REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2081/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja 1. ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. TU iz [adresa], Đ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenici Senii Kovačić, odvjetnici u Rijeci, Ciottina 17B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, 2. Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, 3. KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 16, radi naknade za oduzetu imovinu, 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II- 942-01/21-01/146, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-04 od 28. srpnja 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljica (ad. 1. – ad. 4. te ad. 8.) izjavljena protiv tč. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8. i 9. izreke djelomičnog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/01- 01/03, URBROJ: 2170/1-03-09/3-21-37 od 21. veljače 2021.

II. Poništava se djelomično rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I- 942-05/01-01/03, URBROJ: 2170/1-03-09/3-21-37 od 21. veljače 2021., u tč. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8. i 9. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

III. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama ĐU, ČU, BU, AU i MU nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu 3.250,00 €, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

V. Odbija se zahtjev tužiteljica ĐU, ČU, BU, AU i MU za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 3.250,00 €.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja CU, TU i SU za naknadu troškova ovog upravnog spora.

VII. Odbija se zahtjev zainteresirane sobe KU za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/01-01/03, URBROJ: 2170/1-03-09/3-21-37 od 21. veljače 2021., u tč. I. izreke DU, ĐU, ČU (svakoj u 4/24 dijela) te BU i AU (svakoj u 6/24 dijela) utvrđuje se pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za građevinsko zemljište i to 2/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak; tč. 2. izreke MU utvrđuje se u cijelosti pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za građevinsko zemljište i to k. č. br. [katastarska čestica] Trsat-Sušak; tč. 3. – 6. izreke utvrđuju se visina naknade, obveznik naknade te način i rokovi isplate naknade; tč. 7. odbačen je zahtjev JU, CU, RU i TU za naknadu/povrat u vlasništvo nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Sušak.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelji su podnijeli žalbe koje je tuženik odbio kao neosnovane rješenjem, KLASA: UP/II-942-01/21-01/146, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-04 od 28. srpnja 2023.

3. Tužitelj osporavaju zakonitost gore citiranih rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka te u tužbi i tijekom spora (održana rasprava i podnesak od 1. listopada 2024.) izlažu kako slijedi. U bitnom, smatraju da je pravilnom primjenom odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; dalje: Zakon o naknadi) trebalo odrediti povrat predanih nekretnina u vlasništvo podnositelja zahtjeva, odnosno njihovih zakonskih nasljednika, a obzirom da su za to bili ispunjeni zakonski uvjeti propisani u čl. 17. st. 1. i st. 5. Zakona o naknadi. Obrazlažući prethodno iznijetu tvrdnju tužitelji navode da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak dane na korištenje GU (Parenta), pravnoj prednici zainteresirane osobe ad. 3., rješenjem Skupštine općine Rijeka, broj: 04-12584/1-1974 od 3. prosinca 1974., radi izgradnje obiteljske stambene zagrade. Međutim, GU nikada nije ušla u posjed predmetnih nekretnina niti je iste privela namjeni. U prilog tome, govori i činjenica da je GU zbog nemogućnosti izgradnje objekta s tadašnjom Općinom Rijeka zaključila Nagodbu (10. listopada 1979.) na temelju koje joj je isplaćena odšteta za sanaciju kredita za izgradnju. Također, zbog nemogućnosti izgradnje kuće na predmetnom zemljištu, ali i kao kompenzacija za oduzeto zemljište na [adresa], GU dobila je na korištenje stan sa stanarskim pravom u Rijeci na adresi [adresa]. Tužitelji navode da su javnopravna tijela utemeljila svoje odluke na utvrđenju da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za „naturalni“ povrat iz razloga navedenih u čl. 52. Zakona o naknadi, odnosno jer su predmetne nekretnina u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvu treće osobe na temelju valjane pravne osnove. Osporavajući prethodno utvrđenje, tužitelji navode, pozivajući se pritom na sudsku praksu upravnih sudova (presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-9237/2005 od 19. listopada 2006., Usž- 4727/2020 od 4. ožujka 2022., Usž-4467/2020 od 14. srpnja 2022.; presude Upravnog suda u Splitu posl. br. UsInoi-31/2017 od 19. ožujka 2018., UsInoi-10/2020 od 24. srpnja 2020, Us I-974/2022 od 22. rujna 2022.) da GU, kao niti njezin oporučni nasljednik KU (zainteresirana osoba ad. 3.) nisu treće osobe kakve ima u vidu čl. 52. Zakona o naknadi, obzirom da treća osoba nije osoba u čiju je korist obavljena nacionalizacija već ona osoba na koju je korisnik nacionalizacije na temelju valjane pravne osnove prenio tu imovinu. Nastavno na prethodno, tužitelji ističu da je upis prava vlasništva GU posljedica ukidanja nekadašnjeg prava korištena stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96 – 94/17; dalje: ZV), a isti (upis) je proveden protivno odredbi čl. 359. st. 2. ZV-a. Osim toga, tužitelji tvrde da je pravo korištenja koje je GU imala na predmetnim nekretninama prestalo prije stupanja na snagu ZV-a a što potvrđuje i presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 1992. posl. br. Us-4023/1992 u kojoj je zauzeto shvaćanje da su za GU ispunjeni zakonski uvjeti za prestanak prava korištenja predmetnog nacionaliziranog građevinskog zemljišta, tada u društvenom vlasništvu, jer da ona na tom zemljištu nije izradila objekt najkasnije do konca 1978. radi čega je dobila zemljište na korištenje.

Zaključno, u pogledu tč. 7. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelji navode da je neosnovano utvrđenje prvostupanjskog tijela kako FU uz podneseni zahtjev za povrat/naknadu od dana 25. lipnja 1997. u spis predmeta nije dostavio punomoći za JU, kao nasljednika prijašnje suvlasnice ĆU, te za CU, RU i TU, kao nasljednice iza prijašnje suvlasnice ŠU. Tužitelji tvrde kako je FU, uz njegov podneseni zahtjev, osim u svoje ime, kao (su)nasljednika LU, također zahtjev temeljem priloženih punomoći podnio i za BU i AU, kao sunasljednice OU, te za JU kao nasljednika ĆU, kao i za CU, RU i TU, kao nasljednica iza pok. ŠU.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu, u bitnom, poziva na navode iz osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirane osobe ad. 1. i ad. 2. u svojim se odgovorima na tužbu, u bitnom, pridružuju navodima tuženika i predlažu da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Zaineresirana osoba KU u odgovoru na tužbu i tijekom spora (podnesak od 14. listopada 2024., održana rasprava), ustraje kod svih navoda iznijetih u tijeku upravnog postupka. U bitnom, smatra da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 17. Zakona o naknadi da se tužiteljima izvrši povrat predmetnih nekretnina. Tvrdi da su predmetne nekretnine privedene namjeni radi koje su i oduzete prednici tužitelja, a to je radi izgradnje stambenih objekata i saobraćajnica. Navedeno proizlazi iz činjenica da je tadašnja Općina Rijeka izvršila imovinsko-pravnu pripremu (oduzimanje iz posjeda bivšim vlasnicima, davanje na korištenje Općini Rijeka), izvršeni su svi potrebni geodetski radovi (parcelacije, prijavni listovi i dr.), donesen je prostorni plan kojim su definirane granice neizgrađenog građevinskog zemljišta, izvršeno je iskolčenje građevinske linije odnosno objekta, do građevinske čestice GU dovedena je sva potrebna infrastruktura da se može nesmetano graditi obiteljska kuća (izgrađen je pristupni put do gradilišta, te stvoreni uvjeti da se građevina priključi na vodu, struju, telefon). Nakon toga, odnosno nakon što je izdana građevinska dozvola za gradnju, GU započela je sa pripremnim radovima pa je u tom pravcu izgradila baraku, srušila betonski zid, posjekla raslinje na parceli, dovezla dio građevinskog materijala, miješalicu za beton, krovnu ljepenku, termoblokove, daske, betonsko željezo, pijesak i dr. (sve vidljivo iz Procjene dosadašnjih ulaganja i materijal koji se nalazi na gradilištu br. 23. Vrtlarski put na k. č. [katastarska čestica] od 8. lipnja1978. koji je sačinio ZIR OOUR Priprema i nadzor iz Rijeke, Splitska 2/II). Osporava tvrdnju tužitelja da je GU sama odustala od gradnje, i dobrovoljno, te navodi da su prednici tužitelja svojim radnjama onemogućili GU da izgradi obiteljsku kuću na predmetnim česticama zbog čega je ista podnijela tužbu protiv prednika tužitelja radi predaje u posjed istih, a koja parnica još nije pravomoćno dovršena time da se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl.br. P-2614/98. Što se tiče pozivanja tužitelja odredbu čl. 359. st. 2. ZV-a, zainteresirana osoba navodi da se radi o normi koja je općenite naravi i koja se može primijeniti na konkretan predmet, već da se ima primijeniti odredba čl. 365. st. 6. ZV-a. Napominje da su prednici tužitelja tako i postupili te su podnijeli tužbe protiv njegove pravne prednice, radi utvrđenja i uspostave z.k. stanja, a koji postupak je obustavljen jer su tužitelji povukli tužbu. Osim toga, naglašava da upravna tijela nisu ovlaštena ispitivati valjanost upisa u zemljišne knjige već je za to nadležan isključivo nadležan općinski sud (presude Visokog upravnog suda posl.br. Us-2557/2006 od 10. prosinca 2009. i Us-10884/2010 od 5. prosinca 2012.).

7. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u tijeku spora je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovog spora.

9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i zainteresirane osobe UU ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, da su nekretnine čiji se povrat traži bile u vlasništvu pravnih prednika tužitelja kao i da su iste dane na korištenje GU rješenjem Skupštine Općine Rijeka, broj: 04-12548/1-1974 od 3. prosinca 1974., radi izgradnje obiteljske stambene zgrade; da GU nije izgradila objekt za koji joj je izdano Odobrenje za gradnju, broj: IP/I-03-243/1977 od 6. travnja 1977.; da se nakon stupanja na snagu ZV-a (**.**.1997.) GU upisala kao vlasnica predmetnih nekretnina na temelju čl. 365. st. 2. ZV-a; da je nakon smrti GU - temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-9870/15 od 16. prosinca, na predmetnim nekretninama uknjiženo pravo vlasništva KU.

12. Sporno je, da li je u konkretnom slučaju riječi o imovini iz čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi koja se ovlaštenicima naknade vraća u naravi (naturalni povrat), kako to tvrde tužitelji, ili je riječ o iznimci iz čl. 52. Zakona o naknadi, odnosno imovini vlasništvo koje je stekla treća osoba na osnovu valjane pravne osnove, a za koju imovinu se ne vrši naturalni povrat već se naknada za istu određuje u obveznicama RH (čl. 57. Zakona o naknadi), kako to tvrdi tuženik (i zainteresirane osobe).

Također, sporno je da li je zahtjev JU, CU, RU i TU za naknadu/povrat u vlasništvo nekretnine označene kao k.č.br.

1527/45 k. o. [katastarska općina]-Sušak, podnesen pravodobno.

13. Odredbom čl. 17. Zakona o naknadi propisano je da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3. Zakona o naknadi i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev (st. 1.). Pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju (st. 5.).

14. Odredbom čl. 52. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko Zakonom o naknadi nije drukčije propisano.

15. Odredbom čl. 359. st. 2. ZV-a propisano je da pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.

16. Kako je to već spomenuto ranije u obrazloženju ove presude tuženik i prvostupanjsko tijelo stava su da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za „naturalni“ povrat iz razloga što su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo treće osobe na temelju valjane pravne osnove, a što da predstavlja iznimku od povrata u vlasništvo sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 52. Zakona o naknadi.

17. Prethodno iznijeto shvaćanje javnopravnih tijela ovaj Sud ne može prihvatiti kao zakonito i pravilno budući da osoba u čiju korist je izvršena deposedacija nije treća osoba u smislu čl. 52. Zakona o naknadi. Suprotno tumačenje, a imajući pritom u vidu da je stupanjem na snagu ZV-a došlo do pretvorbe prava korištenja (kao i prava upravljanja i raspolaganja) u pravo vlasništva, u potpunosti bi izuzelo iz primjene odredbu čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi budući da u tom slučaju povrat vlasništva neizgrađenog građevinskog zemljišta prijašnjim vlasnicima uopće ne bi bio moguć. Osim toga, takvo tumačenje odredbe čl. 52. Zakona o naknadi u potpunosti je protivno jednom od osnovnih načela u svezi pretvorbe prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta sadržanim u ranije citiranom čl. 359. st. 2. ZV-a, a koje načelo se odnosi na davanje prioriteta Zakonu o naknadi u odnosu na odredbe ZV-a o pretvorbi društvenog vlasništva. Prema tom načelu nitko ne može steći pravo vlasništva ili neko drugo pravo po odredbama ZV o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu ili o pretvorbi prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ako je to u suprotnosti s odredbama Zakona o naknadi.

18. Slijedom navedenog, obzirom da niti GU niti njezin pravni sljednik KU, koji je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, nisu treće osobe kakve ima u vidu odredba čl. 52. Zakona o naknadi, s jedne strane, te da iz stanja spisa jasno i nedvosmisleno proizlazi da GU do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) nije privela namjeni zemljište koje joj je dano na korištenje rješenjem Skupštine Općine Rijeka, broj: 04- 12548/1-1974 od 3. prosinca 1974., s druge strane, to Sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za povrat predmetnih nekretnina u vlasništvo tužitelja (ad. 1. – ad. 5.).

Stoga je, temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZUS-a valjalo odlučiti kao u tč. I. i II. izreke. U ponovljenom će postupku prvostupanjsko tijelo, vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), donijeti rješenje kojim će tužiteljicama (ad. 1. – ad. 4. te ad. 8.) priznati pravo na povrat u vlasništvo predmetnih nekretnina imajući pritom u vidu i njihove nove oznake (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Nova; k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova).

19. U pogledu tuženih navoda kojim se osporava zakonitost prvostupanjskog rješenja u tč. 7. izreke izvršenim uvidom u spis utvrđeno je da je zahtjev za povrat imovine FU podnio u svoje ime i u ime ŽU i AU, čije punomoći za zastupanju su i priložene uz zahtjev, no ne i ime JU, CU, RU i TU obzirom da se isti ne navode poimence u zahtjevu niti su za njih dostavljene punomoći ili druga dokumentacija koja se uz zahtjev uobičajeno podnosi.

Posljedično tome, Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbacilo zahtjev JU, CU, RU i TU, pa je stoga temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. III. Izreke presude.

20. Odluka o troškovima spora (tč. IV. i V. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužiteljicama ĐU, ČU, BU, AU i MU priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav tužbe te zastupanje na ročištu održanom 13. veljače 2025. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.300,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife u vezi Tbr. 40. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 3,250,00 €.

Spomenutim tužiteljicama nije priznat trošak sastava podneska od 1. listopada 2024. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora. Također, nije im priznat niti trošak sudskih pristojbi obzirom da sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18, 51/23; dalje: ZSP) trošak sudske pristojbe pada na teret stranke samo u slučajevima kada Sud odbaci tužbu ili odbije tužbeni zahtjev.

21. Budući da tužitelji CU, TU i SU te zainteresirana osoba KU nisu uspjeli u sporu to je njihove zahtjeve za naknadu troškova spora, na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a, valjalo odbiti kao neosnovane (tč. VI. i VII. izreke).

U Rijeci 28. veljače 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Senii Kovači, odvjetnici u Rijeci Ciottina 17B

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Erazma Barčića 5

- zainteresiranoj osobi Ministarstvu financija, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6

- Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 16, za zainteresiranu osobu KU