužitelji (sada pok. ĐV i IV) u tužbi podnesenoj dana 23. kolovoza 2018. navode da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnine oznake čest. 2071/1 i dijela čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi obiteljska kuća, restoran i dvorište s okućnicom te parkinga ukupne površine 1594 m2. Predmetna nekretnina da je ograđena sa tri strane zidovima dok je prema [adresa] omeđena parkingom u vlasništvu tužitelja. Tužitelji se u posjedu ove nekretnine u istim granicama nalaze više od 30 godina kad je istu tužitelj ĐV stekao u vlasništvo, a nakon toga na istoj sagradio obiteljsku kući i restoran. Tužitelji su u travnju 2018. počeli uređivati okućnicu na način da su istu popločavali betonskim kockama, te se tuženik usprotivio popločavanju okućnice u vlasništvu tužitelja u dijelu koji je na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja sačinjenog od strane ČV, dipl.ing geod. od dana 29. lipnja 2018., prikazan slovima A-B-E-F-G-H-I-J-K-A površine 28 m2, tvrdeći da je on vlasnik predmetnog dijela nekretnine iako se nikad nije nalazio u posjedu predmetne nekretnine niti je vlasnik iste. ĐV da je predmetnu nekretninu stekao od svoga pok.oca u istim gabaritima u kojima je i danas posjeduje. Sam tuženik je ogradio svoju nekretninu postavljanjem betonskog zida prema tuženiku prije više od 20 godina, a sada tvrdi da bi i dio nekretnine koji se nalazi u dvorištu tužitelja također predstavljao njegovo vlasništvo što je potpuno neosnovano. Tuženik je formalno upisan kao posjednik cijele nekretnine oznake čest.2071/2 k. o. [katastarska općina], međutim nikad se nije nalazio u posjedu dijela nekretnine koji je sastavni dio dvorišta tužitelja u pretežitom dijelu, a u manjem dijelu i parkinga tužitelja. Nadalje, tužitelji su na predmetnom dijelu nekretnine oznake čest. 2017/2 k. o. [katastarska općina] sagradili betonsku podlogu kojom prolaze oko svoje kuće. Tužitelji su vlasnici i dijela nekretnine oznake čest.2017/2 k. o. [katastarska općina] prikazanog na skici ČV, dipl.ing geod. od dana 29. lipnja 2018., prikazan slovima B-C-D-E-B površine 14 m2, a koji dio u naravi predstavlja parking tužitelja za potrebe gostiju restorana tužitelja na čest.2017/1 k. o. [katastarska općina], te se tuženik nikad nije nalazio u posjedu predmetnog parkinga međutim tuženik osporava da bi tužitelji bili vlasnici i posjednici predmetnog dijela nekretnine pozivajući se na činjenicu da je formalno upisan u katastarskom operatu na istoj. Na glavnoj raspravi je IV naveo i da je u ovosudnom spisu suda u Biogradu na Moru sud odbio tužbeni zahtjev ovdje tužene SV radi smetanja posjeda u odnosu na tužitelja, tamo tuženika, a u kojem postupku da je predmet spora isti dio nekretnine koji je predmet ovog postupka kao i da je iz obrazloženja presuda razvidno da je sud utvrdio kako tužena nije nikad bila u predmetu spora već je to tužitelj i to na načina da su gosti njegovog restorana koristili dio predmetne nekretnine dok tužena nikada nije bila u posjedu.

3. Tuženik pod 1. je u odgovoru na tužbu naveo da nema relevantnih saznanja o predmetu spora, budući da nije bio u kontaktu sa svojim pok. ocem, slijedom čega se ne može izjasniti niti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa odluku o sporu prepušta sudu.

4. Prednik tuženika od 2. - 5. odnosno tuženici od 2. – 5. u odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer da tužitelji nisu stvarni vlasnici dijela čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] i taj dio čestice nije u naravi obiteljska kuća, restoran i dvorište sa okućnicom, te parkingom naznačene površine, kako je navedeno u tužbi. Tužitelji su vlasnici čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] sa površine 1594 m2 koja je evidentirana u pl. 1259 k. o. [katastarska općina] kao "Grada", garaža pov. 43 m2, kuća površine 420 m2, dvorište pov. 500 m2, pašnjak površine 631 m2. Tuženik je vlasnik čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina], "Građa", kuća povr. 145 m2, kuća pov. 47 m2, zgrada pov. 35 m2, pašnjak pov. 2320 m2, dvorište pov. 500 m2. U posjedu čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] tužitelj pod 1. tužbe je od 1986./1987. godine, što je potvrđeno i zapisnikom od dana 12. svibnja 1987. godine u predmetu 07-8/158-1987 tadašnjeg Ureda za katastar Biograd na moru, sad DGU Područni ured za katastar Zadar Ispostava Biograd na moru. Navedenim zapisnikom su prisutni ĐV tužitelj pod 1. tužbe, JV pok. I i NV pok. S svojim potpisima potvrdili da su izvršili uvid u skicu ovlaštenog geod. teh. PV i da se slažu sa prikazanom situacijom. JV. I je izjavio da je u posjedu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina], JV. I je izjavio da je čest. 2071/3 i 2071/4, sve k. o. [katastarska općina] darovao kćerima EV i DV i to 2071/3 EV, 2071/4 DV, JV VV da je u posjedu čest. 2071/1, 2071/5 te parcele 2072/1 i 2072/2, sve k. o. [katastarska općina], koje da je kupio od ŽV pok. S. . Tužitelj pod 1. tužbe koji je otac tužitelja pod 2. tužbe i koji je 1/2 čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] darovao tužitelju pod 2. tužbe tada je, sam, potvrdio da je posjednik samo čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] koja čestica je istog oblika i površine kao i danas. Dakle, nije točan navod u tužbi da je tužitelj po 1. tužbe posjednik dijela čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] površine 28 m2 kako je prikazano na skici u privitku tužbe u vremenu od 30 godine kada je 1987. godine sam naveo i potpisao da sa skicom na kojoj su iskazane čest. 2071/1 i 2071/2, sve k. o. [katastarska općina] slaže, da je on posjednik čest. 2071/1 i čest. 2071/5, sve k. o. [katastarska općina], da je JV pok. I - njegov otac posjednik čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina]. Od tada do danas se oblik i površina čest. 2071/1 i čest. 2071/2, sve k. o. [katastarska općina] nije mijenjala. Do **.**.2001. JV pok. I je bio vlasnik i posjednik čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] kada je tu nekretninu darovao tuženiku ugovorom o darovanju od istog datuma, od kojeg dana tuženik posjeduje cijelu nekretninu kao što ju je posjedovao i njegov otac. Upravo je JV Š, otac tužitelja pod 1. tužbe i tuženika, zajednički prednik i vlasnik čest. 2071/1, 2071/2, 2071/3 i 2071/4, sve k. o. [katastarska općina], sa namjerom da svojoj djeci daruje svakome svoju česticu izvršio formiranje čestica 2071/1, 2071/2, 2071/3, 2071/4, sve k. o. [katastarska općina], te je te čestice tako formiranog oblika i površine darovao svojoj djeci, pri čemu je tužitelj osobno sudjelovao u formiranju čestica, pa mu je osobno poznat i oblik, kao i površina svake formirane čestice sa čime se, kao neposredni sudionik formiranja navedenih čestica, osobno suglasio na zapisniku od 12. svibnja 1987. godine, pa tužitelj pod 1. tužbe jedini ne može reći da mu oblik, katastarske granice i površina čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina], te oblik i površina čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] nije poznat niti mu te čestice ovakvog oblika i površine mogu biti nepoznate. Konačno, tužitelj pod 1. tužbe koji je gradio objekt za života oca i točno na medi - katastarskoj granici između čest. 2071/1 i 2071/2, sve k. o. [katastarska općina], svojom gradnjom nije prešao granicu svoje čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina]. U trenutku smrti CV pok. I sve nekretnine koje je isti darovao svojoj djeci i to tužitelju pod 1. tužbe čest. 2071/1, tuženiku čest. 2071/2, kćerima ostavitelja EV 2071/3 i DV 2071/4, sve k. o. [katastarska općina] nisu bile predmetom ostavinskog postupka da bi takva ostavinska imovina u trenutku smrti prešla na njegove nasljednike, niti su nasljednici te darovane čestice učinili spornima. Tuženik jeste postavio plastičnu ogradu koja svojstvo građevine kako je naznačeno na skici dostavljenoj po tužitelju, ali ne prije 20 godina kako tužitelji navode, jer tuženik posjeduje predmet spora od 2001. godine pa na dalje. Plastična ograda je postavljena radi zaštite djece tuženika od mogućeg izlaska na JTC, što je tužiteljima poznato. Dana 16. travnja 2018. godine tuženik kao vlasnik čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] uputio je dopis tužiteljima kojim dopisom traži od tužitelja da poštuju njegovo vlasničko pravo, da ne uzurpiraju dio čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] i da uklone sve što je na vlasništvu tuženika postavljeno. Takav dopis vlasnika prema nevlasniku ne bi se mogao podvesti pod uznemiravanje kao tužitelji u tužbi tvrde. Tužitelji da traže i da se utvrdi da imaju jače pravo na posjed naspram tuženika na dijelu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina].

U tužbi tužitelji ne navode koja bi bila pravna osnova njihova jačeg prava na posjed dijela čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] kada na strani tužitelja koji ima evidentirani posjed čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] temeljem pravnog posla za samo tu česticu 2071/1 k. o. [katastarska općina], nema evidentiranog posjeda čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] ili dio te čestice, nema pravnog posla o stjecanju čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] ili dijela te čestice. Za pretpostaviti je da će se tužitelji, pri čemu tužitelj pod 2. izvodi svoje pravo iz prava tužitelja pod 1. tužbe, pozvati na " stjecanje prava vlasništva dijela čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] temeljem zakona sa već istaknutom tvrdnjom o "svom posjedu predmeta spora preko 30 godina" ili te definiranjem posjeda preko 20 godina od strane tuženika koji da je postavio ogradu unatrag tog vremena". Da bi tužitelji eventualno stekli pravo vlasništva predmeta spora isti bi trebali biti zakoniti, istiniti i pošteni posjednici u vremenu od 10 godina samostalnog posjeda, pošteni posjednici u vremenu od 20 godina samostalnog posjeda, međutim, sve da je i postojao posjed tužitelja, takav posjed nije zakonit, a ni pošten. Iz definicije zakonitog posjeda jasno je da takvog posjeda na strani tužitelja nema. Što se tiče poštenog posjeda, tužitelj pod 1. tužbe kao sudionik potpisanog zapisnika od 12. svibnja 1987. godine svoje postupanje vezano za predmet postupka ne može podvesti pod savjesnost kod činjenice da zna da je njega pripala samo čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] i da ga nije pripala čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] ni cijela, a ni dio te čestice, uz osobnu suglasnost sa oblikom obje čestice, granicama katastarskih čestica i površinom obiju čestica. Tužitelj pod 1. tužbe ne može na tuženika pod 2. tužbe prenijeti pravo kojeg nema. Na strani tuženika da postoji evidentirani posjed čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina], postoji pravni posao kao pravna osnova stjecanja prava vlasništva čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina]. Iz činjeničnih navoda tužbe nije jasno temeljem koje pravne osnove bi na strani tužitelja postojalo " jače pravo na posjed predmeta spora" kada je predmet spora dio čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] evidentiranog posjeda tuženika, koji ima pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] od strane njegova oca CV kojem je i sam tužitelj potpisao da bi čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] bila njegov posjed, a čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] da bi bila posjed tužitelja pod 1. tužbe. Što se tiče toč. I. i II. tužbenog zahtjeva radi se o vlasničkoj tužbi radi uznemiravanja. Aktivnu legitimaciju za podnošenje vlasničke tužbe radi uznemiravanja bilo da se radi o actio negatoria ili actio negatoria publiciana ima vlasnik kojeg treća osoba bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na bilo koji način osim oduzimanjem posjeda. Tužitelji nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe radi uznemiravanja, jer nisu dokazali vlasništvo predmeta spora. Nadalje tužitelji nisu dokazali ni uznemiravanja u izvršavanju vlasničkih ovlasti na predmetu spora. Nasuprot tužiteljima koji nisu dokazali svoje vlasništvo predmeta spora, tuženik je dokazao svoje vlasništvo predmeta spora podredno predmnijevano vlasništvo. Pravo je vlasnika štititi svoje vlasništvo i na tragu toga prava je i dopis upućen tužiteljima od 16. travnja 2018.

5. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao prijepis posjedovnog lista broj 2697 (list 3 spisa), geodetski situacijski plan (list 4 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 1259 (list 6 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza smrti CV od 10. svibnja 2002. (list 15 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključen između CV kao darovatelja i MV kao daroprimca dana 7. veljače 2001. (list 18 spisa), zapisnik od 12. svibnja 1987. (list 20 spisa), skicu mjerenja od 28. listopada 1986. (list 21 spisa), dopis MV od 16. travnja 2018. (list 22 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 30-36 spisa), skicu premjeravanja od 1. veljače 1977. sa prilozima (list 36-40 spisa), skicu premjeravanja od 28. listopada 1986. sa prilozima (list 41-44 spisa), Ugovor o darovanju dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključen između FV kao darovatelja i TV kao daroprimca dana 6. prosinca 1986. (list 46 spisa), rješenje Područnog ureda za katastar Zadar od 15. ožujka 2013. (list 48 spisa), izvod iz katastarskog plana od 3. siječnja 2023. (list 111 spisa), skicu mjerenja od 30. siječnja 1984. (list 112 spisa), prijavni list (list 116-118 spisa), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 14. srpnja 1987. (list 120 spisa), zapisnik Općinskog ureda za katastar Zadar od 25. lipnja 1987. (list 123 spisa), uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 11. srpnja 1986. i 26. lipnja 1986. (list 125-127, 128 spisa), skicu sudskog očevida vještaka geometra AV od 16. siječnja 2019. (list 160 do 162 spisa), saslušani su svjedoci RV, KV, NV, GV, tužitelj i tužena pod 2.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ga tuženici uznemiravali na način da su mu verbalno zabranili postavljanje i popločavanje betonskih kockica na dijelu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] na skici lica mjesta označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-A površine 28 m2 i plavom bojom i likom F-G-H- F površine 14 m2, da im se naloži prestanak uznemiravanja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na dijelu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] na skici lica mjesta označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-A površine 28 m2 i plavom bojom i likom F-G-H-F površine 14 m2 te da se utvrdi da tužitelj ima jače pravo na posjed dijela čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] skici lica mjesta označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-A površine 28 m2 i plavom bojom i likom F-G-H-F površine 14 m2.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Iz uvjerenja Općinskog komiteta za privredu, stambeno-komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo općine Biograd na Moru od 11. srpnja 1986., između ostalog slijedi da je isto izdato po zahtjevu FV, za dogradnju poslovnog prostora uz postojeći stambeni objekat na čest. dio 2071/1, dio 2071/2, 2072 i 2073 k. o. [katastarska općina].

9. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti CV (rođenog **.**.1924., umrlog **.**.2001.) od 10. svibnja 2002. (list 15 spisa) slijedi da čest.zem. koja je predmet spora ne čini njegovu ostavinsku imovinu.

10. Iz Ugovora o darovanju nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključenog između CV kao darovatelja i MV kao daroprimca dana 7. veljače 2001. (list 18 spisa), slijedi da je predmet darovanja čest. zem. [katastarska čestica] koja se sastoji po izvodu iz posjedovnog lista od pašnjaka 2320 m2, dvorišta 500m2, kuće 145 m2, kuće od 47 m2 i zgrade 35m2, ukupno 3.047 m2, a za koju površinu je MV i upisan kao posjednik u posjedovnom listu broj 2697.

11. Iz Ugovora o darovanju dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključenog između FV kao darovatelja i TV kao daroprimca dana 6. prosinca 1986. (list 46 spisa), slijedi da je predmet darovanja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je temeljem toga darovanja IV i upisan kao suposjednik za ½ dijela.

12. Iz zapisnika od 12. svibnja 1987. (list 20 spisa), slijedi da je isti potpisan od strane IV Š, IV VV i ŽV te su svi svojim potpisima potvrdili da su izvršili uvid u skicu ovlaštenog geod. teh. PV i da se slažu sa prikazanom situacijom i to skicom na l.s. 21. JV pok. I je izjavio da je u posjedu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina], JV pok. I je izjavio da je čest. 2071/3 i 2071/4, sve k. o. [katastarska općina] darovao kćerima EV i DV i to 2071/3 EV, 2071/4 DV, SVV da je u posjedu čest. 2071/1, 2071/5 te parcele 2072/1 i 2072/2, sve k. o. [katastarska općina], koje da je kupio od ŽV pok. S.

13. Iz rješenja od 15. ožujka 2013. slijedi da je kao posjednik čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] površine 3.047 m2 evidentiran prednik tuženika u pl. 2697 k. o. [katastarska općina], dok je čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] evidentirana u pl. 1259 k. o. [katastarska općina] na imenu tužitelja za 1/2 i njegova prednika FV za 1/2.

14. Iz dopisa MV od 16. travnja 2018. (list 22 spisa), slijedi da je isti zamolio (očito tužitelje), a kao vlasnik čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] da poštuju njegovo vlasničko pravo, da ne uzurpiraju dio čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] i da uklone sve što je na vlasništvu tuženika postavljeno.

15. Iz povijest promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica] i čest. 2071/2, sve k. o. [katastarska općina] od dana 22. listopada 2018. sa prilozima (list 30-36 spisa), slijedi da je skica mjerenja geometra UV od 20. rujna 1985. godine revidirana 11. srpnja 1987. na kojoj je locirana kuća FV položena na međnoj liniji koja razgraničava čest. 2071/1 od čest. 2071/2, sve k. o. [katastarska općina] izmjere te da su rješenjem od 14. srpnja 1987. evidentirani posjednici nakon prijave promjene na zemljištu uslijed promjene oblika i površine između čest. 2071/1 i čest. 2071/2, sve k. o. [katastarska općina]. Nadalje je na skici mjerenja od 28. listopada 1986. prikazan oblik i površina čest. 2071/1 i oblik i površina čest. 2071/2, sve k. o. [katastarska općina] te je prilog istoga i rješenje od 27. listopada 1987. u kojem je izvršena promjena posjednika na čest. 2071/1 k. o. [katastarska općina] u PL. 275 k. o. [katastarska općina] po zahtjevu FV uvođenjem posjednika TV temeljem darovnog ugovora od 06. prosinca 1986. Nadalje je promjena izvršena i temeljem darovnog ugovora od dana 07. veljače 2001. sklopljenog između TV Josipa i Padisić Vlade, predmet kojeg ugovora je čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina].

16. Iz pravomoćne odluke ovog suda posl. br. Psp-10/20 od 12.1.2023. slijedi da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice SV protiv tuženika IV [adresa] radi smetanja posjeda između ostalog na dijelu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik dana 06. ožujka 2020. godine, za što je tužiteljica saznala istog dana, smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji je označen slovom D na skici sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV i dijela čest. 2071/5, dijela čest. 2071/2, dijela čest. 2739, sve k. o. [katastarska općina] na kojim dijelovima čestica je bio parkiran automobil označen slovom D skice sudskog očevida na način da je nasilno otključao i otvorio zaključani automobil reg. oznake [registarska oznaka] koji je bio parkiran na dijelu čest. 2071/5, dijelu čest. 2071/2, dijelu čest. 2739, sve k. o. [katastarska općina] označeno slovom D skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV, te uklonio taj automobil premještanjem automobila na dio čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] na lokaciju označenu slovom E skice, postavio na dijelu čest. 2739 k. o. [katastarska općina] betonsku ogradu u točkama C-B skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV, te postavio dvorišna vrata na lokaciju u točkama B-A skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV iza lokacije ranije parkiranog automobila označenog slovom D, obuhvativši postavljenjem ograde i drvenih vrata dio čestica na kojima je bio parkiran automobil reg. oznake [registarska oznaka] prije uklanjanja automobila na skici označen slovom D, što je tuženik dužan priznati, pa mu nalaže ukloniti postavljenu ogradu sa dijela čest. 2739 k. o. [katastarska općina] označeno slovima C-B i ukloniti drvena vrata označena slovima B-A, sve skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV sa dijela čestica na kojima je bio parkiran automobil reg. oznake [registarska oznaka] označen slovo D skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV, vratiti automobil na početnu lokaciju označenu slovom D skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV, te mu se zabranjuje otvaranje automobila i ulazak u automobil reg. oznake [registarska oznaka], premještanje automobila sa lokacije D skice sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV na druge lokacije, postavljanje ograde i vrata iza lokacije automobila na skici sudskog očevida od dana 21. veljače 2022. godine dipl. ing. geod. AV označenog slovom D, te takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće, u roku od 8 dana."

17. Iz iskaza svjedokinje OV slijedi da je njezin stariji brat SVV oduvijek koristio dio nekretnina koja je predmet ovoga spora, a njemu njegov brat MV nije to nikada osporavao, a to se nije nikada spominjalo na ostavinskoj raspravi da bi bilo sporno. SVV je ovaj dio nekretnine na skici sudskog očevida označen žutom bojom koristio od 1971., a nitko mu nikada nije branio da to koristi. Ne zna da je došlo do spora između braće kada je SVV išao popločati dio ove nekretnine koji je sporan. Misli da MV niti njegovi nasljednici nisu nikada koristili ovaj sporni dio nekretnine. Pokazuje na skici da je Žarkova kuća ova koja se nalazi neposredno uz žuti put. Ne zna jesu li se gosti restorana od SVV ikada parkirali na ovome spornome žutom dijelu. Navodi da ne zna kada je stavljena ova ograda između kuće pok. MV i restorana Sidro. Ne zna kada je napravljen ovaj parking, označen plavom bojom na skici, a misli da je to bilo prije 1979. MV da nije ikada koristio taj parking. Naglašava da je plavi i žuti dio sa skice oduvijek koristio SVV sa obitelji i gosti restorana, a da ga MV nije koristio. Čula je od brata da je SV zabranila tužiteljima popločavanja ovog spornog dijela. Prije postavljanja ove ograde bijele boje vidljive na fotografijama sa očevida da se moglo parkirati i u tome dijelu i da su tu dolazili kombiji sa stvarima za restoran, a da ne zna kada je ova ograda postavljena. Ne zna kuda je MV dolazio do svoje nekretnine ali sigurno nije preko ovoga spornog dijela. Ne zna tko je sudjelovao u katastru prilikom formiranja katastarskih čestica. Ograda između nekretnina Vlade i SVV je novo napravljeno od željeza, a ranije je bio jedan zid i to u gornjem dijelu, dalje od asfaltirane ceste. Na ovome spornom dijelu nije postojala čvrsta ograda.

18. Iz iskaza svjedokinje KV, (teta tužitelja i tuženika ad.1., 3.-5.) slijedi da su pok. SVV i pok. MV njezina braća te je ona upoznata sa predmetom spora. Pojašnjava da je ovaj sporni put uz kuću od HV dao njihov otac i to negdje 1977. kada je on otvorio restoran. Svjedokinji se pokazuje skica sudskog očevida od 16. siječnja 2019. te ista potvrđuje da je ovaj označeni žuti dio HV otac poklonio dok je ovaj plavi dio na skici HV kupio od ZV i to 1970. da bi imao izlaz iz restorana na cestu. Nikada MV nije osporavao HV da se koristi ovim žutim i plavim dijelom i to od 70-tih dok je SV nakon smrti njihovog oca nije zajedno sa Vladom stavila ovu bijelu ogradu u dužini žutoga dijela. Ograda je stavljena negdje 2002. a do tada su se na tom dijelu mogla nesmetano parkirati vozila. Navodi da je trotoar odnosno ovaj izbetonirani dio žuto označen na skici napravljen negdje 1984. a ona da je radila u restoranu od brata HV otkada se otvorio pa dok se nije restoran zatvorio i to prije 4-5 godina i da odatle ima saznanja. HV je odmah kada je kupio ovaj plavi dio sa skice tu napravio parking za goste restorana. MV je znao da je to B te da je HV to kupio od ZV. MV da je znao proći sa ovim žutim dijelom kada je išao raditi kod HV međutim da je on za doći u svoju kuću imao svoj drugi put. Svjedokinja na fotografiji broj 1. sa skice sudskog očevida pokazuje da je MV oduvijek do svoje nekretnine ulazio kroz ova bijela željezna vrata, a ispred bijelih željeznih vrata da je i dio nekretnine koju je HV kupio od ZV. Ne zna koju je parcelu njezin brat točno kupio od ZV.

19. Iz iskaza svjedoka ŽV slijedi da on osobno nije nikada prodao HV neku nekretninu međutim njegov je stric prodao ŠV, ocu od HV odnosno misli da ipak prodao HV dio nekretnine radi parkirališta ispred restorana od HV. On da je radio u tom restoranu te da nikada nije bilo problema da se za restoran koristio ovaj dio koji je svjedoku pokazana žutom i plavom bojom sa skice sudskog očevida, a da su oni preko tog žutog dijela vozili namirnice za restoran te da je s njima radio i pok. MV. Ne može točno na skici pokazati koji je dio njegov stric tada HV prodao jer je sada to izgrađen zid. MV da nije nikada osporavao HV da bi se isti parkirao i koristio ovaj dio sa skice označen žutom i plavom bojom. Bijelu ogradu sa fotografije da je izgradio MV. On da inače živi odmah preko puta ceste te da u toj kući od ŠV i sinova nikada nije bilo problema i da je ŠV podijelio sinove i oko toga nikada nije bio problema. Problem je nastao otkada je došla supruga od Vlade, SV. Nikada, niti dok je radio u restoranu niti kao susjed tijekom niza godina nije primijetio da bi MV osporavao HV da nesmetano koristi ovaj plavi i žuti dio sa skice. MV je samo nakon što je renovirao kuću od roditelja za primanje gostiju koristio dio ovoga prolaza. Na skici sa očevida pokazuje da je parking te žuti i plavi dio izbetonirao HV za potrebu parkinga gostiju restorana. Navodi da samo zna da je došlo do konflikta kada je SV parkirala vozila na plavom dijelu. Ne sjeća se da je u katastru išta potpisivao u svezi ove nekretnine. Samo se sjeća da je jedne prigode bio geometar, a bio je tada nazočan i ŠV kao i da se znalo što je ŠV kome davao od djece, a ovaj plavi i žuti dio nije nikada bio sporan i to da je bio dio od HV. Svjedok na skici očevida pokazuje da je iznad točke D označen zelenom bojom postojao i još postoji betonski zid. Navodi da je zid bio nekada davno od točke D do kraja kuće isto bio betonski zid, a to je napravio pok. MV.

20. Svjedok GV, (otac tužene pod 2.) je u svome iskazu naveo da je poznavao pok. Š, oca od HV i MV te se sjeća da je on još 1979. odlučio svoju imovinu podijeliti između svoje djece i to na način da bi ovaj dio nekretnine sa skice sudskog očevida lista spisa 161 koji se daje svjedoku na uvid pripao pok. MV i to dio označen žutom i plavom bojom. Međutim taj dokument je naknadno utvrđeno da nije ovjeren, a kasnije dokumenti prema kojima bi to pripalo Vladi su izgubljeni. On da je osobno pomogao i financirao izgradnju ove bijele ograde sa fotografije na l.s.162, a koju je ogradu izgradio MV. Nekada davno je taj dio nekretnine koristila cijela obitelj, posebno u vrijeme dok je tu bio restoran. Poznat mu je NV ali ne zna da bi on ili netko njegov tu nešto prodavao jer koliko on zna to je oduvijek bilo od Š. Restoran koji je bio u vlasništvu od HV da je na dijelu nekretnine koji je sada sporan, a taj dio nekretnine je HV koristio i prisvojio na silu, odnosno taj dio je koristio u prolazu onaj kome je to trebalo. MV da je ogradio svoju nekretninu još dok je ŠV bio živ i to negdje 2002. i to je ogradio ovom bijelom plastikom. On je ranije ovaj dio uz magistralu bio ogradio betonskim zidom upravo onako kako je to sad ograđeno.

21. Iz iskaza tužitelja IV slijedi da je njegov djed Š podijelio svoje sinove HV i MV te je njegov otac HV 1972. izgradio restoran uz dio nekretnine koja je sada predmet spora da bi 1974. proširio taj restoran i tada mu je njegov otac Š darovao ovaj sada sa skice žutom bojom označen nogostup širine oko 80 cm, dužine 12 m. Taj dio nekretnine da su koristili gosti njihovog restorana i to dio označen na slici plavom bojom za parkiranje. Nakon što je 2001. umro Š braća MV i HV su se dogovorili izgraditi zid odnosno ovo bijelu plastičnu ogradu između njihovih nekretnina te su je izgradili upravo onako kako ona stoji sada među njima i tada nije bilo nikakvoga spora tko drži koji dio nekretnine već je do problema došlo prije neke 4 godine kada je on krenuo stavljati betonske kocke na taj dio nekretnine, a čemu su se tata usprotivili MV i SV. Od 1972., od izgradnje restorana pa sve do prije 4 godine nikada nitko nije osporavao njegovom ocu, a niti njemu pravo na korištenje i posjed toga dijela nekretnine, a MV nikada tome nije prigovarao te je bio suglasan još 2001. da se ograda postavi točno na mjestu gdje je sada. Da je njegov otac izbetonirao ovaj dio koji je predmet spora i to 84. ili 85. godine , a taj dio se koristio cijelo vrijeme kao parking gostiju restorana. Prvo da je izgrađen veliki betonski zid paralelno sa magistralom te sa istočne i sjeverne strane i to 10-ak godina prije nego li je postavljena ova bijela plastična ograda. 2001. da je SV rodila svoje prvo dijete te su iz straha da dijete ne otrči na cestu oni postavili ovu bijelu plastičnu ogradu i velika dvorišna vrata. U vrijeme kada je rađen visoki betonski zid da nije ograđeni dio gdje je sad bijela plastična ograda jer su svi bili dobri.

22. Tužena pod 2. je u svome iskazu navela da je 1999. došla na predmetnu nekretninu te da je tada rođeno i njezino dijete pa da su iz tog razloga odlučili staviti ovu bijelu plastičnu ogradu. Kada je ograda postavljena 2002. da je bio nazočan MV te je ograda postavljena točno na mjesto gdje se nalazi i sada. Ona smatra da su između Vlade i HV uvijek postojale tenzije, a na upit suda iz kojeg razloga nije MV tada postavio ogradu točno na dio nekretnine za koji sada tvrdi da im pripada ista navodi da je MV stavio ogradu ovako kako je sad da djeca ne izađu na cestu. MV i HV se tada nisu posvađali oko mjesta gdje je postavljena ograda, te je ograda postavljena uz suglasnost njih obojice. Kada je ona došla 1999. ovaj dio koji je predmet spora je već bio izbetoniran i da je Vladi bilo najjednostavnije ogradu staviti na mjesto gdje je sada. Nikada nije čula da MV osporava HV odnosno da mu brani da koristi ovaj dio koji je predmet spora. Nakon što je izgrađena ova bijela plastična ograda oni da nikada nisu koristili ovaj dio nekretnine koji je dio spora. Njezina djeca da su se igrali na tome betoniranom dijelu dok nije postavljena ova plastična bijela ograda.

23. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka OV, KV i NV, koji imaju neposredna saznanja i osobno nisu zainteresirani za ishod ovog postupka te tužitelja, kao stranke, jer iste smatra životnim i uvjerljivim te u skladu s ostalim provedenim dokazima. Sud u bitnom dijelu nije prihvatio iskaze saslušanog svjedoka GV i tuženika, kao stranke, jer iste smatra neživotnim i neuvjerljivim te u neskladu s ostalim provedenim dokazima.

24. Analizom provedenih dokaza u postupku utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- iz iskaza svjedokinje OV, sestre pravnih prednika stranaka ( sada pok. ĐV i pok. MV) jasno proizlazi „da je njezin stariji brat HV oduvijek koristio dio nekretnina koja je predmet ovoga spora, a njemu njegov brat MV nije to nikada osporavao, a to se nije nikada spominjalo na ostavinskoj raspravi da bi bilo sporno. HV je ovaj dio nekretnine na skici sudskog očevida označen žutom bojom koristio od 1971., a nitko mu nikada nije branio da to koristi. Misli da MV niti njegovi nasljednici nisu nikada koristili ovaj sporni dio nekretnine. Naglašava da je plavi i žuti dio sa skice oduvijek koristio HV sa obitelji i gosti restorana, a da ga MV nije koristio“ (stranica 156 spisa).

- iz iskaza svjedokinje KV, sestre pravnih prednika stranaka ( sada pok. ĐV i pok. MV), također, jasno proizlazi „da je ovaj sporni put uz kuću od HV dao njihov otac i to negdje 1977. kada je on otvorio restoran. Nikada MV nije osporavao HV da se koristi ovim žutim i plavim dijelom i to od 70-tih dok je SV nakon smrti njihovog oca nije zajedno sa Vladom stavila ovu bijelu ogradu u dužini žutoga dijela.“ (stranica 157 spisa).

- iz iskaza svjedoka NV, susjeda pravnih prednika stranaka ĐV i LV, također, jasno proizlazi da se on „sjeća da je jedne prigode bio geometar, a bio je tada nazočan i ŠV kao i da se znalo što je ŠV kome davao od djece, a ovaj plavi i žuti dio nije nikada bio sporan i to je bio dio od HV“ (stranica 158 spisa).

-iz iskaza drugotuženice SV proizlazi da „ona nikada nije čula da MV osporava HV odnosno da mu brani da koristi ovaj dio koji je predmet spora“ (stranica 184).

- iz iskaza svih u postupku saslušanih svjedoka i stranaka razvidno kako među između nekretnina stranaka predstavlja ograda koja se nalazi na terenu već punih dvadeset godina, da je neživotno i nelogično da bi tuženica i njezin pravni prednik postavljali ogradu dužinom cjelokupne svoje nekretnine da ista ne predstavlja dogovorenu među između stranaka, u slučaju da među između stranaka predstavlja zid kuće tužitelja onda bi se tuženici protivili i gradnji nogostupa do ograde koji je pravni prednik tužitelja izgradio do ograde koja predstavlja među nekretnina stranaka.

25. Odredbom članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje ZVDSP) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika, na njoj je da to i dokaže. Prema st. 4. istog čl. pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pored sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika.

Actio negatorio je vlasnička tužba koju podiže (predmnijevani) vlasnik – posjednik protivi svakoga onoga koji uznemiruje (pača se, smeta) njegovo (vlasništvo) pravo na bilo koji način, osim oduzimanjem stvari, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane (st.1. i 4.) s time da se to uznemiravanje može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada ili mu smeta, odnosno ograničuje u fizičkom vršenju (posjedovanju, korištenju) njegova predmnijevanog prava vlasništva.

U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu predmnijevanog vlasnika iz čl. 167. st.4. ZVDSP-a kako to slijedi iz činjenične osnove spora navedene u tužbi. Iz činjeničnih navoda tužitelja može se razabrati da poduzimanje tuženika, onoga što uznemirava predmnijevanog vlasnika stvari, istog smeta, odnosno ograničava u fizičkom vršenju, posjedovanju, korištenju (predmnijevanog prava vlasništva tužitelja).

26. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno kako među između nekretnina stranaka predstavlja ograda koja se nalazi na terenu već punih dvadeset godina kako je to razvidno iz fotografije lica mjesta, a što nije niti prijeporno među strankama, pri čemu valja kazati da je neživotno i nelogično da bi tuženica i njezin pravni prednik postavljali ogradu dužinom cjelokupne svoje nekretnine da ista ne predstavlja dogovorenu među između stranaka. Znalo se što je Š ustupio kome od djece, a predmetni "žuti i plavi" dio nije nikada bio sporan; te da je pripao HV što slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka OV, KV i NV te tužitelja. Naime, HV je otac Š darovao, kada je 1972. otvorio naknadno i proširio svoj restoran "Sidro" i to "žuti" dio kao nogostup i "plavi" dio za parkiranje, te nikada MV nije osporavao HV da se koristi predmetnim "plavim" i "žutim" dijelom. HV je izbetonirao 80-ih te dijelove za potrebe parkinga i pristupa gostiju restoranu. Štoviše, MV je i radio u Žarkovom restoranu. Od izgradnje restorana 1970-ih do 2018. tužitelj je osobno i putem svog pravnog prednika nesmetano posjedovao predmetne dijelove, te na taj način dosjelošću stekao pravo vlasništva istih. Stanje na terenu i iskazi svjedoka jasno i nedvojbeno ukazuju da je u pogledu dijela nekretnine koji je predmet ovoga postupka sa sigurnošću utvrđeno da je tužitelj predmnijevani vlasnik ove nekretnine te se nalazi osobno i putem svog pravnog prednika u nesmetanom i dugotrajnom posjedu iste svakako preko 20 godina. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno i da ga tuženica verbalno uznemirava i to na način da je ista kao i njezin prednik svojatala taj dio nekretnine u vremenu neposredno prije podnošenja ove tužbe. Naime, 2018. godine kada je tužitelj sada pok. HV krenuo stavljati betonske kocke na predmetni dio nekretnine tome su se usprotivili MV i SV, što je razvidno i iz dopisa od 16.4.2018. (l.s.22). Također je nastao eksces kada je tuženica ad. 2. parkirala svoje vozilo na "plavom" dijelu zbog čega je vođena parnica zbog smetanja posjeda na predmetnom dijelu čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] posl. br. Psp-10/20 gdje je SV (kao tužitelj) podlegla u istoj parnici, u kojoj je između ostalog utvrđeno kako je riječ o parkiralištu restorana koji je držao IV (u svojstvu tuženika ) i na kojem su se parkirali njegovi gosti i koji dio nikada nije korišten od strane SV (u svojstvu tužiteljice).

27. Među strankama nije prijeporno da je bijelu plastičnu ogradu koja predstavlja među između čest. 2071/1 u posjedu tužitelja i čest. 2071/2 u posjedu tuženika, postavio prednik tuženika MV otprilike 2000. godine. Štoviše, tuženica ad. 2. u svom iskazu između ostalog navodi da je ograda postavljena uz suglasnost prednika tužitelja HV i prednika tuženika MV te da prednik tuženika i tuženici otad više nisu koristili predmetni dio. Također saslušani svjedok GV u svom iskazu između ostalog navodi da je predmetni dio koristio HV te da je MV ogradio svoju nekretninu još dok je Š bio živ. Također nije prijeporno da su MV i SV počeli osporavati Žarkovo korištenje predmetnih dijelova kada je HV krenuo stavljati betonske kocke na predmetni dio nekretnine, a što između ostalog proizlazi iz dopisa MV od 16.4.2018. (l.s.22). Iz navedenih činjeničnih utvrđenja slijedi da u konkretnom slučaju navedene predmetne radnje tuženika neosnovano uznemiruju tužiteljevo predmnijevano vlasničko pravo na predmetnim dijelovima nekretnine oznake čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina]. Navodi tuženice ad. 2. da je predmetni dio već bio izbetoniran 1990. kad je ona došla i da je stoga Vladi bilo najjednostavnije, i kako djeca ne bi izašla na cestu, ogradu staviti na mjesto gdje je sada, kao i navodi GV da je pok. Š predmetne dijelove ustupio upravo Vladi ali taj dokument nije ovjeren te je naknadno izgubljen, a da je HV te dijelove koristio i prisvojio na silu, ukazuju se paušalnim i stoga neosnovanim.

28. Ocjenom provedenih dokaza pojedinačno i međusobnoj vezi te na osnovu analize cjelokupnog dokaznog postupka valja zaključiti da u konkretnom slučaju navedene radnje protivljenja tuženika popločavanjem okućnice u predmnijevanom vlasništvu tužitelja na dijelovima predmetne nekretnine oznake čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina] precizno označenim kao u pravorijeku presude, a kako je to razvidno iz skice i fotografije lica mjesta (l.s.160-162), uznemiruju prava tužitelja kao predmnijevanog vlasnika. Negatorijskoj tužbi ima mjesta protiv onih uznemiravanja predmnijevanog vlasnika u izvršavanju njegovih ovlasti na – glede njegovih stvari koja su učinjena bespravno, dakle onih uznemiravanja na koja onaj koji ih je činio nije bio ovlašten svojim subjektivnim pravom, što je u konkretnom slučaju riječ. Stoga je u pravu tužitelj kada navodi kako među između nekretnina stranaka predstavlja ograda koja se nalazi na terenu već punih 20 godina. S druge strane iz samih navoda tuženika proizlazi neosnovanost tvrdnji istih da imaju pravo poduzimati ono što uznemirava tužitelja kao predmnijevanog vlasnika dijelova predmetne nekretnine oznake čest. 2071/2 k. o. [katastarska općina].

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u iznosu od 199,20 eur, za zastupanje na ročištima od dana 20.12.2022, 15.3.2023., 4.5.2023. u iznosu od po 199,20 eur, za zastupanje na ročištu dana 7.4.2023. u iznosu od 49,80 eur (Tbr.9.t.5.), za sastav podneska od 14.3.2023. u iznosu od 199,20 eur, za sastav žalbe na presudu u iznosu od 225,00 eur, te za zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur sve uvećano za PDV, što ukupno iznosi 1.838,50 eur, te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,12 eur i za predujam za očevid u iznosu od 464,80 eur, što sveukupno iznosi 2.356,42 eur.

30. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti u pravorijeku ove odluke. Zadar, 28. veljače 2025.

Sutkinja

Tatjana Domijan – Mrva

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

Dna:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženiku ad.1. po pun.

3. Tuženicima ad.2.-5. po pun.

Nakon pravomoćnosti:

Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Zadar.