REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Ps-1/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta 11, protiv tuženice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Jasminku Trubelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u potpunosti oslobodi od osoba i stvari stan koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 65. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-65) – jednosobni stan br.1 na XIII (trinaestom) katu, površine 39,61 čm, te ga preda u posjed tužiteljici PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 658,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 3. siječnja 2024. navela kako je vlasnica stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 500/8 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je upisan kao 65. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-65)- jednosobni stan br. 1 na XIII. katu površine 39,61 čm. Nadalje je navela kako je 15. lipnja 2020. sa tuženicom zaključila Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom, s otkaznim rokom od mjesec dana, te da je tijekom 2023. tuženica odbila bilo kakvu komunikaciju s tužiteljicom i prestala dopuštati tužiteljici obilazak predmetnog stana. Ujedno je istaknula kako je tuženica bez znanja i suglasnosti tužiteljice izmijenila bravu na ulaznim vratima stana, uslijed čega tužiteljica više ni na koji način nema mogućnost utvrditi stanje svoje nekretnine. Navela je kako je Ugovor o najmu stana otkazan zaključno s 20. prosinca 2023., te da je tuženici 8. prosinca 2023. odaslan dopis kojim je obaviještena da će tužiteljica 20. prosinca 2023. doći radi primopredaje stana, s time da tuženica označenog datuma nije htjela otvoriti vrata tužiteljici.

2. Ističući kako tuženica ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora o najmu stana, te odbija iseliti iz predmetne nekretnine, to je tužiteljica tužbenim zahtjevom predložila naložiti tuženici da predmetni stan u potpunosti oslobodi od osoba i svojih stvari, te ga preda u posjed tužiteljici.

3. Tuženica je u odgovoru na tužbu učinila nespornim da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana i da su stranke 15. lipnja 2020. u pogledu istog stana sklopile ugovor o najmu. Istaknula je kako u navedenom stanu stanuje sa svojom maloljetnom kćeri, te osporila navode tužiteljice o izmjeni brave i prestanku dopuštanja obilazaka stana, navodeći kako je sve svoje obveze iz ugovornog odnosa uredno izvršavala. Navela je kako joj je tužiteljica odbijala dati suglasnost za prijavu prebivališta na adresi navedenog stana, da je nenajavljenim dolascima neprimjereno zadirala u privatnost tuženice, te da je ignorirala opetovane pozive za sanaciju oštećenja na zidu kupaonice zbog čega je bilo ugroženo zdravlje tuženice i njezinog djeteta, a čime je kršila odredbe Zakona o najmu stanova. Također je istaknula kako nikada nije zaprimila otkaz ugovora o najmu stana, uslijed čega nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe radi iseljenja, te osporila da je tužiteljica 20. prosinca 2023. pristupila na adresu stana. Ujedno je navela kako predmetni stan predstavlja dom tuženice i njezine maloljetne kćeri, slijedom čega, sukladno čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, ne postoje uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva (list 31- 35 spisa).

4. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem isprava: izvatka iz BZP-a od 3. siječnja 2024. (list 5 spisa), Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 15. lipnja 2020. (list 6- 9 spisa), dopisa punomoćnice tužiteljice od 8. prosinca 2023. (list 10 i 86 spisa), ispisa korespondencije porukama putem WhatsApp aplikacije (list 44- 63 spisa), dopisa od 17. studenog 2023. (list 84 spisa) i ispisa sa stranice Hrvatske pošte (list 85 spisa), pregledane su fotografije s lista 64- 70 spisa, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 116 spisa).

5. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice prema tuženici radi predaje u posjed nekretnine- stana u [adresa], površine 39,61 m2, koji se nalazi na trinaestom katu, slobodne od stvari i osoba.

7. Tuženica je u odgovoru na tužbu učinila nespornim da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, te da su stranke u odnosu na isti stan zaključile ugovor o najmu. Osporila je osnovanost tužbenog zahtjeva, ističući kako je uredno izvršavala svoje ugovorne obveze, te da je tužiteljica postupala suprotno svojim obvezama kao najmodavac, pri čemu je navela kako nikada nije zaprimila otkaz ugovora o najmu, te je istaknula prigovor prava na dom.

8. U daljnjem tijeku postupka, iako uredno pozvana, tuženica nije pristupala na ročišta niti iznosila nikakve daljnje navode niti dokazne prijedloge. S time u svezi, valja istaknuti kako je tuženica dopisom upućenim sudu elektroničkom poštom 14. listopada 2024. u 11,54 sati podnijela zamolbu za odgodu pripremnog ročišta zakazanog za isti dan u 12,00 sati (list 99 spisa). Navedenom prijedlogu nije udovoljeno, budući da je ocijenjeno kako tuženica nije ničime dokazala da za odgodu navedenog ročišta postoje opravdani razlozi u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZPP.

9. Naime, valjalo je imati na umu da je odgodu navedenog ročišta tuženica predložila netom prije zakazanog početka ročišta, ne dostavljajući pritom nikakvu medicinsku dokumentaciju kojom bi potkrijepila svoje navode o nemogućnosti pristupa zbog bolesti. Također valja istaknuti kako je tuženica naknadno dostavila potvrdu liječnika od 14. listopada 2024. u kojoj je naveden samo tekst "Gđa je bolesna 14.10.2025." (list 103 spisa). Međutim, s obzirom da u navedenoj liječničkoj potvrdi nije navedena nikakva dijagnoza niti kakav drugi podatak na temelju kojeg bi bilo moguće nedvojbeno zaključiti je li tuženica doista bila onemogućena pristupili na pripremno ročište zbog zdravstvenih razloga, to navedena liječnička potvrda nije ocijenjena kao vjerodostojan dokaz opravdanosti izostanka tuženice sa pripremnog ročišta. Pritom valja napomenuti kako je poziv na navedeno ročište tuženici dostavljen 23. rujna 2024. (list 97 spisa), slijedom čega je utvrđeno kako je tuženica imala na raspolaganju dovoljno vremena da prije zaključenja prethodnog postupka pisanim putem iznese sva eventualna očitovanja i dokazne prijedloge u smislu čl. 299. st. 1. ZPP.

10. U odnosu na navode tuženice, tužiteljica je u tijeku postupka istaknula kako tuženica nije uredno izvršavala svoje obveze, budući da je preostao dug po osnovi najamnina i režijskih troškova (list 74- 75 spisa). Također je istaknula kako je sve navodne nedostatke u predmetnom stanu tuženica sama prouzročila, budući da joj je stan predan u urednom stanju, te istaknula kako je svoje dolaske radi obilaska predmetne nekretnine uvijek prethodno najavila, ali da su joj isti bili onemogućeni od strane tuženice. Nadalje je navela kako je otkaz ugovora o najmu tuženici odaslan 17. studenog 2023., te da je isti tuženica zaprimila 27. prosinca 2023., dok je dopis od 8. prosinca 2023. tuženici najprije odaslan preporučenom pošiljkom, a nakon neuspjele dostave običnom poštom. Također je istaknula kako je neosnovano pozivanje tuženice na odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći kako navedene odredbe ne ovlašćuju tuženicu kao najmoprimca da stekne pravo vlasništva na stanu u privatnom vlasništvu (list 76- 83 spisa).

11. Uzimajući u obzir sadržaj činjeničnih navoda na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, to proizlazi kako se u predmetnom slučaju sadržajno radi o zahtjevu za predaju u posjed sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV).

12. Sukladno čl. 161. st. 1. ZV, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano kako vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Nadalje, sukladno čl. 163. st. 1. ZV, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

13. U ovom postupku između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u [adresa], u naravi jednosobnog stana površine 39,61 čm na trinaestom katu, što je ujedno utvrđeno uvidom u izvadak iz BZP-a od 3. siječnja 2024. (list 5 spisa).

14. Nadalje, uvidom u Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 15. lipnja 2020. (list 6- 9 spisa- dalje: Ugovor o najmu) utvrđeno je kako je isti sklopljen između tužiteljice kao najmodavca i tuženice kao najmoprimca u pogledu predmetnog stana, i to na neodređeno vrijeme (članak XII. Ugovora o najmu). Pritom je ugovoreno kako isti Ugovor o najmu prestaje na osnovi otkaza koji se daje u pismenom obliku i predaje drugoj ugovornoj strani neposredno, uz potpis ili poštom preporučeno (članak XIII. Ugovora o najmu), te da otkazni rok iznosi mjesec dana i računa se od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani (članak XIV. Ugovora o najmu).

15. Uvidom u ispis korespondencije porukama putem WhatsApp aplikacije (list 44- 49 spisa) utvrđeno je kako je tuženica tužiteljici 17. studenog 2023. poslala poruku u kojoj je, između ostalog, navela kako od sada više neće plaćati najamninu za stan s obzirom da zid u kupaonici nije napravljen već skoro mjesec dana, zbog čega je dovedeno u pitanje zdravlje tuženice i njezine kćeri, potom istaknula kako ju je tužiteljica odlučila izbaciti iz stana pod krinkom uređenja stana i dala rok za iseljenje od 30 dana, te da namjerava izaći iz stana najkasnije do kraja veljače iduće godine.

16. Uvidom u dopis od 17. studenog 2023. utvrđeno je kako je tužiteljica istim dopisom obavijestila tuženicu da raskida ugovor o najmu, budući da ide u potpunu obnovu stana, te ju pozvala da iseli iz stana najkasnije do 17. prosinca (list 84 spisa).

17. Uvidom u dopis punomoćnice tužiteljice od 8. prosinca 2023. (list 10 i 86 spisa) utvrđeno je kako je istim dopisom tužiteljica podsjetila tuženicu da otkazni rok za korištenje njezinog stana ističe 20. prosinca 2023., te pozvala da isti stan pripremi na način da ga oslobodi od osoba i stvari (list 10 spisa).

18. Tužiteljica je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 13. siječnja 2025. navela kako je s tuženicom u lipnju 2020. sklopila ugovor o najmu i predala ključeve predmetnog stana, te da od jeseni 2023. nema pristup tom stanu. Istaknula je kako joj se tuženica ne javlja i ne otvara vrata, te poziva policiju, dok ujedno opravdano sumnja i da je stan oštećen, budući da je sama tuženica potvrdila kako postoje neki problemi sa strujom. Navela je kako je u odnosu s tuženicom sve krenulo nizbrdo nakon što je došlo do curenja dva stana iznad predmetnog stana, da je trebao dugo da se problem otkrije, te da je, nakon što se pristupilo sanaciji nastale štete, ustanovljeno da je potrebno zamijeniti kompletan odvod i dovod, sanirati strop i obnoviti električne instalacije. Nadalje je istaknula kako je tuženicu nakon toga obavijestila da će morati pronaći drugi smještaj, budući da će morati ići u preuređenje stana, što će trajati najmanje mjesec dana budući da je potrebno zamijeniti kompletne instalacije, ali da to tuženica nije dobro primila, uslijed čega je od nje 15. studenog 2023. primila poruku koja ju je šokirala, budući da je tuženica u istoj poruci navela kako više neće plaćati stanarinu, kao ni dogovorenu pričuvu i režije. Tužiteljica je istaknula kako je nakon toga rekla da tuženici da se iseli iz stana, dok je koji dan nakon toga otišla u poštu i službeno preporučenom pošiljkom poslala dopis kojim je raskinula ugovor i pozvala na iseljenje, te slučaj kasnije poslala i svojim odvjetnicima koji su sve napravili po pravilima (list 116 spisa).

19. Ovdje valja napomenuti kako u ovom postupku nije izveden dokaz saslušanjem tuženice, budući da tuženica, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište održano 13. siječnja 2025. koje je bilo zakazano upravo radi izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, iako je bila upozorena sukladno čl. 268. st. 3. ZPP.

20. S time u svezi, valja naglasiti kao je tuženica dopisom upućenim sudu elektroničkom poštom 12. siječnja 2025. zamolila odgodu ročišta zakazanog za 13. siječnja 2025., navodeći kako je pod stresom zbog drugog sudskog postupka koji se vodi u svezi skrbništva nad djecom i da nije bila u mogućnosti angažirati odvjetnika po službenoj dužnosti, da ne namjerava predati nikakve ispričnice budući da posljednju ispričnicu koju je dostavila sud nije uvažio, te je obećala da će pristupati na sljedeća ročišta u ovom predmetu (list 113 spisa). Međutim, uz činjenicu da tuženica nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, priložila nikakav dokaz u prilog svojih navoda o nemogućnosti pristupa na označeno ročište, također valja naglasiti kako je tuženica tužbu u ovom predmetu zaprimila još 20. svibnja 2024., slijedom čega je imala na raspolaganju dovoljno vremena za angažman odvjetnika kao punomoćnika u ovom predmetu. Ujedno valja napomenuti kako je dostavu svih pismena tuženici u ovom postupku bilo potrebno izvršiti putem sudskog dostavljača, budući da tuženica nije preuzela niti jednu pošiljku upućenu od strane ovog suda putem pošte. Slijedom svega navedenog, na temelju držanja tuženice u ovom postupku opravdano je zaključiti da su njezine radnje, uključujući prijedloge za odgode zakazanih ročišta, bile usmjerene na odugovlačenje postupka u ovom predmetu, te da bi daljnje odgode neopravdano produljile postupak i prouzročile daljnje troškove.

21. Slijedom navedenog, na temelju sadržaja izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako predmetna nekretnina (stan u [adresa], površine 39,61 čm) predstavlja vlasništvo tužiteljice. Također je utvrđeno kako se navedeni stan i dalje nalazi u posjedu tuženice, budući da tuženica u tijeku ovog postupka nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, ni tvrdila niti dokazivala suprotno.

22. U odnosu na navode tuženice kojima je sadržajno ukazivala da ima pravo na posjed navedene nekretnine, navodeći da joj nikada nije uručen otkaz predmetnog Ugovora o najmu, prije svega valja napomenuti kako tužiteljica doista nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, dokazala da je svoj dopis od 17. studenog 2023. uručila tuženici sukladno odredbama članka XIII. Ugovora o najmu. Naime, iako je tužiteljica u spis priložila ispis sa stranice Hrvatske pošte (list 85 spisa), na temelju sadržaja navedene isprave nije moguće utvrditi na koju se točno pošiljku odnose navedeni podaci, kao niti da je označena pošiljka uručena upravo tuženici.

23. Međutim, na temelju sadržaja svih drugih dokaza utvrđeno je kako je sporni Ugovor o najmu doista bio otkazan od strane tužiteljice, te da je o tome tuženica imala saznanja i obvezala se iseliti iz predmetnog stana.

24. Naime, već iz sadržaja kronologije događaja koju je sama tuženica sastavila i dostavila u privitku svojeg odgovora na tužbu proizlazi da je tužiteljica od tuženice 31. listopada zatražila da se iseli iz stana u roku od 15 dana zbog kompletne obnove stana i pritom joj najavila da će doći do povećanja iznosa najamnine, da se tuženica tome usprotivila jer isto "nije u skladu sa Zakonom o najmu stanova i otkazom ugovora o najmu", te da se tuženica uspjela dogovoriti s tužiteljicom, uputila je u svoja prava i navela da će ostati u stanu do "najkasnije veljače sljedeće godine" ako ne nađe nešto prije (list 40 spisa).

25. Navedeno proizlazi i iz sadržaja korespondencije porukama putem WhatsApp aplikacije (list 44- 49 spisa), budući da je tuženica tužiteljici još u poruci poslanoj 17. studenog 2023. predbacila okolnost da ju je tužiteljica odlučila izbaciti iz stana pod krinkom uređenja stana i dala rok za iseljenje od 30 dana, te istaknula kako namjerava izaći iz stana najkasnije do kraja veljače iduće godine.

26. Također valja napomenuti kako je tuženica u svojem odgovoru na tužbu priznala da je zaprimila dopis punomoćnice tužiteljice od 8. prosinca 2023., u kojem se izričito ukazuje na otkazni rok za korištenje predmetnog stana, te tuženicu poziva na ispražnjenje stana i pripremu za primopredaju tužiteljici (list 10 spisa). Pritom valja napomenuti kako navodi tuženice kojima je ukazala kako joj sadržaj navedenog dopisa nije bio jasan "budući da ugovor prethodno nije bio raskinut" nisu prihvaćeni kao uvjerljivi ni vjerodostojni, budući da je sama tuženica istaknula kako ju je tužiteljica prethodno pozvala na iseljenje, s čime se tuženica suglasila, uz uvjet da se rok za iseljenje produži do veljače 2024. ukoliko ne uspije prije toga pronaći drugi smještaj.

27. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je do otkaza predmetnog Ugovora o najmu došlo 17. studenog 2023., budući da je označenog datuma tuženica tužiteljici najavila kako će prestati plaćati najamninu, te da će stan napustiti najkasnije do veljače iduće godine, dok je tužiteljica istog dana sastavila tekst otkaza istog Ugovora o najmu koji je naknadno tuženici poslala poštom. Nadalje, iako na temelju izvedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je pisani otkaz uručen tuženici u smislu članka XIV. Ugovora o najmu, s obzirom da se sama tuženica obvezala napustiti predmetni stan do kraja veljače 2024., utvrđeno je kako najkasnije od 1. ožujka 2024. na dalje tuženica više nije imala nikakvo pravo na posjed predmetnog stana.

28. Pritom valja napomenuti kako navodi tuženice kojima je prigovarala postupanju tužiteljice kao najmodavca tijekom njihovog ugovornog odnosa, iako bi potencijalno mogli biti predmet nekih drugih (sudskih) postupaka, ne dovode u pitanje obvezu tuženice da tužiteljici preda u posjed predmetni stan, s obzirom da za posjed istog stana nakon 1. ožujka 2024. više nema nikakve pravne osnove.

29. U odnosu na prigovor tuženice kojim je istaknula kako predmetni stan predstavlja njezin dom u kojem živi sa svojim maloljetnim djetetom, prije svega valja napomenuti kako je odredbom čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-MU" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 13/17 i 6/24- dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, te da se, sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Konvencije, javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

30. Stoga je u predmetnom slučaju valjalo provesti test razmjernosti i ocijeniti bi li udovoljavanje tužbenom zahtjevu tužiteljice predstavljalo miješanje javne vlasti utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li bilo nužno u demokratskom društvu.

31. Na temelju iznesenih činjenica i izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako je zahtjev tužiteljice utemeljen na zakonu, budući da kao vlasnica predmetnog stana ima pravo tražiti predaju istog stana u posjed sukladno čl. 161. st. 1. ZV. Također je utvrđeno kako je isti zahtjev usmjeren na postizanje legitimnog cilja, budući da tužiteljica, kao vlasnica predmetne nekretnine, sukladno čl. 30. st. 1. ZV ima ovlast činiti s njome što ju je volja, te svakog drugoga od toga isključiti, ukoliko to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, a u što ulazi i pravo otkazati sklopljeni ugovor o najmu, kako su i same ugovorne stranke predvidjele člankom XIII. predmetnog Ugovora o najmu.

32. Nadalje valja napomenuti kako iz izvedenih dokaza proizlazi kako je iseljenje tuženice u konkretnom slučaju zatraženo zbog potrebe kompletne renovacije stana, uslijed čega tuženica isti stan ne bi niti bila u mogućnosti koristiti za stanovanje. Naime, s obzirom da je sama tuženica u svojem odgovoru na tužbu, kao i spisu priloženoj kronologiji događaja, detaljno opisala sve nedostatke predmetnog stana, posebno oštećenja zida u kupaonici i povezane probleme sa električnim instalacijama, navodeći kako su uslijed istih ugroženi zdravlje i sigurnost same tuženice i njezinog djeteta, to je iskaz tužiteljice u dijelu kojim je navela kako joj je preporučeno da obavi radove kompletne zamjene električnih i vodovodnih (odvodnih i dovodnih) instalacija u kupaonici ocijenjen uvjerljivim i istinitim.

33. Iz navedenih razloga, utvrđeno je kako je iseljenje tuženice iz predmetnog stana prvenstveno bilo potrebno radi izvođenja potrebnih radova radi dovođenja instalacija predmetnog stana u ispravno stanje i uređenja istog stana sa svrhom da isti bude podoban za siguran i ugodan život, slijedom čega je zahtjev tužiteljice, osim što je usmjeren na postizanje legitimnog cilja, ujedno i nužan u demokratskom društvu. Pritom ujedno valja napomenuti kako tuženica u ovom postupku nije, u smislu čl. 219. st 1. ZPP, ni tvrdila niti ičime dokazivala da nije u mogućnosti pronaći i financirati drugi smještaj za sebe i svoje dijete, već je, naprotiv, najavila kako će predmetni stan napustiti kad nađe drugi smještaj, a najkasnije do kraja veljače 2024.

34. Slijedom navedenog, primjenom testa razmjernosti između prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu i prava tuženice koja isti stan koristi kao dom, ali bez pravne osnove, stavljajući navedena prava u međusobni odnos utvrđeno je kako pravo tužiteljice preteže nad pravom tuženice, te je tuženičin prigovor prava na dom utvrđen neosnovanim sukladno odredbama čl. 8. st. 2. Konvencije.

35. Iz navedenih razloga, s obzirom da je utvrđeno kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 162. st. 1. ZV, dok nije utvrđeno postojanje okolnosti propisanih čl. 163. ZV koje bi tuženicu ovlastile na odbijanje predaje predmetnog stana u posjed tužiteljici, to je primjenom čl. 161. st. 1. ZV valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te tuženicu obvezati da predmetnu nekretninu preda tužiteljici u posjed, a kako je presuđeno u toč. I. izreke.

36. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela s glavnim zahtjevom, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tuženicu je valjalo obvezati da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka.

37. S time u svezi, valja napomenuti kako tužiteljici, s obzirom da se radi o postupku radi iseljenja, na temelju Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23- dalje: Tarifa), pripada pravo na jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a što uključuje zatražene troškove zastupanja na ročištima održanim u ovom predmetu 14. listopada 2024. i 13. siječnja 2025., što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) iznosi 625,00 EUR.

38. Tužiteljici je primjenom čl. 155. ZPP također valjalo dosuditi troškove sudskih dostava u ukupnom iznosu od 33,20 EUR, budući da su navedeni troškovi bili potrebni radi vođenja parnice u ovom predmetu. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 658,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, te odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

39. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženici