REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1781/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku PO, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice FOM, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 28. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.157,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.950,00 eura od 17. svibnja 2023. godine pa do isplate, te na iznos od 207,05 eura od 28. veljače 2025. pa do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od 17. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 207,05 eura za period od 17. svibnja 2023. pa do 28. veljače 2025.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.865,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 462,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica FO (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 17. srpnja 2023. navodi da je 20. studenoga 2022. stradala za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom obavljanja posla vozačice tramvaja kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Do nezgode je došlo na način da je uslijed naglog kočenja zbog protupravnog aktiviranja kočnice od strane nepoznatog putnika tužiteljica naglo trznula vratom te je došlo do ozljede i nastanka štete. Poslodavac tužiteljice u vrijeme štetnog događaja bio je osiguran kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) na temelju police osiguranja od odgovornosti. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede, liječena je u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu te u Kliničkoj bolnici Sveti Duh gdje je obavila i fizikalne terapije. Tužiteljica stoga potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.500,00 eura. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljice iz podneska od 30. kolovoza 2024. tužiteljica potražuje na ime naknade štete isplatu ukupnog iznosa od 3.157,05 eura, i to iznos od 1.200,00 eura prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 1.000,00 eura prema kriteriju pretrpljenog straha, iznos od 750,00 eura prema kriteriju duševnih bolova uslijed smanjenja životnih aktivnosti te iznos od 207,05 eura za imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je poslodavac tužiteljice imao sa tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti. Tuženik smatra da ne postoji odgovornost poslodavca tužiteljice za štetu iz ovog štetnog događaja, te slijedom navedenog niti odgovornost tuženika. Naime, tuženik ističe da je iz tužbe vidljivo kako je štetni događaj nastao uslijed radnje treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihovu posljedicu mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Stoga tuženik smatra da se ostvario razlog za oslobođenje od odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 1067 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, odnosno čl. 25 st. 3 Zakona o zaštiti na radu. Tuženik ujedno prigovara visini štete, navodi da tužiteljica ne posjeduje medicinsku dokumentaciju koja bi datirala neposredno nakon štetnog događaja, te smatra da ozljeda nije ostavila trajne posljedice na zdravlje tužiteljice. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 10-21, 53-56 spisa), u odštetni zahtjev (str. 22-23 spisa), u policu osiguranja (str. 38-42 spisa), u odgovor tuženika na odštetni zahtjev (str. 43-44 spisa), u izvješće vozača o prometnoj nesreći i šteti (str. 45-46 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 68-70 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (str. 83-84 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog. Sporna je odgovornost tuženika za isti i visina štete.

6. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu je vidljivo da je tužiteljica pretrpjela ozljedu obavljajući poslove vozača tramvaja. Do ozljede je došlo na način da je nepoznata osoba stisnula kočnicu za opasnost, uslijed čega je došlo do naglog zaustavljanja tramvaja (ukopavanja). Tom prilikom tužiteljica je naglo trznula vratom. Iz prijave o ozljedi na radu dalje proizlazi da je navedena ozljeda priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod brojem 141932011224/2022.

7. Iz iskaza tužiteljice, a u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja proizlazi da je tužiteljica toga dana obavljala poslove vozača tramvaja, vozila je stari tramvaj i prilazila okretištu na Črnomercu. Tramvaj je usporio, tužiteljica je zadržavala skretnicu kako bi smanjenom brzinom stigla na okretište. U starim tramvajima upute o pojedinim tipkama stoje samo na hrvatskom jeziku, ne i na engleskom, tako da se zna dogoditi da putnici aktiviraju sigurnosnu kočnicu misleći da se radi o tipki za izlaz. Tužiteljica ne zna koji putnik je aktivirao sigurnosnu kočnicu, međutim u jednom trenutku došlo je do aktivacije te kočnice, a tramvaj se naglo zaustavio i potpuno ukopao, što je opasno za vozača i putnike, jer dolazi do tako naglog zaustavljanja tramvaja. Uslijed zaustavljanja tužiteljica se tijelom naslonila na upravljačku ploču te je trznula gornjim dijelom tijela. U početku tužiteljicu nije ništa boljelo i nastavila je s vožnjom, međutim nakon pola sata počinje osjećati bolove i nije mogla okrenuti glavu kako bi provjerila izlaz putnika. Zatražila je liječničku pomoć, dobila je Schanzov ovratnik i terapiju te je završila na bolovanju u trajanju od šest mjeseci. Moguće je da tipka za zaustavljanje zbuni putnike, osobito ako su stranci, te tipke se nalaze u vagonu, nisu odmah pored tipke za izlaz, ali se mogu zamijeniti sa istima. Pri sporijoj vožnji dolazi do još naglijeg zaustavljanja tramvaja, on se praktički ukopa.

8. Iz iskaza tužiteljice kao i prijave o ozljedi na radu je razvidno da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka tužiteljice. Tužiteljica se u svom očitovanju na odgovor na tužbu usprotivila navodima tuženika ističući da radnja putnika nije radnja treće osobe koja bi oslobodila tuženika od odgovornosti za štetu, budući da tužiteljica u svakodnevnom radu dolazi u doticaj sa putnicima, a što je sve tuženik, odnosno poslodavac tužiteljice morao uzeti u obzir. Stoga putnik u odnosu na tužiteljicu nije treća osoba koja bi utjecala na oslobođenje od odgovornosti za štetu. Sa navodima tužiteljice suglasan je i ovaj sud, budući da iz iskaza tužiteljice kao i prijave o ozljedi na radu jasno proizlazi da se šteta dogodila na radnom mjestu, prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, dalje proizlazi da tužiteljica svakodnevno dolazi u doticaj s putnicima te da se ne može isključiti to da putnik nepropisno aktivira tipku za zaustavljanje tramvaja. Postupanje putnika na način kako je to tužiteljica opisala u svom iskazu spada u profesionalni rizik poslodavca tužiteljice, za koju štetu u cijelosti odgovara tuženik, kao osoba kod koje je poslodavac tužiteljice osiguran. Naime, u pravu je tužiteljica kada ističe da djelovanje putnika nije djelovanje treće osobe u smislu odredbe čl. 25 st. 3 Zakona o zaštiti na radu, a koja bi mogla dovesti do oslobođenja od odgovornosti tuženika. Štete koje su nastale iz dinamike koju je opisala tužiteljica spadaju u profesionalni rizik tužiteljičinog poslodavca, a što znači da za tu štetu odgovara i tuženik, i to po načelu objektivne odgovornosti.

9. Pri tome nisu relevantni navodi tuženika kako iz izvještaja vozača o prometnoj nesreći proizlazi da je nema ozlijeđenih osoba, budući da drugačije proizlazi iz prijave o ozljedi na radu i medicinske dokumentacije koja prileži spisu, a ujedno je tužiteljica u svom iskazu dodatno pojasnila da u prvi tren nije razabrala da je došlo do ozljede, budući da su bolovi nastupili tek kasnije.

10. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trajnu ozljedu vrata koja je utvrđena pregledom na dan štetnog događaja. Tužiteljica je provela konzervativno liječenje mirovanjem, nošenjem Schanzovog ovratnika te fizikalnom terapijom. Kntinuitet liječenja prati se do 15. svibnja 2023. kada je načinjen pregled fizijatra. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica ima naznačene degenerativne promjene na kralježnici kao i abnormalno zakrivljenu kralježnicu u cjelini. Ozljeđivanje je nastalo na tako promijenjenu kralježnicu. Ako prije ovog događaja nema podataka o tegobama vezanim uz vratnu kralježnicu, ova ozljeda bila je okidač za očitovanje degenerativnih promjena te je dovela do oštećenja funkcijskog kapaciteta kralježnice. Kod tužiteljice postoje zaostale tegobe, čemu u prilog govori i nalaz fizijatra koji je učinjen godinu dana od štetnog događaja. Zaostale posljedice očituju se u povremenim bolovima vrata i terminalno ograničenim kretnjama, koje smanjenje životnih aktivnosti iznosi 3-5%. Tužiteljica je uslijed ozljede trpila bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 8 dana, a manjeg još 6 tjedana. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tužiteljica je trpjela i sekundarni strah jakog intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg 6 do 7 dana, a manjeg do 4 tjedana. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i imobilizacije, te još sveukupno 4 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja.

11. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična strana, a tužiteljica je u svom podnesku konačno postavila tužbeni zahtjev kojeg je uskladila sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Budući da mišljenje vještaka proizlazi iz nalaza koji se navodi u vještačenju te iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te s obzirom da nije bilo prigovora na izvedeno vještačenje, sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim, te je visinu štete utvrdio na temelju istog.

12. Prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade koja ima pripasti tužiteljici sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Sud je prilikom utvrđenja visine pravične novčane naknade koja ima pripasti tužiteljici uzeo u obzir činjenicu da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od 29 godina, da se ozljeda odnosi na područje vratne kralježnice kao i zaostale trajne posljedice, da tužiteljica radi kao vozač tramvaja, za koje poslove neminovno koristi to područje tijela, što znači da će se štetne posljedice izraženo osjetiti u profesionalnom životu tužiteljice i to još dugi niz godina. Uzevši u obzir navedeno, kao i opseg posljedica koje su utvrđene u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 2.950,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.200,00 eura, prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.000,00 eura te prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 750,00.

14. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 52 sata za što tužiteljica potražuje iznos od 207,05 eura, što predstavlja iznos od 3,98 eura za sat pružene tuđe pomoći i njege, koji iznos je u cijelosti osnovan i primjeren sukladno cijenama koje su utvrđene sudskom praksom.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.157,05 eura, a sve kako je to navedeno u izrijeci.

16. Odluka o isplati zatezne kamate donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dospijeće tražbine tužiteljice s naslova pravične novčane naknade temelji se na odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom na navedenu odredbu tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu počevši od 17. svibnja 2023. pa do isplate u odnosu na naknadu štete s naslova pravične novčane naknade.

17. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, isti je djelomično osnovan, s obzirom da se imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu dosuđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, a u spisu nema dokaza o tome da je tužiteljica podmirila troškove s tog naslova. S obzirom na navedeno tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoći i njegu počevši od presuđenja pa do isplate, radi čega je valjalo u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

18. Odluka o naknadi troška parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužiteljici. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

19. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 1.300,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 325,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46) te iznos od 240,00 eura za izvedeno medicinsko vještačenje, što ukupno iznosi 1.865,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

20. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava podneska od 11. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da istim podneskom tužiteljica dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno nije priznat trošak koji se odnosi na sudske pristojbe u iznosu od 400,00 eura, budući da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 11 st. 1 t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

21. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku