REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-1347/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐPŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, z. punomoćnika tužiteljice Marija Hrupeca, odvjetnika u Samoboru, Maje Strozzi 53 A te z. punomoćnika tuženika ĐP, odvjetničkog vježbenika, 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici ĐPŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.123,21 € sa zateznom kamatom tekućom na iznose:

- 0,35 € od dana 10.9.2004. do isplate,

- 7,28 € od dana 12.10.2004. do isplate,

- 19,04 € od dana 10.11.2004. do isplate,

- 11,30 € od dana 9.12.2004. do isplate,

- 9,62 € od dana 10.1.2005. do isplate,

- 1,37 € od dana 10.2.2005. do isplate,

- 1,41 € od dana 8.9.2005. do isplate,

- 11,49 € od dana 9.1.2009. do isplate,

- 17,05 € od dana 11.2.2009. do isplate,

- 31,65 € od dana 10.3.2009. do isplate,

- 6,38 € od dana 10.4.2009. do isplate,

- 8,99 € od dana 9.5.2009. do isplate,

- 4,09 € od dana 8.6.2009. do isplate,

- 6,26 € od dana 10.7.2009. do isplate,

- 5,09 € od dana 10.9.2009. do isplate,

- 2,17 € od dana 10.11.2009. do isplate,

- 2,53 € od dana 10.12.2009. do isplate,

- 15,80 € od dana 9.1.2010. do isplate,

- 21,60 € od dana 8.2.2010. do isplate,

- 20,91 € od dana 9.3.2010. do isplate,

- 33,69 € od dana 9.4.2010. do isplate,

- 42,36 € od dana 10.5.2010. do isplate,

- 55,84 € od dana 10.6.2010. do isplate,

- 72,19 € od dana 9.7.2010. do isplate,

- 54,45 € od dana 10.8.2010. do isplate,

-105,41 € od dana 10.9.2010. do isplate,

- 79,43 € od dana 9.10.2010. do isplate,

- 83,19 € od dana 10.11.2010. do isplate,

-103,73 € od dana 10.12.2010. do isplate,

-133,08 € od dana 10.1.2011. do isplate,

-104,46 € od dana 10.2.2011. do isplate,

-112,44 € od dana 10.3.2011. do isplate,

-100,27 € od dana 8.4.2011. do isplate,

-129,90 € od dana 10.5.2011. do isplate,

-155,93 € od dana 7.6.2011. do isplate,

-160,87 € od dana 7.7.2011. do isplate,

-215,48 € od dana 22.8.2011. do isplate,

-171,21 € od dana 7.9.2011. do isplate,

-152,98 € od dana 7.10.2011. do isplate,

-151,39 € od dana 8.11.2011. do isplate,

-149,34 € od dana 8.12.2011. do isplate,

-166,57 € od dana 10.1.2012. do isplate,

-175,65 € od dana 8.2.2012. do isplate,

-175,97 € od dana 7.3.2012. do isplate,

-169,81 € od dana 8.4.2012. do isplate,

-171,74 € od dana 7.5.2012. do isplate,

-179,31 € od dana 6.6.2012. do isplate,

-171,48 € od dana 9.7.2012. do isplate,

-171,91 € od dana 9.8.2012. do isplate,

-164,72 € od dana 7.9.2012. do isplate,

-163,62 € od dana 9.10.2012. do isplate,

-172,97 € od dana 9.11.2012. do isplate,

-169,78 € od dana 7.12.2012. do isplate,

-173,08 € od dana 7.1.2013. do isplate,

-161,13 € od dana 7.2.2013. do isplate,

-161,86 € od dana 8.3.2013. do isplate,

-170,65 € od dana 10.4.2013. do isplate,

-161,94 € od dana 10.5.2013. do isplate,

-151,93 € od dana 7.6.2013. do isplate,

-148,23 € od dana 10.7.2013. do isplate,

-155,22 € od dana 9.8.2013. do isplate,

-158,16 € od dana 7.9.2013. do isplate,

-168,01 € od dana 7.10.2013. do isplate,

-165,95 € od dana 8.11.2013. do isplate,

-172,41 € od dana 10.12.2013. do isplate,

-164,86 € od dana 14.1.2014. do isplate,

-171,22 € od dana 10.2.2014. do isplate,

-172,77 € od dana 10.3.2014. do isplate,

-171,20 € od dana 8.4.2014. do isplate,

-168,04 € od dana 9.5.2014. do isplate,

-167,11 € od dana 9.6.2014. do isplate,

-170,63 € od dana 10.7.2014. do isplate,

-176,29 € od dana 8.8.2014. do isplate,

-178,79 € od dana 8.9.2014. do isplate,

-177,19 € od dana 9.10.2014. do isplate,

-183,71 € od dana 10.11.2014. do isplate,

-185,01 € od dana 3.12.2014. do isplate,

-1.462,28 € od dana 3.12.2014. do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 72/2002, 153/2004) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 2.123,22 € sa zateznom kamatom tekućom od 28.2.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 u iznosu od 1.032,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,80 EUR od 02.09.2004. pa do isplate,

- 0,93 EUR od 02.04.2005. pa do isplate,

- 5,15 EUR od 02.05.2005. pa do isplate,

- 9,86 EUR od 02.06.2005. pa do isplate,

- 6,16 EUR od 02.07.2005. pa do isplate,

-13,88 EUR od 02.08.2005. pa do isplate,

- 9,78 EUR od 02.09.2005. pa do isplate,

- 2,78 EUR od 02.11.2005. pa do isplate,

- 4,68 EUR od 02.12.2005. pa do isplate,

- 2,60 EUR od 02.01.2006. pa do isplate,

- 2,99 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- 9,13 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

-13,29 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

-19,15 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

-17,07 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

-18,32 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

-21,57 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

-20,63 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

-18,91 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

-19,63 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

-21,80 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

-20,64 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

-26,95 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

-27,19 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

-26,38 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

-30,36 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

-40,57 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

-41,01 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

-46,02 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

-42,36 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

-41,05 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

-47,21 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

-41,29 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

-36,77 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

-29,78 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

-18,58 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

-26,61 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

-38,27 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

-35,10 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

-40,08 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

-44,31 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

-41,05 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

-22,51 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 3,61 EUR od 02.11.2008. pa do isplate,

-22,28 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

- 1,45 EUR od 02.08.2009. pa do isplate,

- 1,27 EUR od 02.10.2009. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Odbija se zahtjev tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 27.2.2023. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopila 6.7.2024. ugovor o kreditu u iznosu 89.661,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita, pa kako su odredbe tog ugovora kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetne i stoga ona ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na one koje bi bila dužna platiti da se od početka otplate pa nadalje za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, to tužiteljica, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 u vezi s čl.81., čl.82. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.96. i čl.97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine"79/07,125/07,79/09, 89/09, 133/09), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) te Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da joj isplati iznos od 9.636,89 € / 72.609,165 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4.9.2024., nakon provedenog vještačenja, tužiteljica djelomično preinačuje tužbu povišenjem zahtjeva i predlaže odlučiti kao u stavku I. izreke presude, time da pojedine iznose iskazuje dvojno u Eur / kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužiteljici status potrošača, ističe prigovor zastare i nedostatka aktivne legitimacije jer da nisu sve uplate vršene od strane tužiteljice osobno i navodi da odluke na koje se tužiteljica poziva nisu pravilne jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja (ne)poštenosti s obzirom da je odraz nacionalnog prava, tj. čl.22. ZOO-a, da su tužiteljici prilikom savjetovanja i za vrijeme sklapanja ugovora pružene sve informacije temeljem kojih je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovora u kojem je glavnica vezana za valutu CHF te da na strani tuženika nije bilo nikakvog "ekstra profita". Također ističe i prigovor radi prijeboja, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli i to radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 10.398,57 kn / 1.380,14 € (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate te predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine s tražbinom tužiteljice.

2.1. Nakon provedenog vještačenja tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu pobliže opisanom u stavku II. izreke presude i predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj, dok u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev ističe prigovor protivljenja preinaci tužbe djelomičnim povišenjem zahtjeva, a ukoliko sud takvu preinaku dopusti tada ističe prigovor zastare.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, financijsku dokumentaciju, reklamni materijal, listu kredita i obustave, proveo vještačenje po vještaku dipl.oec. Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. te saslušao tužiteljicu.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe ističe se da je tužiteljica djelomično preinačila tužbu povišenjem zahtjeva, pa kako prije nalaza i mišljenja vještaka nije mogla imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, to se radi o situaciji iz čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) i stoga je sud takvu preinaku dopustio jer nalazi da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, dok prigovor radi prijeboja nije osnovan odnosno utvrdio je da ne postoji tražbina tuženika pobliže opisana u stavku II. izreke presude.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 6.7.2004. ugovor o kreditu u iznosu 89.661,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl.1.), kao stambeni kredit za kupovinu nekretnine (čl.2.), koji se vraća u 132 mjesečnih obroka nakon puštanja kredita u tečaj i dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, time da mjesečni obrok iznosi 906,37 CHF (čl.6-7.), uz promjenjivu kamatnu stopu (čl.9.) i naznaku da je korisnik kredita potvrdio da je od strane tuženika informiran o posljedicama i rizicima promjene tečaja (čl.7.),

-da je tužiteljica kredit otplaćivala i putem obustave na plaći,

-da je tuženik, prema reklamnim letcima, imao u ponudi stambene kredite u CHF/€/USD te je u „Informaciji“ objasnio pojam kredita uz valutnu klauzulu,

-da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti i datum dospijeća/plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/2013 od 13.6.2014. i Pž-6632/2017 od 14.6.2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9.4.2015. i Rev-2221/2018 od 3.9.2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

7.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

7.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30.6.2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

7.3. Tuženik je na odlučne okolnosti predložio da se pročita izjava CP, koja je obavljala posao nadzora i koordinacije rada zastupnika tuženika u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu slične vrste kao predmetni, kao i da se sasluša svjedok FP (za koju navodi da nije sudjelovala u postupku obrade i sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljicom), međutim, kako imenovane osobe očito nisu sudjelovale u postupku obrade i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a čitanje izjave CP Kozina odnosno saslušanje FP na okolnost općih procedura tuženika pri sklapanju ugovora po svojoj dokaznoj snazi nije prikladno za utvrđivanje obavijesti dane konkretnom potrošaču, to nije prihvaćen prijedlog tuženika u tom pravcu.

7.4. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, prihvaćenog u bitnom kao neposredno uvjerljiv i iskren i suglasan s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da nema stručnih znanja po pitanju kretanja valuta na tržištu, da joj prilikom sklapanja ugovora nije rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, nije dana usporedba CHF s nečim drugim ili projekcija kretanja tečaja i nisu objašnjeni rizici, da nije imala mogućnost utjecaja na sadržaj ugovornih odredaba, isti je bio tipiziran, da je otplata kredita vršena preko njenog računa isplatom s plaće, da je kredit podignut i iskorišten za namjenu navedenu u ugovoru te da kupljena nekretnina nije iznajmljivana.

7.5. S obzirom na prihvaćene iskaze i dokumentaciju u koju je izvršen uvid sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi.

7.6. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 6.7.2004. u dijelu na koji tužiteljica upire – odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29), čl. 3-4., čl. 269. i čl.323. ZOO-a odnosno čl.2., čl.11, čl.12., čl.46. i čl.104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 1129, 88/01) te čl.502.a i c ZPP-a.

8. U odnosu na osporavanje tužiteljici statusa potrošača ističe se da taj status jasno proizlazi dokumentacije u koju je izvršen uvid te prihvaćenog iskaza tužiteljice, slijedom čega je upravo na tuženiku teret dokaza o tome da tužiteljica eventualno ne bi imala status potrošača (tako i Rev-18/18-2), što tuženik nije uspio dokazati.

8.1. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan jer iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da je tužiteljica ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu te da je isti otplaćivala, uz napomenu da za pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi iz toč.7.6. obrazloženja presude nije niti odlučno je li tužiteljica osobno vršila uplate mjesečnih obroka, jer ukoliko je te uplate i vršila treća osoba one su očito izvršene u njezino ime i za njezin račun, koje uplate je tuženik, u konačnici, i evidentirao kao ispunjenje tužiteljičine obveze,

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem dostupne dokumentacije, kao relevantno proizlazi da je zbog rasta tečaja iznad onog koji je vrijedio na dan isplate kredita više plaćeno 10.123,21 € (stupac 14), time da tzv. negativna razlika iznosi 1.032,82 € (stupac 15), pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u Tablici na l.313.-317. spisa.

10. U odnosu pak na pitanje zastare napominje se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).

10.1. S tim u svezi ističe se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 14.6.2018. po pitanju valutne klauzule, pa kako je tužiteljica tužbu podnijela 27.2.2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

10.2. Također se napominje da se iznos stečen bez osnove / šteta ima promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji i stoga u odnosu na preinaku tužbe povišenjem zahtjeva nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima. U konkretnom je slučaju odlučan datum podnošenja tužbe jer je za nastup zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je određen činjeničnom osnovom, pa kako je preinakom tužbe u vidu povišenja zahtjeva nakon provedenog vještačenja temeljem iste činjenične osnove zatražena isplata određenog iznosa, to nema mjesta zaključku da bi se promijenila istovjetnost zahtjeva (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-1971/22 od 3. siječnja 2022.), pa je neosnovan i taj prigovor zastare po pitanju iznosa koji se traži povišenjem zahtjeva.

11. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora s obzirom na valutnu klauzulu u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog rasta tečaja iznad onog koji je vrijedio na dan isplate kredita više plaćeno 10.123,21 € (stupac 14), pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u Tablici na l.313.-317. spisa, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

12. U odnosu na prigovor radi prebijanja odnosno pitanja tzv. negativne razlike napominje se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu tuženika i tužitelja u tom smislu i tužiteljica plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primila / stekla, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici i stoga je odlučeno kao u stavku II. izreke presude.

12.1. Ukazuje se i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7. prosinca 2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju tzv. negativne tečajne razlike.

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u stavku I. izreke presude temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 31.5.2023., 12.1.2024., 4.9.2024. i 9.10.2024. te pristup na ročišta 13.6.2024. i16.1.2025. po 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 350,00 Eur, trošak vještačenja u iznosu 301,81 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 71,41 € - sveukupno 2.123,22 €, uz pripadajući zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP- a.

13.1. Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe na presudu jer nema niti temelja za naplatu iste temeljem čl.6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23).

13.2. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika