Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pn-11/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heniza 4, OIB: 29743547503, Podružnica Koprivnica, Taraščice 20, Koprivnica, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heniza 4, Podružnica Koprivnica, Taraščice 20, 48000 Koprivnica, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 2.956,88 EUR-a na račun broj HR121001005 1863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03007271125 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za navedeni iznos od 9.7.2023. godine do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 1.3.2025. godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da se dana 17.3.2000. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je teško ozlijeđen njihov osiguranik OG kao vozač osobnog automobila "Renault 19", reg. oznake [registarska oznaka] i tada je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višeivernog intraartikularnog prijeloma lijeve natkoljenice u bistalnom dijelu sa kompliciranim prijelomom II-gog stupnja i druge prijelome. Navedenu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika BG upravljajući osobnim automobilom marke "Opel Vectra", reg. oznake: [registarska oznaka] koje vozilo je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod prednika tuženika Sava osiguranje d.d. Za navedenu prometnu nezgodu osiguranik tuženika BG je proglašen krivim i pravomoćno osuđen temeljem pravomoćne sudske odluke Općinskog suda u Garešnici broj: K-30/00-14 od 17.7.2002. godine.

2. Zbog teških ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći rješenjem HZMO – Područna služba u Bjelovaru Klasa: UP/I-140-04/03-01/0B, Ur. br.: 341-02- 03/1-03-19384 te broj spisa: 333138 od 29.7.2003. godine osiguraniku OG priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 28.6.2003. godine s pravom na isplatu počevši od pravomoćnosti navedenog rješenja. Kako je isplatama navedene invalidske mirovine tužitelj trpio štetu zbog čega je podnio tužbu za naknadu štete nadležnom Općinskom sudu u Koprivnici XII P- 844/06 za razdoblje od 28.6.2003. do 31.3.2006. godine, gdje je tužba povučena nakon što je tuženik podmirio utuženi iznos. Obzirom da se invalidska mirovina korisniku i nadalje isplaćivala protiv tuženika je podnijeta tužba za razdoblje od 1.4.2006. do 28.2.2009. godine, te od 1.3.2009. do 29.2.2012. godine koje tužbe su povučene budući da je tuženik potraživanje podmirio odmah nakon tužbe. Kako tuženik nije za razdoblje od 1.3.2012. do 31.12.2014. godine podmirio štetu, tužitelj je tužio kod Trgovačkog suda u Bjelovaru koji postupak je okončan pravomoćnom presudom broj: P-70/2015 od 2.7.2015. godine. Isto tako, za razdoblje od 1.1.2015. pa sve do 31.5.2022. godine tuženik je sve platio nakon primitka odštetnog zahtjeva. Ističe da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao osiguravatelja.

3. Budući da je na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu isplatama navedene mirovine tužitelj trpio i daljnju štetu, tužitelj u razdoblju od 1.6.2022. godine do 31.5.2023. godine je na ime invalidske mirovine isplatio korisniku OG iznos od 2.956,88 EUR. Navedeni iznos predstavlja za tužitelja štetu za koju tuženik odgovara na temelju odredaba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj je 15.6.2023. godine poslao tuženiku zahtjev za naknadu štete kojeg je tuženik zaprimio 23.6.2023. godine te je na isti odgovorio da odštetni zahtjev nije osnovan na temelju nove sudske prakse.

4. Kako tuženik odbija platiti tužitelju štetu za razdoblje od 1.6.2022. godine do 31.5.2023. godine naknadu u punom iznosu od 2.956,88 EUR, isplaćene invalidske mirovine za navedeno razdoblje, predlaže sudu da nakon provedenog postupka temeljem odredaba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju donese presudu kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika, a osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je obveza tuženika propisana odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu gdje stoji da: 1. društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetim Ugovorom o osiguranju, 2. stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji i 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

6. Da se predmetna odredba primjenjuje potvrđuje rješenje VSRH Rev-2140/2018 od 13.7.2022. godine kojim je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju glede kojega pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj: Rev-1060/12-2, Rev-454/08-2, Rev-1061/03-2, Rev-1067/12-2, Rev-X-388/2018-2, Rev-5292/2019-2 i drugima. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

7. Nastavno, na navedeno ukazuje se da je i VTS u svojoj odluci broj: Pž- 3459/2020 od 27.12.2021. godine preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. Ističe da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju, jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a. Tuženik na kraju predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnih troškova.

8. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe da su neosnovani navodi tuženika da tužitelj ima pravo samo na razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer šteta za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, koja se u konkretnom slučaju za utvrđivanje osnove i visine nastale štete kao lex specialis primjenjuje ZOMO koji definira stvarnu štetu, kao štetu koja predstavlja novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Ističe da su odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranima u prometu u suprotnosti same sa sobom, kontradiktorne i neprovedive, jer su u suprotnosti s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju po kojima tužitelj mora postupati kao s odredbama ius cogens. Pravna osnova temeljem koje tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete jesu odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju u kojima je odredbom čl. 164. propisano da pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO tužitelj ima pravo potraživati izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete), dok je u st. 5. istoga članka propisano da su za utvrđivanje visine stvarne štete iz navedenog članka mjerodavne odredbe ZOMO. Ističe da je u slučaju osporavanja činjenica teret dokaza na strani koja osporava, a kako je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu s odredbama ZOMO (čl. 161) visinu istoga je dokazao priloženim dokazima, te nije dužan vršiti izračune stvarne štete sukladno čl. 27. ZOOP- a. U sudskom sporu svaka strana je dužna dokazati svoje navode te se ne može teretiti tužitelja da dokazuje navode koje nije ni iznio u postupku. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

9. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istakao da je tuženik do sada više puta isplaćivao naknadu po njihovom regresnom zahtjevu, a na ime isplaćene invalidske mirovine, a koja je nastala temeljem prometne nesreće koja se dogodila 17.3.2000. godine, koju je prouzročio osiguranik tuženika BG. Ističe da je osiguranik tuženika odgovoran u cijelosti za ozljeđivanje osiguranika tužitelja pa je stoga u obvezi i isplatiti u cijelosti naknadu na ime isplaćene invalidske mirovine. Potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od 1.6.2022. do 31.5.2023. godine, dakle za godinu dana i iznosi 2.956,88 EUR.

10. Tuženik nadalje ističe da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i da ovdje treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, ističe da se u ovom predmetu ima primijeniti odluka Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-552/22 u kojemu je zauzeto shvaćanje da je za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nezgode, kako je obrazloženo. Ističe da se ovdje radi i o pravnom pitanju.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Garešnici br. P-165/02-63 od 31.5.2004. godine (list 3-15), u rješenje HZMO od 29.7.2003. (list 16-17), u privremeno rješenje HZMO od 4.6.2003. (list 18-19), u dopis otklon zahtjeva radi isplate odštete za OG (list 20-21), u prijedlog za medicinsko vještačenje (list 22-27), u otpusno pismo (list 28-29), u presudu Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1417/04-2 (list 30-33), u presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru (list 34-38), u povijest bolesti (list 39-41), u povijest bolesti od 20.11.2003. (list 42-45), u mišljenje o trajnom invaliditetu od 3.2.2007. (list 46-48), u otpusna pisma (list 49-50), u nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju HZMO Područna služba u Bjelovaru (list 51- 54), u izvješće iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 55-61), u dopis HZMO od 15.6.2023. godine (list 62), u preslik povratnica (list 63), u obavijest o isplati odštete (list 64), u Zahtjev za platež srazmjernog dijela mirovine za Mandić Alena od 31.3.2009. (list 65), u obračun isplaćene mirovine (list 66-67), u dopis / zahtjev za platež srazmjernog dijela mirovine za UG od 31.3.2009., u dopis Obavijest o zaprimljenom zahtjevu za isplatu odštete UG, u potvrdu o izvršenoj transakciji, u obavijest o zaprimljenom zahtjevu za isplatu i obavijest o isplatu odštete od 14.4.2021. godine, u potvrdu o izvršenoj transakciji, te u karticu glavne knjige po računovodstvenom flekspolju (proknjižena stanja i prometi) od 21.4.2021.

12. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je osiguranik tužitelja OG dana **.**.2000. godine nastradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. Navedenu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika BG upravljajući s osobnim automobilom koji je u vrijeme nesreće bio osiguran kod prednika tuženika Sava osiguranje d.d. Za navedenu prometnu nesreću proglašen je krivim osiguranik tuženika BG i pravomoćno je osuđen. Kako je tuženik priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost njegovog osiguranika, navedene činjenice između stranaka nisu bile sporne.

13. Zbog teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj je rješenjem Područne službe u Bjelovaru Klasa: UP/I-140-04/03-01/0B, Ur. br.: 341-02-03/1-03-19384 te broj spisa: 333138 od 29.7.2003. godine (list 16-17) osiguraniku OG priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 28.6.2003. godine.

14. Nakon toga, tužitelj je svome osiguraniku OG isplaćivao invalidske mirovine te je isplatama mirovina trpio štetu i u više navrata je potraživao naknadu štete od tuženika. Tuženik je prema navodima tužitelja te štete i isplatio tužitelju i to za razdoblje od 28.6.2003. pa sve do 31.5.2022. godine.

15. Tužitelj je stava da na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu isplatama navedene mirovine OG trpi i daljnju štetu, te od tuženika kao osiguravatelja potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.6.2022. godine do 31.5.2023. godine u ukupnom iznosu od 2.956,88 EUR. Navedeni iznos na ime isplaćene invalidske mirovine tužitelj je dokazao obračunom isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. lipnja 2023. godine (list 61) te ta činjenica nije sporna. Tužitelj ističe da navedeni iznos predstavlja štetu za koju tuženik odgovara na temelju odredaba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Na drugoj strani tuženik osporava pravo tužitelja za isplatu navedenog iznosa te ističe da je njegova obveza sada propisana odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP). Ističe da je tužitelju dužan nadoknaditi stvarnu štetu kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema navedenom, tuženik bi bio u obvezi platiti tužitelju razliku između ove dvije mirovine, a ne iznos ukupno isplaćene mirovine koju tužitelj zahtijeva od tuženika za predmetno razdoblje.

16. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje vještačenja na okolnosti utvrđivanja razlike ove dvije mirovine te nije dokazao da razlika mirovina postoji.

17. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđenom u odlukama broj: Rev-620/2024-2 od 15. svibnja 2024. godine i Rev-1034/2021-2 od 8. veljače 2023. godine za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Kako su isplate mirovine izvršene u razdoblju od 1.6.2022. do 31.5.2023. godine, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23

– dalje: ZOOP). Stoga se u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koji uređuje sugrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

18. Temeljem navedene zakonske odredbe obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ako je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO zbog invalidnosti veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti u slučaju povrede na radu. Stoga se je u ovome slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO koju prima osiguranik tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti nastale isključivo zbog povrede na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. Kako tužitelj na kojemu je teret dokazivanja nije predložio vještačenje na okolnosti utvrđenja razlike ovih dviju mirovina na koju bi imao pravo, niti je dostavio dokaz o toj razlici, tužbeni zahtjev nije osnovan, te ga je sud odbio u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke.

20. Kako je tuženik uspio u sporu, tužitelj mu je temeljem čl. 154. st. 1. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) dužan podmiriti parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, a koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 14.12.2023. godine u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na dvije rasprave održane 16.12.2024. i 28.1.2025. godine u iznosu do 400,00 EUR te od PDV-a u iznosu od 200,00 EUR. Navedene troškove tužitelj je dužan podmiriti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošena presude pa do isplate.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 28. veljače 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4.