REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-86/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Brbić Valković, odvjetnici u Puli, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz OD Leko i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. veljače 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9012827110 koji je zaključen dana 25. srpnja 2007. godine između tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika, PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, OIB: 02535697732, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo kao i sve kasnije izmjene te odluke.
II Nalaže se PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, da tužiteljici PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.640,16 EUR sa zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 96,93 EUR od 3. studenog 2008. do isplate
na iznos od 96,92 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate
na iznos od 96,92 EUR od 18. prosinca 2008. do isplate
na iznos od 96,92 EUR od 16. siječnja 2009. do isplate
na iznos od 96,91 EUR od 18. veljače 2009. do isplate
na iznos od 96,91 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate
na iznos od 96,90 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate
na iznos od 96,90 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate
na iznos od 96,89 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate
na iznos od 96,88 EUR od 7. kolovoza 2009. do isplate
na iznos od 96,88 EUR od 2. rujna 2009. do isplate
na iznos od 96,87 EUR od 6. listopada 2009. do isplate
na iznos od 96,86 EUR od 2. studenog 2009. do isplate
na iznos od 96,85 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate
na iznos od 96,84 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate
na iznos od 96,83 EUR od 1. veljače 2010. do isplate
na iznos od 96,82 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate
na iznos od 96,81 EUR od 2. travnja 2010. do isplate
na iznos od 96,80 EUR od 3. svibnja 2010. do isplate
na iznos od 96,79 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate
na iznos od 96,77 EUR od 12. srpnja 2010. do isplate
na iznos od 96,76 EUR od 17. kolovoza 2010. do isplate
na iznos od 96,75 EUR od 3. rujna 2010. do isplate
na iznos od 96,73 EUR od 12. listopada 2010. do isplate
na iznos od 96,72 EUR od 12. studenog 2010. do isplate
na iznos od 96,70 EUR od 13. prosinca 2010. do isplate
na iznos od 96,68 EUR od 11. siječnja 2011. do isplate
na iznos od 96,67 EUR od 11.veljače 2011. do isplate
na iznos od 96,65 EUR od 10. ožujka 2011. do isplate
na iznos od 96,63 EUR od 11. travnja 2011. do isplate
na iznos od 96,61 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate
na iznos od 96,59 EUR od 13. lipnja 2011. do isplate
na iznos od 96,57 EUR od 13. srpnja 2011. do isplate
na iznos od 96,55 EUR od 10. kolovoza 2011. do isplate
na iznos od 96,53 EUR od 12. rujna 2011. do isplate
na iznos od 96,50 EUR od 11. listopada 2011. do isplate
na iznos od 96,48 EUR od 11. studenog 2011. do isplate
na iznos od 96,45 EUR od 12. prosinca 2011. do isplate
na iznos od 96,43 EUR od 16. siječnja 2012. do isplate
na iznos od 96,40 EUR od 22. veljače 2012. do isplate
na iznos od 96,38 EUR od 22. veljače 2012. do isplate
na iznos od 96,35 EUR od 12. ožujka 2012. do isplate
na iznos od 96,32 EUR od 12. travnja 2012. do isplate
na iznos od 96,29 EUR od 14. svibnja 2012. do isplate
na iznos od 96,27 EUR od 8. lipnja 2012. do isplate
na iznos od 96,24 EUR od 11. srpnja 2012. do isplate
na iznos od 96,20 EUR od 13. kolovoza 2012. do isplate
na iznos od 96,17 EUR od 11. rujna 2012. do isplate
na iznos od 96,14 EUR od 12. studenog 2012. do isplate
na iznos od 96,11 EUR od 11. prosinca 2012. do isplate
na iznos od 96,07 EUR od 9. siječnja 2013. do isplate
na iznos od 96,04 EUR od 12. veljače 2013. do isplate
na iznos od 96,00 EUR od 11. ožujka 2013. do isplate
na iznos od 95,97 EUR od 11. travnja 2013. do isplate
na iznos od 95,93 EUR od 13. svibnja 2013. do isplate
na iznos od 95,89 EUR od 11. lipnja 2013. do isplate
na iznos od 95,86 EUR od 11. srpnja 2013. do isplate
na iznos od 95,82 EUR od 12. kolovoza 2013. do isplate
na iznos od 95,78 EUR od 10. rujna 2013. do isplate
na iznos od 95,73 EUR od 14. listopada 2013. do isplate
na iznos od 95,69 EUR od 11. studenog 2013. do isplate
na iznos od 95,65 EUR od 11. studenog 2013. do isplate
na iznos od 95,61 EUR od 13. siječnja 2014. do isplate
na iznos od 95,56 EUR od 13. veljače 2014. do isplate
na iznos od 95,52 EUR od 14. ožujka 2014. do isplate
na iznos od 95,47 EUR od 18. travnja 2014. do isplate
na iznos od 95,42 EUR od 13. svibnja 2014. do isplate
na iznos od 95,37 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate
na iznos od 95,32 EUR od 14. srpnja 2014. do isplate
na iznos od 95,28 EUR od 14. kolovoza 2014. do isplate
na iznos od 95,22 EUR od 15. rujna 2014. do isplate
na iznos od 60,65 EUR od 15. rujna 2014. do isplate
na iznos od 60,61 EUR od 14. listopada 2014. do isplate
na iznos od 60,57 EUR od 17. studenog 2014. do isplate
na iznos od 60,52 EUR od 15. prosinca 2014. do isplate
na iznos od 60,48 EUR od 26. siječnja 2015. do isplate
na iznos od 60,43 EUR od 16. veljače 2015. do isplate
na iznos od 49,23 EUR od 18. ožujka 2015. do isplate
na iznos od 49,19 EUR od 15. svibnja 2015. do isplate
na iznos od 49,15 EUR od 15. lipnja 2015. do isplate
na iznos od 49,11 EUR od 15. lipnja 2015. do isplate
na iznos od 49,06 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate
na iznos od 49,02 EUR od 18. kolovoza 2015. do isplate
na iznos od 38,64 EUR od 14. rujna 2015. do isplate
na iznos od 38,60 EUR od 19. listopada 2015. do isplate
na iznos od 38,56 EUR od 16. studenog 2015. do isplate
na iznos od 38,52 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate
na iznos od 38,48 EUR od 18. siječnja 2016. do isplate
na iznos od 38,44 EUR od 24. ožujka 2016. do isplate
na iznos od 24,78 EUR od 24. ožujka 2016. do isplate
na iznos od 24,75 EUR od 18. travnja 2016. do isplate
na iznos od 24,71 EUR od 20. lipnja 2016. do isplate
na iznos od 24,68 EUR od 18. srpnja 2016. do isplate
na iznos od 24,65 EUR od 22. kolovoza 2016. do isplate
na iznos od 24,61 EUR od 16. rujna 2016. do isplate
na iznos od 17,86 EUR od 16. rujna 2016. do isplate
na iznos od 17,83 EUR od 17. listopada 2016. do isplate
na iznos od 17,80 EUR od 15. prosinca 2016. do isplate
na iznos od 17,77 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate
na iznos od 17,74 EUR od 22. veljače 2017. do isplate
na iznos od 17,71 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate
na iznos od 3,09 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate
na iznos od 3,07 EUR od 17. travnja 2017. do isplate
na iznos od 3,06 EUR od 21. svibnja 2017. do isplate
na iznos od 645,52 EUR od 30. svibnja 2017 do isplate
po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. (Narodne novine, br. 72/02), a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (Narodne novine, br. 35/05), a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.284,35 EUR u roku od 15 dana sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija.
IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom 25. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu koji se vodi pod brojem 9012827110 kojim mu je tuženik odobrio iznos od 660.000,00 kuna. Predmetnim Ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke a koja je u vrijeme zaključenja Ugovora iznosila 4,98%. U vrijeme zaključenja Ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, te nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita kamatna stopa se u nekoliko navrta povećavala što je za posljedicu imalo povećanje mjesečnih anuiteta. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, a gdje je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da u vrijeme zaključenja ugovora nisu sa korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametra i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke, stoga tužitelj smatra da je ništetna odredba čl. 4. predmetnog Ugovora. Kako je navedena ugovorna odredba u čl. 4. Ugovora ništetna sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 323 ZOO- a budući je do prijevremene otplate kredita preplatio iznos utvrđen financijskim vještačenjem. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev, te postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, ističe da je predmetni ugovor prestao isplatom kredita a da se odluka Visokog trgovačkog suda ne može primijeniti u ovoj parnici. Tužitelj se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama pa se može zaključiti da su mu bile jasne sve ugovorne odredbe, prava i obveze. Smatra kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi legitimno pravo tuženika budući je upravo pravo tuženika da mijenja kamatnu stopu a na što je tužitelj pristao potpisivanjem klauzule o promjeni kamatne stope. Predmetni ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika i predstavlja pravu volju stranaka. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora niti jednu odredbu nije izdvojio kao spornu. Kamatne stope mijenjaju se u skladu sa tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, što znači da o tome ne odlučuje u potpunosti samostalno i bez ikakvih kriterija tuženik. U navedenom nema nikakve protupravnosti na strani tuženika. Tužitelj svoju tužbu gradi na pogrešnoj premisi, da je kamata trebala ostati fiksna kroz cijelo razdoblje otplate kredita, budući to ne proizlazi iz ugovora. Tuženik ističe prigovor zastare, predlaže tužbeni zahtjev odbiti te postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, zemljišnoknjižni izvadak, pregled uplata, otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, te je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke Goranki Šmer Maraš i saslušana je tužiteljica.
4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:
- da su parnične stranke 25. srpnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 9012827110 na iznos od 660.000,00 kuna, za kupnju nekretnine,
- da je čl. 4 navedenog Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,98 %,
- da se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala.
6. Među strankama postupka sporno je:
- postojanje pravnog interesa tužitelja,
- pasivna legitimacija tuženika,
- zastara potraživanja tužitelja,
- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,
- primjena odluke Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u ovom konkretnom sporu u svezi sa čl. 502.c ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka dana 25. srpnja 2007. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika i isplata razlike preplaćenih iznosa u razdoblju od studenog 2008. do svibnja 2017.
8. U ovoj pravnoj stvari sud je bio donio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-1332/19-20 od 14. srpnja 2022. koja je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1495/2022-2 od 25. siječnja 2023. ukinuta i vraćena ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u bitnom uz uputu da se dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu ukazuje opravdanim, te da je u skladu s danim iskazom potrebno ocijeniti njegovu dokaznu vrijednost za donošenje odluke u konkretnom sporu i utvrđenje povrede prava potrošača na obaviještenost.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. -H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste, a koja presuda, sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, vezan i ovaj sud.
10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužiteljicu u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.
11. Tuženik u individualnom sporu, poput ovoga, može predlagati izvođenje određenih dokaza s ciljem dokazivanja da tužiteljica nije potrošač odnosno da je tijekom pregovara prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljicom pregovarao odnosno da je tužiteljica bila informirana o svim bitnim značajkama i parametrima promjene kamatne stope.
11.1. Sud, unatoč uputi Županijskog suda u Splitu, nije proveo predloženi dokaz tužene saslušanjem djelatnika banke u svojstvu svjedoka na spornu okolnost jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga (zapisnik s ročišta 24. kolovoza 2023.). Dakle, u ovom postupku tuženik je odustao od tog dokaznog prijedloga, ali je tužiteljica predložila da bude saslušana u svojstvu parnične stranke što je sud prihvatio.
11.2. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je novac ostvaren kreditom uložila u renoviranje stana, jer su do tada suprug i ona živjeli u stanu s njegovim roditeljima. Riječ je o stanu u obiteljskoj kući u kojoj žive zajedno sa suprugovim roditeljima, svi na istoj adresi. Taj stan koriste isključivo za stanovanje. Što se tiče pregovora vezano za realizaciju kredita, navela je da u banci nije imala nikakve mogućnosti pregovarati o uvjetima kredita, da su joj tvrdili da je to najpovoljniji kredit za nju. Ne spori da je pročitala ugovor o kreditu, ali tvrdi da nije ništa posebno razumjela vezano za promjenu kamate, ne spori da je pisalo da je kamata promjenjiva i da ona razumije značenje toga pojma, ali ističe da su joj u banci govorili da neka ne brine jer da se kamata neće značajnije mijenjati, pri tome da su joj naglasili da će o svakoj promjeni dobiti obavijest, ali da nikakve obavijesti nije dobivala. Bio joj je to prvi kredit u životu.
11.3. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan jer je iskazivala logično i životno uvjerljivo, uz napomenu da ni tuženik njezin iskaz nije osporio.
11.4. Na temelju iskaza tužiteljice koja je navela da je kredit utrošila na adaptaciju stana u obiteljskoj kući u kojem živi zajedno s obitelji, sud je utvrdio da je kredit utrošila na osobne potrebe, a ne u poslovne svrhe i uzimajući u obzir druge okolnosti i to osobito da niti iz jednog drugog dokaza ne proizlazi drugačije, sud je utvrdio da tužiteljica ima svojstvo potrošača.
11.5. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika, suprotno navodima tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
12. Osim toga, nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena je iz razloga izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope pa za ovaj spor nije ni odlučno eventualno postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.
12.1. Iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak je predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
12.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
12.3. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi i kako (utjecajem kojih faktora) do nje dolazi, naime svaki porast kamatne stope uzrokuje povećano kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.
12.4. Pritom, nije odlučna okolnost niti da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene. Nije relevantan niti navod tuženika da je povećanje kamatne stope bilo gospodarski opravdano, i to sve iz razloga jer način promjene kamatne stope nije preciziran.
13. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tužena, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji joj je to nalagao, kao banka, tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, sve kako to traži tužitelj u točki I izreke presude.
14. Iz toga nadalje proizlazi da je tužena u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primila povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Iz navedenog proizlazi pravni interes tužitelja za podnošenjem predmetne tužbe.
15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Goranki Šmer Maraš koja je 13. studenog 2021. dostavila pisani nalaz i mišljenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je razlika stvarno plaćene kamate iz kredita i početne kamate iz početnog otplatnog plana za kredit, odnosno ukupna preplata po kreditu po osnovi preplaćene kamate 65.099,33 HRK kako je specificirano u stupcu 14 Tabele br. 3.
15.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, te je podneskom od 1. lipnja 2022. specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka.
15.2. Tužena je prigovorila nalazu i mišljenju, ali samo u pogledu pravnih stavova i zadatka koji je sud dao vještaku, a nije osporila matematički izračun, stoga niti je predložila niti je sud smatrao potrebnim provesti dopunu vještačenja u odnosu na zadatak suda dan vještaku.
16. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan. Naime, tužiteljica ima pravo na povrat dijela kamata koje je platila nakon povećanja kamatnih stopa od strane tužene i to onog dijela koji je viši od kamata koje je trebala plaćati po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi. Radi se o iznosima koji su tuženoj neosnovano pripali, pa ih je obvezna vratiti tužiteljici prema odredbama iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, nadalje ZOO) o stjecanju bez osnove.
17. Tužena je istaknula i prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Odredba čl. 214. st. 1. do 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11 dalje ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1 ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a st. 3 istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari proizlazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 224. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, utvrđeno je da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor tuženika odbija kao neosnovan.
18. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenih činjenica prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, utvrdio ništetnost pojedinih ugovornih odredbi te naložio tuženoj da tužiteljici ispati iznos od ukupno 8.640,16 EUR (što prema fiksnom tečaju predstavlja protuvrijednost iznosa 65.099,33 HRK), a kako je to navedeno u izreci presude.
19. Tužiteljici su priznate i zatezne kamate na preplaćeni iznos od plaćanja pojedinačnih mjesečnih iznosa sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a temeljem čl. 1115. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe, za pristup na ročišta 1. veljače 2021., 10. lipnja 2021., 2. lipnja 2022., 24. ožujka 2023. i 4. veljače 2025. te za sastav podneska od 23. srpnja 2021. sve po 100 bodova, odnosno ukupno 700 bodova, što uvećano za vrijednost boda i PDV iznosi ukupno 1.750,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 202,54 EUR kn tako da ukupan trošak priznat tužiteljici iznosi 2.284,35 EUR.
20.1. Obzirom je tužena u cijelosti izgubila ovaj spor, odbijen je i njezin zahtjev za naknadom parničnog troška.
U Puli 28. veljače 2025.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
- tužiteljici po punomoćnici
- tuženoj po punomoćnicima
