REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-677/2022-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Židaniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. iz Zagreba, Derenčinova 1, protiv tuženika MMM Agramservis d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 22d, OIB: 77209285118, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Anamarije Zelić, odvjetnice te punomoćnika tuženika Hrvoja Matića, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 28. veljače 2025. objavio je i
p r e s u d i o je
I/ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 14.02.2022. godine nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 nije prestao.
II/ Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 01.10.2019. godine, zajedno s pripadajućim Dodatkom, između tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 i to s danom 31.01.2023. godine.
III/ Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prizna sva prava iz Ugovora o radu sklopljenog 01.10.2019. godine i njemu pripadajućeg Dodatka, i to počevši od dana 15.02.2022. godine pa sve do dana 31.01.2023. godine.
IV/ Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 6.636,14 EUR bruto, odnosno pet ugovorenih mjesečnih plaća, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RM u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 3.981,68 EUR bruto, odnosno tri ugovorene mjesečne plaće, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
VI/ Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da isplati tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.412,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 462,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj HM (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 25. ožujka 2022. navodi da je bio zaposlen kod tuženika MMM Agramservis d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu voditelja marke na temelju ugovora o radu od 30. rujna 2019. u odnosu na koji ugovor je 7. travnja 2020. sklopljen dodatak ugovora o radu, a vezano uz smanjenje ugovorene bruto plaće tužitelja. Tuženik je 14. veljače 2022. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog navodno teške povrede radne obveze. Protiv navedene odluke tužitelj je pravodobno ustao sa zahtjevom za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, radi čega tužitelj ustaje sa tužbom sudu. Tužitelj u tužbi navodi da uopće nije postojao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ističe se da tuženik kao poslodavac nije dokazao da bi tužitelj za vrijeme bolovanja radio za drugog poslodavca, a ujedno tužitelj ističe da je odluka o otkazu donesena izvan prekluzivnog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se temelji. Stoga tužitelj smatra da je odluka o otkazu u svakom slučaju nezakonita. Naime, tužitelj navodi da je iz e-mail korespondencije u svakom slučaju razvidno da je tuženik znao za cjelokupnu situaciju vezano uz rad tužitelja još 19. siječnja 2022., a nije u zakonskom roku donio odluku o otkazu. Tužitelj dalje ističe da je tuženik tužitelju odlukom od 14. rujna 2021. dopustio dopunski rad koji se odnosio na rad za servis Wolt, a sve uslijed činjenice da je tužitelju kao radniku smanjena plaća, a ujedno je i smanjen opseg posla za brend Sony za koji je tužitelj bio zadužen. Stoga je tužitelj izvijestio tuženika da kod njega postoji potreba uslijed teške financijske situacije za pronalaskom dodatnog posla, a sve kako bi poboljšao svoju financijsku situaciju. Upravo iz tih razloga tuženik je tužitelju dopustio dopunski rad u trajanju od 8 sati tjedno na temelju odluke od 14. rujna 2021. Tužitelj isto tako navodi da je o svojoj teškoj financijskoj i osobnoj situaciji izvijestio tuženika još u e-mail poruci od 25. listopada 2021., tražeći da se u odnosu na njega donese odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, za koju je suštinski bilo potrebe, jer se opseg posla tužitelja značajno smanjio, te da mu se ujedno isplati pripadajuća otpremnina, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika neprekidno 16 godina. Nakon upućene e-mail poruke tužitelj i tuženik održali su sastanak 2. studenoga 2021., na kojem je tuženik tužitelju predložio otvaranje bolovanja, ukoliko ima zdravstvenih poteškoća, što tužitelj sve do tog vremena nikada nije koristio. Na tom sastanku dogovoreno je da će tužitelj za vrijeme bolovanja po nalogu tuženika dva do tri puta tjedno dolaziti na posao i obavljati poslove za tuženika kao poslodavca uz uvjet da drugim djelatnicima ne kaže da se formalno nalazi na bolovanju. Tužitelj dalje navodi da je tijekom čitavog perioda od 8. studenoga 2021. pa sve do kraja siječnja 2022. dolazio redovito dva do tri puta tjedno u prostorije tuženika, obično u poslijepodnevnim satima te je odrađivao posao za brend za koji je bio zadužen, a koji posao se radio u smanjenom opsegu. Tužitelj ističe da su i drugi djelatnici tuženika mogli vidjeti tužitelja kako povremeno dolazi u prostorije tuženika, pri tome noseći Wolt jaknu, iz čega bi proizlazilo to da je tužitelj angažiran u Woltu na poslovima dostave hrane. Čak je tužitelj došao i na domjenak povodom božićnih blagdana koji je održan u prosincu 2021. noseći Wolt jaknu, a na kojem domjenku su bili nazočni nadređeni djelatnici tuženika. Stoga tužitelj tvrdi da je tuženik čitavo vrijeme imao saznanja o tome da tužitelj radi dodatni posao za R, iako se nalazi na bolovanju. Isto tako je tužitelj obavljao poslove i po nalogu tuženika, iako je tuženik imao saznanja da se nalazi na bolovanju, s obzirom da je redovito donosio doznake. Tužitelj smatra da ničim nije zloupotrijebio bolovanje, s obzirom da je postojala mogućnost da odradi neke poslove i za tuženika i za R, a bolovanje u siječnju 2022. otvorio je radi liječenja stare ozljede koljena. Tužitelj još ističe i to da tuženik nije kod HZZO-a tražio kontrolu bolovanja, tako da se ne može govoriti o zlouporabi bolovanja, a koje bolovanje ionako određuje nadležni liječnik, u čiju osnovanost tužitelj i tuženik ne mogu ulaziti. Stoga tuženik nije dokazao činjenicu da se radilo o zlouporabi bolovanja jer je odluku o bolovanju donio nadležni liječnik, a tuženik nije pokrenuo postupak kontrole tog bolovanja. Tužitelj ističe da je stvarni razlog otkaza izbjegavanje obveze tuženika da tužitelju da odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za koju su suštinski ispunjeni uvjeti, te da slijedom te odluke tužitelju isplati zakonom propisanu otpremninu. Tužitelj isto tako napominje da mu prije donošenja odluke o otkazu nije dana mogućnost iznošenja obrane, radi čega smatra da odluka o otkazu nije zakonita. S obzirom da je tužitelj u međuvremenu zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 12. travnja 2023. tužitelj traži da se odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom, te da se ujedno sudski raskine ugovor o radu s danom 31. siječnja 2023., te da tuženik tužitelju isplati ukupan iznos od 10.617,82 eura na ime naknade štete uslijed sudskog raskida, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da je tužitelj dana 31. siječnja 2022. u razgovoru sa financijskom direktoricom tuženika IM priznao da za vrijeme bolovanja radi za Wolt. Nije sporno to što je tužitelj u periodu od 8. studenoga 2021. pa do 12. veljače 2022., s manjim prekidima bio na bolovanju. Poslovi koje je tužitelj obavljao kod tuženika fizički nisu zahtjevni za razliku od poslova koje je tužitelj obavljao za Wolt servis, a koji uključuju cjelodnevno hodanje, penjanje po stubama i nošenje hrane. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja jer aktivnosti koji ma se bavio za vrijeme bolovanja nisu mogle pridonijeti njegovom ozdravljenju, a ujedno očigledno zdravstvenog stanje tužitelja nije bilo takvo da ne bi bio sposoban raditi poslove kod tuženika. Budući da je tužitelj bio sposoban obavljati posao dostave hrane, nema sumnje da je onda bio sposoban onda izvršavati svoje radne obveze kod tuženika. Ukoliko tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad, radi se o klasičnoj zlouporabi bolovanja na način da tužitelj prima plaću, odnosno naknadu plaće od poslodavca ili HZZO-a, a ne postoji stvarni razlog bolovanja. U odnosu na odluku o dopunskom radu kod drugog poslodavca tuženik ističe da je doista odobrio tužitelju dopunski rad u trajanju od 8 sati tjedno, međutim ne za vrijeme bolovanja, već za vrijeme rada kod tuženika kao poslodavca. Smisao dopunskog rada je da se prije svega obave radni zadatci kod osnovnog poslodavca, te da se potom izvrši dopunski rad za drugog poslodavca. Tuženik nikada nije dao odobrenje tužitelju da za vrijeme bolovanja radi kod drugog poslodavca. Tuženik također napominje da nije imao saznanja o tome da tužitelj radi za drugog poslodavca, međutim istina je da je u dva navrata samoinicijativno, mimo znanja poslodavca i odgovornih osoba, u kasnim satima došao u radne prostorije tuženika, pri čemu tuženiku nije poznat razlog njegova dolaska, ali je jasno upozoren da ne može za vrijeme bolovanja dolaziti na posao. Također, budući da je tužitelj 31. siječnja 2022. priznao činjenicu da za vrijeme bolovanja radi za Wolt, nije postojala obveza tuženika kao poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obrane, sve sukladno odredbi čl. 119 st. 2 Zakona o radu. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi: izvršen je uvid u odluku o otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022. (str. 13-14 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 15-22 spisa), u dodatak ugovora o radu (str. 23 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 25-27, 31- 34, 37-38, 47-48 spisa), u odluku o izmjeni plaće (str. 35 spisa), u odluku o dopunskom radu (str. 36 spisa), u ugovor o radu (str. 67 spisa), u izvješće REGOS-a (str. 68-69 spisa), u e-zapis iz Matice rođenih i vjenčanih te HZMO-a (str. 70-72 spisa), u rješenje Centra za socijalnu skrb (str. 75 spisa), u obavijest FINA-e (str. 76 spisa), u podatke o stanju kredita kod Raiffeisenbank Austria d.d. (str. 77 spisa), saslušani su svjedoci MM (str. 115-116 spisa), LM (str. 117-118 spisa) te direktori tuženika ČM (str. 80-81 spisa), VM (str. 81-82 spisa) i tužitelj HM (str. 82-83, 85-86 spisa) kao parnične stranke.
4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.
5. Sukladno odredbi čl. 116 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116 st. 2 ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
6. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022. je utvrđeno da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu od 1. listopada 2019. s dodatkom od 1. lipnja 2020. i to bez prava na otkazni rok i isplatu otpremnine. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu voditelj marke. Dalje se navodi da je tužitelj u periodu od 8. studenoga 2021. do 30. studenoga 2021. bio na bolovanju, te potom od 1. prosinca 2021. do 19. prosinca 2021., zatim od 20. prosinca 2021. do 22. prosinca 2021., od 3. siječnja 2022. do 31. siječnja 2022., koje bolovanje je otvorio radi problema sa kičmom, a isto je trajalo do 12. veljače 2022. Za vrijeme bolovanja tužitelj je tuženiku dostavljao doznake o bolovanju iz kojih proizlazi da kod tužitelja postoji privremena nesposobnost za rad, radi čega tuženik nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost i opravdanost i potrebu tužitelja da bude na bolovanju. Prilikom dostave doznaka za mjesec siječanj 2022., dana 31. siječnja 2022. tužitelj je došao kod tuženika u jakni servisa Wolt te je na izričiti upit IM potvrdio da za vrijeme bolovanja radi za servis dostave hrane Wolt. Tužitelj je obavljajući poslove za drugog poslodavca (Wolt) ili pružajući uslugu drugom društvu (Wolt) počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, prema opisu poslova radnog mjesta tužitelja vidljivo je da je tužitelj radio servisne poslove u zatvorenom prostoru koji ne zahtijevaju bilo kakav fizički napor. Imajući u vidu da je tužitelj otvorio bolovanje, a istovremeno obavljao fizičku dostavu na bolovanju čime je počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Naime, za razliku od poslova koje je tužitelj obavljao kod poslodavca, raditi za servis dostave hrane puno je fizički zahtjevnije jer obuhvaća poslove cjelodnevnog hodanja, nošenja hrane, penjanje po stubama na više katove uz druge otežavajuće okolnosti koje poslovi dostave na otvorenom nose (padaline, hladnoća i slično). Navedeno ukazuje na činjenicu da je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja jer aktivnosti kojima se bavio za vrijeme bolovanja nisu mogle pridonijeti njegovu ozdravljenju i bržem povratku na radno mjesto. Ukoliko tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad, tada je riječ o klasičnoj zloupotrebi bolovanja na način da tužitelj istovremeno prima plaću od poslodavca za vrijeme bolovanja i ostvaruje dodatni prihod u vremenu kada bi trebao raditi kod tuženika. Budući da je tužitelj bio sposoban obavljati poslove dostave hrane, nema sumnje da je bio sposoban obavljati svoje radne obveze iz ugovora o radu. Ponašanjem radnika trajno je narušen odnos povjerenja radnika i poslodavca, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Svojim postupanjem tužitelj je nanio štetu tuženiku jer mu je tuženik za vrijeme bolovanja uredno isplaćivao plaću, iako za to nije bilo uvjeta jer je tužitelj zloupotrijebio bolovanje. U odluci o otkazu se dalje navodi da radi činjenice što je tužitelj priznao da za vrijeme bolovanja radi za servis dostave hrane, tuženik nije zatražio od tužitelja iznošenje obrane, jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od tuženika očekivati da to učini.
7. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi. Iz preslike dostavnice koja prileži spisu je vidljivo da je zahtjev za zaštitu prava poslan 28. veljače 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 ZR-a, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 2. ožujka 2022. S obzirom da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava tužitelj je pravodobno dana 25. ožujka 2022. uložio tužbu sudu, iz čega je utvrđeno da je tužba pravodobna i dopuštena u smislu odredbe čl. 133 st. 1 i 2 ZR-a.
8. U obrazloženju odluke o otkazu se navodi da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće niti postoji sindikalni povjerenik, koja činjenica među strankama nije sporna, stoga nije postojala obveza tuženika da prije donošenja odluke o otkazu provede postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Iz navedenog je utvrđeno da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga koji je predviđen odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a.
9. Sud je izvršio uvid u ispis e-mail poruke od 19. siječnja 2022. koja je upućena od strane tužitelja prema direktorima ČM i UM te IM. U svojoj opsežnoj e-mail poruci tužitelj iznosi svoje viđenje događaja, kao predmet poruke se navodi raskid ugovora o radu, s obzirom da iz poruke proizlazi da je od tužitelja zatraženo da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu. U navedenoj e-mail poruci na stranici 2 se navodi sljedeće: "U Woltu sam počeo raditi puno prije maila i našeg sastanka, još u 9. mjesecu ste mi vi kao firma dali privolu da radim dodatni posao i to nije bila nikakva tajna. Moji kolege i prijatelji iz firme su znali da poslije posla radim u Woltu, pa ne vidim razlog zašto ne bih smio pred njima na Žitnjaku nositi Woltovu jaknu.". U potpisu navedene e-mail poruke nalazi se tužitelj. Nadalje, spisu prileži poruka tužitelja od 25. listopada 2021. koja je upućena ČM i IM, a kao predmet je naveden prekid radnog odnosa, u kojoj poruci tužitelj navodi svoje poteškoće u financijskom stanju te traži pomoć poslodavca, da mu se pomogne i to na način da mu se uruči poslovno uvjetovani otkaz uz isplatu otpremnine. Nadalje, na stranici 37 spisa prileži ispis e-mail poruke koju je VM uputio tužitelju dana 26. siječnja 2022. U poruci se navodi da je VM zvao tužitelja da se u ponedjeljak organizira i dođe na posao kako bi završio izvještaje koji su ostali za siječanj prema "vendorima". U poruci se dalje navodi da će tužitelja dodatno zvati i ČM na razgovor, te se tužitelja moli da UM nazove kad uhvati vremena i potvrdi to mailom. Tuženik je u spis također dostavio ispis e-mail poruka od 20. siječnja 2022. iz kojih proizlazi sljedeće. Iz poruke koju je tužitelj poslao nadređenom OM i UM proizlazi da mu je u utorak 18. siječnja rečeno da više ne dolazi u firmu, tužitelj ne zna tko ga mijenja, pa moli da proslijede kome treba te da mu jave kome da šalje mailove koji mu dolaze. U tom mailu tužitelj dalje navodi da su svi stariji aparati s čekanja riješeni osim kutije 20919 koja čeka odgovor THT-a, a A i H to rješavaju. Tužitelj dalje navodi da su aparati na polici većinom Cuboti i par Sony-a koje je trebao riješiti ovaj tjedan, nisu pregledani, treba napraviti dijagnostiku i naručiti dijelove. Tužitelj dalje navodi da prvi mail prosljeđuje OM, dok mu ne jave kome da ubuduće šalje. Iz poruke UM je vidljivo da je toga dana isti navedenu poruku tužitelja proslijedio ČM i IM, a kopiju je poslao OM. Iz e-mail poruke upućene od strane ČM **.**.2022. je vidljivo da je isti odgovorio tužitelju te je poruku ujedno poslao UM, IM i OM, a navodi da tužitelj neka sve mailove prosljeđuje OM, a da ako je tužitelj na bolovanju ne može dolaziti na posao jer je ionako svojim ponašanjem ugrozio tuženika dolascima u firmu dok je na bolovanju. O mailu će razgovarati drugi tjedan, javit će termin. U tom mailu ga se moli da ne odgovara na poruku jer je sve rekao te da direktor ne želi slušati jednostrane opservacije sa strane tužitelja.
10. Spisu također prileži odluka tuženika od 14. rujna 2021. prema kojoj se tužitelju daje suglasnost za sklapanje ugovora o dopunskom radu u najdužem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, počevši od 14. rujna 2021. Prema toj odluci suglasnost se daje za obavljanje dopunskog rada kod poslodavca Delivery Shots j.d.o.o. Prema istoj odluci dopunski rad tužitelj može obavljati isključivo nakon završetka radnog vremena kod tuženika. U odnosu na navedenu odluku valja navesti da ona nije relevantna za rješenje ovog spora jer je prema istoj tužitelju dozvoljen dopunski rad samo za vrijeme rada kod tuženika, što znači da se ta odluka ne odnosi na rad tužitelja za vrijeme bolovanja. Naime, prema toj odluci tužitelju nije dopušteno raditi kod drugog poslodavca za vrijeme bolovanja niti se ta odluka može tumačiti kao suglasnost tuženika za tužiteljev rad kod drugog poslodavca za vrijeme bolovanja.
11. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret kao i u odnosu na trenutak saznanja tuženika za povredu na kojoj se odluka o otkazu temelji, sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.
12. Iz iskaza zz tuženika ČM, direktora, proizlazi da je tužitelj usmenim putem već najavljivao otkaz voditelju servisa OM negdje u prosincu 2021. navodeći da više ne može raditi u firmi, da mu to nije isplativo, da ima financijskih problema koje mora rješavati, šef servisa je o tome izvijestio direktora. Ujedno su krenuli mailovi od strane tužitelja gdje on opisuje cjelokupnu situaciju koja nije relevantna za ovaj slučaj, u jednom dijelu opisuje svoje stanje, u drugom dijelu daje otkaz te je također zatražio razgovor. Direktor zna da su održali jedan razgovor s tužiteljem gdje je direktor njega saslušao vezano uz njegovu situaciju, tužitelj je iznio svoje osobne probleme na što je direktor reagirao da mu ne može zabraniti da ode na bolovanje te mu je sugerirao da ne daje otkaz zbog djeteta, pitao ga je ima li novi posao, na što je on rekao da nema, na što je direktor sugerirao da ne daje otkaz zbog djeteta, a da ako ima psihičkih problema vezanih uz svoju situaciju da neka otvori bolovanje. Tužitelj doista odlazi na bolovanje, kasnije je saznao da je u nekim periodima dolazio u servis, u popodnevnim satima, ničim izazvan, navodno je djelatnicima rekao da se tako dogovorio sa direktorom, a direktor navodi da se sigurno tako nije dogovorio sa njim i dolazak u firmu bio je isključivo na inicijativu tužitelja. Naime, ako je na bolovanju tužitelj nema što dolaziti u firmu, postoje ljudi koji su preuzeli njegove poslove i nije bilo potrebe da dolazi u firmu. Isto tako brend za kojeg je on bio zadužen - Sony Ericsson je bio u konstantnom padu, budući da taj brend više ne proizvodi mobitele, mada ugovor sa tim brendom nije raskinut, još uvijek tuženik pruža logističku podršku za njihove potrebe. Negdje u prosincu 2021. direktor je dobio informaciju da tužitelj dolazi u krug firme, da je viđen ispred firme kako pije kavu u nekoj jakni u 16,00 sati te je direktor potom nakon svega toga što je saznao zamolio UM, svog sina, da nazove tužitelja da s njim obave razgovor. Potom su pozvali tužitelja koji je došao i na tom razgovoru su mu rekli da su čuli da radi za drugog poslodavca, na što je tužitelj priznao da doista radi za drugog poslodavca. Na tom razgovoru tužitelj je tražio novac, navodio je stvari u vidu da firma propada, što je totalna neistina jer je promet tvrtke porastao, a ujedno to nisu stvari o kojima bi tužitelj trebao voditi brigu, niti o njima ima saznanja. Tužitelj se također pozivao na otkaze dvojice kolega koji su sami otišli iz firme, ali to nema veze s time da firma eventualno lošije posluje. Tužitelj je na tom razgovoru jasno rekao da radi u Woltu, što znači da je radio dok je bio na bolovanju sa čime su njega suočili. Zna da je sve puklo u trenutku kada su shvatili da tužitelj snima njihove razgovore na mobitel, u više navrata, i to sve nakon njihovog dugogodišnjeg odnosa i nakon svega što su napravili za tužitelja. Nakon toga donijeli su odluku da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu zbog činjenice da za vrijeme bolovanja radi kod drugog poslodavca. Kada je direktor čuo da tužitelj samoinicijativno dolazi u firmu za vrijeme bolovanja, direktor je usmenim putem preko voditelja, koji je tužitelju bio neposredno nadređeni poručio tužitelju da ne može dolaziti u firmu za vrijeme bolovanja i da nije takav dogovor. Potpisali su tužitelju odluku o dopunskom radu, dok tužitelj nije bio na bolovanju. Direktor nije dao tužitelju pisano upozorenje da ne smije dolaziti na posao za vrijeme bolovanja. Negdje u prosincu 2021. su ljudi počeli govoriti da tužitelj radi za R. Prema saznanjima direktora tužitelj nije niti voditelja servisa obavijestio da je na bolovanju, on je samo rekao da se sa direktorom sve dogovorio, zna da ima loš odnos sa voditeljem servisa tako da on nije njemu rekao da je na bolovanju, niti ga je obavještavao kada je dolazio u firmu, što radi i radi čega je došao. Direktor nije zatražio kontrolu bolovanja tužitelja, ne zna je li netko drugi iz firme to zatražio. U firmi ima 130 djelatnika, imaju 7 odjela, direktor ne vodi brigu oko svih poslova koji se u firmi rade. Na tom razgovoru kada je tužitelj rekao da radi za Wolt bio je nazočan tužitelj, direktorica CM, bio je direktor VM i direktor ČM. Misli da su tužitelja tražili da potpiše sporazumni raskid sa 31. siječnja 2022. Ne zna je li bio nazočan na sastanku s tužiteljem u studenome 2021., zna da je bio nazočan na dva sastanka sigurno, na jednom kada je tužitelju sugerirao da ne daje otkaz, a on je došao sa idejom da daje otkaz, gdje mu je također rečeno da ako ima zdravstvene potrebe da ode na bolovanje, i drugi sastanak gdje je tužitelj rekao da radi za Wolt. U pogledu tužiteljevog posla tužitelj je bio ovlašten samostalno postupati po radnom nalogu za popravak uređaja, kao i svaki drugi serviser i nije trebao posebno odobrenje da sukladno tom nalogu naruči rezervni dio, i za to tužitelju nije bilo potrebno nikakvo odobrenje. Direktor tuženika potvrđuje to da je e-mail poruka od 20. siječnja 2022. poruka koju je direktor poslao tužitelju i svim osobama koje su navedene.
13. Iz iskaza zz tuženika UM, direktora tuženika i sina direktora ČM, proizlazi da je isti suglasan sa iskazom ČM, te je naveo da su u siječnju 2022. utvrdili da je tužitelj bez ovlaštenja par puta dolazio u firmu, da je govorio da je sve dogovorio s direktorima i da on u kratkom periodu, u tih par sati, odradi cjelokupni posao kojeg drugi djelatnici odrađuju tijekom cijelog dana i da je to dogovorio sa upravom. Do njih su došla saznanja da tužitelj radi za drugog poslodavca. Nakon toga direktor je nazvao tužitelja, to je bilo između 15. i 20. siječnja 2022., te mu je rekao da to što radi nije u skladu s pravilima i da je to razlog za otkaz i da će biti pozvan na sastanak. Sastanak je održan par dana iza toga, na sastanku su bili nazočni direktor ČM, direktorica CM i direktor VM te tužitelj. To je bio zadnji sastanak, rekli su tužitelju da su saznali da radi za drugog poslodavca što je tužitelj i priznao, te je zbog toga dobio otkaz. Tužitelj je bio na bolovanju od prvog sastanka pa sve do drugog sastanka. Taj prvi sastanak je bio u listopadu ili studenom 2021. Direktor nije zvao tužitelja da odradi poslove za vrijeme bolovanja, zvao sam ga je da preda passworde od sistema gdje radi i da završi tamo što treba, odnosno da preda sve što mu je ostalo od poslova drugim djelatnicima. Potvrđuje da je poslao e- mail poruku od 26. siječnja 2022., navodi da je potpisao odluku za dopunski rad, dok tužitelj nije bio na bolovanju. Navodi da je bio na božićnom okupljanju u prosincu 2021., na kojem je bio i tužitelj, što je bilo izvan radnog vremena, a ne sjeća se što je tužitelj imao na sebi. Ne može sa sigurnošću reći da je tužitelja vidio da u Wolt jakni dolazi u firmu. Ne zna je li zatražena kontrola bolovanja. Nije tužitelja tražio da potpiše sporazumni raskid sa 31. siječnja 2022. Što se posla tiče sve je bilo riješeno već prije nego je tužitelj otišao na bolovanje, posla za brend Sony nije niti bilo, kapnuo je tu i tamo neki mobitel kojeg znaju odraditi i drugi dečki u servisu.
14. Iz iskaza svjedokinje MM (ranije: CM) proizlazi da je ista bila nazočna na sastanku koji se održao 31. siječnja 2022. na kojem je tužitelj priznao da je radio za Wolt za vrijeme bolovanja. Ranije od toga po firmi su čuli priče da on radi za Wolt, međutim tužitelj je bio na bolovanju i to nije bilo nikako prihvatljivo. Tužitelj se nalazio u više navrata na bolovanju i u studenom i u prosincu 2021. te u siječnju 2022., dio tog bolovanja bio je na teret tuženika, a dio na teret HZZO-a i firmi nije bilo prihvatljivo da tužitelj radi za vrijeme bolovanja. Direktor VM je saznao da tužitelj dolazi u firmu za vrijeme bolovanja, za čim također nije bilo potrebe, te mu je poslan mail da to više ne radi i da ne dolazi u firmu. Naime tužitelj je tuženika već duže vremena izvještavao o tome da ima financijskih problema, isto tako znaju da je svom poslu pridavao značaj koji u stvarnosti nije bio takav jer je radio posao servisera i postojali su ljudi koji su ga mogli zamijeniti. Svjedokinja je bila nazočna i na sastanku u jesen 2021. kada je tužitelj tražio da mu se da otkaz, da mu se isplati otpremnina, da mu se daju neki novci, te je na tom sastanku naveo da ima i zdravstvenih problema. Tada mu je rečeno da ako ima zdravstvenih problema da ode na bolovanje, ali nikako se nije mislilo da radi za vrijeme bolovanja. Istina je da su tužitelju ranije dali dozvolu da radi dodatni posao i nije sporno to da je tužitelj radio dodatni posao u vrijeme dok je radio kod tuženika. Sporan je rad za vrijeme bolovanja jer nije prihvatljivo da ima otvoreno bolovanje na teret tuženika ili HZZO-a, a da obavlja posao za drugog poslodavca. Navodi da je zaprimila mail od 19. siječnja 2022. i može reći da nije sporan dodatni posao tužitelja za vrijeme dok je radio kod tuženika, ali ne i za vrijeme bolovanja. Nije vidjela tužitelja da dolazi u firmu u Wolt jakni niti je znala da radi za Wolt. Osobno nije vidjela tužitelja da dolazi u firmu za vrijeme bolovanja, doduše ulaz u upravu firme nalazi se na drugom mjestu od ulaza u servis tako da svjedokinja njega nije vidjela. Tužitelju su nudili sporazumni raskid ugovora o radu, na što tužitelj nije pristao. Bila je nazočna i na sastanku u veljači 2022. kada je tužitelju uručen izvanredni otkaz i tom prilikom mu je rekla neka razmisli o sporazumnom raskidu, na što on nije pristao. U studenome 2021. su krenule priče da tužitelj radi za vrijeme bolovanja. Te priče krenule su od kolega iz firme, kojima se tužitelj hvalio da radi za Wolt za vrijeme bolovanja. Te priče krenule su od kolega iz firme iz servisa i logistike. Svjedokinja je bila na božićnom domjenku 2021., ne sjeća se je li vidjela tužitelja. Bilo je više sastanaka u siječnju 2022. vezanih uz uz budućnost servisa te je donesena odluka da će se prestati raditi brend za koji je tužitelj bio zadužen jer više nije bilo popravaka za taj brend i da će se radnici preraspodijeliti. Svjedokinja ne zna tko je mijenjao tužitelja za vrijeme bolovanja. Tužitelj je bio na bolovanju u periodu listopada, studenog i prosinca 2021. te siječnja 2022. Tužitelju je odobren godišnji odmor između dva bolovanja jer je to tužitelj tražio, a imao je još neiskorištenog godišnjeg. Svjedokinja je u studenome čula o radu tužitelja u Woltu, da se priča u kuloarima, nije imala neposrednih saznanja, to je potvrđeno tek na sastanku 31. siječnja 2022. Tužitelja su pozvali na sastanak 31. siječnja 2022. kada je tužitelj rekao što se događa, ne sjeća se da bi ga ranije zvali na iznošenje obrane.
15. Iz iskaza svjedoka JM proizlazi da isti nema saznanja o razlozima otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Zna da je tužitelj radio za Wolt jer mu je to i rekao te navodi da je znao tužitelja vidjeti dva do tri puta tjedno kako dolazi na posao u kasnim poslijepodnevnim satima odrađivati neki posao za firmu. Tada mu je rekao da radi za Wolt i vidio ga je da nosi Wolt prsluk. Ne zna je li tužitelj tada bio na bolovanju. Nije rekao OM ili upravi da tužitelj radi za Wolt, vjerojatno su dečki u servisu to znali jer to nije bila neka tajna, a tužitelj je transparentno komunicirao da radi za Wolt. U preostalom dijelu iskaz svjedoka FM nije relevantan za rješenje ovog spora, jer nema saznanja o tome kada su direktori tuženika saznali za rad tužitelja za vrijeme bolovanja.
16. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je 2017. imenovan voditeljem brenda za Sony Ericsson, voditelj brenda znači da je jedini ovlašten naručivati dijelove za taj brend kada se obavlja servis mobitela. Od 2017. dolazi do rapidnog pada ulaza tih telefona na police i navodi da već prije korone nije imao dovoljno posla da bi zaradio svoju plaću. 18. listopada 2021. tužitelj se usmeno obratio UM da pita ČM i CM postoji li neka opcija u vidu neplaćenog dopusta ili slično da ne mora dolaziti na posao, a ujedno da može plaću zaraditi kod drugog poslodavca, obzirom da je u rujnu te godine zatražio odobrenje za rad u Woltu kojeg je tuženik odobrio. Naime, zbog financijske situacije tužitelju plaća kod tuženika nije bila dovoljna za plaćanje svih financijskih obveza i bilo je potrebno potražiti dodatni posao. To je tužitelj i učinio te je počeo raditi kao dostavljač u Woltu, ali je također saznao da što više dostava obavi, osobito u jutarnjim satima kada je potražnja najveća, to može više novca zaraditi. VM je na tom razgovoru rekao da će popričati s ostalima i da će ga izvijestiti, te mu je on rekao da ništa ne dolazi u obzir, radi čega je tužitelj odlučio napisati mail od 25. listopada 2021., koji mail prileži spisu, i u kojem mailu tužitelj daje otkaz. Ujedno traži da ga se izvijesti do kada je otkazni rok. Tužitelj je nastavio dolaziti na posao i nakon tog maila te je čekao sastanak sa upravom, koji sastanak se održao 2. studenoga 2021. Na tom sastanku mu je rečeno da ako ima psihičkih problema, što je imao radi izuzetno stresne financijske situacije, da otvori bolovanje radi akutne reakcije na stres, što tužitelj uopće nije znao da postoji ta mogućnost, budući da 16 godina nije bio na bolovanju. Tužitelj se zahvalio na ponuđenoj opciji i mogućnosti, a to je da zadrži svoje radno mjesto i da može raditi za drugog poslodavca. U periodu od 2. do 8. studenoga tužitelj je redovito dolazio na posao, a na tom sastanku je rekao da će u firmi odraditi što treba i da ne trebaju tražiti zamjenu, tako da je tužitelj od 8. studenoga do 22. prosinca 2021. redovito dolazio u firmu tri puta tjedno, uglavnom nakon 14,00 sati, nakon svog posla u Woltu, te je još do 17,00 sati odrađivao posao za tuženika. Bio je zadužen za četiri brenda tada, i iako je posla bilo malo tog posla je bilo i netko je taj posao morao odraditi, a to je za ta 4 brenda bio tužitelj. S tužiteljevim dolascima na posao bio je upoznat ZM, koji je radio na logistici, a i VM je bio upoznat s time jer su se u tom periodu viđali i uvijek ga je pitao kako ide s poslom. Mogao je vidjeti i da na sebi ima Wolt jaknu, jer je na ovaj posao dolazio nakon što bi odradio posao za Wolt. Navodi da je pozvan na domjenak koji se održao 10. prosinca, bilo je negdje 40-ak ljudi i svi su mogli vidjeti da na sebi ima Wolt jaknu, jer je također došao direktno s posla u Woltu. Prvo bolovanje imao je otvoreno do 22. prosinca, nakon čega je do kraja godine iskoristio preostali godišnji odmor, a netko u firmi je morao tužitelju odobriti godišnji odmor, a od 3. siječnja 2022. otvara novo bolovanje, sada radi liječenja stare ozljede koljena, koju vuče već dugi niz godina. Inače je na prvom sastanku sa upravom rečeno da nikom u firmi ne govori da je na bolovanju, nego da kaže da je na neplaćenom dopustu. Tužitelj osobno nije nikome rekao da je na bolovanju, međutim njega je kolega u firmi pitao da čuje da je na bolovanju, što znači da je njemu netko to morao reći. U međuvremenu se dogodilo i to da su dva druga servisera dala otkaz, tako da je u siječnju 2022. tuženik ostao bez četiri bitna servisera, što znači da se neke druge djelatnike moralo podučiti njihovom dijelu posla. Tužitelj je za to saznao 17. siječnja kada je došao u firmu i o tome je pričao sa UM, koji mu je potvrdio da je LM dao otkaz i rekao mu je da će 18. siječnja biti sastanak. I tom prilikom tužitelj je bio u Wolt jakni dok je razgovarao sa UM. Rekao je neka ga nazove ako je potrebno da se u punom opsegu vrati u firmu, s obzirom na odlazak drugih servisera, a on je rekao da će mu se javiti. Nakon toga on se javlja 18. siječnja, nakon sastanka i onda ga počinje obavještavati da to što tužitelj radi pod bolovanjem da nije smio raditi, da svi u firmi znaju da je na bolovanju i da više ne smije dolaziti u firmu. Tada tužitelj objašnjava da ima još neke uređaje koje je naručio za servis, a koje nitko ne može reportirati osim tužitelja, nakon čega je VM rekao da neka to odradi sljedeći dan, što je tužitelj i učinio 19. siječnja 2022. Ujedno mu je rekao da se javi OM. OM ga je toga dana obavijestio da se od njega traži da ode do djelatnice NM i da potpiše sporazumni raskid, međutim tužitelj nije otišao do te djelatnice. Sljedećeg dana, 20. siječnja 2022. zaprimio je mail od ČM, koji prileži spisu, a 26. siječnja 2022. primio je mail od UM u kojem traži da dođe odraditi izvještaje za svoj dio posla. Dana 31. siječnja 2022. održan je doista sastanak sa upravom, na kojem su bili nazočni direktor ČM, direktor VM, CM i tužitelj. Bio je to izrazito neugodan sastanak na kojem su tužitelja tražili da potpiše sporazumni raskid i nudili su isplatu dvije plaće. Kada tužitelj na to nije pristao praktički je istjeran iz firme, tom prilikom je vratio i karticu servisa, i isti čas mu je ugašen mail. Na bolovanju se nalazi do 11. veljače 2022., a 14. veljače 2022. biva pozvan na sastanak sa IM, gdje mu se uručuje odluka o izvanrednom otkazu i još jednom prilikom mu se nudi sporazumni raskid ugovora, kojeg tužitelj odbija. Tužitelj navodi da je dopunski rad obavljao kod jednog poslodavca čitavo vrijeme, a ne zna u kakvom su međusobnom odnosu tvrtke Delivery shots j.d.o.o. i Wolt platforma. Tužitelj također navodi da je bolovanje otvorio radi akutne reakcije na stres po preporuci direktora i prokuristice, a razlog je bio da to stanje dopušta da je osoba više mjeseci na bolovanju. Navedeno bolovanje je morao zatvoriti, budući da je donesena odluka da do 31.12. moraju iskoristiti sav godišnji odmor za tekuću godinu, nakon čega je onda tužitelj otvorio bolovanje radi ozljede koljena koju vuče 17 godina. Tužitelj je još na prvom sastanku 2. studenoga 2021. rekao IM i direktoru ČM da radi za drugog poslodavca, a to je još naveo u svom opširnom e-milu od 25. listopada 2021. Na tom sastanku su ujedno dogovorili da će tužitelj dolaziti na radno mjesto i odraditi sve svoje radne zadatke tako da mu ne moraju tražiti zamjenu, a sve u vidu zahvale što su mu dopustili zadržati radno mjesto i otvaranje bolovanja umjesto da mu odobre neplaćeni dopust ili neko kraće radno vrijeme što je tužitelj također predlagao.
17. Iz iskaza direktora tuženika ČM i UM te IM, kao i iskaza tužitelja te e-mail poruka koje prileže spisu sud je utvrdio da odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik donio u odnosu na tužitelja dana 14. veljače 2022. nije dopuštena iz slijedećih razloga. Naime, u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao razlog otkazivanja navodi se rad tužitelja kod drugog poslodavca za vrijeme bolovanja. Kasnije u obrazloženju odluke o otkazu tuženik spominje to da je došlo do zloupotrebe bolovanja od strane tužitelja, budući da tuženik sumnja da je postojao zdravstveni razlog za privremenu nesposobnost za rad tužitelja. Iako je ovaj sud suglasan sa stavovima tuženika o tome da je zloupotreba bolovanja, odnosno rad za vrijeme bolovanja, osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sud je mišljenja da u ovom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje takve odluke u odnosu na tužitelja. Naime, iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da su odgovorne osobe tuženika, a to su direktori ČM i njegov sin VM već prije 31. siječnja 2022. saznali za činjenicu da tužitelj radi kod drugog poslodavca, a ujedno su znali i mogli znati da se tužitelj nalazi na bolovanju jer je tužitelj redovito donosio doznake, odnosno činjenica otvorenog bolovanja među strankama nije sporna, te su stoga trebali i prije sastanka od 31. siječnja 2022. reagirati i ukazati tužitelju da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Iz iskaza direktora tuženika, kao odgovornih osoba tuženika, proizlazi da su još u jesen 2021. do njih došla saznanja o tome da tužitelj radi za drugog poslodavca. U takvoj situaciji direktori tuženika nisu mogli dopustiti to da se takvo stanje održi sve do 31. siječnja 2022. i prešutno odobri od strane direktora, a bez da se u zakonom predviđenom roku iz čl. 116 st. 2 ZR-a reagira i donese adekvatna sankcija. Stoga je prema mišljenju ovog suda bilo potrebno odmah po primitku informacije o tome da tužitelj radi za drugog poslodavca, odnosno da dolazi u firmu za vrijeme bolovanja, ukoliko tuženik nije bio suglasan s time, tužitelja suočiti s tom činjenicom te po primitku tužiteljevog očitovanja donijeti odluku o eventualnoj sankciji. Naime, iz iskaza direktora ČM proizlazi da je on još u prosincu 2021. dobio informaciju da tužitelj dolazi u firmu, da je viđen ispred firme kako pije kavu u nekoj jakni. Direktor ČM navodi da je potom tražio svog sina UM da pozove tužitelja na razgovor što je i učinjeno 31. siječnja 2022., što znači da je od prosinca 2021. do 31. siječnja 2022. prošlo više od mjesec dana vremena u kojem direktori tuženika nisu na adekvatan način provjerili navode za koje su saznali i ujedno donijeli adekvatnu odluku. Također u tom periodu nisu tužitelju dali do znanja da se njegovo postupanje smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa koja može rezultirati odlukom o otkazu. Nadalje, iz iskaza direktora UM proizlazi da je isti također saznao da tužitelj radi za drugog poslodavca te ga je između 15. i 20. siječnja 2022. nazvao i rekao da to nije u skladu s pravilima te da je to razlog za otkaz, i da će ujedno tužitelj biti pozvan na razgovor. Znači, iz navedenog dijela iskaza direktora UM jasno proizlazi da je on u svakom slučaju između 15. i 20. siječnja 2022. imao saznanja o tome da tužitelj radi za drugog poslodavca, a ta saznanja direktor ČM imao je još u prosincu 2021. Stoga je za zaključiti da je za tuženika najkasnije 20. siječnja 2022. počeo teći rok iz čl. 116 st. 2 ZR-a za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, budući da je to bio trenutak kada su oba direktora tuženika saznali za činjenicu na kojoj se temelji odluka o otkazu. Navedeno je u suglasju sa navodima tužitelja koji ustvari ne poriče činjenicu da je radio za drugog poslodavca za vrijeme bolovanja, ali isto tako ističe da je to otvoreno komunicirao prema tuženiku, a od tuženika nije dobio povratnu informaciju o tome da to za tuženika nije prihvatljivo. Naime, iz e-mail poruke koja prileži na str. 25-27 spisa je vidljivo da je tužitelj u svojoj poruci od 19. siječnja 2022. izvijestio direktore ČM i UM te CM o tome da je u Woltu počeo raditi još u rujnu 2021., da mu je tuženik dao privolu te da su svi znali da poslije posla radi u Woltu, te da stoga ne vidi razlog zašto ne bi nosio Wolt jaknu na Žitnjaku pred kolegama. Iz navedene e-mail poruke proizlazi da je tužitelj izvijestio tuženika o tome da radi u Woltu, a ujedno je vidljivo da tuženik ima saznanja i o tome da tužitelj obavlja poslove za tuženika za vrijeme bolovanja. Naime, iz e-mail poruke koja prileži na str. 37 spisa, a koju je uputio direktor VM tužitelju proizlazi da ga je upravo direktor VM zvao da dođe na posao i da se organizira kako bi završio izvještaje za siječanj koji su ostali prema prodavačima. Navedenu poruku direktor VM poslao je tužitelju 26. siječnja 2022. Iz navedene e-mail poruke proizlazi da je tuženik tužitelju za vrijeme bolovanja praktički zadavao radne zadatke iz njegovog opisa posla, odnosno da je bio suglasan sa činjenicom da tužitelj obavlja poslove za tuženika za vrijeme bolovanja, te je stoga tuženik kao poslodavac na dosljedan način trebao primijeniti svoje stavove u pogledu rada tužitelja za vrijeme bolovanja i na jednak način tretirati rad tužitelja kod tuženika, odnosno kod drugog poslodavca.
18. Iako tuženik kao poslodavac ima mogućnost donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu čitavo vrijeme dok traje povreda obveze iz radnog odnosa na kojoj se odluka o otkazu temelji (rad tužitelja kod drugog poslodavca za vrijeme bolovanja, odnosno zloupotreba bolovanja), a koja povreda se suštinski događala sve do 12. veljače 2022., do kada se tužitelj nalazio na bolovanju, u ovom slučaju potrebno je sagledati sve okolnosti konkretnog slučaja i svu komunikaciju koja se odvijala između tužitelja i tuženika, a sve kako bi se ocijenila opravdanost donesene odluke o izvanrednom otkazu. Naime, iz e-mail poruke tužitelja od 25. listopada 2021. je razvidno da je tužitelj još tada izvijestio tuženika o svojoj teškoj financijskoj situaciji te je predložio raskid ugovora o radu, a ujedno iz iskaza direktora tuženika kao i tužitelja suglasno proizlazi da se opseg poslova tužitelja značajno smanjio. Naime, iz iskaza direktora tuženika jasno proizlazi da je brend Sony Ericsson za kojeg je tužitelj bio zadužen, prestao proizvoditi mobitele, te je stoga došlo do pada opsega posla koji su spadali u domenu tužitelja. Nadalje, tužitelj je već ranije izvijestio tuženika o tome da zbog financijske situacije u kojoj se nalazi ima potrebu potražiti dodatan posao, a radi čega je tuženik i donio odluku od 14. rujna 2021. o dopunskom radu. Također nije sporno da se dopunski rad odnosio na rad tužitelja u servisu Wolt. Također, iz iskaza svjedoka JM jasno proizlazi da je tužitelj otvoreno komunicirao o tome da radi za servis Wolt, da je to bilo transparentno i da to nije bila tajna u firmi. Isto tako iz e-mail poruke koju je VM uputio tužitelju 26. siječnja 2022. proizlazi da se od tužitelja traži obavljanje određenih radnji koje spadaju u opis poslova radnog mjesta tužitelja (dovršavanje izvještaja za "vendore" za siječanj 2022.), iako se tužitelj u tom trenutku nalazi na bolovanju. Nadalje, iz e-mail poruke tužitelja od 20. siječnja 2022. također proizlazi da je tužitelj obavljao poslove za tuženika za vrijeme bolovanja, te stoga traži upute o daljnjem postupanju, na koju poruku odgovara direktor tuženika ČM dana **.**.2022. U toj poruci je također jasno naznačeno da se spominju "dolasci" u firmu dok se tužitelj nalazi na bolovanju, iz čega također proizlazi da je tuženik bio suglasan sa situacijom koja se u stvarnosti događala od jeseni 2021., a koja ujedno proizlazi iz iskaza tužitelja, a to je da je tužitelj čitavo vrijeme sa manjim prekidima bio na bolovanju te ujedno obavljao posao kako za tuženika tako i za drugog poslodavca. Nije sporno da je opseg posla kojeg je tužitelj obavljao za tuženika bio smanjen, međutim tužitelj u svom iskazu navodi da je tog posla ipak bilo, a koje navode potvrđuje i sadržaj e-mail poruke direktora UM od 26. siječnja 2022.
19. Sukladno odredbi čl. 8 st. 3 ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava. Budući da odredba čl. 8 st. 3 ZR-a upućuje na primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima na pitanja koja nisu uređena ZR-om, a s obzirom na pravnu prirodu ugovora o radu kao ugovora obveznog prava, na radni odnos primjenjuje se i odredba čl. 4 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Sud je u ovom slučaju utvrdio da tuženik nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4 ZOO-a prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, iz ponašanja tuženika tijekom jeseni 2021. te u siječnju 2022. tužitelj nije mogao jasno shvatiti da se njegov angažman bilo kod tuženika bilo u servisu Wolt za vrijeme bolovanja uzima kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja će rezultirati odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj UM na razgovoru 18. siječnja 2022. naveo da ukoliko je potrebno da se vrati u firmu u punom opsegu s obzirom na odlazak drugih servisera, neka se javi tužitelju, što znači da je tužitelj izrazio spremnost uskladiti svoje ponašanje s očekivanjima tuženika te se po potrebi vratiti na radno mjesto u punom opsegu i prekinuti bolovanje. Iz spisa nije vidljivo da bi tuženik ikada od tužitelja zatražio to da se vrati na posao u punom opsegu i nastavi s obavljanjem posla za tuženika, čime je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i o svojim stavovima nije izvijestio tužitelja. Stoga sud utvrđuje da je postupanje tuženika u ovom slučaju bilo protivno načelima na kojima se radni odnos zasniva, jer je istodobno utvrđeno da se smanjio opseg posla sa kojim je bio zadužen tužitelj, a što sve ukazuje na istinitost navoda tužitelja da se ustvari ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, koju odluku tuženik nije donio. Na tuženiku je sloboda izbora odluke iz radnog odnosa koju će donijeti u odnosu na tužitelja, međutim ta odluka ne može biti donesena suprotno načelu savjesnosti i poštenja na kojem se zasniva radni odnos, i to na način da se donošenjem odluke o izvanrednom otkazu zaobilazi odluka o poslovno uvjetovanom otkazu u odnosu na koju su se u stvarnosti ispunili uvjeti. Svjedokinja CM je u svom iskazu potvrdila činjenicu da je na sastanku 31. siječnja 2022. tužitelju nuđeno potpisivanje sporazumnog raskida ugovora o radu, a što potvrđuje i direktor ČM u svom iskazu, što znači da niti tada tužitelju nije rečeno da su ispunjeni svi razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu i da nastavak radnog odnosa zbog tužiteljeve povrede obveza iz radnog odnosa više nije moguć.
20. Isto tako valja navesti da je u odluci o izvanrednom otkazu kao razlog otkaza navedena "klasična zloupotreba bolovanja", iako ta činjenica uopće nije dokazana jer iz iskaza direktora UM i ČM te IM nije vidljivo da bi tuženik ikada tražio kontrolu bolovanja, te da je utvrđeno da tužiteljevo bolovanje nije otvoreno iz medicinski opravdanog razloga. Stoga navedena povreda obveze iz radnog odnosa nije dokazana, niti se na toj povredi može temeljiti odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
21. Sud je također mišljenja da je tuženik u ovom slučaju, propuštajući donijeti odluku o izvanrednom otkazu u roku iz čl. 116 st. 2 ZR-a povrijedio načelo savjesnosti i poštenja, kada je Odluku o izvanrednom otkazu donio tek 14. veljače 2022., jer je svojim postupanjem tužitelja doveo u zabludu oko toga tolerira li poslodavac postupanje tužitelja ili ne, odnosno je li sa istim suglasan ili ne. S obzirom na sve okolnosti ovog slučaja, koje se odnose na to da je tužitelj još u listopadu 2021. komunicirao tuženiku svoju tešku financijsku situaciju, da je potom dana 2. studenoga 2021. održan sastanak na kojem je tužitelju rečeno da otvori bolovanje ukoliko ima zdravstvenih problema, da je tužitelj za vrijeme trajanja bolovanja obavljao poslove za tuženika ali i za drugog poslodavca (Wolt), da su sa navedenim direktori bili upoznati, i to prema navodima ČM još od prosinca 2021., te MM od studenoga 2021., a koja svjedokinja je supruga direktora i uključena je u rad tuženika, te s obzirom na to da su se poslovi tužitelja u velikoj mjeri smanjili, bilo je za očekivati od tuženika da tužitelju jasno komunicira da je njegovo postupanje za tuženika neprihvatljivo te da ga pozove da svoje ponašanje uskladi s očekivanjima tuženika (u vidu opomene i sl.). Stoga je na temelju svega iznesenog sud utvrdio da tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu nije zakonita i dopuštena, radi čega je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti.
22. Sukladno odredbi čl. 125 st. 1 ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tužitelj je u svom podnesku od 12. travnja 2023. zatražio sudski raskid ugovora o radu navodeći da je u međuvremenu zasnovao novi radni odnos kod novog poslodavca, te da mu stoga nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika. U prilog svojim navodima tužitelj je dostavio ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen sa trgovačkim društvom Schenker d.o.o., prema kojem tužitelj počinje s radom 1. veljače 2023. Tužitelj je u istom podnesku ujedno zatražio isplatu naknade štete u iznosu od osam ugovorenih plaća tužitelja, a navedeno opravdava činjenicom da je kod tuženika proveo na radu neprekidno više od 16 godina, da je otac maloljetnog djeteta starosti 3 godine te da uzdržava svoju nezaposlenu suprugu, a ujedno je opterećen kreditnim obvezama. U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio u spis izvadak iz Regos evidencije iz koje je vidljivo koja plaća je tužitelju isplaćivana za vrijeme radnog odnosa kod tuženika, zatim elektronički zapis iz matice rođenih kao dokaz činjenice da je tužitelj maloljetnog djeteta, elektronički zapis iz matice vjenčanih kao dokaz činjenice da je tužitelj u braku te elektronički zapis HZMO-a za suprugu tužitelja iz kojeg proizlazi da supruga tužitelja nije zaposlena. Tužitelj je također dostavio u spis izvadak iz FINA-e iz kojeg proizlazi da postoji više osnova za plaćanje koje su zavedene u redoslijed plaćanja za tužitelja kao i prijepis knjigovodstvene kartice Raiffeisenbank Austria d.d. o stanju kredita.
23. S obzirom da je tužitelj prema ugovoru o radu od 1. veljače 2023. zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca sud je prihvatio prijedlog tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 31. siječnja 2023. te je donio presudu kao pod točkom II/ izrijeke.
24. Točka III/ izrijeke odnosi se na priznanje prava iz ugovora o radu za period od 15. veljače 2022. pa do 31. siječnja 2023., a koja prava tužitelju pripadaju s obzirom da je odluka o otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022. proglašena nedopuštenom, te ujedno s obzirom na činjenicu da je sudski raskinut ugovor o radu s danom 31. siječnja 2023.
25. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida, isti je djelomično osnovan i to u visini pet ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, s obzirom da je tužitelj kod tuženika proveo u radnom odnosu više od 16 godina, da ima obvezu uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta te da supruga tužitelja nije zaposlena, odnosno prema iskazu tužitelja zaposlena je na pola radnog vremena, a ujedno je tužitelj opterećen kreditnim obvezama i neizvršenim osnovama za plaćanje kod FINA-e. Uzevši u obzir sve navedeno sud je utvrdio da je primjeren iznos naknade štete zbog sudskog raskida iznos koji odgovara visini pet mjesečnih plaća tužitelja, budući da za dosuđenje naknade štete u višem iznosu nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Naime, trajanje radnog odnosa od 16 godina je značajno razdoblje, međutim nije niti polovica vremena maksimalnih iznosa radnog staža kojeg radnik može ostvariti kod jednog poslodavca. Isto tako sud je uzeo u obzir činjenicu da tužitelj uzdržava jedno maloljetno dijete, te ujedno da je očigledno supruga tužitelja radno sposobna jer se u međuvremenu zaposlila na pola radnog vremena prema navodima tužitelja. Stoga, prema konkretnim okolnostima koje se odnose na tužitelja nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u većem iznosu. S obzirom da je tužitelju isplaćivana plaća u iznosu od 10.000,00 kn bruto mjesečno, što je vidljivo iz Regos evidencije, sud je tužitelju dosudio naknadu štete u bruto iznosu od 6.636,14 eura (50.000,00 kn) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenog donesena je odluka kao pod točkama IV/ i V/ izrijeke.
26. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a koja je propisana za ostale odnose. Tužitelj osnovano zahtijeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete počevši od presuđenja pa do isplate, budući da je visina štete određena tek u trenutku donošenja odluke.
27. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužitelj je u cijelosti uspio sa zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, te je u odnosu na taj dio tužitelju u cijelosti dosuđen trošak na ime jednokratne nagrade. U odnosu na novčani zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade štete tužitelj je uspio u omjeru od 81,5% pri čemu je tužitelju uzeto to da je u pogledu pravne osnove zahtjeva za isplatu naknade štete uspio u omjeru od 100%. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobije se 63% uspjeha na strani tužitelja. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.
28. Trošak tužitelja odnosi se na trošak na ime jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV te trošak za sastav jednog obrazloženog podneska od 12. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.000,00 eura kojem iznosu valja pridodati iznos od 250,00 eura na ime PDV-a, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura. Kada se navedeni trošak stavi u omjer uspjeha tužitelja u sporu dobije se iznos od 787,50 eura. Tom trošku valja pridodati trošak u iznosu od 625,00 eura na ime jednokratne nagrade, što sveukupno iznosi 1.412,50 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška nije osnovan.
29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
U Zagrebu, 28. veljače 2025.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
