Republika Hrvatska

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

4. P-1586/2024

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB 61995520253, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, [adresa], kojeg zastupa Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 96,12 EUR, nakon održane glavne javne rasprave dana 12. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61995520253, zastupano po dir. AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 96,12 EUR (slovima: devedeset šest eura i dvanaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 25. svibnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61995520253, zastupano po dir. AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 28. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 4. travnja 2024. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika TE iz [adresa] III. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Djelatnici tuženika su dana 17. svibnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je voje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN.

Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 840/01/02 u ukupnom iznosu od 947,55 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 851,43 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 96,12 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Postupanje tuženika je pogrešno jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili " umanjivao" nečiju cijenu rada.

Vlasnik popravljenog vozila je sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 11. lipnja 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 96,19 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu.

U predmetnom sporu radi se o ispunjenju obveze preuzete ugovorom te se trebaju primijeniti Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju. Sukladno odredbama Uvjeta E.I. (2) osiguratelj ima pravo osigurati mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Isplatom nespornog iznosa tuženik je svoju obvezu ispunio u cijelosti. Nadalje dužnost je oštećenika / osiguranika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu a tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće međutim ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete sukladno odredbama čl. 10. st. 1. i čl. 1085. i 1092. ZOO- a. Sudionik u obveznom odnosu dužan je ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjene obveze drugog sudionika zbog čega tuženik smatra da je utuženi iznos tužitelj dužan sam snositi. Prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete oštećenici su dužni pridržavati se općih načela obveznog prava sukladno čl. 8. i čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženik je sukladno čl. 1090. ZOO-a isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbio zahtjeve za naknadu štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Iz izloženih razloga tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom.

3. Podneskom od 16. rujna 2024. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj / oštećenik TE ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz ponude tuženika od 27. svibnja 2024. jasno proizlazi da je odštetni zahtjev pravno osnovan.

Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tuženik nema pravo sam ocjenjivati rada i visinu satnice rada tužitelja. Stranke svoje odnose slobodno uređuju te su dužne prema čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze. Tuženik u istom podnesku ukazuje na sudsku praksu i to presudu ovog suda broj P-63/2023, presudu VTS broj Pž-3971/23 od 29. veljače 2024.

4. Na ročištu od 12. veljače 2025. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 16. rujna 2024.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u policu kasko osiguranja oštećenika, u prometnu dozvolu oštećenika, u izvid štete broj 248203201564, u Audatex kalkulaciju od 17. svibnja 2024., u obavijest nalog tuženika, u smjernice Aztn od 20. veljače 2020., u smjernice Hanfe od 3. srpnja 2015., u račun popravka broj 840/01/02, u obrazloženu ponudu tuženika od 27. svibnja 2024., u uplatu nespornog dijela tuženika prema tužitelju od 24. lipnja 2024., u email

korespondenciju, u službenik cjenik radionice tužitelja, u izvid štete, u uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila, uputa o radionici za popravak vozila.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja TE i ovlaštene osobe tužitelja te provođenja prometno – tehničkog vještačenja. Također su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika radi saslušanja procjenitelja Dario Mateljak, pribava podataka od Auto Centar Agram d.d. o cijeni rada limara i lakirera i cijeni potrošnog materijala, saslušanje djelatnika istih na navedene okolnosti i prometno vještačenja radi utvrđenja da li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način.

Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 464. a. ZPP-u.

Predmet naknade štete je razlika u cijeni radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata procijenjene od strane tuženika u izvidu štete.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su oštećenik tj. ustupitelj i tužitelj kao primatelj zaključili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 11. lipnja 2024. na iznos od 96,12 EUR prema računu popravka za štetu broj 840/01/02 u ukupnom iznosu od 947,55 EUR. U čl. 1. navedenog Ugovora točka 3. stranke su suglasno utvrdile da je tuženik kao dužnik podmirio iznos od 851,43 EUR a ostao u obvezi platiti razliku od 96,12 EUR. Temeljem čl. 82. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je izvršio obvezu o obavješćivanja ustupanja tražbine radi ispunjenja sa danom 11. lipnja 2024. kada je obavijestio tuženika.

Prema čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu slijedom čega je sud obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od dana dospijeća tj. 25. svibnja 2024. budući da je prema računu – otpremnici 840/01/02 naznačeno dospijeće s danom 24. svibnja 2024.

Tuženik je prema izvidu štete od 17. svibnja 2024. utvrdio da je oštećenik TE, da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke Hunday 130 proizveden 2021 godine a oštećenja na vozilu odnose se na branik St i obloga kuć kot Stp s naznakom da se radi o djelomičnoj šteti te da je potreban popravak od strane limara i lakirera.

U računu tužitelja – otpremnici 840/01/02 također je naveden TE kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV-om od 849,57 EUR.

Tuženik je oštećeniku ŽE dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na vozilu ukupno od 851,43 EUR temeljem odštetnog zahtjeva od 5. travnja 2024. koji se odnosi na predmetno vozilo te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu dana 24. lipnja 2024, čime priznaje pasivnu legitimaciju.

Tužitelj je oštećeniku po računu broj 840/01/02 obračunao popravak i potrošni materijal prema Cjeniku koji je u primjeni od 2. siječnja 2024. iz kojeg je razvidno da je cijena autolimarskih radova 37,00 EUR po satu, autolakirerskih radova po satu 37,00 EUR i za automehaničarske radove je cijena također 37,00 EUR po satu a kako je to i specificirano u izdanom računu.

Temeljem odredbe čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO-a. Nadalje oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu štete sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev temeljem uvodno citiranih zakonskih odredbi.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je dosuđen trošak jednokratne nagrade 125,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu i presudu na iznosu od 26,54 EUR što ukupno iznosi 151,54 EUR.

Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).

Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).

Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci

U Zagrebu 28. veljače 2025.

S U D A C:

JASENKA RUNDEK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 8 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po odvjetniku

tuženiku po odvjetniku