Poslovni broj: Us I-4855/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sara Lacko, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Čopor i Sara Lacko u Varaždinu, Ulica Ivana Cankara 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi izdavanja odobrenja za privremeni boravak, 28. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24-03/9077, URBROJ: 511-14-04-24-7 od 1. listopada 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prekinut je postupak povodom zahtjeva tužitelja za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji do pravomoćnosti presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-230/2023, od 11. ožujka 2024., a kojom je tužitelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. i članka 331. Kaznenog zakona.
2. Tužitelj, u svojoj tužbi, navodi da vođenje kaznenog postupka nije razlog za prekid postupka pokrenutog po njegovom zahtjevu te da taj postupak treba okončati temeljem postojećih činjenica i dokaza, a koji stav je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj: Us-10475/2008-4, od 22. rujna 2011. Ističe da ispunjava sve zakonom propisane uvjete za izdavanje dozvole za privremeni boravak sukladno Zakonu o strancima, da je nekažnjavana osoba u matičnoj državi te da okolnost što se protiv njega u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak, nije razlog za odbijanje njegovog zahtjeva za odobrenjem privremenog boravka. Smatra da se postupanjem tuženika krši Ustavom zajamčena presumpcija nevinosti. Bez obzira na navedeno ističe da čak ni postojanje pravomoćne osuđujuće presude nije dovoljno za zaključivanje da osoba ne ispunjava uvjete za odobrenje privremenog boravka, već da je takva okolnost eventualno osnova za zaključak da počinitelj predstavlja opasnost za javni poredak, a koji zaključak može donijeti jedino Sigurnosna Agencija. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je donošenje pravomoćne presude u kaznenom predmetu protiv tužitelja ključno prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu, a s obzirom na to da je jedan od uvjeta za odobrenje privremenog boravka da podnositelj zahtjeva ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Iz sadržaja navedenog odgovora proizlazi da predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.
4. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.1. Člankom 59. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20.) propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
6.2. Člankom 60. stavkom 1. Zakona o strancima određeno je da o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.
6.3. Člankom 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj 85/08. i 86/12.), propisano je da iznimno od članka 35. i 39. ovoga Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.
7. Iz citiranih odredbi slijedi kako sigurnosno – obavještajna agencija Ministarstvu kao rješavatelju isključivo dostavlja „mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke“ te da odluku o tome predstavlja li stranac opasnost za javni poredak diskreciono donosi tuženik.
8. Ocjena da li osoba predstavlja opasnost za javni poredak diskreciono je pravo tuženika koji takvu okolnost ocjenjuje temeljem članka 3. stavka 10. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 20/22. i 155/22.), a kojim je propisano da je radi utvrđivanja predstavlja li državljanin treće zemlje opasnost za javni poredak policijska uprava odnosno policijska postaja dužna u postupku izdavanja odobrenja za privremeni ili stalni boravak ili dugotrajno boravište za državljanina treće zemlje od navršenih 14 godina zatražiti provjeru kod općinskog suda te Ministarstva pravosuđa i uprave, provjeriti da nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, izvršiti provjere i u drugim potražnim evidencijama kao i u Nacionalnom informacijskom sustavu za upravljanje državnom granicom (u daljnjem tekstu: NISUDG).
9. Temeljem pribavljenih podataka u cijelosti policijska uprava donosi konačnu ocjenu.
10.1 Člankom 55. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.) propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
10.2. Člankom 55. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku određeno je da će se postupak prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom. Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje.
11. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj nepravomoćnom presudom Općinskog sud u Varaždinu, Poslovni broj: K-230/2023, od 8. ožujka 2024., oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisanog u i kažnjivog po članku 190. stavku 2. Kaznenog Zakona, kao i za kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari, opisanim u i kažnjivim po članku 331. stavak 1. Kaznenog Zakona te da mu je temeljem toga izrečena uvjetna i bezuvjetna zatvorska kazna.
12. U opisanoj situaciji i upravo radi presumpcije nevinosti na koju se sam tužitelj u svojoj tužbi poziva, tuženiku nije dozvoljeno da ocjenjuje okolnosti koje su naznačene činjeničnim opisom kaznenog djela koji je samostalna pravna cjelina i koja osnovanost opisa će u kaznenom postupku biti potvrđena ili osporena.
13. Stoga tuženik nije mogao utvrđivati, niti ocjenjivati, da li je tužitelj osoba koja predstavlja opasnost za javni poredak zato što je „dana 12. siječnja 2023. u [adresa], na parkiralištu, u osobnom vozilu, protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, u cilju daljnje prodaje na ilegalnom tržištu i radi stjecanja protupravne imovinske koristi, znajući da se radi o drogi, u prtljažniku držao: jedan PVC paket ispunjen drogom marihuana te u plastičnom koferu crvene boje marke EXPANDER, još jedanaest PVC paketa ispunjenih drogom marihuana, zajedno sa strojnicom marke ŠPAGIN, model "PPSH-41" sa pripadajućim spremnikom za automatsku pušku kapaciteta 72 komada.“
14. Budući da tuženik do okončanja kaznenog postupka ne može samostalno ocijeniti da li osoba koja u prtljažniku automobila parkiranog u naseljenom mjestu ima kofer droge i funkcionalnu automatsku pušku, predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje (jer je takvo utvrđenje pretpostavka postojanja kaznenog djela), jedino moguće njegovo postupanje u tom trenutku bio je prekid postupka temeljem izričitog zakonskog određenja sadržanog u članku 55. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga Sud osporeno rješenje ocjenjuje na zakonu osnovanim.
15. U odnosu na prigovore tužitelja, navedene u njegovoj tužbi, Sud navodi kako je presumpcija nevinosti upravo jedan od razloga postojanja određenja prekida upravnog postupka do okončanja kaznenog postupka. Isto tako Sud ukazuje i kako presumpcija nevinosti sama po sebi ne dovodi do potpunog zanemarivanje događaja koji se optuženiku stavljaju na teret, jer u suprotnom ne bi egzistirale ni zaštitne mjere ili mjere opreza. Konačno Sud ukazuje i kako je potpuno točno „da postojanje ranije kaznene osude samo po sebi ne predstavlja razlog za poduzimanje mjera“, međutim u konkretnom, za sada i ne postoji kaznena osuda, dok činjenični opis kako se tužitelju stavlja na teret ukazuje na mogućnost da tužitelj (ukoliko se utvrdi osnovanost optužnice) predstavlja opasnost kako za javni poredak i nacionalnu sigurnost.
16. Budući ni ostali prigovori navedeni u tužbi ne utječu na odluku u ovom sporu, Sud utvrđuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.
18. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim podneskom od 13. veljače 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 28. veljače 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
DNA:
1. Zajednički odvjetnički ured Ana Čopor i Sara Lacko, Varaždin, Ulica Ivana Cankara 3
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
