REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-593/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, Podružnice Tržnice Zagreb, Šubićeva 40/V, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IG, vl. obrta za ugostiteljstvo " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 28. veljače 2025. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv-6046/18 od 21. veljače 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 15.283,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku:

- na iznos od 1.698,14 EUR od 17. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 11. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 12. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 15. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 10. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 9. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 7. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 1.698,14 EUR od 9. listopada 2016. do isplate,

te nadoknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 675,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 21. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv-6046/18 od 21. veljače 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 21. veljače 2018. do isplate i u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos glavnice po stopi koja prelazi stopu propisanu za ostale odnose, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.556,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 452,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv-6046/18 od 21. veljače 2018.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi broj Ovrv-6046/18 od 21. veljače 2018. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 118.563,01 kn / 15.736,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te nadoknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.088,04 kn / 675,30 EUR i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 937,50 kn / 124,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U tijeku postupka, nastavljenog prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da se odnosi na naknadu za bespravno korištenje tržnog prostora kojim je ovlašten upravljati tužitelj. Navodi da je između pravnog prednika tužitelja, kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika 14. rujna 2006. zaključen Ugovor o zakupu tržnog prostora na tržnici [adresa] na kojem je postavljen kiosk ukupne veličine 80 m2 u vlasništvu zakupnika. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od 5 godina, ali s obzirom da tuženik nije ispunjavao ugovorne obveze Ugovor je otkazan 31. siječnja 2009. te je tuženik pozvan predati tržni prostor na kojem je postavljen kiosk (80 m2), zimski vrt uz kiosk (95,93 m2), nenatkriveni tržni prostor uz kiosk i zimski vrt (28,20 m2) slobodan od osoba i stvari. Iako je Ugovor o zakupu prestao te nije zaključen novi, tuženik je odbio predati predmetni prostor tužitelju kao ranijem zakupodavcu. Kako tuženik nije predao prostor tužitelju već ga i dalje koristi dužan je tužitelju plaćati naknadu za njegovo korištenje i to najmanje u visini zakupnine koju bi bio dužan plaćati da je zaključio ugovor o zakupu. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5169/11 od 24. rujna 2014. naloženo je tuženiku ukloniti kiosk površine 80 m2 i zimski vrt uz kiosk površine 15,93 m2 te predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari prostor na kojem se nalazi kiosk (80 m2), zimski vrt uz kiosk (95,93 m2), nenatkriveni tržni prostor uz kiosk i zimski vrt (28,20 m2) za izlaganje robe koji se nalazi uz kiosk i zimski vrt. Iz navedene presude razvidno je da tuženik predmetni prostor koristi bez pravne osnove. Stoga je tužitelj kao pravni slijednik zakupodavaca s kojim je tuženik zaključio ugovor o zakupu aktivno legitimiran potraživati naknadu od tuženika kao bespravnog korisnika tržnog prostora. Tužitelj je naknadu za korištenje obračunao sukladno Cjeniku pravnog prednika tužitelja s kojim je tuženik zaključio Ugovor o zakupu.

4. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor aktivne legitimacije tužitelja jer je tužitelj samo osoba koja upravlja zemljištem dok je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi objekt tuženika prema upisu u zemljišnim knjigama Grad Zagreb. Stoga bi samo Grad Zagreb bio ovlašten protiv tuženika podnijeti tužbu radi eventualnog stjecanja bez osnove. Navodi da u utuženom periodu stranke nisu imale zaključen ugovor o zakupu, a raniji je otkazan od strane tužitelja 31. siječnja 2009. Tuženik napominje kako je Grad Zagreb utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u 3. zoni te da, sukladno odredbama čl. 95. Odluke o građevinskom zemljištu i utvrđivanju tržišne vrijednosti nekretnine (Službeni glasnik br. 22 od 25. listopada 2013.) i zaključku od 20. studenog 2013. navedena nekretnina spada pod neizgrađeno zemljište koje je preko 101 m2 i koristi se za potrebe postojećeg objekta te kako zakupnina iznosi 2,2 kn/m2 temeljem čega bi trebalo izračunati visinu zakupnine. Pod pretpostavkom da tuženik koristi 200 m2 kako to tvrdi tužitelj, zakupnina bi iznosila 440,00 kn, a ne 12.000,00 kn mjesečno koliko potražuje tužitelj. Sve to, naravno, uz uvjet da je tužitelj aktivno legitimiran za potraživanje zakupnine, a što tuženik osporava.

5. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da nije sporno da je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi kiosk tuženika Grad Zagreb, a ne tužitelj. Međutim, Grad Zagreb je jedini osnivač društva Zagrebački holding d.o.o. u čijem sastavu djeluje i podružnica Tržnice Zagreb te je u 100% vlasništvu Grada Zagreba, a što je notorna činjenica. Dakle, već samo zbog toga je tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu za korištenje predmetnog tržnog prostora. Nadalje, općepoznata je činjenica da su Tržnice Zagreb osnovane radi upravljanja i davanja u zakup prodajnih prostora na navedenoj lokaciji i na drugim tržnicama. Odredbom čl. 3. st. 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 147/2014) propisano je da se pod tržnice na malo razumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima. Ovlast na upravljanje u sebi sadrži i ovlast na davanje u zakup i ubiranje zakupnine, a time i ovlast na potraživanje naknade za korištenje od bespravnih korisnika. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran i za zahtjev za isplatu naknade za korištenje predmetnog tržnog prostora na kojem se nalazi objekt tužitelja, jer je riječ o jednoj od vlasničkopravnih ovlasti koje su prenesene na tužitelja. Neosnovano je pozivanje tuženika na to da bi se cijena zakupa imala odrediti prema cijenama za neizgrađeno građevinsko zemljište kad nedvojbeno nije riječ o takvom zemljištu.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu i kombiniranim građevinsko financijskim vještačenjem, te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), konačno postavljen tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim u cijelosti.

7. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja, podneskom od 3. veljače 2025. i na ročištu održanom 19. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 15.283,26 EUR (s uključenim PDV-om) čime je smanjio tužbeni zahtjev odnosno povukao tužbu za iznos od 452,76 EUR u odnosu na prvotno postavljen zahtjev (u prijedlogu za ovrhu). S obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odlučeno je kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je naknada koristi sa zateznim kamatama koje je tuženik imao za vrijeme svog posjedovanja kioska, zimskog vrta i nenatkrivenog dijela tržnice [adresa] u razdoblju od prosinca 2015. do kolovoza 2016. godine.

9. Između stranaka nije sporno da je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi kiosk tuženika Grad Zagreb, a ne tužitelj, da tuženik i dalje koristi zemljište odnosno tržni prostor u vlasništvu Grada Zagreba na kojem se nalazi tuženikov kiosk, da su tuženik kao zakupnik i tužiteljev pravni prednik kao zakupodavac imali zaključen Ugovor o zakupu predmetnog prostora koji je otkazan 2009. te da za utuženo razdoblje stranke nisu sklopile ugovor o zakupu.

10. Između stranaka sporna je aktivna legitimacija tužitelja da zahtjeva plaćanje naknade za bespravno korištenje tržnog prostora i visina te naknade.

11. Iz činjeničnih navoda stranaka i isprava u spisu ovaj sud je utvrdio: da je vlasnik tržnice u [adresa] Grad Zagreb, da tržnicama upravlja tužitelj, da je pravni prednik tužitelja sklopio s tuženikom 2006. godine Ugovor o zakupu dijela tržnog prostora (80 m2 na kojem je postavljen kiosk) kojeg koristi tuženik, da je Ugovor o zakupu otkazan 30. siječnja 2009. jer tuženik nije plaćao zakupninu, da tuženik koristi i tržni prostor - zimski vrt površine 95,93 m2 i nenatkriveni prostor površine 28,20 m2 iako ugovor o zakupu za njega nije bio sklopljen, da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5169/11 od 24. rujna 2014. naloženo tuženiku ukloniti kiosk površine 80 m2 i zimski vrt uz kiosk površine 15,93 m2, te predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari prostor na kojem se nalazi kiosk i zimski vrt uz kiosk ukupne površine 95,93 m2, te nenatkriveni tržni prostor ukupne površine 28,20 m2 za izlaganje robe, koji se nalazi uz kiosk i zimski vrt.

12. Dakle, tuženik ne osporava da koristi 80 m2 na kojem je postavljen kiosk, zimski vrt uz kiosk, ukupne površine 95,93 m2 i nenatkriveni prostor površine 28,80 m2 i da tuženik, iako mu je pravomoćnom presudom P-5169/11 od 24. rujna 2014. naloženo ukloniti kiosk površine 80 m2, zimski vrt uz kiosk površine 15,93 m2 i nenatkriveni tržni prostor uz kiosk površine 28,20 m2 i predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, i dalje koristi sve navedeno. Međutim, navodi da je cijeli objekt koji tuženik koristi izgradio tuženik te da bi vještak pri utvrđivanju visine naknade trebao to uzeti u obzir, a prije nego što je tuženik izgradio objekt radilo se o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

13. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Rev-857/2015 od 23. srpnja 2019. ovlast davanja u zakup tržnog prostora daje tom ovlašteniku i ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, primjerice: ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u svezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio. Navedeno pravno shvaćanje je prihvaćeno i potvrđeno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-161/22 od 20. travnja 2022. iz kojeg također proizlazi zauzeto pravno shvaćanje revizijskog suda da ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio. Dakle, Grad Zagreb je kao vlasnik Tržnica Sesvete prenio na tužitelja pravo upravljanja tržnicama, a kako prenesena ovlast upravljanja u sebi sadrži i ostvarivanje naknade za protupravno korištenje tržnog prostora, imajući u vidu da je tuženik u utuženom razdoblju bespravno koristio tržni prostor, prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim.

14. S obzirom na navedena utvrđenja ovaj sud je utvrđivao visinu naknade na koju tužitelj ima pravo zbog bespravnog korištenja tržnog prostora, a sve s obzirom da je tužitelj ovlašten od tuženika potraživati koristi koje je tuženik stekao korištenjem sva tri prostora (u naravi tuženikov poslovni objekt ugostiteljske namjene), a koja se nalaze na tržnom prostoru Tržnica Sesvete, odnosno visinu koristi iz odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV).

15. Radi utvrđivanja sporne visine utužene naknade i na okolnost da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu sud je proveo kombinirano građevinsko financijsko vještačenje po vještaku Valentinu Eteru, dipl. ing. građ. i vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću, dipl. oec. Sukladno važećoj prostorno planskoj dokumentaciji koji se odnose na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vještačenjem je utvrđeno kako se to zemljište u cijelosti nalazi u građevinskoj zoni namjene M, TR (mješovita namjena, tržnica) odnosno da se radi o građevinskom zemljištu. U dijelu zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (jugozapadni kut), u kojem se nalazi građevina ukupne površine 203,70 m2, se nalazi ugostiteljski lokal kojeg koristi tuženik, pa se u konkretnom slučaju radi o izgrađenom građevinskom zemljištu. Pregledom i premjerom stanja u naravi provedenom po građevinskom vještaku je utvrđeno da tuženik koristi kiosk površine 76,36 m2 i zimski vrt površine 127,34 m2 odnosno ukupno 203,70 m2. U naravi nije utvrđeno postojanje nenatkrivenog tržnog prostora u neposrednoj blizini opisane građevine (kiosk i zimski vrt), a koji bi se nalazio u jugozapadnom kutu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i bio površine 28,20 m2.

16. Nadalje, prema cjeniku pravnog prednika tužitelja od 22. prosinca 2006., utvrđeno je kako se predmetni tržni prostor na području tržnice u [adresa] nalazi u drugoj zoni te kako se naknada za korištenje utvrđenog zatvorenog prostora – građevine (kiosk i zimski vrt) računa za prostore od 50,01 do 100,00 m2 u iznosu od 90,00 kn/m2, a za prostore iznad 100,01 m2 u iznosu od 80,00 kn/m2. Također, prilikom izračuna naknade za korištenje predmetnog tržnog prostora, potrebno je primijeniti i odluku pravnog prednika o odobravanju rabata na iznose mjesečnih zakupnina za Tržnicu Sesvete od 2. siječnja 2007. u iznosu od 40%. Uzimajući u obzir sve navedene parametre, za izračun naknade zbog bespravnog korištenja predmetnog tržnog prostora u [adresa]. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a na kojem je postavljen kiosk stvarne površine od 76,36 m2 i zimski vrt stvarne površine od 127,34 m2, vještačenjem je utvrđeno da visina naknade zbog bespravnog korištenja predmetnog tržnog prostora iznosi ukupno 1.358,51 EUR mjesečno bez PDV-a.

17. Nakon provedenog vještačenja tuženik je iznio činjenicu da se predmetni objekt nalazi na prostoru koji Grad Zagreb nije dao na upravljanje tužitelju nego da se nalazi neposredno uz taj prostor i da je zbog toga tužiteljevo traženje plaćanja naknade za prostor koji mu nije dan na upravljanje neosnovano. S obzirom da je tužitelj navedenu novu činjenicu iznio nakon zaključenja prethodnog postupka, sud ju nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a. Tuženik je tijekom postupka isticao sasvim drugu činjenicu, a to je da se ne radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, a zbog čega je sud izvodio dokaz građevinskim vještačenjem kojim je utvrđeno suprotno.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Valentina Etera i Zrinka Ručevića iz razloga što su prema ocjeni ovog suda vještaci brižljivo razmotrili predmet vještačenja, točno su naveli svoja opažanja te su svoje mišljenje iznijeli savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Na matematički izračun vještaka financijske struke stranke nisu imale prigovor.

19. Nakon provedenog vještačenja te uvida u sadržaj isprava koje prileže spisu, ovaj sud je zaključio kako je predmet ranijeg zakupa bio tržni prostor na tržnici [adresa] na kojem je tada bio postavljen kiosk tuženika, a danas se nalazi poslovni objekt ugostiteljske namjene koji zauzima tlocrtnu površinu od 203,70 m2. Suprotno navodima tuženika, iz provedenog vještačenja utvrđeno je kako se upravo objekt tuženika u svojoj cjelini nalazi na površini Tržnica Sesvete.

20. Korist prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a predstavlja ono što je nepošteni posjednik stekao za vrijeme korištenja tuđe stvari, neovisno o tome što je on s tom koristi kasnije napravio. Stoga je tuženik obvezan vratiti cjelokupnu korist koju je stekao kao nepošteni posjednik korištenjem tuđe stvari, a korist se sastoji i u neplaćanju PDV-a kojeg bi tuženik bio dužan platiti da je sa tužiteljem zaključio ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora.

21. Imajući u vidu površinu zemljišta koju zauzima objekt tuženika od 203,70 m2, ovaj sud je ocijenio kako je tuženik u obvezi plaćanja mjesečne naknade tužitelju za korištenje površine predmetnog tržnog prostora kojim upravlja tužitelj u utuženom razdoblju u iznosu od 1.698,14 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%), odnosno sveukupno za utuženo razdoblje u iznosu od 15.283,26 EUR pa je slijedom toga na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 11/23; dalje: ZOO), a stopa zatezne kamate određena je za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

23. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

24. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje četiri obrazložena podnesaka od 25. ožujka 2019., 26. listopada 2020., 9. siječnja 2024. i 3. veljače 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje ostalih podnesaka od 20. ožujka 2020., 4. siječnja 2021. i 10. studenog 2022., 13. svibnja 2024., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za sastavljanje žalbe od 10. prosinca 2020. u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 10/1 OT), za zastupanje na ročištima 27. listopada 2020., 20. listopada 2022., 11. prosinca 2024. i 19. veljače 2025., svako u u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima 17. prosinca 2019. i 26. ožujka 2019., svako u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.256,25 EUR (Tbr. 42 OT), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 203,86 EUR, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 407,72 EUR i predujam za vještačenje u iznosu od 663,61 EUR odnosno ukupno parničnih troškova u iznos od 7.556,44 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP

26. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice odnosno navedeni trošak tužitelju ne bi nastao da je pravovremeno platio sudsku pristojbu.

U Zagrebu 28. veljače 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.