REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-1692/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad. 2 HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad. 3 NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad. 4 DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ad. 5 ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad. 6 UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ad. 1 ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ad. 2 LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i tužene ad. 2, dana 28. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju od 18. veljače 2020. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani u Solinu, pod brojem OV-1201/2020, sklopljen između RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice te LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice.
II. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 i tužena ad.2 vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina] i to svaki za 1/7 dijela vlasništva te da mogu na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina], svaki za 1/7 dijela vlasništva.
III.Nalaže se tuženoj ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.715,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 za naknadu parničnog troška spram tužene ad.1 kao neosnovan.
Obrazloženje
Dana 30.srpnja 2020.godine zaprimljena je tužba protiv tužene ad.1 RA (prednice sadašnje tužene ad.1) i tužene ad.2, u kojoj se navodi da je pravni prednik tužitelja i tužene pod 2), CA iz [adresa], prije više od 20 godina isplatio tuženu pod 1) za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina], ali da ugovorne strane nisu nikad o tome sastavile kupoprodajni ugovor. Svakako, tužena pod 1) da ne spori navedeno, o čemu se dostavlja dokaz u vidu ovjerene Izjave kojom tužena pod 1) potvrđuje da je za navedenu nekretninu isplaćena u potpunosti od strane pravnog prednika tužitelja i tužene pod 2). Dana 18. veljače 2020. godine tužena pod 1) kao darovateljica sklapa s tuženom pod 2) kao obdarenicom Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani u [adresa], pod brojem OV-1201/2020, kojim obdarenica/tužena pod 2) stječe vlasništvo nad nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina] Tužena pod 2) da je na temelju tog ugovora uknjižila pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, premda je u navedenom ugovoru o darovanju pogrešno označen zemljišnoknjižni uložak, odnosno umjesto ZU 8876, u ugovoru o darovanju da stoji ZU 5432 u kojem se ne nalazi čest. zem. [katastarska čestica]. Tužena pod 2) da sklapa navedeni ugovor o darovanju iako je svjesna da je predmetna čestica u vlasništvu i posjedu nje i svih tužitelja, svaki za 1/7 dijela vlasništva, a što da je razvidno iz Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog CA, tako da postoji maliciozna intencija tužene pod 2) da na prevaru sklopi ugovor sa tuženom pod 1), koja je starija osoba, te da stekne vlasništvo nad predmetnom nekretninom. Nakon sklapanja opisanog ugovora o darovanju, tužitelj pod 1) da je u razgovoru s tuženom pod 1) došao do saznanja kako tužena pod 1) nije bila ni svjesna što potpisuje, odnosno da je bila prevarena od strane tužene pod 2) u odnosu na objekt i svrhu ugovora, što da će i sama tužena pod 1) potvrditi. Tužena pod 1) da je svjesna kako je predmetnu nekretninu već otuđila u korist tužiteljevog oca, ali da o tome nisu sastavili ugovor, zbog čega je i izrađena ovjerovljena izjava koja se dostavlja u privitku. Tužena pod 2) da je bila svjesna kako predmetna nekretnina čini ostavštinu njenog pokojnog oca koja je priloženim Rješenjem o nasljeđivanju razdijeljena između njene majke, brata i sestara na jednake dijelove, odnosno između svih nasljednika pokojnog CA. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, tužena pod 1) da je raspolagala nekretninom koju je već otuđila u korist CA, te je time raspolagala s više prava nego što je imala, što da čini predmetni ugovor o darovanju ništetnim i bez pravnog učinka. U svakom slučaju, tužitelji i tužena pod 2) da su u skladu s odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekli vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina], samostalnim posjedom te stvari koji je imao zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, a posjednici su sposobni biti vlasnicima predmetne nekretnine, ukoliko sud smatra da tužitelji i tužena pod 2) nisu stekli vlasništvo na temelju redovite dosjelosti, da je razvidno da su tužitelji i tužena pod) 2 stekli vlasništvo na temelju izvanredne dosjelosti jer su bili pošteni i samostalni posjednici predmetne nekretnine kroz period dulji od 20 godina. Radi navedenog tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju od 18. veljače 2020. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani u [adresa], pod brojem OV-1201/2020, sklopljen između RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice te LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice.
II. Utvrđuje se da su tužitelji i tužena pod 2) vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina] i to svaki za 1/7 dijela vlasništva te da mogu na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina], svaki za 1/7 dijela vlasništva.
III.Nalaže se tuženicima RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknade tužiteljima troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
Tužena ad.1 RA u svom odgovoru na tužbu od 1.listopada 2020.godine navodi da se ne protivi tužbenom zahtjevu kao ni navodima iz tužbe te priznaje tužbeni zahtjev izuzev dijela točke III. tužbenog zahtjeva u odnosu da tužena pod 1. solidarno s tuženom pod 2. naknadi troškove ovog postupka tužiteljima. Tuženica pod 1. sve do prije nekoliko mjeseci da nije ni znala da je ona upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). Naime, predmetnu nekretninu da je još za života njezin pokojni suprug GA prodao pravnom predniku tužitelja i tužene pod 2. CA, po njezinom sjećanju sredinom ili krajem 1990.-ih, a koji je isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, a po sjećanju tužene pod 1. da su potpisali i ugovor o kupoprodaji, međutim zbog proteka vremena da nije u stanju bezrezervno tvrditi da je postojao ugovor u pisanom obliku. S obzirom na naprijed navedeno, izjavu koju je tužena pod 1. potpisala i potpis ovjerila pred Javnim bilježnikom Majom Radovani u [adresa], dana 09. srpnja 2020. godine, pod brojem OV-5206/2020, da ispravlja na način da, kao što je naprijed navedeno, predmetnu nekretninu nije ona osobno prodala već njezin pokojni suprug GA, dok je u ostalom ista točna i istinita. Pravni prednik tužitelja i tužene pod 2., kao i većina tužitelja te tužena pod 2., da su sa svojim obiteljima prvi susjedi tužene pod 1. već par desetljeća, budući se njihova obiteljska kuća anagrafske oznake [adresa], nalazi neposredno sjeverno od kuće tužene pod 1., a najistočniji dio navedene kuće da se nalazi i na dijelu predmetne nekretnine. Tužena pod 1. da je zajedno s njezinim pokojnim suprugom, a po njegovoj smrti i sama imala zdrave dobrosusjedske odnose sa svim tužiteljima i tuženom pod 2., članovima njihovih obitelji kao i sa prednikom istih, pok. CA. U veljači 2020. godine, tužena pod 2. da se obratila tuženoj pod 1. rekavši da ona uređuje vlasničko stanje svoga stana (koji se nalazi u dijelu naprijed navedene kuće) obavještavajući ju da je upravo tužena pod 1. upisana kao vlasnica istog. Tužena pod 1., iako je bila iznenađena naprijed navedenim, da je kao 85-godišnjakinja, bez bilo kakvog pravnog znanja i koja je do tada imala puno povjerenje u dobronamjernost i iskrenost tužene pod 2., ne čitajući i misleći da čini dobro djelo te održava dobrosusjedske odnose, potpisala predmetni ugovor o darovanju ovjeravajući svoj potpis pred javnim bilježnikom Majom Radovani u [adresa], pod brojem: OV-1201/2020, dana 18. veljače 2020. godine, vjerujući da se isti odnosi na stan tužene pod 2. i da u vezi istoga ne postoji bilo kakav spor, čime da je od tužene pod 2. dovedena u bitnu zabludu o objektu predmetnog ugovora o darovanju. Da se predmetni ugovor o darovanju odnosi na dio kuće anagrafske oznake [adresa], te dvor istočno od iste, da je saznala tek nakon što joj se dio tužitelja obratio navodeći što je doista gore navedenim ugovorom darovano te da su oni na taj način prevareni budući da oni kao nasljednici pok. CA nisu izvršili diobu naslijeđene imovine te da će ju zbog naprijed navedenog tužiti. Stoga da se zbog naprijed navedene bitne zablude o objektu predmetnog ugovora o darovanju ista pridružuje navodima tužitelja o ništetnosti istog. Ističe se da se zdravstveno stanje tužene pod 1. pogoršalo od saznanja što je doista bio objekt gore navedenog ugovora i tim povodom nastale situacija. Ista zbog toga da trpi značajan stres, da ne izlazi iz kuće, te da je po prvi put je u životu došla u situaciju da ima loše odnose sa susjedima, a svega nastalog zbog toga što je vjerovala i htjela pomoći susjedi i na taj način se nesvjesno uplela u neriješene imovisko-pravne odnose između nasljednika pok. CA. Slijedom navedenog da je suglasna da sud usvoji tužbeni zahtjev izuzev dijela točke III. tužbenom zahtjeva u odnosu da tužena pod 1. ima naknaditi troškove ovog postupka tužiteljima.
Tužena ad.2 u svom odgovoru na tužbu od 29.rujna 2020.godine navodi da se protivi zahtjevu tužitelja, ističe da je dana 18.veljače 2020.godine sklopila Ugovor o darovanju nekretnine, kod javnog bilježnika Maje Radovani u [adresa], isti da je i ovjeren istog dana i da je tom prigodom kod javnog bilježnika bila nazočna kćer tužene ad.1 ČA, sve stavke Ugovora da su u potpunosti istinite i da je nesporna i neupitna pravna valjanost istoga. Navod da je pogrešno označen zemljišnoknjižni uložak da ne stoji jer je čestica zemlje [katastarska čestica] prije sklapanja Ugovora bila u ZU 5432 i u vlasništvu tužene ad.1, a nakon potpisivanja Ugovora i provedenih pravnih radnji kod ovog suda, da je navedena čestica prešla u ZU 8876 i postala vlasništvo tužene ad.2. Samom sklapanju Ugovora da su prethodili sati razgovora sa više osoba, a posebno sa vlasnicom nekretnine – tuženom ad.1, ako i provjera stvarnog stanja kod nadležnih tijela. Iz rješenja o nasljeđivanju da nikako ne može biti razvidno da je predmetna čestica u vlasništvu i posjedu tužene ad.2 i svih tužitelja, svakog za 1/7 dijela, predmetna čestica da u rješenju nije niti spomenuta, a kamoli podijeljena za 1/7 dijela. Podjela imovine da je izvršena temeljem Zakona i sporazuma nasljednika, majka ĆA, tužiteljica ad.5 da je donijela presudnu i konačnu odluku te odredila kome pripada koja cjelina i svima od nasljednika obrazložila zbog čega je tako odlučila, da su se svi sa time složili, što da su i potvrdili potpisom u više navrata. Nakon davanja odgovora na tužbu, tužena ad.1 RA je preminula, dana 24.lipnja 2022.godine, dana 10.siječnja 2023.godine doneseno je rješenje ovog suda broj P-2636/20 kojim je utvrđen prekid postupka zbog smrti tužene ad.1 RA. Sud je pribavio ostavinski predmet vođen iza smrti RA, u tom predmetu dana 12.listopada 2022.godine doneseno je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je nasljednicom RA proglašena njena kćer ČA, ista je rješenjem ovog suda od 24.ožujka 2023.godine pozvana preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari koji je prekinut, postupak je nastavljen, dakle, sada je tužena ad.1 upravo ČA, nasljednica ranije tužene ad.1 RA, svoje majke.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju od 18.veljače 2020.godine sklopljen između RA, ranije tužene ad.1 kao darovateljice i tužene ad.2 kao obdarenice, utvrđenje da su tužitelji i tužena ad.2 vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8876 k. o. [katastarska općina], svatko od njih za po 1/7 dijela te da mogu na temelju presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na toj nekretnini, svaki od njih za po 1/7 dijela. Tužitelji od tuženika traže i naknadu parničnog troška.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Izjave RA iz srpnja 2020. godine (list 7/8 spisa); Ugovora o darovanju nekretnine zaključenog dana 18. veljače 2020. godine između RA (ranije tužene ad. 1) i tužene ad. 2; izvadaka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5432 k. o. [katastarska općina] na dan 23. srpnja 2020. godine te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8876 k. o. [katastarska općina] na dan 10. srpnja 2020. godine; prijepisa posjedovnog lista za kat. čest. [katastarska čestica] na dan 10. srpnja 2020. godine; rješenja o nasljeđivanju ovog suda iza smrti CA broj O-122/05 od 8. kolovoza 2005. godine sa ostalim prilozima tog spisa; rješenja Općinskog suda u Splitu broj Z-6639/20 od 21. veljače 2020. godine i 15. rujna 2020. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8876 k. o. [katastarska općina] na dan 16. kolovoza 2020. godine i 3. srpnja 2017. godine; prijepisa posjedovnog lista 3157 od 28. srpnja 2005. godine i izvoda iz katastarskog plana od 4. srpnja 2017. godine; izvadaka iz zemljišnih knjiga za ZU 5432, 2521 i 311 k. o. [katastarska općina] na dan 3. srpnja 2017. godine; Ugovora o prodaji zaključenog između AA i CA dana **.**.1983.; rješenja ovog suda broj Z-6513/93 od 20. rujna 1993. godine; građevne dozvole Županije Splitsko-dalmatinske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u [adresa] Klasa: UP-I-361- 03/93-01/44, Ur. broj: 2181-04-8/94-3 od 10. svibnja 1994. godine; rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove u Splitu, Županije Splitsko-dalmatinske od 28. svibnja 1993. godine i 22. travnja 1997. godine; fotografija lica mjesta (list 67-73 spisa); predmeta ovog suda broj O-4082/22 vođenog iza smrti RA; Izjave tužene ad. 2 od 20. veljače 2020. godine; dokumentacije u pogledu promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split; Kupoprodajnog ugovora zaključenog između FA i GA te CA dana **.**.1998.; Kupoprodajnog ugovora zaključenog između FA i RA te CA dana **.**.2000.; povijesnih posjedovnih listova te ostale dokumentacije Područnog ureda za katastar; saslušanjem tužitelja ad. 1 te tuženih ad. 1 i ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka.
Tužitelji su popisali parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Tužbi je priložen izvadak iz zemljišnih knjiga od 23.srpnja 2020.godine za čest.763/1 i 3124/2 ZU 5432 k. o. [katastarska općina], iz istog proizlazi da je za 1/1 dijela kao vlasnica upisana ranija tužena ad.1 RA. Priložen je i izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 10.srpnja 2020.godine za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8876 k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je sada na predmetnu česticu upisana kao vlasnica za 1/1 dijela upravo tužena ad.2, a ista je upisana i u katastar kao posjednica nekretnine na dan 10.srpnja 2020.godine. Nekretnina po ovom ima ukupnu površinu od 157 m2, od toga dvor površine 130 m2 i dio zgrade površine 27 m2. Pravni osnov za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužene ad.2 bio je Ugovor o darovanju nekretnine koji su dana 18.veljače 2020.godine zaključile ranija tužena ad.1 RA kao darovateljica i tužena ad.2 kao obdarenica, ovaj ugovor je u potpisima njih dvije ovjeren kod javnog bilježnika u Solinu Maje Radovani dana 18.veljače 2020.godine pod brojem ovjere OV-1201/2020. U ovom postupku je sporno je li predmetna nekretnina već ranije otuđena predniku tužitelja i tužene ad.2, sada pokojnom CA koji je preminuo **.**.2004., a iza njegove smrti doneseno je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-122/05 dana 8.kolovoza 2005.godine. Nasljednicima pok. CA proglašeni su tužitelji, tužitelji ad.1, ad.2, ad.3, ad.4 i ad.6 kao djeca, tužiteljica ad.5 ĆA kao supruga i tužena ad.2 kao kćer, na osnovi zakona i sporazuma njih kao zakonskih nasljednika ostavitelja. Između ostalog, ostavinu CA predstavljala je nekretnina upisana u ZU 2521 čest. zgr. [katastarska čestica], kuća koja se naknadno nadograđivala, navedeno je od čega se kuća u trenutku smrti ostavitelja sastoji, a utvrđeno je da ostavinu predstavlja i vanknjižno vlasništvo ostalih nekretnina, kao i nekretnine u k. o. [katastarska općina].
Tužitelj ad.1 u svom iskazu, nesrodan sa tuženom ad.1, brat tužene ad.2, navodi da je njegova (kao i majka tužene ad.2) majka živa, otac da je preminuo još 2004. godine, navodi da su majka i otac negdje početkom 80-ih godina od AA kupili staru kuću sa okućnicom, da je tužitelj živio na selu, Gornje Utore, a u tu staru kuću da je došao živjeti sa roditeljima i sestrama negdje početkom 90-ih godina, a otac i majka da su tada pristupili rušenju ove stare kuće te izgradili novu kuću, proširili je i ta nova kuća da se sada sastoji od četiri etaže sa istoka i tri etaže sa zapada. Navodi da su se oni kao nasljednici pok. oca podijelili između sebe i da on ima tri etaže, tužena ad. 2 također da ima dio u ovoj kući, jednu etažu sa istoka. Navodi da je ova stara kuća kupljena zajedno sa tom parcelom, a kada je ista nadograđivana odnosno kada je napravljena nova kuća, ona da je dijelom zahvatila predmetnu česticu zemlje koja je inače površine nekih 200 m2, dakle, nova kuća da je dijelom napravljena na predmetnoj čestici. Ostatak te čestice da se danas koristi kao parkiralište za automobile, preostale sestre da žive u [adresa], Švicarskoj i Njemačkoj i kada dođu u kuću da se onda tu parkiraju, majka da nema automobil, automobil da nema ni jedna sestra koja živi sa njima, da se tu parkiraju čitavo vrijeme tužena ad. 2 i on. Navodi da je očito otac kupio predmetnu česticu od sada pok. RA, da misli da je to bilo baš 90-ih godina i da je čak postojao pisani kupoprodajni ugovor između njih koji je očito nestao jer da je iz kuće inače nestala neka dokumentacija. RA da je njemu jako dobro poznata, da je čitavo vrijeme živjela niti 5 m dalje od kuće tužitelja, pok. otac da je skinuo sloj zemlje sa predmetne nekretnine i istu poravnao, to da je bilo prije više od 15 godina i naravno da je RA tome svjedočila i da joj je to bilo normalno jer je tu zemlju prodala njegovom ocu. Za okolnost da tužena ad. 2 polaže neka prava na predmetnoj nekretnini da je saznao prije kraćeg vremena kada mu je tužena ad. 2 donijela ugovor odnosno izvadak iz zemljišnih knjiga da je ona uknjižena vlasnica predmetnog zemljišta, on da je otišao kod RA i pitao je da li je ona bilo što potpisala tuženoj ad. 2, da je ona kazala da je potpisala jer je to tužena ad. 2 od nje tražila i da se očito radilo o nekoj uknjižbi, a da bi to potpisala i njemu, da je on od nje to tražio. Na njegovo pitanje je li tu zemlju kupio otac ili je kupila tužena ad. 2, RA da je kazala izričito da je tu zemlju kupio otac, da ona nije vlasnica zemlje. Dakle, da nije pitao RA je li RA tu zemlju prepustila tuženoj ad. 2 ugovorom, nego da ju je pitao je li ona tuženoj ad. 2 nešto potpisala. Tuženu ad.1 da osobno poznaje još od 90-ih godina, da nije sa njom razgovarao o predmetu spora, jedne prigode da je o tome pokušao razgovarati sa njenim suprugom kojemu je očito ovo sve išlo na živce i koji nije bio voljan o ovome uopće pričati. Navodi da ni sa tuženom ad. 2 ni sa drugim sestrama nema nikakvih drugih parnica, a da je zbog postupanja tužene ad. 2 nakon očeve smrti kada se ista u potpunosti promijenila u svom ponašanju možda mogao očekivati da se ovako nešto može dogoditi. Naime, da se očito tužena ad. 2 osjetila moćnom nakon očeve smrti, da je iz majčinog ormara u kući nestala nekakva dokumentacija i očeva oporuka, da svi znaju da je po toj oporuci otac sve ostavio njemu, međutim, nakon očeve smrti majka da ih je sve okupila i sa njima se dogovorila i da su se uredno podijelili između sebe iako je to za njega bilo nepovoljnije i da to po njemu nije bilo ono što je otac želio. Navodi da je on preko toga prešao, a što je tištilo tuženu ad. 2 da ne zna, svakako, tužena ad. 2 da nikada ranije, dok je otac bio živ nije negirala da je upravo predmetnu česticu kupio i uredno platio pok. otac i da je pok. otac isključivi vlasnik predmetne čestice u trenutku svoje smrti. Navodi dodatno da je ova nova kuća koju je otac sagradio na mjestu stare i proširio upravo anagrafske oznake [adresa].
Tužena ad.1, stara 64 godine, nesrodna sa tužiteljem i tuženom ad. 2, u svom iskazu navodi da je dobro slušala iskaz tužitelja, da je ona potomak starosjedilačke solinske obitelji i da živi u predjelu Sv. Kajo, njeni roditelji da su bili sada pok. RA koja je preminula prije otprilike 2 godine u dobi od 86 godina i pok. otac GA koji je preminuo prije više od 25 godina. Navodi da su oni imali kuću blizu ove kuće tužitelja i tužene ad. 2, da su bili njihovi susjedi i da zna da su CA i njegova supruga kupili jednu staru kuću sa okućnicom koja se nalazi pored predmetne parcele, to srušili i napravili novu kuću te se proširili sa dvije strane. Ono što ona zna jest da je predmetnu parcelu stekao kupnjom pok. CA, otac tužitelja i tužene ad. 2, a parcelu da im nije prodala njena majka RA nego njen otac GA i njegov brat FA, stric tužene ad.1 koji je preminuo 2016. godine, otac tužene ad.1 da je preminuo negdje 1998. godine. Njih dvojica da su bili vlasnici ove parcele i oni da su to prodali CA, da ne zna kolika je bila kupoprodajna cijena, a CA da je predmetnu parcelu počeo koristiti već prije nego što je kupio, nakon što je parcelu kupio da je nastavio koristiti na način da parkiraju vozila i ta parcela da je zemljana površina. Navodi da je ova nekretnina uredno prodana CA i da kasnije više nitko od srodnika tužene ad.1 nije mogao njom raspolagati pa tako ni njena majka RA koja je to uredno znala i da je majka bila sposobna za rasuđivanje sve do svoje smrti. Tek kada je tužitelj došao kod njih u dvor, prije podnošenja ove tužbe i na mobitelu pokazao darovni ugovor, a dogodila se jedna vrlo neugodna situacija jer je pitao što je to majka napravila, tada da je saznala da isti tvrdi kako je majka ovo darovala njegovoj sestri LA – tuženoj ad. 2. Navodi da apsolutno nikakvih saznanja o tome prije nije imala, majka da nije to mogla niti darovati jer su otac i stric to odavno otuđili i prodali CA, negdje oko Domovinskog rata. Naknadno da je u priči sa majkom saznala da je tužena ad. 2 od nje tražila da pođe kod javnog bilježnika navodeći da ona – tužena ad. 2 ima potrebu srediti svoj stan u ovoj kući i da joj majka nešto potpiše. Tužena ad.1 da je zajedno sa tuženom ad. 2 i majkom otišla kod javnog bilježnika u Solinu, međutim, da je udaljena jer joj je navedeno da nema što potpisivati kad nije ni vlasnica, a po njenom mišljenju i mišljenju majke da tu nije smjelo biti nikakvog govora o nekakvoj darovštini predmetnog zemljišta, dakle, da apsolutno nikakve veze darovanje nije trebalo imati sa ovim zemljištem jer majka i nije vlasnica istog. Majka da je pričala da je CA kupio 150 m2 predmetne parcele, ne čitavu, pa da je očito smatrala da po traženju tužene ad. 2 treba njoj nešto potpisati radi reguliranja sređenja stanja stana tužene ad. 2, detalje da ne zna i da ne bi željela ništa govoriti o čemu zaista ništa pobliže ne zna. Za ovu površinu koja ne bi bila prodana da je čula jedino od svoje majke, ne i oca, majka da je nešto govorila da je tu imala "gnjojar", da ne zna što je sa tim "gnjojarom", uglavnom, E da su to sve poravnali i uredno koristili, navodi da je CA čim je kupio predmetnu nekretninu, poravnao čitavu površinu, da je maknut taj "gnjojar", da je poravnat i čitava površina da je nasuta šljunkom. Majka da je bila susjeda čitav život, naravno da je tome svjedočila i da nije imala u pogledu tog nikakvih primjedbi niti je bilo što poduzimala, uglavnom, CA da je sa članovima obitelji još od tih 90-ih godina koristio čitavu površinu.
Tužena ad.2, sestra tužitelja, nesrodna sa tuženom ad. 1, u svom iskazu navodi da iskazi tužitelja i tužene ad.1 nisu točni u onom dijelu da je pok. otac kupio predmetnu nekretninu. Navodi da je stara kuća zajedno sa okućnicom zaista kupljena 1987. godine, u toj kući da su stanovali do 1990. godine otac, ona, dvije sestre, sestra AA i naknadno da je došao tužitelj, ona da se udala 1994. godine i otišla živjeti na Brda, majka da je čitavo vrijeme bila na selu, otac da je srušio staru kuću 1991. godine i na mjestu stare kuće, s tim da je napravio novu i proširenu kuću, da je sagrađena ta nova koja je u današnjim gabaritima, da je to bilo u kolovozu 1994. godine, od tada da su u novoj kući stanovali brat i otac, s tim da je dio nove kuće nelegalno napravljen. Sam tužitelj sa ocem da nije bio u dobrim odnosima, kasnije da su se odnosi popravili, ali da postoji dokumentacija u pogledu toga, tužitelj da nije bio dobar neko vrijeme ni sa majkom, majka da je od nje tražila pomoć, kasnije da je nakon očeve smrti tužitelj popravio svoje odnose sa majkom. Navodi da je majka u predmetnoj kući živjela otprilike 2 mjeseca prije očeve smrti, s tim da je bila s njim na liječenju u Zagrebu u tom periodu. Ova nova kuća, sadašnja, daje za 27 m2 zahvatila predmetnu česticu, predmetna čestica da je površine 150 m2 i to da je zemljana površina, do trenutka kada je izgrađena nova kuća koja je jednim dijelom zahvatila ovu predmetnu česticu, ista da je bila obrasla i da je zaista postojao taj "gnjojar" na istoj. Navodi da se otac nakon izgradnje nove kuće jednim automobilom, svojim, parkirao na predmetnoj čestici i to kada je završio novu kuću negdje od 1995. godine pa nadalje. Ona da je držala da je to očeva nekretnina, da nije posebno o tome vodila računa do očeve smrti, svakako, tvrdi da nikakvu dokumentaciju iz očeve i majčine kuće nije uzela, o tome da nema govora, da nije uzela očevu oporuku i ovo što je naveo tužitelj da nije točno. Kada je otac preminuo, da je išla provjeravati dokumentaciju u pogledu svoje kuće jer su dvije sobe koje su pripale njoj kada ih je majka podijelila upravo na predmetnoj nekretnini na tih 27 m2. To da je rekla bratu i majci, tražila da svi skupa naprave postupak legalizacije, tada da nije imala saznanja o tome da otac nije vlasnik predmetne nekretnine, kada je utvrdila da je upisana gospođa RA na predmetnu nekretninu, od svih njih da je tražila da idu skupa kod RA i da je pitaju, da, ako je predmetnu nekretninu prodala njihovom ocu, dokaže da je to prodala. Oni da nisu bili zainteresirani, tužitelj da nikako nije bio zainteresiran, da nije želio provesti postupak legalizacije i da ga to nije zanimalo. Uz znanje svih njih da je 2020. godine otišla u kuću kod RA koja je susjeda, da joj je ona izričito kazala da je ovih 27 m na kojima je otac napravio kuću i dijelom zahvatio predmetnu česticu darovala njenom ocu, a da je ostatak površine upravo njezin, da to nije prodano ocu i da to ne da nikome, da je kazala da to hoće jedino tuženoj ad.2 darovati i nikome drugom. Tužena ad.2 da je tražila da se sa tim suglasi njena kćer ČA – tužena ad. 1, sa njom da je u nekoliko navrata zaista razgovarala i ona da je znala za stav svoje majke, da je trebala to znati. Dakle, RA da joj je darovala predmetnu nekretninu, ona, tužena ad.1 i tužena ad.2 da su bile zajedno kod javnog bilježnika u Solinu, javna bilježnica da je tuženoj ad. 1 dala da pročita ugovor o darovanju, ona da je to ispred tužene ad.2 držala pred sobom, da je to trebala trebala pročitati, a je li pročitala tekst da ne zna. Svakako, njena majka RA da je uzela primjerak ugovora o darovanju i ponijela ga kući tako da je u svakom slučaju tužena ad. 1 mogla ponovno utvrditi što u tom ugovoru piše. Nakon zaključenja ugovora o darovanju sa RA da nije ni bratu, sestrama ni majci kazala odmah za zaključenje ovog ugovora, to da je tužitelju kazala u srpnju 2020. godine i navela, smatrajući, da se svakako lakše dogovoriti njima kao članovima obitelji u pogledu korištenja predmetne nekretnine i podjele iste, kada je to ona stekla od RA i postala vlasnica. Navodi da bi se ona uredno sa njima dogovorila o podjeli predmetne nekretnine uz uvjet da etažiraju čitavu kuću, tuženik smatra da to ne treba napraviti i da to nije želio. Što se tiče predmetne nekretnine, da nije točno da je istu poravnao otac za života, da su istu poravnali i nasuli šljunkom oni kao djeca uz znanje majke 2010. godine i od tada da ona koristim polovinu te površine za parkiranje vozila i na jednom dijelu da je iskopala gredice i nasula zemlju. Tužitelj smatra da ona nema nikakvih prava na ovom dvorištu, ona smatra da je vlasnica toga i na preostalom dijelu da bratu i sestrama dopušta parkiranje. Dakle, ponavlja da otac nije stekao kupoprodajom predmetnu nekretninu, prema navodu RA ona da je ocu darovala 27 m2 za izgradnju kuće, a ostalu površinu da je darovala njoj. Navodi da je ovaj "gnjojar" poravnat zajedno sa čitavom površinom te 2010. godine i da od tada više nije postojao.
Nakon saslušanja tužene ad. 2, tužena ad.1 navodi da ona sa svojom majkom nije razgovarala nikada o darovanju predmetne nekretnine odnosno zemljišta, da o tome nije razgovarala ni sa tuženom ad. 2 i njenim suprugom, da je ona telefonskim putem pozvana da ode sa majkom kod javnog bilježnika i da su i ona i majka čitavo vrijeme mislile da majka mora potpisati tuženoj ad. 2 priznanje ove manje površine na kojoj je sagrađena kuća CA kojom su oni zahvatili ovu površinu, ponavlja da niti sa majkom nije pričala niti bilo kime da bi to bilo darovanje zemljišta. Navodi da je kod odlaska kod javnog bilježnika njena majka zaboravila kući osobnu iskaznicu, majku da je kući po osobnu iskaznicu vozio suprug tužene ad. 2, za to vrijeme u čekaonici da su ostale ona i tužena ad. 2 koja je kod sebe držala papire i da joj ništa nije pokazala niti da je ona to od nje tražila. Kada su se majka i suprug tužene ad. 2 vratili kod javnog bilježnika, da je javni bilježnik pitao nju i majku tko je vlasnik te kuće, ne zemljišta, da su kazale da je to majka i da joj je kazano – njoj da ona nema što potpisati i da tu može ostati sjediti. Navodi da je ona ostala sjediti i da tekst ugovora javni bilježnik nije naglas čitao, nije ga čitala niti majka, navodi da ga ona nije uzela u ruke nikako – tužena ad. 1, nakon ovjere da je majka otišla kući, ona svojoj kući i da od majke nije nikada uzela primjerak ugovora na čitanje odnosno tog dokumenta koji je ovjeren, da to nije ni tražila na uvid niti smatrala potrebnim, ponavlja da je to vidjela tek na mobitelu tužitelja kada je on došao u dvorište njene kuće vezano za navedeno.
U bitnom sud prihvaća iskaze tužitelja i tužene ad.1 kao logične, uvjerljive i u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Predmetna nekretnina – čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8876 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 150 m2, ranije upisana na RA, zahvaćena je u dijelu od 27 m2 kućom ostavitelja CA, anagrafske oznake [adresa] i to nije sporno između stranaka. U preostaloj površini ista danas predstavlja parking za kuću tužitelja i tužene ad.2 i sporno je među strankama je li tužena ad.2 vlasnica čitava predmetne nekretnine odnosno je li prije zaključenja Ugovora o darovanju između RA i tužene ad.2, predmetna nekretnina otuđena CA. Temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud drži da jest i da bi se u slučaju Ugovora o darovanju između RA i tužene ad.2 radilo o pravnom poslu koji ne proizvodi pravni učinak jer, jednostavno rečeno, RA više u stvarnosti nije mogla u korist tužene ad.2 raspolagati ovom nekretninom pravnim poslom. Dakle, Ugovor o darovanju bio bi fiktivan pravni posao, prema stavu ovog suda, što je i logično jer nema logike u tome da bi RA nekretninu jednostavno darovala tuženoj ad.2, dakle, besplatnim pravnim poslom, logičan je i uvjerljiv za ovaj sud zaključak da je RA izašla tuženoj ad.2 u susret, očito misleći da pomaže u sređenju zemljišnoknjižnog stanja već odavno otuđene nekretnine koju u biti čitavo vrijeme, godinama, koriste tužitelji i tužena ad.2, odnosno CA, njihov zajednički prednik, otac i suprug.
Ranija tužena ad.1 RA, koja je dala odgovor na tužbu u ovom postupku, bila je rezolutna po pitanju predmetne nekretnine, ista je navela da do prije par mjeseci (prije davanja odgovora na tužbu) nije niti znala da je ona upisana kao vlasnica predmetne čest.zem., a da je ovu predmetnu nekretninu još za života njen pokojni suprug GA prodao CA, 1990.godine, da mu je CA isplatio čitavo kupoprodajnu cijenu te da su potpisali i ugovor o kupoprodaji, ali da zbog proteka vremena ne može tvrditi da je postojao ugovor u pisanom obliku. RA je ispustila i kod javnog bilježnika ovjerila potpis na Izjavi iz srpnja 2020.godine (list 7/8 spisa) iz koje proizlazi da je predmetnu nekretninu prodala prije više godina CA koji joj je platio u cijelosti kupoprodajnu cijenu.
Prema stavu ovog suda navodi RA iz odgovora na tužbu i pregledane Izjave, ukazuju na okolnost da je čitava predmetna čestica prije mnogo godina otuđena upravo predniku tužitelja i tužene ad.2 – CA, da je isti stekao valjanim pravnim poslom ovu nekretninu od supružnika RA, GA ili RA te da je ista plaćena u cijelosti. Dakle, prema stavu ovog suda predmetnu nekretninu je valjanim pravnim poslom (iako nema traga pisanom ugovoru) stekao CA i ova pogodba je u potpunosti izvršena jer je upravo CA stupio u posjed predmetne nekretnine i na dijelu iste je (za 27m2) položena i njegova nadograđena kuća. Sama RA o ovom navodi u odgovoru na tužbu, navodi da su oni neposredni susjedi sa Milićima (kuća u [adresa] čiji se najistočniji dio nalazi na predmetnoj čestici). U odgovoru na tužbu RA navedene su i okolnosti zaključenja Ugovora o darovanju sa tuženom ad.2 koja joj je u veljači 2020.godine navela da uređuje vlasničko stanje svog stana u ovoj kući, navodi i okolnosti koje su dovele do potpisivanja predmetnog Ugovora o darovanju i ovjere potpisa na istom, a sud drži logičnim da je ista mislila da radi uslugu tuženoj ad.2, ali i svim tužiteljima, svima kao nasljednicima CA, sa kojima je čitavo vrijeme bila susjeda i u dobrim odnosima, logično je da ista u poznim godinama svog života nije morala znati za upisano zk stanje predmetne nekretnine i pravni značaj darovanja, logično je i to da je očito mislila da time radi uslugu nasljednicima CA i da je u biti bila u zabludi, jer očito nije niti mislila niti znala da se radi o pravnom osnovu za upis prava vlasništva samo tužene ad.2 na predmetnoj nekretnini, a koja je već ranije bila otuđena CA. Sve je ovo što je navela RA u odgovoru na tužbu i Izjavi logično i u skladu sa svim izvedenim dokazima, a o tome iskazuje i tužena ad.1 – njena kćer i jedina nasljednica. Dakle, sud drži logičnim da je RA postala svjesna onoga što je potpisala i na čemu je ovjerila potpis, punog značaja tog ugovora, nakon što joj se obratio tužitelj ad.1 i ista je u biti nakon toga, sud to drži vjerodostojnim, obrazložila kako je došlo do ovog pravnog posla koji ne proizvodi pravni učinak. Tom stavu se priklonila, te isti kvalitetno obrazložila, tužena ad.1, nasljednica i kćer RA, sud drži da niti iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da predmetna nekretnina ne bi u cijelosti bila na valjan način otuđena CA za njegovog života. Iskaz tužitelja ad.1 je logičan i uvjerljiv, životan, isti iskazuje o tome da je prednik CA još 90- ih godina kupio predmetnu česticu od RA i da je istu poravnao, skinuo sloj zemlje, a RA je tom stupanju o posjed i posjedu svjedočila jer je bila neposredna susjeda obitelji CA i predmetne nekretnine. Jedino u čemu se iskazi tužitelja ad.1, RA i tužene ad.1 ČA razlikuju, a što nije od odlučne važnosti, jest to tko je u biti prodao predmetnu nekretninu CA, iako se svi slažu u tome da je CA kupio česticu i stupio u posjed iste nakon kupnje, davno. Dakle, različito iskazuju o tome je li česticu prodala RA ili njen suprug GA sa svojim bratom FA, svakako, za zaključiti je da su H kao starosjedioci bili vlasnici predmetne nekretnine i da su predmetnu nekretninu u punoj površini otuđili upravo CA koji je kuću dijelom i sagradio (27 m2) na istoj. Tužena ad.1 navodi da je CA parcelu počeo koristiti i prije nego što je kupio i da je ista od strane CA korištena kao parking, da se radi o zemljanoj površini (u preostalom dijelu na kojem nije izgrađena kuća CA – dijelom). Dakle, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina valjanim pravnim poslom otuđena od strane stvarnih vlasnika CA i da je on čitavo vrijeme, kasnije i njegovi nasljednici, u posjedu iste, da je uklonio ranije postojeći gnjojar, poravnao istu i da se ista čitavo vrijeme, do danas koristi uredno kao parking.
Sam iskaz tužene ad.2 ide u pravcu toga da je ona držala da je otac CA nakon izgradnje nove kuće parkirao automobil na predmetnoj nekretnini, da je ona držala da je to očeva nekretnina, da nije o tome vodila računa do očeve smrti. Navodi da je nakon očeve smrti išla provjeriti dokumentaciju i utvrdila da je dio kuće zahvatio predmetnu nekretninu za 27m2.
Dakle, sama tužena ad.2 je do očeve smrti držala da je čitava predmetna nekretnina očevo vlasništvo, vlasništvo CA, koji očito nije izvršio sređenje zk stanja iako je kupoprodajna pogodba u cijelosti izvršena i on stupio u posjed predmetne nekretnine na kojoj je dijelom napravio i novu, proširenu kuću. Ničim tužena ad.2 u ovom postupku, prema stavu suda, nije dokazala da tome nije bilo tako, ista je očito željela srediti zk stanje, ali samo u svoju korist, a očito RA o tome nije u dovoljnoj mjeri, kao starija žena i susjeda, vodila računa. Logično je da RA o tome nije vodila računa jer je očito držala da predmetna nekretnina više nije njeno vlasništvo, dapače, znala je čitavo vrijeme da je ista otuđena CA koji je i koristi i koji je dijelom istu zahvatio kod gradnje nove kuće. Tužena ad.2 u svom iskazu navodi da se u pogledu korištenja i podjele predmetne nekretnine lakše dogovoriti članovima obitelji CA, kada je ona to stekla od RA i postala vlasnica, iskazuje da bi se sa ostalim nasljednicima CA dogovorila o podjeli nekretnine uz uvjet da etažiraju čitavu kuću. Prema stavu ovog suda, kada se iskaz tužene ad.2 dovede u vezu sa svim ostalim izvedenim dokazima, to dovodi do zaključka da je tužena ad.2 znala da je otac CA stekao čitavu predmetnu nekretninu pogodbom koja je u cijelosti izvršena, kupoprodajom od vlasnika i stupio u nesmetan posjed iste do svoje smrti, a nakon toga njegovi nasljednici. Okolnost što je predmetna nekretnina još bila upisana na RA, a da to zk stanje nije odgovaralo stvarnom stanju, dovela je to toga da je tužena ad.2 željela besplatnim pravnim poslom steći predmetnu nekretninu za 1/1 dijela i u biti kasnije tu okolnost koristiti kod dogovora o etažiranju kuće sa ostalim nasljednicima, tužiteljima. Ovo dovodi do zaključka da je i sama tužena ad.2 u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju sa RA znala, kao što je znala i prije očeve smrti, da je u biti stvarni vlasnik predmetne nekretnine upravo otac, a ne RA i da je RA formalno upisana u zk kao vlasnica iste, što ne odgovara stvarnom stanju. Tužena ad.2 je odlučila srediti zk stanje predmetne nekretnine, na način da, umjesto da stekne dio iste kao nasljednica CA, stekne istu za 1/1 na svoje ime, besplatnim poslom od nevlasnika – RA, bez znanja ostalih tužitelja i očito bez pravog stava i znanja RA koja je bila u zabludi u pogledu pravnog značaja ovog darovanja, po ostale nasljednike CA. Dokumentacija koju je tužena ad.2 priložila spisu ne dovodi do drugačijeg zaključka suda, sud je stava da su u ovom postupku izvedeni svi potrebni dokazi za meritorno presuđenje i da nije trebalo izvoditi daljnje dokaze, činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno i ovaj sud je stava da su tužitelji na nedvojben način dokazali ono što tvrde u tužbi, konačno, dokazali su da je njihov zahtjev osnovan, u potpunosti.
Postupanje tužene ad.2 nije pravilno, radi se o situaciji da se zaključuje fiktivni pravni posao darovanja sa upisanom vlasnicom ali u stvarnosti nevlasnicom – RA, nakon smrti oca CA, dugi niz godina nakon što je upravo taj CA čitavu predmetnu nekretninu kupoprodajnom pogodbom koja je u cijelosti izvršena stekao kao stvarni vlasnik, iako nije postigao upis iste na svoje ime u zemljišnim knjigama, očito to ostavljajući za budućnost. Dakle, i RA, njena kćer – tužena ad.1 i svi nasljednici CA (uključujući i tuženu ad.2) su očito znali da je predmetna nekretnina kupljena od strane CA koji je stupio u neprekinuti i dugogodišnji posjed iste, kako je predmetna nekretnina otuđena CA još 90.ih godina prošlog stoljeća, prije nekoliko desetljeća, to je očito Ugovor o darovanju koji je tužena ad.2 zaključila sa RA fiktivni pravni posao, isti ne proizvodi pravne učinke i nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih u tom trenutku ima, a RA (po svom priznanju) nije ni bila vlasnica predmetne nekretnine u trenutku darovanja iste tuženoj ad.2, taj pravni posao ne proizvodi učinke, radi se o ništetnom pravnom poslu i zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti u cijelosti kao osnovan. Prema odredbi čl.285. Zakona o obveznim odnosima (NN Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, 155/23, dalje: ZOO), radi se o prividnom ugovoru o darovanju, koji nema učinka među ugovornim stranama. Prema odredbi čl.327.ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, odredba čl.328. ZOO-a propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Dakle, ugovor o darovanju je fiktivan pravni posao, tužena ad.2 i RA znale su da je predmetna nekretnina odavno otuđena CA i da RA više nije stvarna vlasnica iste, što je ona kasnije u ovom postupku i potvrdila, kao i njena kćer, sadašnja tužena ad.1. Stvarni vlasnik predmetne nekretnine je bio do svoje smrti upravo CA, kako su tužitelji i tužena ad.2 njegovi nasljednici, to bi svi oni bili vlasnici za po 1/7 dijela iste i valjalo je prihvatiti zahtjev i na ovo utvrđenje i upis tog prava u zemljišnim knjigama, za taj dio na svakog od njih, sada je temeljem ništetnog pravnog posla, fiktivnog ugovora o darovanju koji ne proizvodi pravne učinke, za 1/1 dijela upisana tužena ad.2, nepravilno.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljima u odnosu na tuženu ad.2 koja se usprotivila tužbenom zahtjevu, s obzirom na v.p.s. odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podneska od 2.srpnja 2024.godine, zastupanje na ročištima održanim dana 28.rujna 2023.godine, 12.ožujka 2024.godine, 20.lipnja 2024.godine i 4.prosinca 2024.godine; svaka radnja po 250 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od po 500,00 eura, a uz uvećanje od 50% za zastupanje više osoba daje iznos od po 750,00 eura po pojedinoj radnji, odnosno ukupan iznos od 4.500,00 eura. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 1.125,00 eura i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 90,25 eura, tako da je konačno tužena ad.2 obvezana na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljima iznos od ukupno 5.715,25 eura sa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, a trošak pristojbe presude nije zatražen u određenom iznosu, zahtjev u ovom dijelu nije određen pa ovaj trošak tužiteljima nije ni priznat. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška spram tužene ad.1 valjalo je odbiti kao neosnovan jer se ni ranija tužena ad.1, niti njena kćer, sadašnja tužena ad.1 nisu usprotivili zahtjevu tužitelja, nisu prouzročile trošak tužiteljima pa tužiteljima u odnosu na tuženu ad.1 trošak nije niti dosuđen. U Splitu, 28. veljače 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženoj ad. 1
3. Tuženoj ad. 2
