REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-15176/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Jolande Butković, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FT, radi djela prekršaja iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VII. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/33469 od 7. prosinca 2024., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, javno je objavio i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik FT, sin F i O, djevojačko prezime majke M, rođen **.**.1986. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, VŠS, po zanimanju magistar uprave u turizmu, nezaposlen, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno ili kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak,

I.) Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona

kriv je

I. što je 6. prosinca 2024. u 23,30 sati u [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj sestri OT, rođ. **.**.1984., u prisutnosti njezine ml. Kćeri MT, rođ. **.**.2010., na način da ju je vrijeđao riječima: "Ništarijo, ne mogu se osloniti na tebe, ništa ne radiš, mogu ti zube polomiti, neupotrebljiva si" nakon čega je nasilno skinuo ulazna vrata i bacio ih na hladnjak uslijed čega su vrata hladnjaka pala na pod, što je kod OT izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, prema svojoj sestri što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, čime je počinio prekršaj iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

II. što je u isto vrijeme i na istom mjestu, prilikom postupanja policijskih službenika, vrijeđao i omalovažavao policijske službenike na način da je prilikom dovođenja u službene prostorije VII. PP Zagreb, vrijeđao policijske službenike riječima: "ne znate niti pisati, pušite kurac, plaćenici" i sl. dakle, vrijeđao i omalovažavao službene osobe tijekom njihovog vršenja službe

čime je počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kažnjivo po istom članku istog zakona

pa mu se temeljem citiranih propisa izriče

za djelo pod točkom I. izreke

kazna zatvora u trajanju od 45 (četrdesetpet) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 8. prosinca 2024. u 14,37 sati do 8. u 17,30 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 1 (jedan) dan zatvora tako da se izjednačava 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 1 (jednim) danom zatvora pa okrivljeni ima za izdržati 44 (četrdesetčetiri) dana zatvora.

Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st.1., 2., 3. PZ-a, okrivljenom se izriče

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

Za djelo pod točkom II. izreke

novčana kazna u iznosu od 700,00 € (sedamstoeura)

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude. Temeljem čl.152.st.3. i čl. 183.st.2. PZ-a, ukoliko okrivljeni u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl.34. Prekršajnog zakona.

II.) Odbija se prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti - alkoholizma.

III.) Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u vezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

a. PU Zagrebačka, VII. Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/33469 od 7. prosinca 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljeni FT je u svojoj obrani iskazao da je točno da je 6. prosinca 2024. bio u jako alkoholiziranom stanju i došao je kući kasno navečer. Bilo je oko 23:30 sati kada je došlo do svađe između njegove sestre OT i njega i to iz razloga što ona živi u istoj kući kao i ja, a nikada nije ni na koji način doprinijela za kućanstvo, nikada nije plaćala režije u 15 godina koliko ovdje živi. Naveo je da je sam pokrenuo proces popravka krovišta iako je financijski dosta loše i zajedno s ocem pokušava doći do što više novaca da se taj krov sanira. Navedenog dana sestru je tražio nekakvu malu uslugu i ona mu niti to nije napravila te kako je bio pijan to je naprosto bio okidač da izgubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Rekao joj je da je niškoristi, da se na nju ne može osloniti, da je neupotrebljiva i da joj je mogao zube polomiti, no ne bi to učinio. Zato je i uzeo i potrgao ulazna vrata i bacio ih na frižider koji je također oštetio i time napravio štetu i sebi. Svjestan je da je to sve čula i njegova nećakinja MT, kao i da je to bilo sigurno jako ružno i žao mu je što je tako postupio i uplašio ih. Nakon toga je otišao na treći kat gdje ima svoj stan da bi nakon nekog vremena došla policija. Po njihovom dolasku rekao im je da nemaju pravo biti tu, ali nije pružao otpor već se spustio s njima u dvorište, nakon čega je priveden u postaju. Mislio je da će samo dati izjavu, pa nije ponio niti jaknu, a oni su ga u postaji smjestili kao psa u ćeliju s rešetkama u kojoj je bilo jako hladno te nije mogao dobiti niti vode. Dodao je da je sigurno bio tada naporan jer se sjeća da je lupao po tim rešetkama, da bi u jednom trenutku došao jedan policijski službenik koji ga je pretukao zbog čega je završio u bolnici. Navod da bi vrijeđao policijske službenike kako je to opisano nije točan. Naime, ovaj navod da bi pjevao stihove koji su navedeni nikako nije točan jer njemu ti stihovi nisu niti poznati. Dodao je da Inače nije agresivan, no zaista mu se tada puno toga skupilo i u kombinaciji s alkoholom došlo je do incidenta s njegovom sestrom, ali sa policijskim službenicima toga zaista nije bilo, osim što je prigovarao smještaju, bio je glasan i naporan. Na upit suda da pojasni što okrivljenik podrazumijeva pod tim glasan isti je precizirao da je vjerojatno vikao tražeći objašnjenja zašto je u ćeliji i slično, ali nije nikoga vrijeđao.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju svjedokinje, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, zapisnik o ispitivanju svjedokinje, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola serijski broj [serijski broj], zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, specijalistički nalaz KBC Sestre milosrdnice za okrivljenika, fotografije, DVD snimak, izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, u svojstvu svjedoka saslušani su policijski službenici BT, HT, NT i AT te je od VII. PP Zagreb zatražena audio-video snimka unutrašnjosti postaje koja bi pokrivala prostor gdje se zadržavaju uhićene osobe koja sudu nije dostavljena s obrazloženjem da ista ne postoji.

3.1.Svjedok BT je na raspravi kod ovog suda iskazao da je 6. prosinca 2024. oko 23,30 sati upućen sa kolegicom HT na adresu u [adresa], povodom dojave o nasilju u obitelji od strane OT koja je navela da joj je brat alkoholiziran i da razbija po stanu. Po dolasku na adresu razgovarali su sa tražiteljicom intervencije koja je navela da ju je brat vrijeđao govoreći joj da je niškoristi, da joj može zube polomiti i sl. te je pokazala potrgana ulazna vrata koja su bila bačena na frižider pa su i vrata frižidera pala na pod. Takvo stanje su zatekli na lokaciji. Ista im je rekla da je njezin brat otišao na kat kuće pa su kolegica HT i on otišli do njega no zatekli su ga vidno alkoholiziranog i tada nije bio baš suradljiv. Rekli su mu da mora poći sa njima na što je on negodovao, govorio je da nemaju pravo biti tu, da tko ih je pustio u kuću, da je to privatni posjed i sl. Nakon kraćeg objašnjavanja i uvjeravanja on se ipak primirio i krenuo s njima pri čemu ga je u postaju odvela druga patrola a kolegica i on su ostali na navedenoj adresi radi obavljanja dodatnog razgovora sa žrtvom nasilja. Kasnije je čuo od kolega da je okrivljeni u policijskoj postaji vrijeđao i omalovažavao kolege no o tome nema neposrednih saznanja jer nije bio prisutan. Na upit suda da li je bilo vrijeđanja svjedoka i njegove kolegice u trenutku kad su isti postupali na intervenciji, isti je iskazao da tada nije bilo vrijeđanja već samo negodovanja oko odlaska u postaju kako je već to opisao. Na upit okrivljenika koliko je službenika došlo u njegov stan, svjedok je iskazao da ih je bilo četvero. Na upit suda tko su bili drugo dvoje policijskih službenika koji su došli u stan okrivljenika, svjedok je iskazao da je on s kolegicom bio iz jedne patrole a dvoje kolega je došlo u drugoj patroli i to NT i vježbenik AT. Na upit okrivljenika koji policijski službenik je svjedoku rekao da je okrivljeni vrijeđao službenike u postaji, isti je iskazao da mu je to rekao NT jer je on ujedno trebao i alkotestirati okrivljenika ali okrivljeni je to, po njegovoj izjavi, odbio. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedoku da li ima posrednih saznanja o tome da bi okrivljeni u policijskoj postaji zadobio ozlijede, isti je iskazao da o tome nije ništa čuo.

3.2.Svjedokinja HT je na raspravi kod ovog suda iskazala da se sjeća intervencije po kojoj je postupala 6. prosinca 2024. u 23,30 sati na adresi u [adresa], a na istu je došla sa kolegama NT i LT s time da je bio prisutan i kolega BT. Došli su po dojavi o nasilju u obitelji i po dolasku tražiteljice intervencije, sestre okrivljenika koja je navela što se dogodilo između nje i brata u smislu počinjenja psihičkog i ekonomskog nasilja. Rekla je da se njezin brat nalazi u svom stanu na trećem katu pa su otišli do njega prikupiti informacije. Kada im je otvorio vrata vidjeli su da je alkoholiziran i jako uzrujan pri čemu je odmah počeo govoriti da tko ih je zvao, da nemaju pravo biti tu, da se maknu s njegovog posjeda i sl. Pokušali su mu objasniti i zamoliti ga da izađe s njima van kako bi obavili razgovor na okolnosti prijave njegove sestre no on je bio arogantan, bahat i negodovao je s time da u tom trenutku nije bilo vrijeđanja već je samo protestirao. Nakon kraćeg natezanja je pristao izaći u dvorište s time da su kolege NT i AT izašli sa njim a ona je krenula prema tražiteljici intervencije radi obavljanja razgovora. U jednom trenutku čula je okrivljenika kako na dvorištu viče ali ne zna što ali je uglavnom protestirao zbog njihove prisutnosti. Kolega NT je došao po nju i obavijestio je da nije moguće uspostaviti komunikaciju s okrivljenikom i da dođe vidjeti što će dalje. Izašla je van i rekla okrivljenom da mora poći s njima, da se smiri no on je i dalje negodovao nakon čega mu je rekla da se neće pogađati i da će morati ići s njima milom ili silom s obzirom na sve okolnosti događaja. Sjeća se da je tada rekao da je mala i da šta misli da će lijepim pristupom nešto postići te je nastavio govoriti da nemaju pravo biti tamo na što ga je zadnji put upitala da li će poći s njima milom ili će morati primijeniti silu. Tada je krenuo prema njoj ali je kolega NT stao između njih a okrivljeni je rekao da će poći te im je dao ruke radi stavljanja lisica. Cijelo to vrijeme nije bilo nikakvog vrijeđanja do dolaska u postaju a iz kojega razloga je počeo sa tim nije joj poznato. Sjeća se da im je učestalo psovao B, govorio im da su govnari, da su neuki, da je sve to sranje, da su plaćenici nakon čega je počeo pjevati neke pjesme od Bad Blue Boysa i jednu koju do tada nije nikada čula ali se spominju muda te je ponavljao citat da je Hrvatska policija mito i korupcija a također kao dio neke pjesme. Okrivljeni je osporavao istinitost iskaza svjedokinje te je naveo da nije točno da se derao na dvorištu niti da je u postaji vrijeđao i pjevao kako je to svjedokinja navela. Okrivljeni je naveo da u životu nije opsovao B, da sa dinamovcima nema veze i uopće mu nije poznat stih "hrvatska policija, mito i korupcija".

3.3. U daljnjem dokaznom postupku na raspravi kod ovog suda svjedok NT je iskazao da se sjeća intervencije po kojoj je postupao 6. prosinca 2024. u 23,30 sati na adresi u [adresa] povodom dojave o nasilju u obitelji i po zahtjevu tražiteljice, sestre okrivljenika. Kolegica HT i kolega BT su došli prvi na adresu a on je sa kolegom AT došao naknadno. Kad su stigli na adresu, tražiteljica ih je brzo pozvala unutra te se sjeća da je bilo grozno stanje u smislu razbacanih stvari, razvaljenih vrata hladnjaka i iščupanih vrata od stubišta prema katu. Kolegica HT i kolega BT su razgovarali sa sestrom okrivljenika a njima je ista rekla da odu na treći kat u stan njezinog brata jer se isti gore nalazio. Kolega AT i on su došli na vrata gdje su doista pronašli okrivljenika kojeg su zatekli u kupaonici i vidjeli da je jako alkoholiziran, nervozan i rastrojen te su ga zamolili da pođe s njima dolje radi obavljanja razgovora na okolnosti prijave. On je tada počeo negodovati na način da im je govorio da tko ih je zvao, gdje im je nalog i slično. Svjedok je naveo da je u par navrata pokušao okrivljenom objasniti da su došli na traženje njegove sestre, da su po ovakvim dojavama dužni postupati i da pođe s njima radi davanja obavijesti. Tek nakon nekog vremena je izašao s njima ispred ulaza na dvorište, govoreći cijelo vrijeme neka se maknu sa njegovog posjeda i da nemaju pravo biti tamo. U tom trenutku je došao i kolega BT pa je sa kolegom AT ostao vani zajedno sa okrivljenikom a on je otišao po kolegicu HT i pitao ju da li je o svemu obavijestila šefove i što će dalje na što mu je ista rekla da okrivljeni mora poći s njima u postaju. Kad se vratio do okrivljenika i rekao mu kakva je situacija, počeo je negodovati i govorio je da nikuda ne ide s njima na što mu je nekoliko puta mirno objasnio da mora poći i u konačnici se malo primirio, rekao da se neće opirati te je dao ruke da mu stave lisice. Osim tog negodovanja kroz to vrijeme nije bilo nikakvog vrijeđanja od strane okrivljenika no po dolasku u službene prostorije, kada je isti smješten u prostoriju za zadržavanje, otišao je po alkotest a kada se vratio i pitao ga da li se želi podvrgnuti alkotestiranju na što mu je okrivljeni odgovorio da li želi mu popušiti kurac. Kada mu je to rekao, obavijestio je šefa i zaključili su da će biti procesuiran i zbog vrijeđanja njega kao policijskog službenika tijekom postupanja. Naveo je da je uzeo obrasce koje je morao ispuniti vezano za intervenciju i povukao se u drugu službenu prostoriju tako da ne zna što je dalje okrivljeni radio i govorio jer taj dio doista nije čuo. Sjeća se da je te noći bilo puno intervencija i da je odmah morao sa drugim kolegom otići na drugu radnu zadaću. Dodao je da zna da je okrivljeni vikao u službenim prostorijama ali doista ne zna točno što. Na upit okrivljenika da li je vikao na dvorištu, svjedok je naveo da je bio na granici. Okrivljeni je osporavao istinitost iskaza svjedoka navodeći da nije točno da je vikao niti je ikoga vrijeđao te je aludirao na vjerodostojnost iskaza obzirom da je policijska službenica rekla da je vikao na dvorištu a ovaj svjedok je naveo da nije vikao na dvorištu.

3.4. Svjedok AT je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća intervencije po kojoj je postupao 6. prosinca 2024. u 23,30 sati na adresi u [adresa] povodom dojave o nasilju u obitelji s time da su HT i BT došli prvi a NT i on su došli u ispomoć. Po dolasku na adresu i ulasku u kuću tražiteljice intervencije im je pokazala posljedice sukoba nje i njezinog brata u smislu da je sve bilo razbacano i bilo je puno polupanih stvari i sjeća se da su bila razvaljena vrata hladnjaka. Ona ih je uputila na treći kat gdje živi njezin brat i kada su došli gore k njemu, on je njima otvorio vrata i vidjeli su da je u vidno alkoholiziranom stanju, bijesan i uzrujan te je imao hematom na glavi i jednu ogrebotinu na čelu. Zamolili su ga da se spusti k njima dolje radi prikupljanja obavijesti povodom dojave od strane njegove sestre okrivljeni se tome protivio, negodovao, govorio da nemaju pravo biti tu i da se maknu s njegovog posjeda. Ponovno su mu govorili da siđe u dvorište jer će inače morati primijeniti sredstva vezivanja. Nakon nekog vremena pristao je na to ali i dalje negodujući da napuste njegov posjed i da nemaju pravo biti tu. Tijekom tog postupanja na dvorištu nije bilo vrijeđanja no kasnije kada su došli u postaju i okrivljenika smjestili u prostoriju za zadržavanje, počeo je vikati, uhvatio je šipke i počeo ih tresti, njega je vrijeđao da mu jebe mater a kada je kolega NT došao sa alkotestom i ponudio mu alkotestiranje, obratio mu se riječima da što on misli da mu popuši kurac. Nakon toga je pjevao neke pjesme stihova mito i korupcija, hrvatska policija i neku u kojoj se spominju muda. Sjeća se i da je psovao B. Ne zna što se dalje dešavalo jer je išao dalje na teren ali je bio prisutan u trenutku kada je molio da ga puste na WC i tada mu je kolega H skinuo lisice i pustio ga, nakon čega se okrivljeni vratio nevezan, ušao u ćeliju gdje ga je kolega H zaključao ali je okrivljeni njemu tada rekao da li je svjestan što je mogao napraviti u smislu da je njega mogao udariti u glavu a svjedoka u jaja. Okrivljeni je osporavao istinitost iskaza svjedoka te je naveo nelogičnost u iskazu svjedoka te je postavio pitanje svjedoku da kako to ako se je tako ružno ponašao, ako je bio uznemiren i vikao, da su policijski službenici na njegov zahtjev njemu skinuli lisice i pustili ga na WC nakon čega se je vratio i mirno ušao nazad u ćeliju. Svjedok je naveo da su ipak vjerovali da neće ništa napraviti ali kad se vratio u ćeliju opet je nastavio vikati odnosno tada je rekao da li su svjesni što je mogao napraviti da je htio. Okrivljeni je postavio pitanje što je bilo nakon toga a svjedok je naveo da je okrivljeni tada zauzeo boksački gard na što mu je kolega H rekao neka se odmakne kako bi ušli u ćeliju i stavili mu lisice nakon čega se on odmaknuo ali kada je kolega H ušao u ćeliju, okrivljeni je zamahnuo rukom i zatvorenom šakom krenuo udariti kolegu ali se on obranio. Nakon toga je okrivljeni pao i udario desnom stranom glave u rešetke i tada je napravio veliku nuždu. Nakon toga on je ušao u ćeliju i rekao mu da se okrene što nije htio učiniti pa ga je okrenuo i vezao ga te ga podigao na klupu kako bi sjeo. Nakon toga je nastavio vikati da bi u jednom trenutku skinuo gaće i bacio ih van ćelije. Kasnije je došla hitna i odvezen je u bolnicu. Okrivljeni je osporavao logičnosti i istinitost iskaza svjedoka u odnosu na period od privođenja i boravka u postaji te je naveo da je kuća bila u neredu ali i iz razloga što su u to vrijeme imali adaptaciju kuće te da su svjedoci pogrešno naveli da se njegov stan nalazi na trećem katu jer se isti nalazi na drugom kao što nije niti točno da je on otvorio vrata policijskim službenicima već su oni sami ušli u stan. Na upit suda svjedoku da li je poduzeta kakva službena radnja u odnosu na iskaz da je okrivljeni napao policijskog službenika isti je iskazao da mu to nije poznato, da je još vježbenik i da je išao dalje na teren. Na upit suda da li je svjedok smatrao da je okrivljeni pjevao pjesme navedenog sadržaja upravo sa namjerom vrijeđanja policijskih službenika ili bi se to moglo drugačije protumačiti, isti je iskazao da je po njegovoj procijeni okrivljeni to pjevao upravo iz pobuda da ih vrijeđa.

4. Na temelju obrane okrivljenika koji je priznao djelo prekršaja pod točkom I. izreke i poricao počinjenje prekršajnog djela pod točkom II. izreke te provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom.

5. Tijekom postupka nesporno proizlazi iz obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje djela prekršaja iz čl. 10. toč.3. kažnjivo po čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao i cjelokupnog dokaznog postupka da je okrivljeni počinio predmetno djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret koje se odnosi na počinjenje psihičkog nasilja u obitelji. Okrivljeni je u svojoj obrani jasno naveo da je došlo do sukoba između njega i njegove sestre pri čemu je u alkoholiziranom stanju vikao na nju, napravio štetu na stvarima a sve je to čula njegova nećakinja MT te da je svjestan da je to bilo jako ružno i žao mu je što se tako ponašao i uplašio ih. Budući da je tužitelj okrivljenom stavio na teret i počinjenje ekonomskog nasilja u vidu da je okrivljeni tempore criminis nasilno skinuo ulazna vrata i bacio ih na frižider uslijed čega su vrata frižidera pala na pod, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju ne radi o ekonomskom nasilju u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pod ekonomskim nasiljem se podrazumijeva zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom i nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstva za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. U konkretnom slučaju radnja okrivljenika koja se odnosi na činjenicu da je isti nasilno skinuo ulazna vrata i bacio ih na hladnjak uslijed čega su i vrata hladnjaka pala na pod, ne bi predstavljalo ekonomsko nasilje već dio radnje počinjenja psihičkog nasilja nad žrtvom koje se očituje fizičkim aktom većeg i neugodnog intenziteta kojim se žrtvu pokušava dodatno zastrašiti i staviti u podređen položaj. Činjenje ekonomskog nasilja suštinski predstavlja djelo koje traje, koje se manifestira u težnji počinitelja izazvati ekonomsku ovisnost žrtve o njemu bez obzira da li se to odnosi na nemogućnost korištenja zajedničke ili osobne imovine žrtve budući da sam pojam korištenja ovisi o volji nasilnika koji odlučuje da li će, kada će, kako i u kojoj mjeri žrtva koristiti neka ekonomska dobra. U tom smislu sud je mišljenja da se ne može raditi o jednom aktu izvedenom u afektu bez namjere održavanja stanja ekonomske ovisnosti žrtve već se radi o jednoj trajnoj namjeri i dužem stanju kojim se uspostavlja odnos moći počinitelja u odnosu na žrtvu. U konkretnom slučaju, u svjetlu svih okolnosti događaja sud je mišljenja da se radi o jednom impulzivnom aktu usmjerenom izazivanju psihičke napetosti i uznemirenosti žrtve koji bi počinitelj upravo u trenutku zbivanja izazvao stanje moći u odnosu na žrtvu u smislu mogućnosti realiziranja i fizičke prijetnje kao ugrožavanja fizičkog integriteta žrtve, prijetnje neverbalnog karaktera. Budući da sama fizička radnja kao takva nije pak usmjerena na žrtvu, ne može se govoriti o primjeni fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda u smislu čl. 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pod pretpostavkom da je ovakva radnja okrivljenog uzrokovala nemogućnost daljnjeg korištenja hladnjaka ili ulaznih vrata prema njihovoj namjeni, sud smatra da bi se opis počinjenja mogao podvesti pod kazneno djelo oštećenja tuđe stvari koje cijelo svoje nepravo iscrpljuje u činjenici uništenja ili oštećenja u kojem slučaju bi i ta posljedica trebala a priori biti navedena u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela. Slijedom navedenog sud smatra da se u ovom slučaju radi o fizičkom djelovanju u sklopu radnje izvršenja psihičkog a ne ekonomskog nasilja u obitelji.

6. Tijekom postupka ostalo je sporno da li je okrivljeni tijekom postupanja policijskih službenika iste vrijeđao i omalovažavao kako mu je to stavljeno na teret optuženjem budući da je okrivljeni dosljedno osporavao točnost tih navoda.

7. U odnosu na navedeno sud nije prihvatio obranu okrivljenika već je istu ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti dok je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, policijskih službenika koji su u svim bitnim dijelovima iskazivali podudarno, jasno i detaljno ostavljajući sudu vjerodostojnost u svim oblicima komunikacije kako verbalnoj tako i neverbalnoj. Iako je okrivljeni osporavao vjerodostojnost iskaza saslušanih policijskih službenika navodeći da su isti kontradiktorni budući da je pol. Službenika HT navela da je vikao na dvorištu dok su ostali službenici naveli da nije, da on ne stanuje na trećem katu već na drugom, da nije točno da je on otvorio vrata policijskim službenicima već da su sami ušli u njegov stan te da nije točno da bi ih vrijeđao kako je to opisano budući da niti ne zna riječi stihova pjesama koje su mu imputirane te da nikad ne psuje B, sud je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrdio bitne elemente koji jesu odlučujući za utvrđivanje činjenice o tome da li je okrivljeni ostvario obilježja djela prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Opaska okrivljenika vezano za utvrđivanje činjenice da li je galamio na dvorištu ili nije sudu nije relevantna jer bi u suprotnom značilo da se okrivljenom stavlja na teret i moguće počinjenje djela prekršaja iz čl. 13. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio pa sud navedenu činjenicu nije niti utvrđivao. U pogledu ostvarenja djela prekršaja iz čl. 17. istog zakona koje u ovom slučaju jest predmet spora, sudu je irelevantno da li okrivljeni stanuje na drugom ili trećem katu a činjenica da su svjedoci naveli treći kat može se pripisati i notornoj činjenici da personalni dokazi prilikom njihovog izvođenja, zbog niza drugih okolnosti vezanih za sam događaj kao i zbog samih osobina svjedoka, moći njihove percepcije, proteka vremena, količine posla koji obavljaju i sl. mogu izraziti neka odstupanja od realiteta. U konkretnom slučaju valjalo bi utvrditi da li bi činjenica što okrivljeni živi na drugom a ne na trećem katu, uopće utjecala na postojanje djela prekršaja i njegove odgovornosti ili ne bi pri čemu sud zaključuje da u ovom slučaju to nema značaja. Valja istaknuti da na kraju do samog počinjenja predmetnog djela prekršaja iz čl. 17. spomenutog zakona uopće nije došlo na mjestu pružanja intervencije već u policijskoj postaji. Što se tiče samih iskaza svjedoka sud je primijetio da su isti iskazivali šire nego što je to navedenog u činjeničnom opisu djela prekršaja. Svjedoci navode da im je okrivljeni psovao B, da im je govorio stihove pjesme autora grupe G7 koji glase "hrvatska policija, mito i korupcija", međutim ovakav opis počinjenja prekršajnog djela nije naveden u činjeničnom opisu pa sud isto niti nije uzeo u obzir u smislu da bi okrivljenog proglašavao krivim za takav način počinjenja djela budući da bi time ulazio u objektivni element optužnog prijedloga šireći isti na što sud nije ovlašten. Nadalje, niti jedan svjedok u svom iskazu nije naveo da bi im okrivljeni uputio riječi "o čemu ćete vi mene učiti, upucajte me, komunisti" slijedom čega sud ne smatra utvrđenim da bi okrivljeni izgovorio predmetne riječi pa je suzio odnosno pročistio činjenični opis djela na način da je iz istog izostavio navedene riječi na što sud jest ovlašten. Analizirajući ovakav slijed, sud ipak smatra nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenog ostvarila obilježja djela prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući da iz iskaza policijske službenice HT proizlazi da bi ih isti nazvao neukima što bi odgovaralo opisu "ne znate niti pisati, plaćenici" dok iz iskaza policijskog službenika NT jasno proizlazi da je imao postupanje prema okrivljeniku u postaji na način da ga je trebao alkotestirati te da mu je okrivljeni, na njegov upit da li se želi podvrgnuti alkotestiranju isti ogovorio "želiš li ti meni popušiti kurac?" Navod tužitelja da je okrivljeni pjevao pjesmu "idem po kraju gdje se moja muda poznaju", sud nije prihvatio kao dio ostvarenja djela prekršaja budući da nije nedvojbeno utvrđeno da bi isti pjevao predmetnu pjesmu u smislu vrijeđanja policijskih službenika. Činjenica da je isti možebitno i pjevao te stihove u policijskoj postaji gdje je veća frekvencija ljudi različitih društvenih vrijednosti svakako bi predstavljalo jedno neprilično i društveno neprihvatljivo ponašanje ali sud ne može neprikosnoveno smatrati da bi stihovi bili pjevani od strane okrivljenika upravo sa namjerom njihovog vrijeđanja niti je jasno na koji način bi se time njih vrijeđalo. Postavlja se pitanje da li bi svaki umjetnički izričaj u kojem ima iole "vulgarnosti" predstavljalo povredu društvenog poretka i činjenje protupravnih djela u kojem slučaju bi kažnjiva zona bila gotovo beskonačna. Sumirajući sve navedeno, sud smatra da su se u ponašanju okrivljenika, kako je to opisano u izreci presude, ostvarila obilježja djela prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je istog oglasio krivim i za počinjenje toga djela.

8. Za djelo prekršaja pod točkom I izreke propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana dok je za djelo pod točkom II. izreke propisana novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

9. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao olakotno cijenio iskreno priznanje i žaljenje zbog počinjenja prekršajnog djela, činjenicu da nije došlo do težih posljedica djela, njegove osobne i imovinske prilike u smislu da je isti lošeg imovnog stanja i da do sada nije kažnjavan dok je otegotnim cijenio činjenicu intenziteta počinjenja djela. Slijedom navedenog sud je okrivljenom za djelo prekršaja pod točkom I. izreke izrekao kaznu zatvora u zakonom propisanom minimumu od 45 dana dok mu je za djelo pod točkom II. izreke izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu od 700,00 eura ocjenjujući tako izrečene kazne primjerenima stupnju njegove odgovornosti, načinu počinjenja djela, nastaloj posljedici te svim okolnostima slučaja kao i osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika obzirom da je ,nezaposlen i lošeg imovnog stanja. U ovako izrečenu kaznu pod točkom I. izreke. sud je okrivljenom uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da je izjednačio jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa jednim danom zatvora pa je okrivljenom ostalo za izdržati 44 dana zatvora. Međutim, u konkretnom slučaju, uzimajući sve navedeno u obzir, sud je isto tako mišljenja da okrivljeniku nije nužno izvršenje kazne zatvora te je ovaj sud stanovišta da u odnosu na okrivljenika nije nužno izvršenje izrečene mu kazne zatvora da bi se u odnosu na njega ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljeniku potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je okrivljeniku temeljem čl.41. u svezi čl. 44. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da mu je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.

10. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se na okrivljenog primijeni zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilje u obitelji budući da je tijekom postupka utvrđeno da se radi o izoliranom slučaju, da okrivljeni i žrtva žive na istoj adresi u odvojenim stanovima te da je okrivljeni pokazao osviještenost u pogledu neprihvatljivosti i pogrešnosti njegovog postupanja spram žrtve te iskreno kajanje slijedom čega zaključuje da bi primjena predložene mjere u ovom trenutku bila nesvrhovita i previše rigorozna. Budući da okrivljeni do sada nije kažnjavan niti se vodi u evidencijama da bi se protupravno ponašao zbog odlučujućeg djelovanja alkohola, tj. ovisnosti od alkoholu, nisu pronađeni elementi koji bi upućivali na neophodnost vještačenja okrivljenika na navedenu okolnost pa samim time niti na potrebu podvrgavanja okrivljenog liječenju od alkoholizma. Činjenica da je počinio predmetna djela prekršaja koja su mu stavljena na teret ne upućuje na nužni zaključak da je isti ovisnik upravo iz razloga, kako je već spomenuto, da se radi o jednom događaju i primarnom počinitelju. Obzirom da je okrivljenom upravo za djelo prekršaja pod točkom I. izreke primijenjena uvjetna osuda, sud je mišljenja da će se time postići pojačani učinak sankcioniranja bez potrebe izricanja zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji čije provođenje bi u ovom trenutku bilo otežavajuće za svakodnevni život i okrivljenika i žrtve dok bi se upravo činjenicom izricanja uvjetne osude osigurao dodatni pritisak na okrivljenika da se svakako suzdrži od nasilničkog ponašanja pod prijetnjom opoziva uvjetne osude ukoliko tako ne postupi.

11. Kako je okrivljeni lošeg imovnog stanja a sam je naveo da je obitelj u potrebi saniranja obiteljskog doma, sud ga nije obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu već ga je oslobodio ocjenjujući da bi time bila otežana njegova egzistencija.

Zagreb, 28. veljače 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Jolanda Butković

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom FT, [adresa]

2. Žrtvi nasilja u obitelji OT, [adresa]

3. Ovlaštenom tužitelju, PUZ VII PP Zagreb, Nehajska 7, Zagreb,

4. Pismohrana, ovdje.