Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  P-409/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca protiv tuženika HEINEKEN HRVATSKA d.o.o. Karlovac, Dubovac 22, OIB: 26057862389 zastupano po punomoćniku Nikoli Bošković-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba, Ulica kneza Borne 18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 06. veljače 2025. godine punomoćnika stranaka, po objavi 28. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HEINEKEN HRVATSKA d.o.o., OIB: 26057862389 Dubovac 22, Karlovac, da tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete radi izgubljene zarade isplati novčani iznos od 125.323,00 EUR zajedno za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.05.2024. god. kao dana obraćanja tuženiku, po stopi od 7,50%, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku HEINEKEN HRVATSKA d.o.o., OIB: 26057862389 Dubovac 22, Karlovac, da tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi ovim postupkom prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,50% tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II.

Nalaže se tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platež tuženiku HEINEKEN HRVATSKA d.o.o., OIB: 26057862389 Dubovac 22 troškova ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 625,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 28. veljače 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba na ime materijalne štete radi izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-342/2017 od 21.10.2021. god., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, broj 12 Kž-22/2022-13 od 15.03.2023. god., oslobođen od kaznene odgovornosti protiv imovine prijevarom opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/19 u svezi čl. 33. st. 1. KZ/97 i zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenja službene isprave opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 1. KZ/97. Nakon što je tuženik podnio prijavu Državnom odvjetništvu, tužitelj je izgubio posao sa 01.01.2011. god. Stoga je kroz navedeni period, pa sve do donošenja drugostupanjske presude tužitelj veći dio vremena bio nezaposlen te stoga trpio štetu, a u periodu kada je bio zaposlen ostvarivao je manju plaću. U tom pravcu za njegovo radno mjesto je prosjek plaće od 01.01.2011. god. do 01.01.2024. god. iznosio 8.310,42 kn/1.102,98 EUR neto, pa je isti kroz 13 godina izgubio ukupno 172.168,04 EUR ili 1.296.425,52 kn. U periodu od 2011. god. do kraja 2023. god. ostvarena neto plaća moje stranke kroz različite poslove iznosila je 46.845,00 EUR ili 352.747,00 kn. Dakle, razlika između izgubljene zarade u iznosu od 182.168,04 EUR i ostvarene plaće u iznosu od 146.845,00 EUR iznosi 125.323,00 EUR bez kamate, uvećano za sve doprinose i naknade te pripadajuću kamatu. Tužitelj je tuženiku uputio dopis za mirno rješenje spora na što je ovaj negativno odgovorio. Kako tuženik ne želi dobrovoljno isplatiti tužitelju navedeni iznos izgubljene zarade, to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kao pod točkom I izreke.

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-342/2017 od 21. 10. 2021. godine, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, broj 12 Kž-22/2022-13 od 15. 03. 2023. godine, oslobođen od kaznene odgovornosti (za počinjenje kaznenog djela) protiv imovine prijevarom opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/19 u svezi čl. 33. st. 1. KZ/97 i zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenja službene isprave opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 1. KZ/97. Poriče se da je tužitelj izgubio posao (kod tuženika) sa 01. 01. 2011. godine, nakon što je tuženik podnio prijavu Državnom odvjetništvu (implicirana uzročno-posljedična veza). S obzirom da iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da pravni osnov tužbe proizlazi samo i isključivo iz pravomoćne sudske odluke u kaznenom predmetu citirane u prethodnom odlomku u korelaciji sa (u tužbi neodređenom) prijavom Državnom odvjetništvu, tuženik ističe kako je tako postavljeni pravni osnov tužitelja u predmetu utužene imovinske štete zbog izgubljene zarade u cijelosti proizvoljan, promašen i neosnovan. Naime, notorna je činjenica da se „posao ne može izgubiti“ odnosno da - pravnim rječnikom - radni odnos svakog radnika (pa tako i tužitelja) utemeljen na pismenim putem sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme nikako ne može zakonito prestati „na temelju podnijete prijave Državnom odvjetništvu“ na kojoj neistinitoj i proizvoljnoj činjenici tužitelj temelji pravni osnov svog tužbenog zahtjeva. Suprotno citiranim, a neistinitim i proizvoljnim, navodima iz tužbe, radni je odnos tužitelja kod (pravnog prednika) tuženika - prethodno zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 02. 01. 2006. godine za radno mjesto skladištara - prestao na temelju zakonite i pisane Odluke o izvanrednom otkazu predmetnog ugovora o radu tužitelju od strane pravnog prednika tuženika (Karlovačka pivovara d.o.o. [adresa]), od dana 04. 01. 2011. godine, broj odluke 3/2011 (dalje u tekstu: Odluka), kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze bez prava na otkazni rok i otpremninu, s time da mu je radni odnos formalno prestao 04. 01. 2011. godine, kada je i odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Zakonitost citirane i (spisu predmeta kao dokaz) priložene Odluke nedvosmisleno proizlazi iz pravomoćne presude naslovljenog suda posl. br. 17 P-414/11 od 15. veljače 2013. godine kojom je, na temelju presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-2142/2013-2 od 13. studenoga 2013. godine, odbijena žalba (ovdje) tužitelja protiv pravnog prednika tuženika te (pravomoćno) potvrđena ranije naznačena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev (ovdje) tužitelja na utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu pravnog prednika tuženika br. 3/2011 od 04. 01. 2011. godine nedopušten uz nalaganje pravnom predniku tuženika da tužitelja vrati na posao skladištara koji je obavljao prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, sve to pod prijetnjom ovrhe. Sumirajući navedeno, ističe se kako – suprotno u tužbi istaknutom pravnom shvaćanju pravne osnove postavljenog tužbenog zahtjeva od strane (punomoćnika) tužitelja - oslobađajuća presuda u kaznenom predmetu protiv tužitelja nema baš nikakve pravno relevantne veze sa pravomoćno okončanim radno pravnim sporom koji je rezultirao utvrđivanjem da je pisana odluka pravnog prednika tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 04. 01. 2011. godine zakonita. Predmetni se kazneni postupak suštinski niti nije morao voditi te bi, potpuno neovisno o istom, o(p)stala pravomoćna presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-414/11 od 15. veljače 2013. godine kojom je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 04.

01. 2011. godine utvrđena zakonitom. Da je tome tako potvrđuje i daljnja nesporna činjenica prema kojoj odluka u kaznenom predmetu (na kojoj tužitelj isključivo temelji pravni osnov svog tužbenog zahtjeva) nedvojbeno nije predstavljala prethodno pravno pitanje o utvrđenju kojeg je ovisilo donošenje pravomoćne odluke u radno pravnom predmetu Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-414/11. U suprotnom bi, naime, taj radno pravni spor bio prekinut do donošenja pravomoćnog pravorijeka u predmetnom kaznenom predmetu protiv tužitelja što, također nedvojbeno, nije bio slučaj. Iako se iz argumentacije i priloženih dokaza ad II odgovora na tužbu pravni osnov tužbenog zahtjeva tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim, uslijed čega je pravno irelevantno očitovanje tuženika u odnosu na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, tuženik se opreza radi očituje i na taj dio tužbe specificiran u točci II. iste kako slijedi:

Tuženik prije svega ističe prigovor presuđene stvari za utuženo razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine iz razloga što je pravomoćnom presudom naslovljenog suda posl. br. 17 P-414/11 od 15. veljače 2013. godine tužitelj odbijen sa tim svojim (identičnim) tužbenim zahtjevom za isplatu pa se u tom dijelu predlaže postupiti u skladu sa odredbom članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Osim što, dakle, tužitelj više ne može s uspjehom utuživati izgubljenu zaradu u razdoblju od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine (jer je o tome nadležni sud već donio pravomoćni pravorijek), pravnom je analogijom jedino moguće utvrditi da tužitelj nema pravo potraživati niti izgubljenu zaradu u daljnjem vremenskom razdoblju od veljače 2012. godine nadalje.

To stoga što ukoliko tužitelj nije imao pravni osnov za dosuđivanje izgubljene zarade glede prvonavedenog razdoblja, razumno je i jedino moguće zaključiti da ne egzistira niti pravna osnova za uspješno utuženje izgubljene zarade niti za buduća razdoblja jer se odluka glede (ne)osnovanosti tog zahtjeva za oba (odnosno i svih budućih !) razdoblja temelji samo i isključivo na zakonitoj odluci o izvanrednom otkazu njegovog ugovora o radu od 04. 01. 2011. godine. Kada bi sud zauzeo drugačije pravno shvaćanje došlo bi se do pravnog apsurda u kojem bi tužitelj kao bivši radnik (pravnog prednika) tuženika, usprkos pravomoćnom sudskom odlukom utvrđenoj zakonitoj odluci o (izvanrednom) otkazu njegovog ugovora o radu, uspio ishoditi neisplaćene plaće za daljnje gotovo četrnaestogodišnje (!) razdoblje tijekom kojeg razdoblja je kontinuirano na pravnoj snazi zakonita Odluka prema kojoj taj radnik (ovdje tužitelj) nedvojbeno nema nikakvo pravo na isplatu neisplaćenih plaća (i/ili izgubljene zarade), zbog evidentnog i neprijepornog nedostatka pravnog osnova za taj svoj neosnovani zahtjev. Još kada se svemu navedenom pridoda činjenica da (svaki) tužitelj u (svakom) predmetu potraživanja naknade štete mora u tužbi točno navesti a potom i, po primjenjujućim pravilima Zakona o parničnom postupku o teretu dokazivanja, kumulativno dokazati svih pet pretpostavki odgovornosti za štetu, što tužitelj niti izbliza nije učinio (a niti je predložio ikakve dokaze za iste) u svojoj tužbi, to se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim. Iako zbog ranije iznijete argumentacije i predloženih dokaza tuženik smatra pravno irelevantnim navode ad II. tužbe tužitelja glede postavljanja visine tužbenog zahtjeva, tuženik samo opreza radi osporava tužiteljeve u tužbi naznačene izračune koji se tiču potraživanja naknade štete s osnova izgubljene zarade. Na kraju, tuženik ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja tužitelja. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovljenom sudu tužbu odbaciti u dijelu utuženog razdoblja naknade štete zbog izgubljene zarade od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine, dok se u preostalom dijelu predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, sve uz obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročene mu parnične troškove ovog postupka, uvećane za pripadajuće zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u spis predmeta P-414/2011 i K- 342/2017, u isplatne liste i potvrde o plaći, te potvrde o visini dohotka, u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Uvidom u ovos. spis predmeta P-414/2011 godine ovaj sud je utvrdio da je u istom donesena pravomoćna presuda od 15. veljače 2013. godine u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa] , protiv tuženika Karlovačka pivovara d.o.o. [adresa], radi poništenja otkaza Ugovora o radu i isplate kojom je tužitelj PI odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I

Utvrđuje se da izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženika Karlovačka pivovara d.o.o. [adresa], br. 03/2011 od 04. siječnja 2011.g, kojim se otkazuje Ugovor o radu tužitelju PI iz [adresa], koji je zaključen 02. siječnja 2006.g., s danom dostave te odluke, nije dopušten te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao skladištara koji je obavljao prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto plaće za razdoblje od siječnja 2011.g do siječnja 2012.g u ukupnom iznosu od 86.144,33 kn s kamatom koja teće:

- na iznos od 6.340,80 kn počam od 01. veljače 2011.g,

- na iznos od 6.038,86 kn počam od 01. ožujka 2011.g,

- na iznos od 6.944,69 kn počam od 01. travnja 2011.g,

- na iznos od 6.340,80 kn počam od 01. svibnja 2011.g,

- na iznos od 6.642,75 kn počam od 01. lipnja 2011.g,

- na iznos od 6.340,80 kn počam od 01. srpnja 2011.g,

- na iznos od 6.340,80 kn počam od 01. kolovoza 2011.g,

- na iznos od 7.118,30 kn počam od 01. rujna 2011.g,

- na iznos od 6.808,81 kn počam od 01. listopada 2011.g,

- na iznos od 6.499,32 kn počam od 01. studenog 2011.g,

- na iznos od 6.808,81 kn počam od 01. prosinca 2011.g,

- na iznos od 6.808,81 kn počam od 01. siječnja 2012.g,

pa do isplate i to po eskontnoj stopi HNB od 14% godišnje do 30. lipnja 2011.g, a od 01. srpnja 2011.g po stopi od 12% godišnje, pa do isplate, a u slučaju promjene po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i za svaki daljnji mjesec pripadajući bruto iznos sa kamatom tekućom od 1. dana u idućem mjesecu, kao i nadoknaditi mu regres u iznosu od 7.047,00 kn, božićnicu u iznosu od 4.826,93 kn i dar za djecu od 600,00 kn, sve sa kamatom tekućom od 01. siječnja 2012.g do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu ovim postupkom prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." U obrazloženju navedene presude navodi se da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze koju mu je tuženik stavio na teret, a koja se, prema navodima tuženika, sastoji u tome da je tužitelj 20.12.10.g radio u drugoj smjeni te je u 17,00 sati kroz sistem zaprimio povrat ambalaže tvrtke Rabkomerc i to 52 bačve od 30 l i 48 bačvi od 50 l, ali navedene bačve fizički nisu ušle u krug tuženika i nisu stvarno zaprimljene kroz skladište, a takvim postupanjem oštetio je tuženika za iznos od 50.000,00 kn. Uvidom u ovos. presudu kaznenog suda br. K-342/2017 od 21. listopada 2021. godine ovaj sud je utvrdio da je istom optuženi PI, OIB [osobni identifikacijski broj] da bi dana 20. prosinca 2010. godine, kao skladištar u T.D. Karlovačka pivovara d.o.o., prema prethodnom dogovoru, a u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi na štetu Karlovačke pivovare d.o.o., s ZI, vlasnikom [obrt], koji je svojim kamionom reg. br. [registarska oznaka] vršio prijevoz prazne ambalaže za pivo iz skladišta trgovačkog društva Rab Komerc d.o.o. u Selcu, do skladišta Karlovačke pivovare d.o.o. u [adresa], te je po dolasku u [adresa] u dogovoru sa PI, skladištaru GI predočio dostavnicu broj P-229354 od 20. prosinca 2010 godine od Rab Komerc d.o.o. na koju je okrivljeni PI, pored ostale ambalaže, naknadno dopisao količinu od 52 bačve od 30 litara i 48 bačvi od 50 litara, a koje nisu bile natovarene u skladištu Trgovačkog društva Rab Komerc d.o.o., te se nisu fizički nalazile na kamionu vlasništvo ZI, time da vrijednost upisanih bačava iznosi 50.000,00 kuna, dakle, s namjerom započeo ali nije dovršio da s ciljem da sebi ili drugome pribave protupravnu imovinsku korist pokušao dovesti drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navesti da na štetu imovine Karlovačke pivovare d.o.o. nešto učini, te u poslovnu ispravu unio neistinite podatke, pa da bi time počinio kaznena djela protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 224. stavku 1. i 4. a u svezi članka 33. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu KZ/97), a kažnjiva po stavku 4. istog zakonskog propisa, te ujedno protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave, opisano i kažnjivo po članku 312. stavku 1. KZ/97.

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da je isti prigovor djelomično osnovan. Naime, odredbe članka 231. Zakona o obveznim odnosima NN 35/2025 i dr. propisuju da (1) Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. (2) Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. (3) Isto vrijedi i za zastoj zastare.

Imajući u vidu da je ovos. parnični postupak P-414/2011 između stranaka radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu okončan donošenjem pravomoćne sudske odluke od 15. veljače 2013. godine to je ovaj sud utvrdio da se u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe čl. 231 Zakona o obveznim odnosima, jer se ne radi o slučaju u kojem je utvrđeno postojanje kaznenog djela, a parnični postupak P- 414/2011 nije bio u prekidu do okončanja kaznenog postupka koji se vodio kod ovoga sud pod poslovnim br. K-342/2017 u kojem je tužitelj bio optužen za kazneno djelo koje je i bilo razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu odnosno donošenja odluke tuženika br. 03/2011 od 4. siječnja 2011. godine.

Naime, kako u konkretnom slučaju tužitelj postavlja tužbeni zahtjev radi isplate zbog izgubljene zarade odnosno naknade štete to se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima koje propisuju da (1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. (2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. (3) Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.

Imajući u vidu da tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od siječnja 2011. godine do kraja 2023. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 230 Zakona o obveznim odnosima utvrdio da je tužiteljevo potraživanje zastarjelo do 18. srpnja 2019. godine obzirom da je od podnošenja tužbe 18. srpnja 2024. godine, pa sve unatrag do 18. srpnja 2019. godine protekao rok od 5 godina u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu, pa su sva potraživanja prije 18. srpnja 2019. godine pala u zastaru.

Kako je tužitelj ovos. presudom br. P-414/11 od 15. veljače 2013. godine pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom radi isplate bruto plaće za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine to je ovaj sud utvrdio da u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate na ime materijalne štete radi izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine utvrdio da je prethodno već pravomoćno presuđeno, pa je u tom smislu sukladno odredbama čl. 333 st. 2 Zakona o parničnom postupku tužbu tužitelja sa tužbenim zahtjevom radi isplate na ime materijalne štete radi izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine valjalo odbaciti.

Nadalje, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra da bez obzira na postojanje presude kaznenog suda K-342/2017 od 21. listopada 2021. godine kojom je tužitelj kao optuženi oslobođen od optužbe da bi počinio kaznena djela protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 224. stavku 1. i 4. a u svezi članka 33. stavka 1. Kaznenog zakona, a koje djelo je i bilo razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, isto nije od utjecaja na postupak u ovoj pravnoj stvari (čl. 12 st. 3 Zakona o parničnom postupku), jer je sud utvrdio da između stranaka postoji pravomoćna sudska odluka ovoga suda br. P-414/2011 od 15. veljače 2013. godine kojom je reguliran radno pravni odnos između stranaka, pa je u tom smislu sud utvrdio neosnovanim ovaj tužbeni zahtjev.

Štoviše, ovaj sud smatra da je tužitelj, obzirom na postojanje presude kaznenog suda K-342/2017 od 21. listopada 2021. godine kojom je tužitelj kao optuženi oslobođen od optužbe da bi počinio kaznena djela protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 224. stavku 1. i 4. a u svezi članka 33. stavka 1. Kaznenog zakona, a koje djelo je i bilo razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, trebao sukladno odredaba čl. 421 Zakona o parničnom postupku NN 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 eventualno prijedlogom radi ponavljanja postupka trebao zaštititi svoja prava i interese.

Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je odluku o parničnom trošku sud temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku te dosudio tuženiku trošak koji se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to u vidu jednokratne naknade po Tbr. 7 toč. 2 Odvjetničke tarife u iznosu od 625,00 EUR. Ovaj sud je dosudio tuženiku i zatraženu zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima počem od dana donošenja presude tj. 28. veljače 2025. godine, pa do isplate.

U Karlovcu 28. veljače 2025. godine

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca

2. Nikoli Bošković-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba, Ulica kneza Borne 18,