REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-159/2020-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, iznos od 122.276,60 eura, sa zateznim kamatama počev od 17. studenog 2014. pa do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, iznos od 5.705,63 eura, sa zateznim kamatama počev od 17. studenog 2014. pa do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku RI OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, naknadi parnični trošak u iznosu od 30.892,07 eura (tridesettisućaosamstodevedesetdva eura i sedam centi), u roku od 15 (petnaest) dana, sa zateznim kamatama počev od 28. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku temeljem ugovora o univerzalnom paket-računu "1 ZA SVE" od 29.9.2004. otvorio i tekući devizni račun br. 2435006123 temeljem kojeg mu je izdana Visa Electron kartica br.4655600236242019. Internom revizijom tužitelja tijekom 2012. utvrđeno je da je u razdoblju od 20.7.2007. do 20.6.2012. od strane 26 klijenata (među kojima je i tuženik) obavljeno ukupno 11.555 transakcija u valuti Republike Angole (kvanza) koje su obračunate i evidentirane po višestruko nižem tečaju što je rezultiralo gubitkom za tužitelja u iznosu od 972.000,00 EUR-a. Naime, Uputom o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom (Narodne novine broj 11/2001) uvedena je s danom 1. siječnja 2002.g. u tečajnu listu valuta Republike Angole kvanza, oznake 973-kvanza, međutim, u bazi podataka tužitelja "zajednički elementi" na središnjem poslužitelju (tzv. "host"), ta promjena nije na vrijeme ažurirana tako da je pod brojčanom oznakom 973 ostao unesen s datumom važenja 1. siječnja 1999.g. tečaj obračunskog dolara (klirinškog dolara) pa je došlo do primjene nepripadajućeg tečaja za navedenu valutu,a time i do ostvarivanja nepripadajuće i neosnovane koristi za klijente koji su obavljali transakcije u navedenoj valuti, odnosno do neosnovanog umanjenja imovine tužitelja.

Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove potražuje od tuženika iznos od 127.982,23 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od utuženja pa do isplate, uz naknadu parničnog troška, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe da on ne može biti odgovoran za propust banke zbog primjene nepripadajućeg tečaja kod konverzije valute. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tuženika kao stranku i svjedoka NI, proveo financijsko vještačenje po vještaku dip.oec. EI, te izvršio uvid u ugovor o univerzalnom paketu - računu 1 ZA SVE od 29.9.2004. (list 7-9 spisa), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke (list 10-11 spisa), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. za tekuće i žiro račune (list 12 spisa), Uvjete za obavljanje poslova platnog prometa s inozemstvom (list 13-15 spisa), Pravilnik Zagrebačke banke za korištenje ZABA24 usluga (list 16 spisa), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača (list 17-33 spisa), Izvadak o unutarnjoj reviziji od 21.12.2012. (list 34-89 spisa), Tablicu izračuna razlike (list 112-403 spisa),tečajnu listu Zagrebačke banke (list 404-1343 spisa), rodne listove tuženikove djece (list 1361-1363 spisa) te dopunu financijskog vještačenja po vještaku dip.oec. EI (list 1531.-1533. i list 1576.- 1578. spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je u prvotno provedenom prvostupanjskom postupku sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik imao otvoren devizni račun kod Zagrebačke banke d.d. i da je podizao novac sa tog računa na bankomatima u Angoli gdje je živio i radio, međutim sporno je da li je zbog primjene pogrešnog tečaja banke tuženik ostvario korist koja mu ne pripada, kao i visina i zastara potraživanja.

6. U prvotno provedenom postupku izvršen je uvid u Izvadak o unutarnjoj reviziji Zagrebačke banke od 21.12.2012. (list 34-89 spisa) iz kojeg je razvidno da je u razdoblju od 20.7.2007. do 20.6.2012. od strane 26 klijenata (među kojim je i ovdje naznačeni tuženik) obavljeno 11.555 transakcija u valuti Angole, koje su obračunate i u knjigama banke evidentirane po nepripadajućem tečaju, što je rezultiralo financijskim gubitkom za banku u iznosu od 972.000,00 EUR-a. Također, izvršen je uvid u isprave, saslušan je svjedok NI i tuženik kao stranka te je provedeno financijsko vještačenje.

7. Sud je u prvostupanjskom postupku pod ranijim poslovnim brojem P- 6785/14 utvrđivao činjenice koje se odnose na osnovanost tužbenog zahtjeva te je dana 13. lipnja 2019. donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, dok je pod točkom II. odlučeno o parničnom trošku.

8. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4457/19 od 3. prosinca 2019., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navedeno iz razloga jer je potrebno utvrditi razliku između stvarno obračunatih iznosa i onih koji su trebali biti izračunati primjenom pravilnog tečaja, kao i odlučiti o prigovoru zastare.

9. Stoga je predmet vraćen na ponovni postupak i sud je u ponovljenom postupku pristupio utvrđivanju navedenog.

10. Tuženik saslušan kao stranka u svom iskazu naveo je da je u razdoblju od 2003. do 2015. živio i radio u Angoli gdje je svoju mjesečnu plaču podizao sa bankomata putem VISA kartice. Njegova plaća bila je između 10.000,00 - 15.000,00 USD, dok je važeća valuta u Angoli kvanza. Radi se o "nikakvoj valuti", budući je neslužbeni tečaj 300 kvanza = 1 USD. Iz tog razloga mu je u Angoli bilo puno povoljnije dizati novac sa tog računa nego da je tamo išao u banku, budući je u banci bilo gotovo nemoguće mijenjati. Tuženik potvrđuje da je od 2009. povećao broj transakcija, sve iz razloga što je morao iznajmiti stan, a nije bilo preporučljivo plaćati kreditnim karticama. Prije ove tužbe nije dobio nikakvu opomenu od Zagrebačke banke, osim jedne e-mail poruke da se radi nekakvih nejasnoća javi svom osobnom bankaru, a što je on iz Angole i učinio. Tada su mu rekli da se radi o nekakvoj grešci koja je u međuvremenu i riješena.

11. Svjedok NI iskazala je da je zaposlena kao vodeći revizor u Zagrebačkoj banci od 1995. U konkretnom slučaju ona je i radila reviziju, a ona smatra da se radilo o čistoj grešci banke u preračunavanju angolske valute kvanza u eure. Sveukupno je banka oštećena za iznos od preko 900.000,00 eura. Inače banka je slučajno otkrila ovaj problem, jer je jedan klijent otvorio devizni račun u novootvorenoj poslovnici banke u Crikvenici te opunomoćio 3-5 osoba. Kako je konto ove poslovnice bio par mjeseci u minusu, što je bilo čudno, direktorica banke prijavila je slučaj u Zagreb, te se tada utvrdilo da sa tečajem nešto nije u redu. Međutim, tuženik nije bio u toj grupi, već je isti u razdoblju od 2009. do 20.6.2012. kada je banka napravila blokadu po oznaci 973 napravio 1555 transakcija, uglavnom po dvije transakcije dnevno. U svom iskazu ona pojašnjava da je oznaka 973 80-tih i 90-tih godina bila oznaka za klirinški dolar, a to je bila obračunska jedinica sa tadašnjim SSSR-om. Budući se SSSR raspao sa 1.1.2002. ta oznaka pripala je angolskoj kvanzi. Kako banka nije imala nikakav poslovni odnos u toj valuti donesena je odluka da se ta oznaka 973 zablokira na tečajnoj listi i da se nikakav platni promet ne može vršiti u toj valuti. Stoga je prilikom revizije ta greška bila teško uočljiva.

12. Iskaz svjedoka sud je prihvatio jer je isti logičan i uvjerljiv i suglasan sa sadržajem Izvatka iz izvještaja unutarnje revizije tužitelja te nije u suprotnosti niti s utvrđenjima vještaka financijske struke, dok je iskaz tuženika prihvatio u dijelu koji je u skladu sa datim iskazom svjedoka i financijskim vještačenjima, dok navedeni razlog podizanja gotovine s bankomata od strane tuženika sud nije posebno cijenio jer navedena činjenica nije od utjecaja na odluku suda.

13. Radi utvrđenja da li zbog primjene neodgovarajućeg tečaja prilikom transakcija u razdoblju od 20.7.2007. do 20.6.2012. postoji manjak kod tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dip.oec. EI.

Iz Nalaza i mišljenja vještaka od 11. lipnja 2018. (list 1386.- 1392. spisa) proizlazi da je iznos štete za tužitelja zbog primjene pogrešnog tečaja 943.355,05 kn, odnosno 127.982,23 eura, dok je vještak naveo da se po njegovom mišljenju iznos nepripadne koristi za tuženika ne može izraziti, jer bi ista predstavljala razliku po tečajevima za USD koju je tuženik mogao ostvariti da je USD mijenjao na lokalnom tržištu za valutu kvanza. Mišljenje vještaka je da je tužitelj pogrešno obračunavao devizne transakcije tuženika, te da je tuženik na svom deviznom računu imao uglavnom USD i da je isti znao da će po pojedinim transakcijama biti terećen za puno viši iznos imao bi i mogućnost preračunati da li mu se više isplati mijenjati USD na crnom tržištu za lokalnu valutu kvanza.

14. U ponovljenom postupku sud je proveo dopunsko financijsko vještačenje po vještaku dip.oec. EI.

U dopuni Nalaza i mišljenja od 13. svibnja 2022. (list 1531.-1533. spisa) vještak je podijelio iznose manjeg terećenja računa tužitelja u dva razdoblja i to za razdoblje prije 17. studenog 2009. te nakon, pa je stoga utvrdio da je po transakcijama učinjenim prije 17. studenog 2009. račun tužitelja manje terećen za iznos od 5.705,63 eura, dok je po transakcijama učinjenima nakon 17. studenog 2009. račun tužitelja manje terećen za iznos od 122.276,60 eura, a sve obzirom na istaknuti prigovor zastare.

Također je naveo da je ispravni tečaj za valutu "kvanza" naveden u koloni "U" jer je to valuta egzota, odnosno valuta koja ne kotira na deviznom tržištu u RH-a, pa takve podatke o tim tečajevima prikuplja i objavljuje HNB, a provjerom dokumentacije (Izvatka iz izvještaja broj 062/2012 Unutarnje revizije od 21. prosinca 2012., l. 34.-35. spisa), vještak je zaključio da su korišteni podaci HNB-a, pa je mišljenja da ne postoje razlike stvarno obračunatog iznosa, jer za kvanzu u RH-a postoji samo tečaj HNB-a. Navedeni izračun izvršen je prema obračunu tužitelja.

15. Na ročištu dana 3. travnja 2023. vještak je saslušan te je tom prilikom iskazao da se primjedba tužitelja odnosi na dio dopune nalaza pod naslovom "Razlika stvarno obračunatih iznosa od onih koji bi trebali biti izračunati primjenom pravilnog tečaja za valutu kvanza", u spisu se nalazi tabela obračuna sačinjena po revizorima Zagrebačke banke, u koloni "U" su navedeni tečajevi za kvanzu koje je tužitelj koristio u navedenom obračunu. Obzirom da se ovdje radi o valuti tzv. egzota koja ne kotira na deviznom tržištu uzeo sam da su navedeni tečajevi stvarni jer je to samo tehnički unos iz podataka koje banka ima. Tužiteljev prigovor je da je u spis priložio tečajne liste što je točno, ali te tečajne liste se odnose na konvertibilne valute. Tečajna lista za egzotu se odnosi na valute zemalja koje nemaju konvertibilnu valutu /cca 150 zemalja u svijetu) i te tečajne liste objavljuje HNB po svojoj metodologiji: "Tečajevi lokalnih valuta izračunavaju se na osnovi srednjeg tečaja američkog dolara prema kuni te na osnovi srednjih tečaja stranih valuta prema američkom dolaru i EUR koje objavljuje financijski servis Bloomberg. Napominjemo da ovaj tablični pregled nije službena tečajna lista HNB i molimo korisnike ovog pregleda da se u tečaju pojedinih valuta naznačenih u ovom pregledu informiraju putem financijskih servisa Reuters ili Bloomberg koji su dostupni većini poslovnih banaka u RH." Putem internetskog portala HNB sektor za centralne bankarske operacije napravljen je izlist da bi se vidjelo kako izgleda navedena tečajna lista te je nadalje utvrdio da za utuženo razdoblje nema arhive tečajeva. To su bili razlozi zbog čega je i tečajeve prikazane u tabeli revizora Zagrebačke banke d.d. prihvatio kao stvarne te prema tome stavio i konstataciju u dopuni nalaza da ne postoji razlika stvarnog i obračunatog tečaja iz jednostavnog razloga što je kao stvarni tečaj za kvanzu uzeo i onaj koji je obračunat.

U odnosu na pitanje koja je razlika između stvarnog tečaja kvanze i primijenjenog tečaja u obračunu Zagrebačke banke, konstatira da je sam tečaj koji je primijenila Zagrebačka banka u obračunu uzeo kao stvarni tečaj te ne može postojati razlika jer je samo jedan tečaj, a razlika od 127.982,23 EUR se odnosi na razliku obračuna po tečaju za klirinški dolar i valutu kvanzu, dakle razliku između primijenjenog tečaja klirinškog dolara i naknadno utvrđenog tečaja kvanze jer je tužitelj pod šifrom te egzote vodio tečaj klirinškog dolara tj. imao je neku softversku grešku.

Na posebno pitanje tuženika osobno o tome koji je obračun u tabeli revizora primijenjen s obzirom da prema aktima tužitelja jedan se tečaj primjenjuje kod podizanja novca s bankomata u slučaju da Zagrebačka banka ima tu devizu na tečajnoj listi dok je drugačiji način obračuna ako te devizne na tečajnoj listi Zagrebačke banke nema, odgovara da Zagrebačka banka nema i ne može imati tečaj za egzotu. To može imati samo narodna banka.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika o tome prileži li spisu predmeta službena tečajna lista za kvanzu odgovara da takva lista nije registrirana u spisu, zato je i pokazao i sudu i strankama tečajnu listu za sve egzote. Na pitanje punomoćnika tuženika je li riječ o službenoj listi vještak odgovara da je riječ o jedinoj. Tuženik je osporio ispravnost obračuna revizora.

16. Kako je rješenjem suda određeno još u zadatak vještaku izvršiti kontrolu kolone "U", to je vještak u dopuni Nalaza i mišljenja od 26. srpnja 2023. (list 1576.- 1578. spisa) izvršio kontrolu i tečajne liste HNB-a (Izračunati tečajevi valuta koja ne kotiraju na deviznom tržištu u RH-a, Izvatka iz izvještaja broj 062/2012 Unutarnje revizije od 21. prosinca 2012. i Izračuna tužitelja preračunom VISA-inog kunskog iznosa u eure, l. 1220. -1343., l. 34.-89. i l. 112.-165. spisa) te je utvrdio da je ukupan iznos podignutog novca na bankomatima po tuženiku 24.905.000,00 kvanza.

Prema izvršenom obračunu tužitelja slijedi: da je tužitelj navedeni iznos preračunao u kunsku protuvrijednost u visini od 480.142,25 kuna, a nadalje primjenom kupovnog tečaja eura preračunao taj iznos u eure, a potom za taj iznos teretio devizni račun tuženika za ukupno 65.134,79 eura. Da je prilikom preračuna valute kvanza korišten tečaja HNBa- za kvanzu preračunati iznos od 24.905.000,00 kvanza iznosio bi 1.423.497,30 kuna. Terećenje deviznog računa tuženika izvršeno je u iznosu od 65.134,79 eura, a trebalo je biti izvršeno u visini od 193.117,02 eura, dakle prema tome tužitelj je teretio tuženikov račun za iznos manji u visini od 127.982,23 eura.

Ukoliko bi se uzeo u obzir drugi mogući način obračuna, to bi dolazilo u obzir da banka nije valutu u kojoj su vršene transakcije imala na svojoj tečajnoj listi, u tom slučaju bi se terećenje deviznog računa tuženika vršilo putem kunskog iznosa iz autorizacijske poruke dostavljenog od VISA Inc. kao uključene kartične kuće i tako bi se teretio računa tuženika; pa bi protuvrijednost za podignuti iznos sa bankomata (24.905.000,00 kvanza) iznosio u protuvrijednosti u kunama 1.467.500,89 (kolona G1), da je terećenje deviznog računa izvršeno u 65.134,79 eura, a trebalo je biti izvršeno u visini od 194.141,88 eura, pa je prema tome tužitelj teretio tuženikov račun (u toj verziji obračuna) za iznos manji u visini od 129.007,09 eura.

17. U odnosu na dio mišljenja vještaka od 11. lipnja 2018. u kojem je naveo da se iznos nepripadne koristi za tuženika ne može izraziti, jer bi ista predstavljala razliku po tečajevima za USD koju je tuženik mogao ostvariti da je USD mijenjao na lokalnom tržištu za valutu kvanza i mišljenje vještaka je da je tužitelj pogrešno obračunavao devizne transakcije tuženika, te da je tuženik na svom deviznom računu imao uglavnom USD i da je isti znao da će po pojedinim transakcijama biti terećen za puno viši iznos imao bi i mogućnost preračunati da li mu se više isplati mijenjati USD na crnom tržištu za lokalnu valutu kvanza, valja napomenuti da taj dio mišljenja vještaka sud nije uzeo u obzir jer se u ovom predmetu ne utvrđuje eventualni možebitni iznos koji je tuženik mogao preračunati odnosno mijenjati u druge valute, jer se radi o opciji koju je nemoguće utvrditi i na koju se tuženik uopće niti ne poziva u ovom postupku, tako da ista nije od utjecaja za donošenje odluke suda.

18. Na dopunu Nalaza i mišljena od 23. srpnja 2023. tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik prigovarao u cijelosti izračunu u podnesku od 12. prosinca 2023. iz razloga jer isti nije izvršen i spisu ne prileži službeni tečaj HNB-a za valutu kvanza, ali ne osporava matematički izračun već osporava vjerodostojnost podataka temeljem kojih je izvršen izračun (povijesni tečaj valute), ali se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja iz podneska od 6. travnja 2023. (tužitelj je u podnesku od 6. travnja 2023. predložio, obzirom na tuženikovo osporavanje vjerodostojnosti podataka za obračun, informatičko vještačenje na tu okolnost).

Navedeni dokazni prijedlog sud je odbio iz razloga što je isti predložen po tužitelju koji ne osporava niti svoj obračun, a niti izrađeni Nalaz i mišljenje, zajedno s dopunama koje je sud prihvatio (sa obračunom tužitelja i drugim načinom obračuna tj. onaj obračun koji bi došao u primjenu da tužitelj nije valutu u kojoj su vršene transakcije imao na svojoj tečajnoj listi), a pored toga, navedenom dokaznom prijedlogu protivio se i sam tuženik.

Dakle, Nalaz i mišljenje vještaka, zajedno sa dopunama, sud je prihvatio kao nepristran i obrazložen, a vještak je u svojim dopunama nalaza argumentirano otklonio prigovore objašnjavajući da ne postoji "razlika" između stvarno obračunatih iznosa i onih koji su trebali biti obračunati primjenom "pravilnog" tečaja, jer je ispravni tečaj za valutu "kvanza" naveden u koloni "U" jer je to valuta egzota, odnosno valuta koja ne kotira na deviznom tržištu u RH-a, pa takve podatke o tim tečajevima prikuplja i objavljuje HNB, a provjerom dokumentacije (Izvatka iz izvještaja broj 062/2012 Unutarnje revizije od 21. prosinca 2012., l. 34.-35. spisa) vještak je zaključio da su korišteni podaci HNB-a, pa je mišljenja da ne postoje razlike stvarno obračunatog iznosa, jer za kvanzu u RH-a postoji samo tečaj HNB-a, dok se razlika utvrđena financijskim vještačenjem u ovom predmetu odnosi na razliku iznosa dobivenog primijenjenim tečajem valute klirinškog dolara i naknadno utvrđenog tečaja valute kvanze (jedinog tečaja valute kvanze).

Pored toga, u odnosu na tuženikov prigovor da spisu ne prileži i nije primijenjen službeni tečaj HNB-a za kvanzu, valja napomenuti da, kao što ujedno i navodi sam tuženik, a temeljem i financijskog vještačenja utvrđeno je da službeni tečaj za valutu Republike Angole-kvanzu, ne postoji, jer se radi o valuti koja ne kotira na deviznom tržištu te za koju podatke o tečajevima prikuplja i objavljuje HNB, te je kao takva "neslužbena" valuta i objavljena na stranicama HNB-a, kao jedina u mogućoj primjeni na tržištu RH-a i stoga ne postoji razlika između naknadno obračunatog iznosa po tužitelju i iznosa koji bi se dobio primjenom pravilnog tečaja. Također tuženik nije imao nikakvih dokaznih prijedloga u korist svojih tvrdnji o nepravilnoj primjeni naknadnog obračuna tečaja po tužitelju.

19. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik podizao gotovinu na bankomatima u Angoli, i to u većem broju, otprilike 1555 transakcija. Utvrđeno je i da je tužitelj prilikom preračunavanja iznosa u kvanzama u valutu euro primijenio pogrešan tečaj odnosno tečaj klirinškog dolara umjesto kvanze te da razlika u odnosu na ispravan preračun (u valuti kvanze) po deviznom računu tuženika iznosi 127.982,23 eura, odnosno ukoliko se primjeni obračun koji bi došao u primjenu da tužitelj nije valutu u kojoj su vršene transakcije imao na svojoj tečajnoj listi tada se radi o iznosu od 129.007,09 eura, pa proizlazi da je zbog pogreške u aplikaciji tužitelja došlo do stjecanja bez osnove isključivo na strani tuženika, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO-a), odnosno na taj način je tuženik stekao korist (čl. 1111. st. 2. ZOO-a) u visini iznosa za koji bi bio terećen račun da je preračun izvršen primjenom ispravnog tečaja.

20. Također valja napomenuti da je tužitelj ostao pri potraživanju manje utvrđenog iznosa prema dopuni Nalaza i mišljenja od 13. svibnja 2022. (prema obračunu tužitelja), a ne prema više utvrđenom iznosu u dopuni Nalaza i mišljenja od 26. srpnja 2023. (prema drugom mogućem obračunu koji bi došao u primjenu da tužitelj nije valutu u kojoj su vršene transakcije imao na svojoj tečajnoj listi), dakle ostao je pri potraživanju koje predstavlja manju štetu po tuženika u ukupnom iznosu od 127.982,23 eura.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za dio, sud je ocijenio da je isti osnovan, tako da je potraživanje tužitelja u zastari za one iznose/transakcije koji su isplaćeni odnosno izvršeni prije 17. studenog 2009. godine (u ukupnom iznosu od 5.705,63 eura), sve u smislu čl. 225. ZOO-a koji propisuje opći zastarni rok od 5 godina, uzevši u obzir da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. studenog 2014., pa je stoga tužbeni zahtjev valjalo u tom dijelu odbiti.

22. Dakle, primjenom čl. 1111. st. 1. ZOO-a tuženik je u obvezi vratiti tužitelju iznos od 122.276,60 eura, koliko je utvrđeno da nije u zastari, a pripada tužitelju u svakom slučaju, bez obzira koji obračun se primjeni u izračunu, kao i plodove i zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana podnošenja tužbe odnosno zahtjeva.

23. Pri tom se ne može primijeniti odredba čl. 1112. st. 1. ZOO-a prema kojoj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nije dužan zahtijevati vraćanje, jer iz provedenih dokaza tj. iskaza svjedoka proizlazi da su djelatnici tužitelja tek internom revizijom utvrdili da je pogreškom račun tuženika terećen za manji iznos od onog za koji se trebao teretiti, iz čega slijedi da kada su isplate izvršene, to djelatnicima tužitelja nije bilo poznato, a nije dovoljno da su oni to mogli znati, već je u smislu navedene odredbe potrebno da im to bude poznato odnosno da postoji na strani tužitelja svijest o tome da plaća, odnosno ne tereti račun tuženika za iznos za koji ga je bio dužan teretiti.

Također se ne može primijeniti odredba čl. 10. st. 2. ZOO-a koja propisuje da je sudionik (u ovom slučaju tužitelj kao banka) u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, jer to ne opravdava da tuženik zadrži ono što je stekao bez pravne osnove.

24. Stoga je naloženo tuženiku da isplatu tužitelju iznos od 122.276,60 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama.

25. Nadalje, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

Tužitelju je stoga uz primjenu odredbi čl. 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav tužbe (temeljem Tbr. 7/1 u vezi Tbr. 48. (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 28. rujna 2015., 2. srpnja 2018., 7. rujna 2022., 4. listopada 2023. (sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima 8. rujna 2016., 12. siječnja 2017., 7. veljače 2019., 9. svibnja 2019., 14. rujna 2020., 3. travnja 2023., 20. rujna 2024. i 18. veljače 2025. (svaka radnja u iznosu od 1.928,00 eura), kao i trošak ročišta za objavu dana 13. lipnja 2019., u iznosu od 100,00 eura te trošak žalbe u iznosu od 2.410,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 27.574,00 eura.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a.

Tome treba pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura i 265,45 eura, sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu u iznosu od 663,61 eura, 663,61 euro i 1.327,23 eura, pa je ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 30.892,07 eura.

25. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 28. veljače 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku