Poslovni broj: Pn-1858/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista AB, u pravnoj stvari tužiteljice SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice KB, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika iz Zagreba, dana 28. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.673,46 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. siječnja 2023. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.244,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 14.07.2023.g. podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.304,93 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 22.07.2021.g. došlo je do prometne nezgode koju je prouzrokovao inozemno osobno vozilo, te je u istoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila tjelesne ozljede kao suputnik u vozilu. Navodi da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, slijedom čega imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege i troškove liječenja. Kako je tuženik u mirnom postupku otklonio njezin odštetni zahtjev, to tužiteljica potražuje ovom tužbom naknadu štete od 2.304,93 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14.01.2023.g. kao slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nisu sporne činjenice pasivne legitimiranosti tuženika, nastanka štetnog događaja te odgovornosti osiguranika korespondenta tuženika. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice budući se ista ne spominje kao sudionica nezgode. Tuženik smatra da bi za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja trebalo izvršiti uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, a sve kako bi se razgraničio utjecaj ranijih ozljeda/ zdravstvenih stanja u odnosu na one eventualno proizašle iz predmetne prometne nezgode. Navedeno posebice iz razloga jer medicinska dokumentacija nema kontinuitet već postoje pauze u liječenju veće od godinu dana. U slučaju određivanja medicinskog vještačenja predlaže da se vještačenje provede po jednom liječniku vještaku – kirurgu. Imajući u vidu iznesene navode u točki 3 sporna je i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i opisanih ozljeda. Navedeno i iz razloga jer ozljeda vratne kralježnice nije objektivizirana budući nisu opisani objektivni simptomi iste u periodu u koje je to sudskomedicinski prihvatljivo. U cijelosti je sporan utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete, a to obzirom tuženik kao osiguratelj, pravilnom primjenom odredbi čl. 12. ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze (dospijeće obveze tuženika ne može nastupiti prije završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja, a koja činjenica može biti utvrđena tek nakon provedbe medicinskog vještačenja), te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom. Stoga, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tužiteljica podneskom od 13.11.2024.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja na način na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 2.673,46 eura sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege sa pripadajućom kamatom tekućom od 14.01.2023.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Naime, tužiteljica smatra da joj sa naslova neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 1.000,00 eura, iznos od 950,00 eura s naslova straha, iznos od 400,00 eura sa naslova duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, te s naslova imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege iznos od 318,53 eura, kao i iznos od 4,93 eura s naslova troškova liječenja, što ukupno iznosi 2.673,46 eura.

4. Povodom podneska tužiteljice od 13.11.2024.g. tuženik je u daljnjem tijeku postupka iskazao izričito protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica izvršila podneskom od 13.11.2024.g.

5. Kako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 13.11.2024.g. predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 ZPP-a u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a kojoj se preinaci tuženik usprotivio u daljnjem tijeku postupka, sud je u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuna ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), koja je u međuvremenu stupila na snagu, a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6. Naime, specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužiteljica ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine štete u odnosu na zadobivene ozljede, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužiteljica ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je tužiteljica na pripremnom ročištu i predložila provođenje medicinskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužiteljice u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka, a takav stav je zauzela i druga sudska praksa (primjerice odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1407/15 od 26.09.2016.g.)

7. Slijedom iznijetoga, sud smatra i nalazi da je tužiteljica opravdano izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 13.11.2024.g., slijedom čega je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje EB te je izvršio uvid u presliku potvrde MUP-a o prometnoj nezgodi sa slikama vozila (list 5-10 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 10-20 spisa), presliku računa u vezi troškova liječenja (list 21 spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 22-23 spisa), dokumentaciju MUP-a u vezi štetnog događaja (list 46- 60 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Jakši Filipoviću-Čuguri koji je dana 29.10.2024.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Kako je među strankama sporna aktivna legitimacija tužiteljice obzirom tuženik osporava činjenica da je imenovana bila sudionica u štetnom događaju koji je predmet ovog postupka, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje EB te je izvršen uvid u dokumentaciju MUP-a u vezi štetnog događaja (list 46- 60 spisa).

10. Tako je iz službene bilješke MUP-a od 12.01.2024.g. (list 49 spisa) razvidno da se u štetnom događaju koji je predmet ovog postupka u osobnom automobilu marke BMW reg. [registarska oznaka] na mjestu suvozača nalazila SB, rođena **.**.1973.g. iz [adresa] koja se dolaskom policijskih službenika nije žalila da je u ovom prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede. Ista omaškom nije upisana u potvrdu o prometnoj nesreći. Dana 29.11.2023.g. od djelatnika II PPRP Zagreb doznali su je da je SB dana **.**.2021.g. zatražila liječničku pomoć na OBHBP Opće bolnice Dubrovnik broj protokola 2021/002387 zbog bolova u vratu te je ista dala izjavu i priložila nalaz.

11. Iz iskaza svjedokinje EB u bitnome proizlazi da se prometna nezgoda se dogodila 22. 7. 2021. Ona i mama su putovale iz Zagreba za Dubrovnik. Mama je bila suvozač a ona je vozila, dodajući da je otprilike negdje kod izlaza Šestanovac jedan auto, misli Hyundai ili Toyota, koji je vozio u desnoj prometnoj traci odjedanput počeo zagrebati njihov auto kako bi se ubacio ispred njih, to barem ona pretpostavlja. Naime, na tom mjestu je već bio neki sudar pa je auto koji je sudjelovao u sudaru bio u desnoj zaustavnoj traci pa se po desnoj traci vozilo sporije pa svjedokinja pretpostavljam da je vozač htio doći na našu lijevu traku gdje se vozilo brže. Došlo je do sudara, s time da su ona i mama ostavile auto na mjestu sudara, dok je gospodin koji ih je udario odmah svoj auto pomaknuo u desnu zaustavnu traku. Koliko se sjeća, on je udario još jedan auto pa je nastao lančani sudar te se i taj auto zaustavio u desnoj zaustavnoj traci. Ona, mama i pas su izašli van iz auta, izašao je i taj gospodin, sjeća se da su sa njim bili žena i djeca. Razmijenili su par riječi da li je sve u redu, taj gospodin je bio A ili S pa su razgovarali na engleskom. Brzo je na mjesto događaja došla policija i hitna pomoć te djelatnici Hrvatskih cesta da počiste što treba. Sa policijom su razgovarale mama i ona, prvo su pričali sa mamom, ovdje tužiteljicom, a poslije sa njom. Pretrpjele su i ona i mama ozljede u toj nezgodi, mamu je nakon toga počelo boljeti vrat i leđa i trnu joj ruke, s time da je prije toga imala minimalne probleme sa leđima. Nju sada znaju boljeti leđa prilikom sjedenja i učenja, a prije toga nije nikada imala problema sa time. Nakon sudara je njezina mama trebala tuđu pomoć, a i njoj i mami su pomagale njezine tri sestre koje su već bile u Dubrovniku u vrijeme kada su one išle za Dubrovnik.

12. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da se pridružuje navodima svoje kćerke EB. Ona je bila vezana sigurnosnim pojasom na mjestu suvozača. Odjedanput je taj auto bočno "dodirnuo njih", ispravio se, odnosno probao se vratiti i uletio ispred nas kada je došlo do sudara. Udario je u prednji suvozački dio pa je ona zbog toga poletjela naprijed, mislila sam da će i ona poletjeti kroz prozor ali nije. Auto je bio "totalka", nije bio u voznom stanju pa ga je maknula cestarska služba. Ona i kćerka su odmah izašle iz auta jer ih je bilo strah da ih još netko iza ne lupi, s time da napominje da smo obje bile u šoku od udarca. Brzo je došla policija i prvo su razgovarali sa njom, s time da napominje da su ju tražili moju osobnu iskaznicu, to su tražili sve sudionike prometne nezgode. Policajac je rekao da će poslikati osobnu iskaznicu. U nezgodi je zadobila ozljede vrata, s time da ju je vrat odmah počeo boljeti nakon nezgode i dok su došli u Dubrovnik kasno u noći jako ju je boljelo, no bila je preumorna da ide odmah na hitnu, s time da sada misli da bi bilo bolje da je odmah otišla jer od bolova nije mogla spavati cijelu noć i u glavi sam stalno čula zvuk udarca u auto. Ujutro su je kćerke odvezle na hitnu u Dubrovnik gdje je dobila tvrdi Shanzov ovratnik pa joj je bilo malo lakše. Prvo ga je nosila sedam dana pa su joj ga na kontroli produljili za sedam dana da ga nosim, onda su joj rekli da ga može skinuti, no kako je nju vrat i dalje jako bolio, tražila je da ga i dalje nosi pa su ga vratili, misli da ga je sveukupno nosila oko tri-četiri tjedna. Nakon nezgode obje ruke su joj trnule, desna jače, lijeva manje, s time da i danas znaju trnuti. Prije nezgode nije nikada imala trzajnu ozljedu niti je imala iste ili slične tegobe sa vratom. Prije nezgode u izuzetno rijetkim situacijama osjetila bi bol u leđima, nakon nekakvog napora ili zamora u donjem dijelu, no ništa slično ovome. Po preporuci liječnika je uzimala Normabel koji je morala nadoplatiti i koji račun prileži uz tužbu. Također je morala raditi dodatno EMNG obradu, a to je učinila na trošak dodatnog osiguranja kojeg ima. Kćerke su joj pomagale dokle god je imala Shanzov ovratnik, misli oko četiri tjedna. I dan danas osjeća bolove u vratu i trnu mi ruke, pogotovo po noći i to ju zna probuditi.

13. Iskaz svjedokinje EB i tužiteljice, sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, jer su isti dani jasno i logično, bez zastajkivanja i u suglasju su s ostalim provedenim dokazima, a i na čije iskaze niti tuženik nije imao primjedbi.

14. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih je razvidno da je tužiteljica bila sudionica štetnog događaja kao suvozačica u osobnom automobilu marke BMW reg. [registarska oznaka] te da imenovana omaškom nije naznačena kao sudionica u potvrdi MUP-a koji prileži spisu, to je sud analizom iskaza tužiteljice i imenovane svjedokinje, kao i cijeneći službenu bilješku MUP-a koja prileži list 49 spisa, nedvojbeno utvrdio aktivnu legitimaciju na strani tužiteljice, slijedom čega je u cijelosti otklonjen prigovor tuženika u odnosu na navedeno.

15. Nadalje, kako je među parničnim strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete, to je na prijedlog tužiteljice provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića proizlazi utvrđenje da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila trzajnu povredu vrata. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju mogla se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralješnice u lakom stupnju. Liječenje je završeno dana 03.06.2023.g., a zdravstveni karton datira od 02.07.1999.g. do 29.04.2024.g., bez osobitosti. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 1-2%. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana - kumulativno. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan, u daljnjem tijeku liječenja je postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jakog intenziteta trpjela je 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg 40 dana po štetnom događaju - kumulativno. Tuđa pomoć joj bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana - kumulativno, a naruženje ne postoji.

17. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Nastavno valja napomenuti da je tuženik na ročištu održanom dana 11.02.2025.g. predložio provođenje sudsko medicinsko prometnog vještačenja na okolnost uzročne veze između zadobivenih ozljeda i nastanka štetnog događaja te na okolnost objektivizacije ozljeda koje je zadobila tužiteljica, odnosno da li su iste objektivno medicinske utvrđene i opisane u medicinskoj dokumentaciji.

19. Sud je na istom ročištu usvojio prijedlog tuženika za provođenje sudsko medicinsko prometnog vještačenja na okolnost uzročne veze između zadobivenih ozljeda i nastanka štetnog događaja, dok je odbio prijedlog tuženika za provođenje sudsko medicinsko prometnog vještačenja u dijelu koji se odnosi na okolnost objektivizacije ozljeda koje je zadobila tužiteljica, odnosno da li su iste objektivno medicinske utvrđene i opisane u medicinskoj dokumentaciji.

20. To iz razloga što se prema mišljenju ovog suda činjenično stanje u pogledu postojanja i obujma ozljeda tužiteljice ne može utvrđivati po vještaku sudske medicine, već po medicinskom vještaku odgovarajuće struke - u konkretnom slučaju kirurgu, kliničaru, slijedom čega činjenica neobjektivizacije ozljede u sudsko- medicinskom smislu niti u kojem slučaju ne dovodi u pitanje vjerodostojnost medicinskih podataka iz medicinske dokumentacije, a dijagnostika i liječenje traumatiziranih pacijenata je u domeni odgovarajuće kliničke medicinske struke. Za medicinske vještake svaka ozljeda koja je utvrđena kliničkim pregledom u zdravstvenoj ustanovi predstavlja relevantan dokaz o ozljeđivanju i na temelju takve dokumentacije može se provesti vještačenje svih kvalifikatornih elemenata neimovinske štete a sva dijagnoza navedena u medicinskoj dokumentaciji ne mora biti i objektivizirana . I sud dijeli stav tužitelja te sama činjenica da tjelesna ozljeda nije objektivizirana u sudsko-medicinskom smislu ne znači ujedno da ju osoba nije pretrpjela, odnosno da ne postoji u medicinskom smislu.

21. Nadalje, po rješenju suda da usvaja dokazni prijedlog za provođenje kombiniranog sudsko medicinsko prometnog vještačenja na okolnost postojanja uzročno posljedične veze između zadobivenih ozljeda i nastanka štetnog događaja, tuženik je na istom ročištu naveo da odustaje od predmetnog dokaznog prijedloga. Slijedom iznijetoga, a obzirom da je upravo na tuženiku bio teret dokaza kojim bi dokazao svoje navode, te uzevši u obzir utvrđenje medicinskog vještaka da se ozljeda koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, to sud u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi kako je tužiteljica dokazala svoje tvrdnje da je imenovana zadobio trzajnu ozljedu u štetnom događaju, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice koji je istaknuo tuženik.

22. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

23. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

24. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja, RTG obrade, EMNG GE obrade, vršenja MR vratne kralješnice, imobilizacija ovratnikom, potrebe za mirovanjem i uzimanja analgetika, provedene edukacije za vježbe kralješnice, provođenja fizikalne terapije, kontrola po fizijatru i ortopedu (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

25. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 1.000,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

26. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 1-2% trajno, u kojem će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima te obzirom na njezinu životnu dob (rođena 1973.g.), i zanimanje (pravnica) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 400,00 eura, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

27. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž- 3137/2024 od 25.07.2024.g.).

28. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 80 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 320,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu, u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 320,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž- 589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

29. Nadalje, sud također nalazi osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na trošak liječenja u ukupnom iznosu od 4,93 eura (37,15 kn) u odnosu na dexomen i normabel tablete obzirom da je iz povijesti bolesti razvidno da je tužiteljici povodom štetnog događaja propisana terapija balzamom, normabelima i analgeticima (list 12 spisa), a čija je visina i datum plaćanja utvrđena uvidom u presliku računa koji prileži listu 21 spisa.

30. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 2.824,93 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege i troškova liječenja. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice u smislu čl. 2 ZPP-a a kojim je potraživala iznos od 2.673,46 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.673,46 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

31. Tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja počev od 14.01.2023.g., kao od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005, 36/20019, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje: ZOOP/05).

32. Naime, za štete nastale u prometu vezano uz dospijeće iste i tijek zatezne kamate treba odlučivati primjenom odredbe ZOOP/05) kao lex specialis. Za ukazati je na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1056/2017-3, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, koje upućuje na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su IV-155/16 od 12. travnja 2016. u kojem je izraženo shvaćanje da kamata teče od podnošenja odštetnog zahtjeva. Također se ukazuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenog 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP/05, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 01.12.2023.g., 17.01.2024.g. i 11.12.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak sastava podnesaka od 17.11.2023.g. 13.11.2024.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak sastava podnesaka od 24.01.2024.g., 22.07.2024.g. i 20.12.2024.g., svaki u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 775 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.550,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 387,50 eura iznosi 1.937,50 eura. Tužiteljici je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, obzirom da je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 34,75 eura i na presudu u iznosu od 73,19 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 2.244,52 eura. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO- a.

34. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 15.02.2024.g., u iznosu od 62,50 eura, budući da isti nije bio potreban u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, a nije joj niti priznat trošak sastava podnesaka od 24.01.2024.g., 22.07.2024.g. i 20.12.2024.g., u iznosu od 187,50 eura svaki, budući joj je priznat njihov trošak temeljem Tbr. 8 toč. 3. Sud nije niti priznao zahtjev tužiteljice za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura budući isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a zbog funkcionalne e-oglasne ploče suda, te obzirom da na ročište za objavu presude nije potrebno da pristupi punomoćnik stranke, već može i sama stranka. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

35. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubio spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 73,19 eura 2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 28. veljače 2025. godine