Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-2082/2020-55

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J R Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku HĆ i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mikičević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 zastupan po punomoćnici Ani Čolić i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FĆ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Ane Čolić, odvjetnice, dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, isplatiti tužitelju ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti, te na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 2.464,90 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos:

- na iznos od 902,52 EUR počev od 30.05.2019. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR počev od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 165,75 EUR počev od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 239,64 EUR počev od 16.10.2020. do isplate,

- na iznos od 337,42 EUR počev od 16.11.2020. do isplate,

- na iznos od 391,10 EUR počev od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos od 423,88 EUR počev od 16.01.2021. do isplate,

i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 55,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.02.2021. do isplate, i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 4.030,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

r i j e š i o j e:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 29.04.2024. na iznos od 2.520,31 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom iz razloga svrsishodnosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14.02.2019. na državnoj cesti D kod čvora Seta Helena stradao u prometnoj nezgodi kao suputnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] na način da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj sletio sa kolnika uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 470617667. Tužitelj ej predmetnoj nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji radi kojih mu je medicinska pomoć pružena u KB Dubrava u Zagrebu. Tužitelj je zbog ozljeda bio na bolovanju zbog čega je trpio izgubljenu zaradu. Prosječni mjesečni prihodi prije nezgode iznosili mu 4.816,79 kn slijednom čega isti na ime izgubljene zarade potražuje razliku između prosječnog prihoda kojeg bi primio da nije bio na bolovanju i prihoda kojeg je stvarno primio dok je bio na bolovanju, pa slijedom navedenog, a nakon nesporno izvršene isplate tete od 10.000,00 kn, prema konačnom zahtjevu iz podneska 29.04.2024. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a imajući u vidu imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i to:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.260,87 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 530,89 EUR,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 398,17 EUR,

- za tuđu pomoć i njegu za koju potražuje iznos od 39,82 EUR,

ukupno 2.229,80 EUR umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 EUR, pa u konačnici potražuje iznos od 900,52 EUR sa zateznom kamatom od 30.05.2019. do isplate, te izgubljenu zaradu od 1.617,79 EUR sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je navedeno u izreci presude pod točkom I. do isplate, dakle sveukupno 2.520,31 EUR, kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 14. veljače 2019.g.na državnoj cesti D28,kod čvora Sveta Helena, dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj stradao kao suputnik u vozilu registracijskih oznaka [registarska oznaka], na način da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj sletjelo s kolnika uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. U vrijeme prometne nesreće vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] je osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, broj 470617667. Također, nesporno je kako je tuženik po odštetnom zahtjevu tužitelja od 29. svibnja2019.g.,istome isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 10.000,00 kn. Tuženik djelomično priznaje osnov tužbenog zahtjeva, a isti osporava u dijelu koji se odnosi na visinu naknade štete. Tužitelj navodi da je u vezi s navedenim štetnim događajem pretrpio tjelesne ozljede, te na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje(fizički bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti), na ime tuđe pomoći i njege te na ime izgubljene zarade potražuje daljnji iznos od 14.713,11knna već isplaćenih10.000,00 kn. Navedeno potraživanje je neosnovano. Naime, nesporno je da je po istom osnovu tužitelju isplaćen iznos od 10.000,00 kn, a za koji iznos tuženik smatra da predstavlja pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju. Nadalje, tuženik smatra da intenzitet sudara nije mogao dovesti do nematerijalne štete u vidu pretrpljenih bolova i straha u takvom intenzitetu koji bi zahtijevao naznačeni iznos naknade štete. Sukladno čl. 1100. st. 2. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se novčanom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema zaključku sastanka sudaca predstavnika Vs i sudaca predstavnika Os s područja Vs od 26. i 27. studenog 1985."Malen intenzitet ili kratkotrajnost pretrpljenih bolova odnosno straha mogu u sklopu svih danih okolnosti slučaja biti razlog da se oštećeniku za njih ne prizna pravo na naknadu nematerijalne štete." Budući da Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede u ovom predmetu se primjenjuju pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u Zakonu o obveznim odnosnima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11) i to u čl. 19., 1046. i 1100.Osigurani rizik tjelesne ozljede zapravo je jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje kao jedan od pod oblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11)propisano je "U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema". Dakle, iz navedenog može se zaključiti da svaka povreda prava osobnosti ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu. U predmetnom postupku jasno je izražen nizak intenzitet povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te tuženik osporava pravo na naknadu štete za povredu ovog intenziteta. Tuženik smatra da sud mora najprije utvrditi težinu povrede da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Zatim mora uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti npr. života dob i sl.). Da bi sud mogao postupiti sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima potrebno je razvrstati moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini. Nadalje, sud će svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, kako predlaže tužitelj, koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja. Nadalje, glede tužiteljeva potraživanja na ime izgubljene zarade, tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, pa tužiteljeva plaća nije niti trebala bila umanjena. Naime, sukladno odredbi čl. 54 st.1.Zakonao obveznom zdravstvenom osiguranju, osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Također, tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti s obzirom da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, te da je time nesporno doprinio nastanku tjelesnih ozljeda. Pitanje odgovornosti za nastalu štetu uređeno je odredbama Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koje se glede pretpostavki podijeljene odgovornosti u ovom slučaju primjenjuju na temelju odredbe čl. 1092. st. 1.i st 2.Zakona o obveznim odnosima, a kojim odredbama je propisano da „Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu" te "Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja". Sukladno istaknutim odredbama, u svakom konkretnom slučaju valja ocijeniti je li oštećena osoba svojim ponašanjem pridonijela šteti, pa se o podijeljenoj odgovornosti može govoriti ako je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenog i određenog dijela vlastite štete. U konkretnoj situaciji tužitelj nije koristio i nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a koji je trebao koristiti temeljem odredbe čl.163.st. 1.Zakona o sigurnosti prometa na cestama(NN 92/14, 70/19) , kojom je propisano da "Vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa", a koja odredba je bila u primjeni u vrijeme nastanka štetnog događaja. Slijedom navedenog, vrlo je vjerojatno da tužitelj ne bi zadobio sve opisane ozljede da je koristio sigurnosni pojas koji je bio dužan koristiti, te je u tom pogledu nesporna i njegova odgovornost za nastanak štete. Navedeno stajalište zauzeto je i u sudskoj praksi, odlukom VSRH, broj Rev 718/10-2 od 19. veljače 2013. godine. Tuženik se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog dijela naknade štete tužitelju te predlaže da se isti odbije uz istodobnu obvezu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužitelja sa dostavnicom (list 5 spisa), obračunske liste (list 6-12, 53-58, 65-67 spisa), obrasce isplate plaće tužitelja (list 13-14 spisa), izvješća o bolovanju (list 15-21 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 23-37, 64, 68-74, 85-87 spisa), Potvrdu MUP- a, PU Zagrebačke, I PPP od 05.04.2019. (list 79-80 spisa), izvod iz sudske prakse (list 115-119 spisa), prijavu ozljede na radu (list 149-153 spisa)

4. Nadalje sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Abelu Balaško, ortopedu (list 90-97 spisa), pisanom dopunom vještva od 22.03.2022. (list 107 spisa) i 29.12.2022. (list 129 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću (list 167-191 spisa), pisanom dopunom vještva od 09.07.2024. (list 200-202 spisa), kao saslušanjem tužitelja (list 13296 spisa).

5. Među parničnim strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te činjenica da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 10.000,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

6. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, odgovornost obzirom na navod tuženika da tužitelj u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa je na taj način doprinio visini štete, te osnov i visina, te pasivna legitimacija u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade, obzirom na navod tuženika da tužitelj nije dostavio izvješće o bolovanju nakon 2019. pa je time sporna uzročno-posljedična veza između razdoblja bolovanja i štetnog događaja, te da je tuženik trebao primati 100% iznosa osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, te mu zarada nikada nije trebala biti umanjena.

7. U odnosu na navedene sporne činjenice, ovaj sud je izvršio uvid u prijavu ozljede na radu, izvješća o bolovanju, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Abelu Balaško, ortopedu.

8. Iz prijave o ozljedi na radu od 21. veljače 2019 (list 150-153 spisa) PROIZAZI kako je ista dostavljena od strane poslodavca tužitelja Klara d.d. a iz koje proizlazi kako je tužitelj dana 14. veljače 2019. doživio ozljedu na radu kao suvozač u službenom kamionu nakon isporučenih pekarskih proizvoda prilikom vraćanja prema sjedištu tvrtke, a nezgoda se dogodila na cesti na ulazu u Vrbovec prema Zagrebu oko 10,30 sati.

9. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad izdanom od strane ordinacije privatne prakse DZ Zagreb Centar proizlazi kako je tužitelj bio na bolovanju zbog privremen nesposobnosti za rad od 15. veljače 2019. do 31. srpnja 2019., da mu se za razdoblje od 15, veljače 2019. do 28. veljače 2019. za 14 dana, 80 radnih sati, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 2.216,80 kn, zatim za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019 za 31 radni dan, 172 radna sata, 27,71 kn po satu obračunava naknade plaće od 4.766,12 kn, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. za 30 radnih dana, 174 radna sata, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 4.821,54 kn za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019 za 31 radni dan, 181 radni sat, 27,71 kn po satu, obračunava naknada plaće od 5.015,51 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019 za 30 radnih dna, 165 radnih sati, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 4.572,15 kn te za razdoblje od 1,. srpnja 2019 do 31. srpnja 2019. za 31 radni dan, 181 radnih sati, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 5.015,51 kn.

10. Iz vještva dr. Abela Balaška, ortopeda proizlazi kako je tužitelj nastradao kao suputnik u osobnom vozilu prilikom slijetanja s ceste te je prema dostupnoj dokumentaciji zadobio istegnuće mišično-ligamentarnog aparata vratne i grudne kralježnice, uboj 3 i 4 prsta desne ruke, uboj lijeve lopatice, uboj desne potkoljenice i uboj desnog prsnog koša zbog čega je dovezen kolima HNP imobiliziranog vrata, usred ozljede na poslu. U nalazu se navodi kako je pacijent izašao sam iz vozila, hodao po dolasku hitne pomoći, negira traume glave, tijekom sudara spavao, rekonstruira događaj nakon buđenja, negira mučninu, povraćanje i gubitak svijesti, žali se na bol u proksimalnom dijelu torakalne kralježnice i desnoj potkoljenici, ima trnce u 3 i 4 prstu desne ruke, motorika osjet cirkulacija svih ekstremiteta održane. Usmeno je priopćeno da je vozilo oštećeno totalno, da je nađen na suvozačevom dijelu, te da su u razini pribili zaštitu ogradu i okrenuli se u suprotni smjer, zračni jastuci su se otvorili što potvrđuje tužitelji i nije udario glavom. Imao je razbijenu šofer šajbu a kada se probudio ležao je na svojoj strani, a na njemu vozač vozila. Izašao je kroz vozačeva vrata, vozač mu je pomogao a trenutno se žali na bol torakalne kralježnice i desne potkoljenice. na pregledu 6.10.2021. anamnestički se saznaje da do štetnog događaja tužitelj nije imao tegoba sa dijelom tijela koji je ozlijedio u štetnom događaju, a da ga od tada neprestano boli vrat i stalno ide na fizikalne terapije. Glava je uredno svedena, bez znakovna traume PVM vrata hipertonična, kretanje u vratu smanjenog opseg, terminalno limitirane bolešću. Ostali status je primjeren dobi. Neuroloških ispada i senzacija nema. Iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj liječen po kirurgu i fizijatru, da je liječenje provedeno u skladu sa medicinskim smjernicama i da se tužitelj pridržavao liječničkih uputa. Kao posljedicu nezgode tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta Trpio je sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja tako d isti kumulativno ocjenjuje i to jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Nakon nenadanog događaja a u koji se ubrajaju i traume dolazi do reakcije organizma u vidu akutne reakcije na stres, a po literaturi traje do mjesec dana, te zatim prelazi u kroničnu reakciju na stres. S obzirom da oštećeni nije zatražio liječničku pomoć od srane psihijatra mišljenja sam da se razvila samo akutna reakcija na stres, a manifestirala se strahom sukladno danima pretrpljenog straha. Zadobivene ozljede rezultirale su bolovima jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, slabog intenziteta 60 dana. Tužitelj je radi bolova učinio 60 fizikalnih terapija u dužem vremenskom periodu. Uvidom u MR nalaz vidi se da tužitelj ima i degenerativne promjene vratne kralježnice koje u svakom slučaju doprinose trajanju i težini bolne komponente ali ih se mora razlučiti od bolova nastalih štetnim događajem. žali se na bolove tijekom cijelog perioda liječenja ( po dokumentaciji oko 9 mj). Za vrijeme mirovanja, a za obavljanje svakodnevnih primjerenih radnji tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno 6 dana, a za vrijeme trajanja jake i srednje jake bolne komponente. Smanjenje životne aktivnosti 2%. Oštećeni ima izraženu degenerativnu komponentu koja sudjeluje u smanjenu životne aktivnosti sa 50%. Nema naruženja.

11. Prigovarajući istom vještvu u podnesku 28.10.2021 tuženik je naveo kako ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što vještak nije odgovorio na sve zadatke postavljene rješenjem o provođenju vještačenja. Rješenjem o provođenju vještačenja između ostalog vještak je morao odgovoriti na okolnost uzročno- posljedične veze između razdoblja bolovanja i predmetnog štetnog događaja, a na koju okolnost vještak nije odgovorio. Tuženik također ističe da je iz dokaza dostavljenih u sudski spis (potvrda MUP RH I. postaja prometne policije Zagreb od 5. travnja 2019.g.) vidljivo da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom te je zbog počinjenja prekršaja iz čl. 163. st. 1. ZSPC-a izdana Obavijest o počinjenju prekršaja na osnovu koje je plaćena novčana kazna. Dakle, tužitelj je plaćanjem 2 novčane kazne priznao počinjenje prekršaja a time i činjenicu da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Tuženik predlaže naslovnom sudu, sukladno svemu navedenom, da naloži vještaku da sukladno nalogu vještačenja izvrši dopunu i očitovanje: - Da se vještak očituje o uzročno-posljedičnoj vezi između razdoblja bolovanja tužitelja i predmetnog štetnog događaja, odnosno duljini trajanja bolovanja kao posljedici isključivo ozljedama koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju - Da se vještak očituje uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, da li bi došlo do ozljede tužitelja, odnosno ako bi nastale u kojem intenzitetu Tužitelj stoga predlaže, prije konačnog usmenog iznošenja nalaza i mišljena pozvati sudskog vještaka na izradu dopune pisanog nalaza i mišljenja u skladu s gore iznesenim navodima.

12. U pisanoj dopuni vještva od 21.3.2022. vještak je naveo kako uvidom u priloženu dokumentaciju liječnika obiteljske medicine o privremenoj nesposobnosti za radi vidi da je oštećeni bio na bolovanju od 15.2.2019. do 31.7.2019. Kao šifra privremene nesposobnosti za rad od strane LOM se navodi ozljeda na radu zadobivena 14.2.2019. Mišljenja je da je navedeno bolovanje vezano uz štetni događaja pod kojim ga je i liječnik obiteljske medicine vodio. Za vrijeme bolovanja oštećeni je obavljao fizikalne terapije započevši isto od 8.4.2019. pod dg.St.p. distensionem mm.paravert.cervicalium (istegnuće vratne kralježnice). Do zaključenja bolovanja je obavio 30 FT da bi dalje u nastavku liječenja obavio još 30 fizikalnih terapija, a sve pod gore navedenom dijagnozom, Zaključno s datumom 31.1. 2020. Mišljenja je da bi ozljede bile manjeg intenziteta da je oštećeni bio vezan sigurnosnim pojasom,, naime dominanta ozljeda u navedenom slučaju je trzajna ozljeda vratne kralježnice koja nastaje naglom fleksijom, te zatim hiperekstenzijom vrata. Da je oštećeni bio vezan u vozilu kod zatezanja pojasa i njihove blokade bio bi fiksiran u sjedalu te bi hipe ekstenzija bila zaustavljena naslonom za glavu i samim time bi ozljeda bila manja.

13. U podnesku od 31. ožujka 2022. tužitelj je predložio da se vještak ponovno očituje o datumu obavljanja fizikalnih terapija jer smatra da je omaškom naveden datum 31.1.2020. umjesto 31.1.2021.

14. U pisanoj dopuni vještva od 29. prosinca 2022. vještak je naveo kako prema medicinskim nalazima priloženim u spisu zadnji pregled specijaliste fizijatra datira od 26. studenog 2020. gdje se konstatiraju još uvijek perzistirajući bolovi u vratnoj kralježnici te je tužitelj upućen na još 10 FT a zadnju je obavio 28.12.2020 pa s tim datumom smatra da je aktivno liječenje završeno.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Abela Balaška, i sve njegove pisane dopune budući da je isto vještvo sačinjeno stručno, detaljno je obrazloženo, u skladu je s pravilima struke, te je izrađeno na temelju medicinske dokumentacije koja je postojala u spisu do trenutka vještačenja, kao i pregleda tužitelja te zdravstvenog kartona istog, a koji je postojao u spisu u trenutku vještačenja, a vještak je naveo argumente za procjenu svih vidova štete u svom vještvu.

16. Međutim sud nije prihvatio vještvo dr. Abela Balaška u dijelu u kojem navodi da bi činjenica vezivanja sigurnosnim pojasom kod tužitelja utjecala na manji intenzitet zadobivenih ozljeda.

17. Naime u ovom postupku je sporno da li je tužitelj bio vezan sigurnosnom pojasom i da li je time doprinio da nastala šteta bude veća, te je prema stavu odov suda na to pitanje jedino mogao odgovoriti vještak sudsko medicinske struke zajedno sa vještakom prometne struke koji bi prema utvrđenoj dinamici nastanka štetnog događaja mogli dati odgovor na pitanje da li je s obzirom na dobivene ozljede tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, i da li bi sigurnosni pojas utjecao na sprečavanja ozljeda tužitelja odnosno njihov intenzitet, i time visinu štete.

18. Iz Potvrde MUP-a I PPP proizlazi kako je tužitelju nakon nezgode naplaćena novčana kazna zbog prekršaja iz čl. 164 st. 1 Zakona o sigurnostima prometna na cestama, a koji se odnosi na obvezu vezivanja vozača i svih sudionika u prometu sigurnosnim pojasom.

19. S druge strane u svom iskazu tužitelj navodi da je bio vezan sigurnosnim pojasom jer je po struci profesionalni vozač, te mu sud u tom dijelu vjeruje. Međutim prema mišljenju ovog suda činjenicu da tužitelj u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom i da je time doprinio nastanku štete, bio je dužan dokazati tuženik predlaganjem adekvatnog kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja na navedenu okolnost, što isti u konkretnom slučaju nije učinio u smislu čl. 219. i 221. a Zakona o parničnom postupku.

20. Naime eventualnu suodgovornost tužitelja koju tuženik iscrpljuje iz podataka o nekorištenju pojasa ne manifestira se automatski samom činjenicom ne korištenja sigurnog pojasa, već je bilo potrebno utvrditi da i u slučaju da tužitelj nije koristio pojas da li bi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a činjenica ne vezivanja na zadobivene ozljede utvrđuje se provođenjem navedenog vještačenja kojim se utvrđuje smjer i veličina djelovanja sila i to na temelju podataka iz zapisnika o očevidu skice i foto elaborata, tipova vozila, njihove mase itd.

21. Naime navedeno interdisciplinarno vještačenje temelji se na objektivno utvrđenim oštećenjima vozila, dinamici odigravanja prometne nesreće i veličini promjene brzine vozila s jedne stran, te mogućnosti nastanka utvrđenih ozljeda u navedenom uvjetima odigravanja nesreće s druge strane, stoga činjenicu djelovanja sila na kretanje tijela nije moguće utvrditi medicinskim vještačenjem već kombiniranim vještačenjem, a kojeg tuženik nije predložio do zaključenja prethodnog postupka. Prema čl. 1069. st 1. ZOO za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi i pogonom motornog vozila odgovara njezin vlasnik. Motorno vozilo u pogonu je opasna stvar a za štetu koju pretrpe treće osobe vezi s pogonom motornog vozila odgovara vlasnik vozila po načelima objektivne odgovornosti. Obzirom na to da je čl. 1063. ZOO-a utvrđena predmnijeva uzročnosti tako se smatra odnosno će samim zakonom pretpostavlja da šteta potječe od opasne stvari, tužitelj stoga ne mora dokazivati da šteta koju je pretrpio potječe od opasne stvari, ako dokaže da je ta stvar sudjelovala u štetnom događaju. Uz sve navedeno postojanje doprinosa oštećenika vlastitoj šteti ne predmnijeva već je na štetniku teret dokaza postojanja uzročne veze između neprihvatljivosti oštećenikova ponašanja i nastale štete. Tomu je tako jer se time nepotrebno otežava položaj oštećenika prema štetniku, te je besmisleno od oštećenika zahtijevati dokazivanje nečeg što mu ide na teret. U prilog navedenom i odluka Županijskog suda u Varaždinu G- 1922/ 18 od 18.10.2019.

22. Obzirom na navedeno jasno je kako vještak medicinske struke ne može dati na navedeno pitanje adekvatan odgovor, a tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje adekvatnog vještačenja, te je primjenjujući pravilo o teretnom dokazivanju iz čl. 219. i 221. a ZPP-a uvažavajući iskaz tužitelja u tom dijelu, ovaj sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da tuženik predmetnog dana nije bio vezan sigurnost pojasom i da bi time doprinio nastanku štete.

23. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

24. Slijedom svega navedenog uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, kao i sve prethodno opisane okolnosti te imajući u vidu da je tužitelj u štetnome događaju zadobio istegnuće mišično-ligamentarnog aparata vratne i grudne kralježnice, uboj 3 i 4 prsta desne ruke, uboj lijeve lopatice, uboj desne potkoljenice i uboj desnog prsnog koša, da je liječen po kirurgu i fizijatru, te provodio fizikalnu terapiju bog čega je zasigurno trpio bol određenog intenziteta procijenjen po vještaku, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.260,87 EUR, a koliko i potražuje konačnim zahtjevom.

25. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 530,89 EUR, a koliko i potražuje konačnim zahtjevom.

26. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 2%, u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 398,17 EUR, a koliko i potražuje konačnim zahtjevom.

27. U ovom postupku među stranka je nesporno d asu tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani te su na ročištu do 13. siječnja 2025. učinili nespornim i cijenu sata tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 EUR-a

28. Iz predmetnog vještva utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 58 sati, što znači da bi tužitelju pripada iznos od 232,00 EUR-a no kako isti potražuje manji iznos od svega 39,32 EUR-a sud je tužitelju priznao manji zatraženi iznos od 39,32 EUR-a.

29. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju je priznata pravična novčana naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.229,23 EUR, no isti je bilo potrebno umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 1.327,33 EUR, pa je u konačnici tužitelju dosuđen iznos od 902,52 EUR, koliko isti potražuje konačnim zahtjevom a sve sa zakonskom zateznom kamatom na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO-a počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 30.5.2019. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

30. Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužitelj, može od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu.

31. Iz dostavnice uz odštetni zahtjev proizlazi kako je isti upućen tuženiku 29.05.2019., u kojem trenutku je tuženik mogao odrediti obujam i visinu svoje obveze pa je isti od 30.05.2019. u zakašnjenju sa isplatom neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju, pa je istom od navedenog datuma i dosuđena zakonska zatezna kamata do isplate, te je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

32. Nadalje u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete za izgubljenu zaradu sud je proveo financijsko vještačenje po stanom sudskom vještaku mr.sc. Darku Prpiću iz čijeg vještva je utvrđeno kako je 14.02.2019. tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao suputnik, vozilo je u vrijeme predmetne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, broj police: [broj police], tužitelj je zbog posljedica predmetne nezgode bio na bolovanju zbog čega trpi izgubljenu zaradu te na ime izgubljene zarade u vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno za razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019.g., kolovoz do prosinac 2020.g. i siječanj 2021.g. potražuje iznos od 13.119,37 kn. Spisu, list 6-12, priliježu obračunske platne liste za tužitelja za razdoblje siječanj 2019. do srpanj 2019.g. te priliježu obračunske platne liste razdoblje svibanj 2020.g. do siječanj 2021.g. na listovima 53-66, među kojima i obračunske platne liste za utuženo razdoblje. Iz spisu priliježećih obračunskih platnih lista proizlazi da je u utuženom razdoblju tužitelju obračunat iznos od ukupno 31.323,38 kn. Vještak je u postiupku vještačenja tužitelja zatražio dostaviti dokumentaciju o bolovanju tužitelja - Potvrdu o plaći - obrazac R1 (podaci o iznosima plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja se isplaćuje na teret HZZO – štetni događaj od 14. veljače 2019.g.) s prilogom dokumentacije (obračunske platne liste za mjesece uzete u obzir u obrascu R1), temeljem kojeg/kojih je tužitelju izvršen obračun naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za mjesece ožujak i lipanj 2019.g., studeni i prosinac 2020.g. te siječanj 2021.g. Tužitelj je vještaku dostavio obračunske platne liste za razdoblje srpanj do prosinac 2018.g. za koje poslodavac tužitelja navodi da su uzete u obzir u obrascu R1 ŽĆ, iz koje dokumentacije je razvidan mjesečno obračunat broj sati i iznos isplaćene neto plaće po mjesecima. Satna osnovica za obračun, koju satnu osnovnicu čini prosječni iznos plaće prema vještaku dostavljenoj dokumentaciji, iznosi 27,71 kn (25.214,45 kn / 910 sati) za mjesece veljača, ožujak i lipanj 2019.g. Za dio utuženog razdoblja od kolovoza 2020. do siječnja 2021.g. vještaku nije dostavljena dokumentacija temeljem koje obračunavana osnovica za obračun naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Iz spisu priležeće dokumentacije razvidno je da je tužitelj u razdoblju koje je prethodilo, prileže obračunske platne liste za svibanj do srpanj 2020.g. (L-53-55), primao naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje čiji je satni iznos osnovice za obračun naknade iznosio 28,46 kn te je prema istim obračunskim platnim listama naknada isplaćivana na ime ozljede na radu koja naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće. Vještak će temeljem dokumentacije dostupne za vještačenje za izračun pretpostavljene plaće da je tužitelj radio za dio utuženog razdoblja od kolovoza 2020. do siječnja 2021.g. primijeniti satni iznos od 28,46 kn, uzevši u obzir: - da se naknada za bolovanje utvrđuje se na temelju isplaćenih plaća u 6 mjeseci koji prethode mjesecu kada je počelo bolovanje, da ako u prethodnih 6 mjeseci nije isplaćena niti jedna plaća ili je isplaćena samo jedna tada ne postoji osnovica za utvrđivanje naknade te da kada je netko u prethodnih 6 mjeseci ostvario samo naknade od Zavoda jer naknada ne može biti osnovica za naknadu obzirom se na naknadu ne obračunavaju doprinosi niti porez na dohodak, - Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uređeno je da se u tom slučaju kao osnovica za naknadu plaće uzima plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu, - da je iz obračunskih platnih lista tužitelja priliježećih spisu razvidno da se plaća tužitelja obračunavala primjenom osnovne plaće, koeficijenta i dodatka za radni staž (koji je u odnosu na 2019.g. kada je iznosio 10% u 2020.g. uvećan i iznosio je 10,50%), - da razlika satnih iznosa osnovice iznosi 0,75 kn (28,46 kn – 27,71 kn), odnosno 130,50 kn mjesečno primjenom prosječnog mjesečnog fonda sati (174 sata). Vještak donosi prikaz izračuna iznosa na ime izgubljene zarade tužitelja obračunatog kao razlike između pretpostavljene plaće primjenom nalazom utvrđenih satnih iznosa osnovice i iznosa koji je stvarno primio za razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019.g. i razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021.g., Razlika iznosa na ime izgubljene zarade tužitelja obračunatog kao razlike između mjesečnog iznosa obračunatog kao razlike između pretpostavljene plaće primjenom nalazom utvrđenih satnih iznosa osnovice i iznosa koji je stvarno primio za razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019.g. i razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021.g. iznosi 12.189,19 kn, odnosno 1.617,79 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn.

33. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 26. travnja 2024 tuženik je naveo kako ne prihvaća predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz razloga jer je prilikom vještačenja uzeo obračunske platne liste iz 2018. godine, te je iz njih izveo mjesečni obračun broja sati i iznos isplaćene neto plaće, a budući je mogao uzeti platne liste iz 2019. godine te vještačiti za veljaču, ožujak i lipanj 2019. godine po platnim listama iz 2019. godine. Isto tako, tuženik ne prihvaća predmetni nalaz i mišljenje iz razloga jer je stalni sudski vještak uzeo satni iznos od 28,46 kn za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021. godine, a tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi obračunao satnu osnovicu za obračun naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Tuženik nadalje ne prihvaća predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka budući iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u utuženom periodu od kolovoza 2020. do siječnja 2021. godine, budući tužitelj u spis predmeta nije dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, nego samo platne liste za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021. godine, dok je dopunom stalnog sudskog vještaka medicinske struke jasno utvrđeno da je tužitelj bio na bolovanju od 15. veljače 2019. godine do 31. 2 srpnja 2019. godine. Tuženik isto tako ne prihvaća predmetni nalaz i mišljenje s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, a zbog čega tužiteljeva plaća nije ni trebala biti umanjena, tuženik smatra da je svako potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade potpuno neosnovano. Sudski vještak zaključuje da je razlika iznosa na ime izgubljene zarade tužitelja obračunatog kao razlike između pretpostavljene plaće primjenom nalazom utvrđenih satnih iznosa osnovice i iznosa koji je stvarno primio za razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019. g. i razdoblje kolovoza 2020. do siječnja 2021. g. iznosi 12.189,19 kn, odnosno 1.617,79 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn. Iz dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis vidljivo je da je tužitelj dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za period od 15. veljače 2019. g. do 31. srpnja 2019. g., no međutim nikad ne dostavlja Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za utuženi period od kolovoza 2020. g. do siječnja 2021. g. Iz nadopune vještačenja stalnog sudskog vještaka Adel Balaško, dr.med. od dana 21. ožujka 2022. godine nedvosmisleno proizlazi da je oštećeni, ovdje tužitelj bio na bolovanju od 15. veljače 2019. do 31. srpnja 2019. godine. Obzirom iz dostavljene dokumentacije Zagrebačke pekarne Klara d.d. od 06. listopada 2023. g. proizlazi da je izvršena prijava ozljede na radu tužitelja u vezi štetnog događaja od 14. veljače 2019. g., te da je ista priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a dana 11. ožujka 2019. g., to se ovim putem opetovano ističe da iz navedenog jasno proizlazi neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva prema tuženiku po osnovi izgubljene zarade, obzirom je sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tužitelj morao primati 100% iznosa od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu. Isto tako, tuženik ističe da je iz dostavljenih platnih lista za 2019. i 2020. godinu evidentno da je tužitelju isplaćivana refundacija zbog „ozljede na radu na teret fonda“. Tuženik ustraje kod navoda da nije u obvezi naknadi štetu u vidu izgubljene zarade tužitelja, a obzirom da ista nikada nije trebala biti umanjena. Tuženik predlaže naslovnom sudu, sukladno svemu navedenom, da naloži vještaku da se pisano očituje o sljedećem: - da obrazloži zašto je za potrebe vještačenja koristio obračunske platne liste z 2018. godine, kada je mogao koristiti obračunske platne liste iz 2019. godine za utuženo razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019. godine, - da obrazloži zašto je za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021. godine kao satni iznos uzeo 28,46 kn, a obzirom mu tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi obračunao satnu osnovicu za obračun naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, - da obrazloži temeljem čega je utvrdio da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021. godine, budući u spis predmeta nikada nisu dostavljena izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, nego samo obračunske platne liste izrađene od strane poslodavca, a posebno da se očituje kako je zaključak stalnog sudskog vještaka medicinske struke Abela Balaškog, dr.med. da je tužitelj bio na bolovanju od 15. veljače 2019. do 31. srpnja 2019. godine kontradiktoran financijskom vještačenju da bi tužitelj bio na bolovanju i za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2020. godine, - da se očituje da li je tužitelj imao pravo na naknadu plaće 100 % od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, - da se očituje je li izvršio uvid u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad.

34. U pisanom dopuni vještva od 9. srpnja 2024. vještak je naveo kako u odnosu na korištenje obračunskih platnih lista iz 2019. za utuženo razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019. godine, iz obračunske platne liste za siječanj 2019.g. razvidno je da je tužitelju u navedenom mjesecu obračunato bolovanje na teret fonda za cijeli mjesec, odnosno da je za siječanj 2019.g. primio naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Iz obračunskih platnih lista za razdoblje ožujak do srpanj 2019.g. razvidno je da je tužitelju u navedenom razdoblju obračunavano bolovanje na teret fonda za cijeli mjesec, odnosno da je primao naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu (satni iznos naknade obračunavan je u visini 27,71 kn, dakle u jednakom iznosu koji je utvrđen nalazom vještaka). U veljači 2019.g. tužitelju je djelomično obračunata naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Ukoliko bi se u obračun uzeo iznos bez privremene nesposobnosti za rad koji je tužitelju obračunat u veljači 2019.g., razmjerni dio bez privremene nesposobnosti za rad u ukupno obračunatom iznosu iznosio bi 63,073% (3.654,80 kn – bruto bez privremene nesposobnosti za rad / 5.794,56 kn – ukupan bruto * 100), neto iznos bez privremene nesposobnosti za rad iznosio bi 2.774,57 kn (4.398,99 kn – ukupan neto * 63,073%) odnosno satni iznos neto bez privremene nesposobnosti za rad u mjesecu veljači 2019.g. iznosio bi 34,68 kn (2.774,57 kn – neto neto bez privremene nesposobnost za rad / 80 sati). Ad 2) Vještak je u svom Nalazu i mišljenju naveo da za dio utuženog razdoblja od kolovoza 2020. do siječnja 2021.g. vještaku nije dostavljena dokumentacija temeljem koje obračunavana osnovica za obračun naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, no da je iz spisu priležeće dokumentacije razvidno je da je tužitelj u razdoblju koje je prethodilo, prileže obračunske platne liste za svibanj do srpanj 2020.g., primao naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje čiji je satni iznos osnovice za obračun naknade iznosio 28,46 kn te je prema istim obračunskim platnim listama naknada isplaćivana na ime ozljede na radu koja naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće. Vještak je također naveo da se naknada za bolovanje na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđuje na temelju isplaćenih plaća u 6 mjeseci koji prethode mjesecu kada je počelo bolovanje te da je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uređeno je da se u slučaju kada je netko u prethodnih 6 mjeseci ostvario samo naknade od Zavoda (jer naknada ne može biti 3 osnovica za naknadu) kao osnovica za naknadu plaće uzima plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu. Vještak za računovodstvo i financije ne može utvrđivati vjerodostojnost iznosa obračunatog na teret Zavoda za zdravstveno osiguranje stoga je satni iznos osnovice za obračun naknade u iznosu 28,46 kn obračunat na teret Zavoda za zdravstveno osiguranje koristio u izračunu u nalazu uzevši u obzir da je Zavod za zdravstveno osiguranje isti obračunao sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i da isti satni iznos iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće. Vještak je nalaz i mišljenje sačinio sukladno zadatku suda kojim je naloženo vještaku „provesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine izgubljene zarade“ a kojim se zadatkom ne specificiraju parametri utvrđivanja visine izgubljene zarade koje je potrebno uzeti u obzir pri izradi nalaza i mišljenja i sukladno tužbenom zahtjevu postavljenom od strane tužitelja. Vještak za računovodstvo i financije nema stručna znanja i ne može se očitovati o razdobljima privremene nesposobnosti za rad tužitelja, prava koje mu pripada niti o osnovi za izdavanje Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. Uzevši u obzir sve navedeno vještak ostaje pri nalazu i mišljenju te ukoliko bi tuženik ustrajao u svojim prigovorima i ukoliko bi naslovni sud prihvatio prigovore i naložio dopunu vještačenja, u svrhu provođenja takve dopune vještačenja potrebno je vještaku zadatkom specificirati parametre izrade dopune nalaza i mišljenja i pribaviti svu potrebnu dokumentaciju za provođenje dopune vještačenja prema zadatkom specificiranim parametrima te vještak potražuje daljnji predujam u iznosu 200,00 EUR za izradu dopune vještačenja sukladno potrebnom angažmanu vještaka.

35. U podnesku od 19. srpnja 2014. tuženik je naveo kako ne zahtjeva provođenje dopune vještačenja. te ustraje na prigovoru da bi tužitelj bio na bolovanju od 15. veljače 2019 do 31. srpnja 2019. za koje je vrijeme je trebao primati 100% iznosa od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, te da je primao refundaciju zbog ozljede na radu na teret fonda, pa da stoga tuženik nije u obvezi nadoknaditi štetu tuženiku u vidu izgubljene zarade jer ista nije trebala biti umanjena.

36. Ovaj sud ju cijelosti je prihvatio vještvo dipl. oec. Darka Prpića kao objektivno i stručno, sačinjeno temeljem pravila ekonomske struke, te imajući u vidu da je vještak argumentirano obrazložio sve prigovore tuženika u svojoj pisanoj dopuni, a da na ročištu na kojoj je zaključena glasna rasprava stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

37. Odredbom čl. 1095. st 1. ZOO-a propisano je da tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge nužne izdatke s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

38. Čl. 1092. st 1 ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

39. U odnosu na pitanje trajanja bolovanja u pravu je tuženik kada navodi da je tužitelj tijekom postupka dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad samo za period 15. veljače 2019, do 31. svibnja 2019., dok izvješće nije dostavio za daljnji period za koji isto tako potražuje naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade i to od kolovoza 2020. do siječnja 2021.

40. Međutim u odnosu na sporno razdoblje od kolovoza 2020 do siječnja 2021. vještak dr. Abel Balaško jasno je naveo kako je liječenje tužitelja okončano 28. prosinca 2020. do kada je isti provodio fizikalnu terapiju dok je iz obračunskih lista plaće tužitelja za razdoblje prosinca 2020. i siječnja 2021. (list 65-67 spisa) vidljivo da je tužitelju u tok razdoblju isplaćivana naknada za bolovanje na račun fonda, dakle očito je tužitelj do prosinca 2020. bio na bolovanju koje je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a što potvrđuje i vještak dr. Balaško u svojoj pisanoj dopuni, dok iz platne liste za siječanja 2021. doduše proizlazi kako je tužitelju također isplaćivana refundacija za bolovanje na teret fonda, no za taj dio zahtjeva tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između bolovanja i ozljeda zadobivenih u predmetnom događaju, obzirom je medicinski vještak dr. Balaško jasno naveo kako je liječenja tužitelja završeno 28.12.2020., stoga je tužitelj odbijen za dio zahtjeva za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za mjesec siječanj 2021. u iznosu od 55,44 EUR sa zateznom kamatom od 16.02.2021. do isplate.

41. U odnosu na visinu izgubljene zarade iz vještva dip. oec. Darka Prpića proizlazi kako je razlika iznosa na ime izgubljene zarade tužitelja obračunatog kao razlike između mjesečnog iznosa obračunatog kao razlike između pretpostavljene plaće primjenom nalazom utvrđenih satnih iznosa osnovice i iznosa koji je stvarno primio za razdoblje veljača, ožujak i lipanj 2019.g. i razdoblje od kolovoza 2020. do siječnja 2021.g. iznosi 12.189,19 kn, odnosno 1.617,79 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn, a sukladno tabelarnom prikazu po mjesecima, satnici za obračun, prosječnom satnom iznosu, ukupnom iznosu prema obračunskim listama, razlici neto u kn i EUR.

veljača-19

160 27,71 4.433,60

4.398,99

34,61

4,59

ožujak-19

172 27,71 4.766,12

4.766,12

0,00

lipanj-19

165 27,71 4.572,15

4.572,15

0,00

kolovoz-20

172 28,46 4.895,12

3.646,31

1.248,81 165,75

rujan-20

174 28,46 4.952,04

3.146,47

1.805,57 239,64

listopad-20

179 28,46 5.094,34

2.552,07

2.542,27 337,42

studeni-20

167 28,46 4.752,82

1.806,11

2.946,71 391,10

prosinac-20

181 28,46 5.151,26

1.957,52

3.193,74 423,88

siječanj-21

172 28,46 4.895,12

4.477,64

417,48

55,41

Ukupno

1.542 43.512,57 31.323,38 12.189,19

1.617,79

42. U veljači 2019.g. tužitelju je djelomično obračunata naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Ukoliko bi se u obračun uzeo iznos bez privremene nesposobnosti za rad koji je tužitelju obračunat u veljači 2019.g., razmjerni dio bez privremene nesposobnosti za rad u ukupno obračunatom iznosu iznosio bi 63,073% (3.654,80 kn – bruto bez privremene nesposobnosti za rad / 5.794,56 kn – ukupan bruto * 100), neto iznos bez privremene nesposobnosti za rad iznosio bi 2.774,57 kn (4.398,99 kn – ukupan neto * 63,073%) odnosno satni iznos neto bez privremene nesposobnosti za rad u mjesecu veljači 2019.g. iznosio bi 34,68 kn (2.774,57 kn – neto neto bez privremene nesposobnost za rad / 80 sati).

43. Tužitelj je u konačnoj specifikaciji zahtjeva osnovano potražuje manji iznos (uzeta u obzir isplaćena naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad), pa tako za mjesec veljaču 2019. sa dospijećem 15.03.2019. potražuje iznos od 4,59 EUR. Kada se od ukupnog iznosa utvrđenim vještačkim nalazom od 1.617,79 EUR oduzme izgubljena zarada tužitelja za odbijeni dio od 55,41 EUR za mjesec siječanj 2021., tužitelju je u konačnici na ime izgubljene zarade temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 3. u svezi sa citiranim čl. 1092. st. 1. i 1095. st. 1. ZOO-a za period od travnja 2019. do prosinca 2021. na ime izgubljene zarade kao razlike između mjesečnog iznosa obračunatog kao razlike između pretpostavljene plaće primjenom nalazom utvrđenih satnih iznosa osnovice i iznosa koji je stvarno primio tužitelju dosuđen iznos od 1.562,38 EUR sa zateznom kamatom počev od 16-og dana u mjesecu za prethodni mjesec utuženog razdoblja do isplate, a sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi sa odredbama čl. 92.st. 3 Zakona o radu (NN br. 93/14., 127/17 i 98/19) slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

44. Tome se dodaje kako tuženik pogrešno smatra da nije u obvezi isplatiti tužitelju izgubljenu zaradu koja je neosnovano umanjena od strane poslodavca tužitelja budući je vještak jasno obrazložio kako se naknada za bolovanje na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđuje na temelju isplaćenih plaća u 6 mjeseci koji prethode mjesecu kada je počelo bolovanje te da je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uređeno je da se u slučaju kada je netko u prethodnih 6 mjeseci ostvario samo naknade od Zavoda (jer naknada ne može biti 3 osnovica za naknadu) kao osnovica za naknadu plaće uzima plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu, a da vještak za računovodstvo i financije ne može utvrđivati vjerodostojnost iznosa obračunatog na teret Zavoda za zdravstveno osiguranje stoga je satni iznos osnovice za obračun naknade u iznosu 28,46 kn obračunat na teret Zavoda za zdravstveno osiguranje koristio u izračunu u nalazu uzevši u obzir da je Zavod za zdravstveno osiguranje isti obračunao sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i da isti satni iznos iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće.

45. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

46. Nadalje, nesporno je kako je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. godine, posl.br. Su-IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos od. na iznos od 2.520,31 EUR iz podneska od 29.04.2024 slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

47. Povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku. To stoga što je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2015.) propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može se osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

48. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, obzirom tužitelj u sporu nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (2,2%) slijedom kojih je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 EUR, za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 28.11.2020., 7.7.2021., 29.10.2021.31.3.2022., 24.11.2023., i 29.4.2024 . 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 13.7.2021., 5.10. 2021. 3.2.2023. 2.10.2023. 4.12.2023. i 13.1.2025. 200,00 EUR za svako ročište, ukupno 2.800,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 700,00 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 66,36 EUR i presudu u iznosu od 66,36 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP), time da tužitelju nije dosuđen sastav podneska o d1.9.2020. 9.8. 2021 i 27.12.2023. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak obzirom se isti ne mogu smatrati neobrazloženim u smislu tbr. 8 toč. 3 tarife, a dokumentaciju koju dostavljaju uz te podneske tužitelj je mogao dostaviti na ročištu ili uz podneske za koje mu je dosuđen puni iznos tarife. Isto tako tužitelju nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR jer isti na to ročište nije ni pristupio.

49. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak nužnog medicinskog i financijskog vještačenja u iznosu od 398,16 EUR.

50. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda prema konačnom zahtjevu iz podneska od 29.04.2024. od 3.847,54 EUR.

51. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.030,88 EUR, dok je tuženik zbog gubitka spora u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.

52. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 28. veljače 2025. do isplate.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka koja je bila na ročištu za uručenje ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva nije uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud. Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva je uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 95,32 EUR

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte