REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

STALNA SLUŽBA U OTOKU

Otok, J. J. Strossmayera 5

Poslovni broj P-436/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Bojanu Živkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 14. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Ivane Jurčević, te odsutnosti tuženika, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 28. veljače 2025., radi proglašenja ovrhe nedopuštene, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha - izravna naplata temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja, a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića broj: OVRV-4120/17 od 06. listopada 2017.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155723) za ostale odnose, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda dana 16. kolovoza 2024 podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj: Ovr- 147/2024-5 od 12. srpnja 2024. upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona, a koja pljenidba i prijenos se provode po osnovi ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 17. ožujka 2021. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića broj: OVRV-4120/17 od 6. listopada 2017. Nadalje navodi da je 18. siječnja 2024. izvršila uvid u stanje svojih računa otvorenih u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. i Privrednoj banci d.d. te je dobila informaciju kako se njezina mirovinska primanja svakomjesečno plijene i prenose na račun tuženika EOS Matrix d.o.o., te je istog dana u poslovnici Financijske agencije dobila očevidnik iz kojeg je bilo vidljivo kako je ovrhovoditelj 17. ožujka 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića broj: OVRV-4120/17 od 6. listopada 2017.

1.1. Tuženik je navedeni postupak izravne naplate kod Financijske agencije pokrenuo protiv tužiteljice za dug njezinog pok. brata CU koji je isti imao prema Privrednoj banci Zagreb d.d., a koji je dug cesijom prenesen na tuženika.

1.2. Ističe da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj: O- 517/17, UPP/OS-44/17 od 29. kolovoza 2017. donesenom po javnom bilježniku Ivani Bajutti, Otok, Vladimira Nazora 2, proglašena nasljednicom iza svog pok. brata CU samo novčanih sredstava s osnove neisplaćene mirovine koju je isti primao na svoj račun broj: [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb d.d., a iz potvrde o stanju računa iza pok. CU razvidno je da je tužiteljica na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju 04. listopada 2017. kod Privredne banke Zagreb d.d. podigla cjelokupni raspoloživi iznos s računa ostavitelja u iznosu od 11.925,37 kuna/1.592,47 eura te isti račun zatvorila. Da je tužiteljica naslijedila upravo navedeni iznos novčanih sredstava vidljivo je i iz poreznog rješenja Ispostave Vinkovci-Porezne uprave, kojim je rješenjem tužiteljici na osnovicu od 11.925,37 kuna utvrđen porez na nasljedstva i darove po stopi od 4% u iznosu od 477,01 kuna.

1.3. Iz očevidnika Financijske agencije razvidno je da je Agencija počevši od ožujka 2021. zaplijenila i prenijela tuženiku, ukupni iznos od 4.090,28 eura, a da je preostali iznos duga za naplatu/zapljenu 31.599,68 eura.

1.4. Pozivajući se na odredbe čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) smatra da je tužiteljica kao nasljednica svog pok. brata CU primila na temelju rješenja o nasljeđivanju broj: O-517/17, UPP/OS-44/17 od 29.8.2017. iznos od 1.592,47 eura, koji je iznos u cijelosti već zaplijenjen i prenesen tuženiku s računa tužiteljice, pa je daljnji nastavak pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužiteljice sve do potpune naplate cjelokupne tražbine tuženika iz njegovog Zahtjeva za izravnu naplatu nedopušten.

1.5. Nadalje u tužbi navodi da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti predmetnu ovrhu, jer s tužiteljicom nije niti je ikada bio u bilo kakvom ugovornom ili izvanugovornom odnosu, te nema po bilo kojoj osnovi nikakvog dugovanja prema tuženiku kao vjerovniku odnosno ovrhovoditelju iz predmetne ovrhe, te je naknadno saznala da je tuženik navodno sklopio ugovor o ustupu tražbine s pravnim Privrednom bankom Zagreb d.d., jer ju o navodnoj cesiji te osnovi i visini svog potraživanja tuženik nikada nije obavijestio. Stoga tužiteljica osporava kako postojanje i visinu ovrhovoditeljeve tražbine tako i valjanost ustupa sukladno odredbama Ovršnog zakona i Zakona o obveznim odnosima.

1.6. Predlaže donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom ovrha - izravna naplata temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja, a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića broj: OVRV-4120/17 od 06. listopada 2017., kao i naknadu troškova tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je tužitelj inicijalno iskoristio pogrešan pravni put podnijevši prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o postupku izvansudske ovrhe pred FINA-om na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, a koji postupak je reguliran odredbom članka 284. Ovršnog zakona, kojim je predviđena mogućnost podnošenja žalbe nakon proteka roka, prijedloga za odgodu ovrhe i poduzimanje drugih radnji na koje bi ovršenik bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

2.1. Ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari budući je tužitelj na Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca posl.br. Ovrv-4120/2017 od 6.10.2017., podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi izvan zakonskog roka, te je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Povrv-231/2018 od dana 4.7.2018. odbačen kao nepravodoban prigovor ovdje tužitelja. Rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-976/2018, od dana 17.10.2018. godine, je odbijena žalba ovdje tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj: 24 Povrv-231/2018-2 od 4.7.2018. u dijelu kojim je prigovor ovdje tužitelja odbačen kao nepravovremen. Također navodi da se pred Općinskim sudom u Vinkovcima prethodno vodio postupak pod posl.br. Ovrv-855/2022, u kojemu je tužitelj predlagao (između ostalog) proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca, poslovni broj OVRV- 4120/2017. od 6.10.2017., te je navedeni postupak pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž Ovr-659/2023, od 17.4.2023., a kojim je odbijena žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovrv-855/2022 od dana 23.1.2023. Naime, tužitelj je u veljači 2022. Općinskom sudu u Vinkovcima uputio podnesak pod nazivom “Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, podredno prijedlog za povrat u prijašnje stanje s prigovorom, podredno prijedlog za ponavljanje postupka, podredno prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti”. Općinski sud u Vinkovcima je 23.1.2023. odbacio prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja, za ukidanje potvrde ovršnosti kao nedopušten, a što je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.br. Gž Ovr- 659/2023, od 17.4.2023.

2.2. Sukladno odredbama članaka 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima, trgovačko društvo EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 16.3.2020. između Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 i navedenog društva te ovjerenog kod javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba istog dana pod brojem OV-2731/2020, te temeljem Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava zaključenom 14.5.2020., ovjerenom od strane javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba pod brojem OV-3756/2020 dana 14.5.2020. i od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-8949/2020 dana 18.5.2020. postalo zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje dužnika ovdje tužitelja. Predmetno dugovanje odnosi se na dugovanje iz Ugovora o kreditu broj 9020229622 sklopljenog 18.3.2016. između PBZ d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, kao Kreditora, te CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita, a ugovor o kreditu je otkazan zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza 24.8.2017.

2.3. Nadalje navodi da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Vukovaru – Stalne službe u Vinkovcima, posl.br. O-517/17 od 29.8.2017. tužitelj proglašen jednim od nasljednika iza pok. CU, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Naime, iza pok. CU je proveden ostavinski postupak, te je 29.8.2017. doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj O-517/17. Navedenim Rješenjem o nasljeđivanju - tužitelj je utvrđen kao jedan od nasljednika iza pok. CU. Tužitelj je naslijedio pokretnine pod točkom I. A) i I. B) u cijelosti. Navedene pokretnine se sastoje od A) novčanog potraživanja prema HZMO, s osnove neisplaćene mirovine i neisplaćenih zaostataka mirovine, na ime ostavitelja u neutvrđenom iznosu, B) novčanog potraživanja prema Privrednoj banci Zagreb d.d., broj računa [broj bankovnog računa], na ime ostavitelja u neutvrđenom iznosu, a prema obrazloženju Rješenja o nasljeđivanju tužitelj i drugi nasljednici prihvatili su se nasljedstva temeljem zakona i između sebe sklopili sporazum o podjeli ostavinske imovine. Obzirom da je u konkretnom slučaju sklopljen sporazum među nasljednicima oko raspodjele naslijeđene imovine, sasvim je jasno kako su nasljednici slobodno i svojevoljno disponirali nasljedstvom, te samostalno utvrdili koji od nasljednika će što naslijediti. Dakle, nesporno je kako je tužitelj imao pravo na 1/3 cjelokupne ostavinske imovine. U sporazumu sa preostala dva nasljednika tužitelj se prihvatio samo dijela nasljedstva koje se odnosi na pokretnine, dok je preostali dio ostavinske imovine ustupljen u korist ostalih nasljednika, te slijedom navedenog raspolaganja od strane tužitelja izvršena nakon prihvata nasljedstva ne utječu na odgovornost tužitelja kao nasljednika, te je isti odgovoran do visine 1/3 ukupne ostavine. Zakonske odredbe čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju, koje potvrđuje i sudska praksa, jasno i nedvosmisleno određuju kako svaki nasljednik odgovara solidarno za ostaviteljeve dugove do visine svog nasljednog dijela (dakle dijela na koji ima pravo sukladno zakonu), bez obzira na samovoljno disponiranje ostavinskom imovinom u vidu sporazuma/diobe itd.

2.4. Također, neosnovano tužitelj prigovara i osnovi i visini potraživanja tuženika, dok pritom ne obrazlaže svoje navode niti predlaže ijedno dokazno sredstvo kojim bi potkrijepio svoje paušalne tvrdnje. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u rješenje o nasljeđivanju (list 8-10 spisa), potvrda o stanju računa iza pok. CU (list 11 spisa), porezno rješenje (list 12-13 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje na ime ZU (list 14 spisa), potvrda o plaćanju (list 15 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (list 35 spisa), kartica prometa na dan 23. rujna 2024. (list 36- 41 spisa), otkaz ugovora o kreditu (list 46 spisa), ugovor o kreditu (list 52-56 spisa), ugovor o kupoprodaji plasmana (list 57-59 spisa) i ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava (list 61- 66 spisa).

4. Temeljem provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje Zakon o parničnom postupku) da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužiteljice budući prema stajalištu suda isto nije svrsishodno i ne bi bilo od utjecaja na odluku suda, a tužiteljica o spornim činjenicama (kao što je utvrđenje vrijednosti naslijeđene imovine) ne može zaključivati, budući je to ovlašten samo stalni sudski vještak.

6. U ovom postupku nije sporno:

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Vukovaru – Stalne službe u Vinkovcima, posl.br. O-517/17 od 29.8.2017. tužitelj proglašen jednim od nasljednika iza pok. CU, te je u istome postupku utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela i u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pokretnine u vidu novčanog potraživanja prema HZMO s osnove neisplaćene mirovine i zaostataka mirovine, te novčano potraživanje prema PBZ d.d., te da ostavinska imovina na pokretninama prelazi u vlasništvo tužiteljice ZU u cijelosti, a nekretnine se dijele na braću ostavitelja IU i TU, sve sukladno sporazumu svih nasljednika (točka II izreke rješenja i obrazloženje rješenja).

- da je tužiteljica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nakon što je 18. siječnja 2024. izvršila uvid u stanje svojih računa te dobila informaciju kako se njezina mirovinska primanja svaki mjesec plijene i prenose na račun tuženika, a uvidom u očevidnik kod FINA-e utvrđeno je da je tuženik 17. ožujka 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića broj: OVRV-4120/17 od 06. listopada 2017.

- da je sud donio zaključak broj Ovr-147/2024-5 od 12. srpnja 2024. kojim je ovršenika ZU, ovdje tužitelja, uputio da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog prigovora iz čl.50., st.1., toč. 7., 9. 10. i 11. Ovršnog zakona.

7. Sporna je visina vrijednosti naslijeđene imovine, ovlaštenje tuženika na pokretanje predmetne ovrhe, a tužitelj spori i visinu i postojanje, kao i valjanost ustupa tuženikove tražbine.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju, obavijest o prijenosu potraživanja, karticu prometa na dan 23. rujna 2024. na ime dužnika PU, otkaz ugovora o kreditu, ugovor o kreditu, ugovor o kupoprodaji plasmana i ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava, nesporna je valjanost ustupa tražbine, ovlaštenje tuženika kao ovrhovoditelja na pokretanje izvansudskog ovršnog postupka, kao i samo postojanje tuženikove tražbine i njezina visina, stoga je sud navode tužitelja u ovome dijelu ocijenio kao neosnovane. Naime u Ugovoru o kreditu jasno je naznačen iznos kredita sa tekućim kamatama, kao i stanje dugovanja u obavijesti o prijenosu potraživanja, te u kartici prometa na dan 23. rujna 2024. Tužitelj nije dokazao suprotno, niti je predložio dokaze radi utvrđenja svojih navoda, a sukladno čl. 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).

9. Prigovore tužitelja o valjanosti ustupa ovaj sud smatra također neosnovanim. Naime člankom 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, te za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Sukladno zakonskim odredbama kao i postojećoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt-3/07 od 06.03.2007., Revt-36/03-2 od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.) obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Ugovor o cesiji je dvostrano obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Također iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da su vjerovnik i dužnik ugovorili nemogućnost prijenosa tražbine na drugoga, odnosno nemogućnost prenošenja tražbine na drugoga bez pristanka dužnika, pa da ugovor o ustupanju ne bi imao učinak prema dužniku. Činjenica obavijesti o ustupanju bila bi od važnosti u slučaju odredbe čl. 82. st. 2. ZOO-a.

10. Prigovore tuženika kako je tužitelj koristio pogrešan pravni put podnijevši prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i prigovor pravomoćno presuđene stvari sud smatra neosnovanim, budući je u predmetu ovoga suda broj Ovr-855/2022 rješenjem od 23. siječnja 2023. odbačen prijedlog ovršenika za ukidanjem potvrde ovršnosti, a rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj: 24 Povrv-231/2018-2 od 4.7.2018 odbačen prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića kao nepravovremen, dakle nije vođena parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom o ovoj pravnoj stvari.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj O-517/2017 od 29. kolovoza 2017., u obrazloženju istoga se navodi da su se zakonski nasljednici IU, TU i ZUovdje tužiteljica, prihvatili nasljedstva koje im temeljem zakona pripada i između sebe sklopili sporazum o podjeli ostavinske imovine. Odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 dalje:ZN-a) propisano je da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s time da se odgovornost nasljednika treba prosuditi prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u trenutku prijelaza na nasljednike, dakle u trenutku ostaviteljeve smrti a sud na visinu vrijednosti naslijeđene imovine pazi samo na prigovor nasljednika, dok je stavkom 4. istoga članka određeno da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Dakle tužiteljica se prvotno prihvatila nasljedstva, a potom određenim sporazumom između nasljednika disponirala ostavinskom imovinom.

11.1. Okolnost što je tužitelj nakon što se prihvatio svog nasljednog dijela jedan dio ustupio ostalim nasljednicima ne utječe na njegovu odgovornost za ostaviteljeve dugove. Ustupanjem dijela nasljedstva koje je prethodno prihvatio nije došlo do odricanja od tog dijela nasljedstva jer se nasljedstva ne može odreći nasljednik koji je već raspolagao nasljedstvom (prihvatio ga i ustupio) obzirom da jedino nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove sukladno odredbi čl.139. st.2. ZN-a. Tužiteljica je u tužbi istaknula prigovor da je na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju od 4. listopada 2017. naslijedila iznos od 1.592,47 eura, a da joj tuženik zahtjevom podnesenim Financijskoj agenciji za izravnu naplatu zahtijeva naplatu cjelokupnog iznosa dugovanja po rješenju javnog bilježnika broj Ovrv-4120/2017, odnosno da joj je ustegnut iznos od 4.090,28 eura, a da je preostali iznos duga za naplatu 31.599,68 eura prema specifikaciji FINA-e. Iz prethodno navedenoga jasno je da je tužiteljica kao nasljednica naslijedila vrijednost ostavinske imovine koji je veći od navedenoga iznosa od 1.592,47 eura, budući se prihvatila nasljedstva iza pokojnog CU, te potom slobodno disponirala nasljedstvom i nasljednici su samostalno utvrdili tko će od njih što naslijediti, dakle tužiteljica je naslijedila 1/3 ukupne ostavinske imovine (u koju se ubrajaju i nekretnine zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo ostavitelja u 1/3 dijela i u zk. ul. broj [broj ZK uloška] vlasništvo ostavitelja u cijelosti). Sud na temelju podataka u spisu, odnosno iz rješenja o nasljeđivanju broj O-517/2017 od 29. kolovoza 2017., nije mogao utvrditi da li je vrijednost naslijeđene imovine tužitelja manja od visine duga jer tijekom ostavinskog postupka nije bila utvrđivana vrijednost imovine već samo što spada u ostavinsku imovinu. Teret dokazivanja je na tužitelju koji je takav prigovor istaknuo. Naime, prema odredbi čl. 7. ZPP-a stranke su te koje su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sukladno čl. 219. st. 1. istog Zakona svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema tome kako je upravo tužitelj taj koji je prigovorio da je vrijednost naslijeđene imovine manja od ostaviteljevog duga za koji odgovara, na njemu je bilo da na ovu iznijetu činjenicu i predloži dokaze kojima bi se ista mogla dokazati jer dokazi u spisu ovaj prigovor nisu potvrđivali, odnosno potvrđivali su samo u dijelu od 1.592,47 eura koliko je naslijeđeno s osnove neisplaćene mirovine i novčanog potraživanja prema Privrednoj banci d.d. .

11.2. U konačnici primjenom pravila o teretu dokazivanja sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao da bi naslijedio ostavinsku imovinu čija je vrijednost manja od iznosa dugovanja, a neosnovano navodi da je naslijedio samo iznos od 1.592,47 eura, budući je naslijedio 1/3 cjelokupne ostavinske imovine (u koju spadaju i dvije nekretnine), a čiju visinu sud nije bio dužan na vlastitu inicijativu utvrđivati, a niti je na suprotnoj strani teret dokaza radi utvrđivanja činjenica koje je iznio tužitelj, već prema prethodno citiranim zakonskih odredbama to je na stranci koja je takav prigovor iznijela, no jasno je da je visina vrijednosti naslijeđene imovine tužitelja bitno drugačija od one koju tužitelj navodi u tužbi.

12. Kako tuženik nije postavio određen zahtjev za naknadom troškova postupka, to sud o istome nije niti odlučivao.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Otoku 28. veljače 2025.

Sudac

Bojan Živković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima

2. Tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82